
Razdoblje od pet do šest sati ujutro kada penzioneri preuzmu cijeli grad, kada nahrle doktorima, u apoteke, na pijacu. Zna biti poguban za ostale građane.
- E sutra ujutro u pola šest krećemo na izlet, pa lezi malo ranije večeras, pošto ti voziš.
- Nemoj tad majke ti! Tad je penzionerski sat, nećemo živi ostati! Prošli put sam imao tri preloma na desnoj i devet na lijevoj nozi kad sam, budala, htio prvi da uđem u onaj bus što kreće u pet, ne bi li stigao do Arene da kupim karte! Prije bi nag trčao u centru grada za vrijeme policijskog sata!
Matoranska, iskusna rečenica kojom oni samo žele da objasne mladom zaljubljenom paru da se sada cmaču, grle, rašrafljuju i maze na svakih pet minuta i da im je to lepo i slatko kao med, ali da će vremenom, pritskom životnih problema i ustaljene navike to prestati i da će retke nežnosti ili stalna svađa i napušavanje uskoro srušiti njihov ideal o ljubavi koja večno traje. U principu klasično oldskul rušenje sneška mladima koje je specijalnost matorana.
- Dobrivoje vidi ovo dvoje što se jebu na sred parkića. Jesu normalni oni? Budibogsnama.
- Idi bre u kurac Živko, pa bolje njima što se jebu, nego nama što 'ranimo golubove ovde. Ali tako je to u početku. Još uvek ližu med, a kada ih život pregazi, ima da se retko jebu i u krevetu.
Kada klinci ne zele trenirati fudbal od straha da ne zaigraju u domacoj ligi.
Kada zaključaš vrata ili kapiju, a posle toga ne prodrmusaš bravu pet-šest puta.
Pet puta dnevno.
Mogu ga poštovati samo bebe i penzioneri. Ono što me najviše nervira jesu televizijske voditeljke koje o tome pričaju, a i same imaju posao, a ko još na poslu ima vremena da jede sto puta po tri zalogaja?
Voditeljka: Idealno je jesti pet puta dnevno po malo...
Ja: Ma kako da ne, najpre ćeš da jedeš u "Jutarnjem programu", pa nešto malo pregrizeš u sred dnevnika u 12, onda užinaš za vreme vesti u 15:10...
Naime, Tesla je na smenu učio sat vremena pa spavao 15 minuta...I tako 24h, i sve upamti.
U studentskoj izvedbi dolazi do male inverzije: spavanje sat vremena, učenje 15 minuta sa tendencijom da se deo "učenje" izostavi
Izraz koji označava uraditi nešto spontano na keca, brzopleto, bez straha od mogućih posledica.
- I to ti kažem brate, Raša se napio ko majka, znaš kakav je kad je u fazonu, počeo da provocira Mikija, dečka ni krivog ni dužnog, kad ovaj OPA! Tras! Pesnaja u bradu, pade Raša ko pokošen hahaha! Ko bi reko da mali Miki ima muda za tako nešto.
- Znači tako, Miki bez jebemti na Raleta, a?
- Ladno tako bilo. Hehe, Radoš.
Odgovor na večito pitanje, kako je moguće da ortak, po njegovim rečima, uvek ima maratonski seks, a ti ni uz pripremno gađanje ne možeš da nakalemiš više od desetak minuta. Pojedinci na dva sata provedena u u predigri dodaju i petnaest minuta snoške.
Čikica koji u parkiću šmeka starije gospođe zavijen u nekoliko slojeva odeće zbog straha od prehlade.
Devojku čekaš tri sata da biste se kresnuli dvadeset minuta. Šemu čekaš dvadeset minuta, a krešete se tri sata.
Nema nerviranja, nema griže savesti.
Isto što i trese se od straha, samo slikovitije. Kao blaga gradacija prethodne izreke
-Ajde brate skoči, nije visoko...
-Ne smem, frka mi....
-Ajde bre, treseš se tu ko šiptar na motoru
Alatka koju njen vlasnik zabija u svakakve rupetine bez milosti i straha da spolovilo ne nastrada.
- Roki brate, snimi onu malu kalafonku preko puta. Malo da se opere i može da se umoči.
- E, šabane. Pa sinoć sam otkinuo Leu Kiš i posle onakve ribe da jebem ovo? Pa nisam ja geometar pa da nabijam svoj kočić u svakave rupetine... Au jebote eno Ruške Jakić, da znaš samo kako se ta jebe! Alo Ruška! Rule...
Dvadeset tri milijarde sedamsto osamdeset šest miliona četiri stotine četrdeset pet hiljada osamsto devedeset i jedan. End kauntin'...
Elem, sinonim za broj, cifru, procenat, statistički podatak i, uostalom, svaku drugu brojevnu vrednost koja je u nekom trenutku rebnula u petu i otišla apsurdno visoko u odnosu na onu iz prethodnog, odnosno prvobitnog merenja. Fazon, okreneš se da vidiš cupi od prekoputa, nastaviš dalje svojim putem - osamnaest hiljada devetsto pedeset dva. Odeš da pojedeš puža sa sirom u pekari "Troika", ispušiš jednu pljugu posle, vratiš se gajbi - trista pet 'iljada šesto deset. Pišaš - tri miliona dvesta pet hiljada sto dvanaes'. ŠK...dve milijarde osamsto osamdeset miliona trinaest hiljada tries' šes'. Astronomske razlike su svakako poželjne u svakodnevnoj primeni, ali se korisnik i sa onima nešto manjeg opsega može pristojno nasprdati...k'o što to, uostalom, čini i Vlada Federacije BiH sa brojem žrtava u narečenom selu.
Pozdrav i dvesta četres' miliona sto četrdeset pet hiljada dvesta šurnaest.
- E, brate, 'naš koga sam sreo malopre u pekari?
- Otkud znam, bre...
- Malog Nikolicu, jebote! 'Nači, nije ga bilo...pa ima sigurno pet godina! E, a znaš u koju je njasvi izrast'o, brate...Sećaš se, bre, kakav je bio?
- Aha, mog'o si da ga pimpuješ 'mesto lopte, lololo...
- Uuu, da ga vidiš sad, matori...Baja ima 3 sa 2, cirka 150 kila, samo šaka mu k'o tiganj, 'nači, naduv'o se samo tako!
- Srebrenica fazon, a?
- Tajrad!
--------------------------------------------------------------------------------------------
- A daaaj, ne mogu da verujem!!!
- Ša je bilo, dušo?
- Ma, sinoć pre nego što sam legla sam imala samo jednu bubljicu, a sad mi iskočile još tri, uff!!
- Srebrenica, znači?
- SELJAKU!
---------------------------------------------------------------------------------------
- Gospodine Dačiću, kako biste opisali trenutnu situaciju u zemlji?
- Pa, znate kako...Ja nisam ni pisac, ni pesnik i nemam nikakvu zabludu o tome koliko je u ovom trenutku zahtevno biti građanin ove zemlje...Ipak, mi smo samo u prošlom mesecu zabeležili ekonomski rast od 3.6%, što je za čak 48% više u odnosu na onaj iz vremena kada je Demokratska Stranka bila na vlasti...Znači mi smo zabeležili Srebrenicu...pardon, ovaj, porast koji svakako obećava neke bolje dane u Srbiji...
------------------------------------------------------------------------------------
- I, dobro...Kako ti na poslu, tebreks?
- A kako može da bude, brate?! Prodajem jebeno pecivo na ćošku između dve osnovne i jedne srednje škole i 'oću da se jebeno ubijem!
- Pa, dobro, brate, ja ne vidim da sad imaš nešto specijalno da radiš, hehe...
- Jeste, brate, al' ostani tu za vreme jebenog velikog odmora pa da vidiš kakva onda Srebrenica nastane!
- Šta? Pokolju se klinci oko puža sa sirom, lololo?
- Jok, nego aj' ti usluži njih sto 'iljada, majke ti!!
Veoma česta pojava, strefiće vas ukoliko odlučite da izađete iz kuće, pa makar na pet minuta, samo da kupite hleb.
Da li je problem u vama ili u njima, donekle nije bitno, bitno je da će se uvek naći neko ko će reći nešto vama potpuno nebitno, da vas prekori iako vas prvi put vidi.
Drugi slučaj je kad pričate sa društvom u autobusu, i neka žena se priključi razgovoru. Naravno, niko je nije ništa pitao, ali to je ne sprečava da priča kao navijena.
1.
-Izvini devojčice, ali ne mogu da te gledam tako! Ustani sa tog hladnog betona, čuvaj svoje jajnike!!!
-Dooobrooo...( pita se:" šta te bre baba briga za moje jajnike?!")
2.
-Eee, devojke, da samo znate kako bi lepše izgledale bez te cigare!!!
-(uvlači dim) Divno od vas, evo, istog trenutka ostavljam cigare.
3.
drug:-Nešto si bleda, je l' jedeš ti nešto?
-Nemam vremena ni da dišem, a kamoli nešto drugo.
neka baba- Mnogo ti je loše to, dete! Sva si bleda, treba da se rumeniš i da budeš zaobljena, a ne kao čačkalica! Ta vaša nova moda, dijete, ma ja to ne razumem!
-Interesantno, evo samo ću zbog vas da smažem jedan burek sa mesom preliven čvarcima.
Da li će devojka 1 od sada bataliti ladan beton, devojka 2 bataliti cigare, a devojka 3 pojesti burek preliven čvarcima? Sigurno da ne. Možda je to loše, ali to nije problem random prolaznika.
Redovna dnevna doza brige, straha, strepnje, paranoje, ludila. Idealno konzumiranje pred spavanje a poslije večere.
Dobro veče, na početku vijesti koje su obilježile današnji dan:
Štrajk rudara,
Vlada nema odgovor na krizu,
Sve skuplja potrošačka korpa,
Novi virus se nezaustavljivo širi,
Saobraćajna nesreća na magistrali, 3 maloljetnika poginulo, 2 u kritičnom stanju
Još jedan bombaški napad u Iraku,
Srušio se avion u Indiji,
Cunami uništio 2 grada i ubio 50 hiljada ljudi,
Opljačkan muzej,
Još jedan poraz reprezentacije,
Vrijeme loše do kraja sedmice, a vjerovatno i narednih dana...
Stereotipna izjava koju otac upućuje sinu, zbog straha od sve većeg broja Kineza u domovini.
-Ćale, mislim da ću uskoro da se ženim.
-Ženi se slobodno. Nemoj samo da bude Kineskinja. Neka bude i Cigančica, neka bude i iz nekog plemena iz Konga, sa onim ogromnim točkom na nosu. Ako ti možeš da je gledaš, mogu i ja; Svako jutro ću da joj kažem ,,Dobro jutro, snajka", samo nemoj da bude Kineskinja.
Usled bolne činjenice da ih ima jedva 300.000 i još bolnije činjenice da žive na ogromnoj santi leda u pripizdini severnog Atlantika, Islanđani i Islanđanke su osuđeni jedni na druge i ne mogu da budu mnogo izbirljivi. Jebu ono što je dostupno, neretko i svoje dalje rođake što rezultira rekordnom stopom debilnog potomstva.
Kada neko ima kriterijume kao Islanđanin, to znači da ne pravi pitanje. Metno bi ga slučajnoj prolaznici bez obzira na njeno godište i gabarite, mrtvom četniku u bradu ili Vejnu Runiju u rč. Pomijar. Živi dokaz da su neki preozbiljno shvatili devizu "od birača nema jebača".
- Brate, ko je ova krezuba ciganštura kojoj si se javio malo pre!?
- Ma neka riba koju sam tretirao pre neki dan.
- Ri.. rib... jesi ti to rekao riba!? Gospođa ima pet banki minimum, prilično je korpulentna, nema zube, puši Drinu bez filtera i gleda u dlan!
- Brate, mora neko da se zauzme i tu. Uostalom, u mom tefteru se i ona broji kao jedan.
- Jebao te tefter, pomijaru onaj islandski...
Činjenica koju mnogi zaboravljavaju pa na sopstveni spomenik, sahranu i zagrobni život potroše više nego u poslednjih pet godina života. Kad dotični otegnu papke i budu zakopani, larve muva će grickanje verovatno obavljati mnogo suptilnije i sa više stila pod deset hiljada evra mermera nego pod običnim krstom.
- 'Ajde komšija na pivce i krkanje. Sad ću skinuti kotlić. Vrhunski sam skuvao papras.
- Važi, dolazim. Nego komšo, jel ti išta para ostavljaš sa strane? Znaš ono, kad budeš morao otići na onaj svet? Ti sve ovako potroši za života, 'oće ti ostati šta para da ti se podigne spomenik kako dolikuje?
- Znaš kako? Ja pola penzije dam deci, a pola pojedem i popijem sa njima. Kad riknem, mogu da me bace i u smećarsku vreću. Svejedno će me isti crvi glodati. Uzdravlje!
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.