
Mnogo si se nasr'o, ne možemo više da dišemo od tvog tako urbanog intelektualnog serendanja. Promeni ploču, odlepršaj, pusti vodu, stavi pampur i ostavi nas da nastavimo da dangubimo ispred bivšeg ''PKB-a'', bez mp4.
-Eto u kakvoj zemlji se traći moj talenat. Niko ne ceni moj rad, kao dizajnera enterijera samo me unajmljuju neukusni gastarbajteri.
-Ma, ajde, molim te, ti ne bi znao šta je rad ni da te pogodi u glavu. Imaš mekše ruke od mene, a ja bi trebalo da sam nežnija polovina ovde. Da si autobot, ni običnog androida ne bi mogao da odvedeš na piknik. Promeni pelenu, čoveče, napunio si je svojim serendanjem, ređaj im te gipsane boksere i daj mi malo tog pantenola, izem ti kiselinu i ko je izmisli za titracije bez zaštitnih rukavica.
Izraz za jednostavno , ubitačno , nipodaštavanje nečije priče i efikasno sprječavanje njenog nastavka.
Dostojanstven odgovor je ćutanje, vrijeđanje ili pesnica u čelo.
-Ja, i?
Izraz za jednostavno , ubitačno , nipodaštavanje nečije priče i efikasno sprječavanje njenog nastavka.
Dostojanstven odgovor je ćutanje, vrijeđanje ili pesnica u čelo.
- Ja, i?
- Šta ja i, smradu?
- Šta se ljutiš, šalim se.
- Šta šta se ljutiš, konju jedan nepoteženi.
- Ma jebi se.
- Ma jebi se ti.
- O, čovjeka...
- O, konja.
- Dobra ti je definicija.
Ovaj izraz može biti i u obliku "Ona ne pripada ovde" ili "Pusti je".
Ovaj izraz koriste obično glavni likovi u filmovima (vrlo često u američkim) da bi stavili do znanja zlikovcu da puste njihovu voljenu jer je ovaj nju iskoristio da bi, naravno, ucenio našeg glavnog junaka. Iako na kraju, zlikovac nikada ne pusti pomenutu već se ona obično sama natprirodnim pokretima oslobađa od zlikovca i čini poslednji napor da spase našeg glavnog junaka od smrti, nesreće itd.
Pištolj napunjen opakim virusom nazvanim "Himera" (vredi 37 miliona dolara) leži na delićima stakla koji su se rasuli pod uticajem borbe između Toma Kuza i zlikovca (ne znam mu ime). Pištolj se naravno, nalazi na pola između njih dvojice (kao da su merili lenjirom) i nijedan ne sme da izađe iz zaklona jer im preti sigurna smrt. U tom trenutku, nemajući više izbora zlikovac izvodi nekakav čudesni trik i predstavlja Tomu njegovu voljenu, uperujući pištolj na njeno čelo bez bubuljica.
Zlikovac: "Čini mi se da ovde imam nešto što ti želiš"
Tom: "PUSTI JE! Ona ne pripada ovde! Ona nema ništa s tim!
Uzaludan napor Toma misleći da će je ovaj stvarno osloboditi.
Ko je gledao "Mission impossible", znaće šta se posle desilo.
Da tvoj MerDeCes juri cela policija iz Wienu od koje svaki policajac zna da ga baš ti voziš i naravno da poživiš da o tome pričaš kad dodžeš na ferije. Sediš izmedžu belog lava i labuda ispred svoje šestospratne kuće i mnogobrojnoj rodbini pričaš kako se živi u Wien i šta se desilo pre neki dan.
Primer priče iz kafane (nije zezanje, lik je stvarno pričao):
Vozim ja Merdeces 200 d, 200 na sat kroz Beč. Čujem kroz šuber, neki diftung frče. Poogledam u retravizor i imam šta da vidim. Poolicajac se nago do pola iz hulahopter upire prstom i kaže ''Duško Petrović da smanjiš gas''.
Mrtvi ološ, najgori šljam. Skupina koja predstavlja uvredu za oči, uši i dušu, dobri da se po njima iskenjaš i kraj priče. Sve go kučkin sin.
- Da zablejimo večeras u parkiću malo, imam neku domaću pa da se izujemo k'o ljudi.
- Zajebi, uveče sa tamo skuplja onaj navijački nakot, daleko im lep stadion.
zakljucak izveden iz neke price ili situacije, a koji nam kasnije u zivotu moze biti od pomoci
idu pustinjom crvena i bela ruza, i nakon sto su ozednele, sretnu kaktusa, i pitaju ga da im da malo vode, na sta im on odgovori da ce im dati, ukoliko one daju njemu ( znamosvi vec sta). i bela ruza nece, a crvena se kresne, i dobije vode... idu oni dalje, opet ozedne, opet ista prica, i crvena se kresne i dobije vode, a bela opet nece... na kraju... obe ruze su uvele... POUKA PRICE: DALA - NE DALA, UVENUCES!
Izraz se koristi kada vam neki smor pusti pesmu Seke Aleksić a vi želite kulturno da mu kažete da je pesma sranje.
A: Da čujes burazere šta je pesma slušao juče sam je slušao 16 puta
B: Ae pusti
Iz zvučnika počinje izlaziti turski melos koji para uši svojom lepotom
A: A, brate sta kažeš
B: Moš se sluša, ali moram čas do wc a, i da koliko traje ta pesma
A: 4 minuta
B: E ok velika nužda je u pitanju, ćao
Trenutak kada shvatiš da zbog toga što je neko panker, "muzički neobrazovani" ljudi misle da sve što ta osoba pusti i jeste pank.
Situacija kad puštate muziku u školskom radiju:
osoba1: Jeee brate, opet ova pušta samo neki pank. -.-'
osoba2: Da! Stvarno je smorila već sa ovakvom groznom muzikom...
osoba1: Mogla bi da pusti JK!
osoba3: Alo bre - ovo nije pank, već pop-rock muzika iz 80-tih, Walking on sunshine...
Pouka koju, dobro razmislivši, uglavnom moramo sami izvuć iz neke poučne priče.
Dim ja, dim on i ja i drug se sjetimo priče iz čitanke za 3 osnovne o nekom klinji u holandiji koji se vraćo naveče doma i vidjeo da je brana pukla na jednom mjestu i da prodire mali mlaz vode. Mali je razmislio i skonto ako ode u selo po pomoć rupa će narast, srušiće se brana i poplaviće cijelo selo. I on odluči prstom začepit rupu i ostane cijelu noć tu dok ga ujutru neko nije vidio i doveo narod da poprave branu. Ja: šta je bilo sa malim poslije, sjećaš li se? Uzmi, uzmi ima još dva dima. Jesu mu amputirali prst? Drug (iz stomaka): ne sjećam se da išta piše o malom više. Ja: znaš koje je naravoučenije? Drug: koje? Ja: niko te ne jebe 2 posto ako gurneš samo jedan prst.
Život u velikom gradu nije lak. Komplikovano normirana hiperaktivna košnica. Ali, što matica zna da ga zakomplikuje, to je strašno, umjesto da pusti pčele da same sebi uređuju život kako znaju i umiju. Napred, nazad, gore, dolje, obrni, okreni, baza se pita!
Nazivi ulica. Pusti ih godinu dana bez naziva, narod će već odrediti najlogičnije. Vlast bi ionako i trebala biti samo produžena ruka narodne volje.
- Moramo do Instituta danas. Znaš li gdje je?
- Pojma nemam, nisam nikada bio. Ti ne znaš?
- Ako znam, zna me jad. 'Ajd viđi na taj tvoj internet, proguglaj, što bi vi mladi rekli?
- Evo adresa, Kopenhagenska 23/B. Đe li je to?
- Pojma nemam, valjda će taksista znati.
**************
- Dokle?
- Do Instituta. Kopenhagenska 23/B.
- A đe ti je to?
- Pojma nemam, mislio sam da vi taksisti znate sve ulice.
- Ma znam moj kurac, otkada su promijenili pola naziva ošašaviše me. Alo, centrala, đe je Kopenhagenska 23/B?
- To ti je nova ulica, ranije je bila Madagaskarska 71/F.
- Sve si mi reka'. Đe je to, more, po narodski?
- Na pogrebno, more.
- Tako reci, hvala!
Proizvod mentalnog samozadovoljavanja koji njegov kreator prosto mora da podeli sa svetom u obliku definicije na ovom sajtu, iako bi verovatno bilo bolje da ga pusti da otplovi u figurativni cevovod svoga uma.
Drkotvorina
Proizvod mentalnog samozadovoljavanja koji njegov kreator prosto mora da podeli sa svetom u obliku definicije na ovom sajtu, iako bi verovatno bilo bolje da ga pusti da otplovi u figurativni cevovod svoga uma.
Oni ljudi koji po pravilu iz citave price izvuku najmanje vaznu informaciju i zele da je isteraju do kraja.
"Super sam ziveo nekada, imao sam sve, i hrcka sam bre imao! A onda je doslo ovo glupo, pasje vreme, sve ode u kurac, ostah bez kuce, bez kola... Ne kazu dzaba da je najgora kletva -imao pa nemao-"
"E, a sta je bilo sa hrckom?"
"Ma pusti hrcka... i on uginuo...a ja ne mgu da izadjem iz ove depresije..."
"Uginuo? Od starosti ili se razboleo?"
"Ma razboleo se nesto... cuti, najmanje mi sad do toga..."
"Strasno..."-umisljeni pogled- "A gde si ga sahranio?"
Izgovaramo kada nas u redu za čekanje starija žena iza nas smara da prodje preko reda.
Starija žena u redu za hleb: Sinko, daj pomeri se i pusti me preko reda, ja sam starija žena.
Sinko: Znate, i ja sam starija žena.
Sasvim prosečna beogradska ulica, medjutim u njoj je nagurano više kafića nego Kineza uz Jangcekjang. U slučaju da udješ u neki od njih, pripremi se da sve oči budu uperene u tebe. Svi te gledaju i šapuću sagovorniku nešto u fazonu "znam ga bate, samo ne mog' se setim ono mis'im odakle i to", da bi pokazali kako oni stalno vise po kafićima i sve ljude poznaju. Vide te prvi put u životu - nema veze! Bitno je šta će ostali da misle... Jedni druge lažu, na obostrani užitak. Bolje je misliti da se družiš sa marketing menadžerom koji se razbija od kinte, nego sa sinom Pere stolara koji je štekao keš mesec dana za tu kafu i Sobranie, zar ne?
Isprogramirane pokrete rukom uz fabrički odredjene priče koje ometaju kašičice iz usta zasladjuju svojim eKspresom sa šlagom i vrebaju pogledom.
Novac je njihova religija, sredstvo za merilo ljudskih vrednosti i fizičkog izgleda. Račun je njihov statusni simbol, njihova ikona.
Tamo ne ideš da bi popio piće, već da bi te drugi videli da tu piješ baš tu, i baš to piće. Veoma je bitno i sa kime ga piješ, takodje. Ne izlazi svaka šuša na Obilić, ej bre!
Trenutak kada shvatiš da se nikada nećeš promeniti, kao i da se nikada nisi ni menjao.
Priče koje te teraju da iščekuješ osnovnu i srednju školu, kao i fakultet, u najčudnijim nadanjima da ćeš upoznati nove, drugačije i zabavne ljude i da ćeš učiti ono što voliš.
Priče o vezama i orgazmima koji pomute mozak.
U nekom delu života shvatiš da pripovedači tih priča imaju potpuno drugačiju svrhu života od tebe, i drugačiji intenzitet osećanja i da nisi ni trebao da ih slušaš.
Možeš da upišeš fakultet koji si želeo čitav život, da se smuvaš sa osobom koju si žarko želeo i da imaš dugogodišnje ortake, ali tvoje raspoloženje podjednako je onom kad blejiš u komp dvadeset sati i pitaš se što nemaš ortake i devojku.
Upišeš faks koji si oduvek želeo, al si do tad toliko izmrcvaren, isti tip ljudi, isti tip profesora, iste fore. Ne možeš više da slušaš priče u klasi, priče u autobusu, pitanja kod kuće. Celo školovanje se sastojalo od vrtenja u krug.
Konačno upadneš u vezu koju si toliko priželjkivao sa osobom u koju si ludo zaljubljen i nisi više ljubomoran na svaki par na ulici. Možeš da upališ tv i odgledaš bilo koji patetični film u kom ljudi sa pola mozga bleje u srećnoj vezi, jer ti si u srećnoj vezi i boli te kurac.
A onda ukapiraš koliko je veza jedno veliko cimanje, možeš da imaš seksualne odnose sa tom osobom koliko hoćeš, može ona da bude divna, ali ti i dalje ne osećaš sigurnost i misliš da će sve da se raspadne. Pa upadnete u rutinu, pa se povede pitanje o ortacima i ortakinjama pa pažnja-nepažnja.
Nije ti bukvalno više ni do čega.
Nikad nisam misila da ću želeti da se vratim u vreme kada nisam imala ni dečka, ni faks ni ortakinje. Samo sam blejala i crtala, i mislim da nikad više nisam dostigla tu vrstu smirenosti i stabilnosti, od kada sam počela da težim ka opštim ciljevima.
Klasičan odjeb drugaru koji ne razume da ste oženjeni i da vam ne pada napamet da varate ženu, a još više vam ne pada napamet da slušate njegove lovačke priče .
E moj druže, svaki dan s istom ženom, a tvoj drugar što je sinoć jebao pičku, boli glava! Samo da ti je...
Stani, stani. A u kraljice a u magarice, znaš da je to meni isto, ne zanima me, nego ajd malo o golubovima da pričamo, ili o lovu, za to sam zainteresovan...
Sve što je moglo da se uradi urađeno je ali ni to verovatno neće biti dovoljno.
- Kako je Ika, čujem pušten je kući? -
- Ma pusti najebao je, poslali ga kući i dao mu doktor Bibliju. -
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.