
Shapke, Jasar, Dzej, Ceca itd
Sede Saban Saulic i Saban Bajramovic i dolazi Keba i kaze: Deste Sabani?!
Fraza koja se takodje po filmovima pominjala a razni su je upotrebljavali za Cecu Bojković, pokojnu Stanislavu Pešić i tu i tamo Nedu Arnerić. Dobro, za Nedu nekad kažu i nešto drugo.
Mislim da je Dr. Nele to provalio.
Kad se Seka,Jeca i Ceca svađaju preko novina.
Opšte prihvaćena pojava koju malo ko razume.Nadimci najčešće nemaju nikakve veze sa imenom.
Svetlana-Ceca
Robert-Bobi
Mihajilo-Djordje
i tako dalje,primera je mnogo...
Trenutno najsigurnije mesto za egzistenciju u ovoj zemlji. Kako materijalnu tako i mentalnu. Najbitnije je da nisi gladan i da nisi žedan, a uz to nemaš prihode i nemaš rashode, a za sve ostalo...
Jebe se tebi što je gorivo poskupelo, što jure Gadafija po Libiji, što se rodio mali beli medved kod Vuka Bojovića, što je izašla nova prva pomoć od 2 soma, što prave svadbarski kupus na barikadama, što štrajkuju u NBA, itd. Niti te brine dal će da ti seku struju il će ti izbiti ventili u kupatilu, il će ti doći ovi iz popisa stanovništva, a ti nisi kući il ćeš da ubiješ bubamaru pa da te odere po đžepu.
Tu lepo blejiš sa ekipom, opikate neku partiju basketa kad vas puste, nekad se pobiješ da ne zaboraviš zbog čega si došao, kad dođe sezona krompira, malo vadiš radi bicepsa, čitaš Dostojevskog, pričaš s ljudima i jebe ti se što se Svetlana Bojković udala po treći put. Kad tad shvatiš da su te rešetke, tvoja sloboda.
Specifična vrsta ljudi koji gledaju Bg hroniku iz Čačka na Mlavi pa šalju sliku svoje neasfaltirane ulice Milanke Đurić i napišu strašno, najebasmo! Fotografišu veprove nagurane na zadnjem sedištu njuški priljubljenih uz staklo na putu za Zaporožje i napišu srpska posla. Slikaju poslednji primerak požeškog vrapca i stave misterizni znak ? i jedan preteći ! za dozivanje pameti.
Pa ne zanima to njih, koj ti kurac, vidiš da se emisija zove Beogradska hronika šta ti nije jasno u B e o g r a d s k a, aj zajebi više tu radnju.
Tip ljudi koji se guraju gde im mesto nije. Ah imamo konačno sto u Klubu književnika. Samo da ulegnem u Klub književnika samo da sednem s glumcima da me Svetlana Bojković drži u krilu i da mi sipa u tanjirić mleka s votkom i da me mazi šakom s prstenjem po glavi. Kako ne znam, pa znam ja Beograd, poznajem Beograd, delta siti kupio sam kačket, bio sam kolko puta, tri i po, znam sve gde je, može se reći da sam i ja polubeograđanin brat Jerković imam brata jednoga trenirao kik boks sa Giškom, zna on tamo sve njih.
Slađa - razbatačena, jednom rukom češe koleno u čarapi crnoj pucketa noktom a iz Tošinog bunara između nogu suspregnutim mišićima primicačima cvili mačka upala unutra -
- Sada fotografija koju nam... ah opet... šalje Stojković Miodrag Kamidžorac iz Kočana, on je uslikao čudovište iz Loh Nesa u Vardaru - u jaka stvar - kaže da nas prati cela Makedonija i da navija za Vladu Palikuću. Lepo. Miodraže, lepo, al kumim te Kumodražem ne šalji više, koj ti kurac, ovo je Bg hronika idi gledaj tv Tetovo na arbanaškom.
Osećaj odbojnosti praćen dozom mučnine prema nečemu. Skoro svima će prvo pasti na pamet originalno značenje ove reči i njegova vezanost za hranu ali dobro je poznato da ne izaziva samo prežderavanje potrebu za povraćanjem. Čoveku se lako može popeti na kurac muzika koju je do juče slušao, klub na koji je bio opasno naložen, pa i neke ozbiljnije stvari. Koliko god da bile dobre babine sarmice od zelja posle nedelju dana već dobijaju neki opor ukus, pa pomijara, spremljena od lepa starog tri dana, postaje i više nego primamljiva. Isto tako je i sa ljudima.
Posle nekog vremena i onako učmala sredina počinje da guši i da se pretapa u sivilo, a one sumorne face koje svako jutro negde jure dobiju neko sasvim novo zajedničko naličje. A onda postaje jasno da nema druge i da mora nešto da se menja inače ode sve u majčinu. Nema sarme do daljnjeg...
Arkan: Svetlana, gde mi je ona šajkača od svadbe?
Ceca: Jebala te Svetlana! Je l' sam ti sto puta rekla da me ne zoveš tako?
Arkan: Ti bi opet da nosiš nularicu? Je li, bre? Gde mi je šajkača?
Ceca: Nemam pojma. Šta će ti?
Arkan: Za u sanduk.
Ceca: Iju! O čemu to pričaš, crni Željko?
Arkan: Vidi, dušo... Malo sam se zasitio od ovakvog načina života, pa sam mislio da promenim malo sredinu. Lažiraću neki atentat i palim na neku egzotičnu destinaciju. Kipar možda...
Ceca: Pa nećeš valjda bez mene?
Arkan: Jebeš ga, ne možemo oboje zbog dece. Palim ja sad, čekaju me neki momci da se dogovorimo oko puta. E da... Nema kurca dok se ne vratim!
Kamen u ljudskoj formi. Čovek koji na samu pomisao kvalitativne promene doživljava epileptični napad. Za njega je Obama - inkarnirani đavo, hamburger - kapitalističko otrovno govance, kondom - ono što žulja, kompjuter - sprava da ti sjebe oči, vakcina - kancerogeno sranje, Evropa - sunovrat sistema vrednosti, škola - opijum za masu, rad - uzaludno trošenje vremena, biometrijske legitimacije - žig zveri 666, bezvizni režim - besmislica usled nedostatka para, pare - sreća, sreća - kafana, kafana - poluodevena pevaljka, pevaljka - Ceca, Ceca - prototip srpske keve i žene, žena - biće koje širi noge kuva i trlja leđa, homoseksualac - ono što treba obesiti, krst - ono za šta treba proliti malo tuđe krvi, Patrijarh - pastir, religija - Svetosavlje, Isus - opozvan modernizmom, modernizam - liberalizam, liberalizam - sunovrat sistema vrednostiu, sunovrati sistema vrednosti - Evropa, heroj - R. Mladić, Ahil - Bred Pit, Bred Pit - američki pederčić, Rok i Rol - buka, Stoja - ljubav i bol, Voislav Šešelj - vrstan književnik, Meša Selimović - stoka muslimanska, orgazam - Koštuničin govor, itd.
Svuda okolo vas, zaudara na formalin...
Ceca: "Nisam kriva majke mi,evo i oca mi moga i dece mi moje, ma mog mi naroda i publike cije sam ikona i krsne slave i marakane i usća i vile na dedinju i Mire Skoric i svega na svetu mi ... Moja estradna Srbija će ustati na noge i pokoriće vas sve i naterati da me oslobodite krivice jer sam nevinaaaaaaa!
Sudija: " E Ceki a da ti nama platis milionce ipo i mi tebe ostavimo na miru a ti prestaneš da njaške i ne ides u zatvor vec sa sestrom lepo na Kipar pa uzivaj"
Ceca: " Moze karticom ili samo keš !?"
SRPSKA IKONA!
Fensi naziv za "uvo". Obično možemo ovaj izraz čuti na tv-u, pročitati u novinama i knjigama, mada se u običnom govoru (u Srbiji) uvek koristi izraz "uvo".
Neki tamo običan lik: "Ma boli me uvo!"
Kulturan dečko: "Misliš uho?"
Neki tamo običan lik: "Brate, mojne si Svetlana Bojković!"
ili na srpskom žal za mlados' je fancy robna marka koju pored mladih fenserki nose i matore tetke (tipa Ceca) ne bi li izgledale kao svoje ćerke. Produkt toga su seljoberke koje čine 'elitu' ove države.
Biti suvereni tata i car u bilo kojoj disciplini, sportskoj, naučnoj, životnoj... K'o Tesla u fizici, Bolt u atletici, a Ceca u sisama.
- Gledaj ba onog, nov Audi vozi, a ti Ožeg meso prodaji i pazi da te gazda ne zakači satarom kad se nadovata travarice. A bio sam genijalac u srednjoj, pa gazdov'o sam matematikom, bolan, one stare komunističke zbirke zadataka sam spičkav'o za dva dana! Naš'o sam bio grešku u udžbeniku za četvrti srednje i posvađ'o se sa profesorom oko toga, on me izbaci sa časa i od tada sve niz brdo moj druže!
- Dobro, jarane, razumijem, teška priča, izmjeri mi više ta tri kila teletine, žurim!
- De ba polako, kilo teletine 24 marke, triput 24 ti dođe 58, izvoli!
- Drž' 60, kusur je tvoj. Živio!
Ceca to koristi za dve stvari:
1. oslonac za grudi
2. padobran
Sinan, Jashar, Ceca, Legija, Arkan, Mrstim Se Iz Busa, pucenje usta, W, AmiG Show....POGLEDAJ DOM SVOJ ANDJELE.
Zlatni rudnik iz koga svoje autenticne "projekte" crpe Jelena Karleusa, Ceca, Brena, Cana, Jana, Ciki, Caki, Viki i ostale.
Najlakši posao...
snimiš na cd neke "nove hitove" tipa seka,ceca,JK(plus je ako već skineš miksove od tih pjesama) i glumiš da nešto miksaš.
Jedna od najlepsih ljubavnih pesama sa ovih prostora. Delo koje nije samo pesma, u sebi sadrzi celu jednu pricu... Skoro da bi svaka devojka pozelela da joj neki muskarac napise takvu pesmu... Ali jedna je Svetlana Pere Zupca.
Odlomak:
Jao kad bih znao ko to u meni bere
Kajsije još nedozrele
Govorio sam joj ti si derište ti si
Balavica
Sve sam joj govorio
I plakala je na moje ruke, na moje reči
Govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo
Telo ti zrelo, šta se praviš svetica
A padale su svu noć neke modre kiše
Nad Mostarom
Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ničeg
Nije bilo
Pitala me je imam li brata, šta studiram
Jesam li Hrvat, volim li Rilkea, sve me
Je pitala
Pitala me je da li bih mogao sa svakom
Tako sačuvaj bože
Da li je volim tiho je pitala
A padale su nad Mostarom neke modre
Kiše
Ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
Ali nije htela to da čini, nije htela
Il nije smela, vrag bi joj znao
Jesen je, ta mrtva jesen na oknima
Njene oči ptica, njena bedra srna
Imala je mladež, mladež je imala
Ne smem da kažem
Imala je mladež mali ljubičasti ili mi
Se čini
Pitala me je da li sam Hrvat imam li
Devojku
Volim li Rilkea, sve me je pitala
A na oknu su ko božićni zvončići moga
Detinjstva zvonile kapi
A noćna pesma tekla tihano niz donju
Mahalu
Ej Sulejmana othranila majka
Ona je prostrla svoje godine po parketu
Njene su oči bile pune kao zrele breskve
Njene su dojke bile tople ko mali psići
Govorio sam joj da je glupava, da se pravi
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.