
Opis nesebične i odane ljubavi. Bespogovorna vernost koja odoleva svakom životnom iskušenju i svakoj nedaći koja nam se po usputnim stanicama kači za vrat.
Kada mu obelodaniše da ima rak, on prvo pozva svoju ženu, te je zamoli da se preudaje dok još ima nade za nju. Izloži joj svoj slučaj u što kraćim crtama, a onda se tako zaplaka, da se od njegovih ridaja tresla zapadna hemisfera.
-Hajde de, smiri se, ti znaš da te nikada neću ostaviti- poput deteta ga stade umirivati.
-Baš, baš nikad? Odistinski to govoriš?
-Ma ni za svet i tri sela više.
Baksuščina. Neopisivi vesnik nesreće. Kao srčka kad saznate za sedmicu na lotou, ili proliv na dan venčanja. Gori od Nade Macure na petak 13.
- Jao, brate, nemoj tuda, vozi na zadnji ulaz!
- Pa babi ti je loše na zadnjem sedištu, a ispred urgentnog centra smo?!?
- Ma eno ga Mare, švrćka se ispred glavnog ulaza, neću bre da se nešto iskomplikuje, će mi umre baba (treba mi za defke).
- Štabre?
- Ma njemu crna mačka pljune tri puta, kad joj on pređe put. Vozi okolo, života ti.
Tri lika u glavi koja su stalno u svađi.
Frojdova psihoanalitička teorija na moderan način.
Pera stoji u redu u pošti ispred prelepe ribe.
Njegov Id: E odma' sad podigni suknju, skloni tange, odguraj ove penzionere u stranu nasloni je na šalter i obavi posao.
Ego: Id jbte kakav si ti primitivac. Pero, uhvati je za ruku odvuci u wc i uradi sve što ti je reko Id.
Superego: Vas dvojica ste najveći pičkopaćenici koje sam ja u životu video. Baci neki šmekerski pogled, budi duhovit onda uzmi broj možda je slobodna pa uveće na piće,a posle ako je neka fufa odma' kući primeni sve ovo što su ti rekli ovi kreteni.Osim guranja penzionera naravno. Ništa ti baba i deda nisu krivi.
Pera-devojci: Koliki red...Dugo čekaš?
Pokeraski sleng za menjanje cetiri karte.
-Opet se kasno vracas kuci. Obeco' si da neces da kockas i pijes.
-Ma br-rre, ni-isam!
-Nisi, nisi, sta cu s'tobom jadna!?
De si do'sad?
-Ma po-omago' Mile-tu da sree-di neki namestaj... Da-a E-e, uf!
-Kuku majko mila, sta'me snadje!?
Aj da jedes i u krevet crni Dobrivoje, cccc...
*Ovaj nalakcen nad stolom jedva gleda dok mu zena ugurava tanjir medju laktove i kasiku u ruku, cusne ga po labrnji da ga razbudi i drekne:
-Ajde kukavce, da jedes...
*razali se jer ga je jako munula, pa se ovaj ufatio za glavu i napravio bolnu grimasu...
-Ajde Dobri moj, ajde... ima sarme, spremila Mara svojoj mukici, ajde... Da mi lepo ruckas...Pizda ti materina pijana... Pa da te sutra lepo izgrdim kad mi se probudis trezan... Voli moj dzukac sarme, zna Mara to... Ajde kolko' ces?
-Mmmpfh! Aamm...
Trr...Tri-pa-jed-nuu-uf!
Bolje da ne počinjemo da pijemo jer ako počnemo ići ćemo kući sutra.
Jedna rakijica može, dve su puno ali tri su malo..
Limit koji postoji kod Boga u njegovom pokušaju da nekome pomogne. Ko ispuni kvotu ili ignoriše pomoć, ispušio je.
Ovo je, takođe, omiljena izreka-izgovor ljubitelja pića:
- ‘oćemo po jednu, valja se!
- oćemo.
- ‘ajd’ još po jednu, na dve noge smo došli!
- ‘ajd’ još po jednu, tri puta i Bog pomaže!
Moglo bi ovo sa brojevima u nedogled, (ali posle treće, niko ne traži izgovor za piće).
Četvrtu – I ovaj sto ima četiri noge!
Petu – Pet prstiju imamo!
Šestu – I muva ima šest nogu, a leti na čašicu!
Sedmu – Bilo je sedam sekretara SKOJ-a (patuljaka, samuraja....).
Osmu – Zbog osmog putnika!
Devetu – za devet Jugovića i td..
Moglo bi ovo sa brojevima u nedogled, ali posle treće, niko ionako ne traži više izgovor za piće.
Teška misterija.
Na primer,
probudiš se ujutru,pipneš glavu i vidiš da je tu,podigneš je nekako i na stočiću pored kreveta,u piksli vidiš tri bela pikavca.Ma jesu beli.Tanki,mali.Neke slims cigare.
Sa karminom.
Gde sam bio sinoć?Pa uglavnom znam do nekih 10-11 sati.Posle nemam pojma.
Da nisam ja to pušio?Ma jok bre.Moje cigare su tu na stolu.
Ma da nisam ja to pušio?Ma nisam-otkud karmin na filteru...
Da nije u kupatilu?Odeš da pišaš...I nema nikog.
Koga li sam startovao sinoć?Jebem li ga...
Nisam valjda nešto priveo u gajbu?Ne verujem.
Da mi nije došla u gajbu neka dok sam ja spavao?Hmmm.
Kojoj sam dao ključ od gajbe?Koliko znam ni jednoj.
Da pozovem nekog da pitam?Ma daj sramota.
Od kada stoje ovi pikavci u piksli?Nemam pojma.
Ma boli me kurac za sve to.
Kažemo onome ko je sklon sve neuspehe, u nekim slučajevima i uspehe, prepisati sreći, odnosno nesreći koja se na njega namerila, k'o pijanac na konobaricu sa velikim sisama.
-Možeš li verovati da me šutnula Mira, treća veza za redom...kakve su žene kučke!
-Kad varaš k'o nenormalan, pa ajd' da znaš sakriti, nego kao klinac u trećem srednje...
-Ma nije to, nego baksuz, koje su šanse da me njena sestra vidi u čardi na Dunavu?
-Pazi 'vako, ni golub te neće tri puta za redom slučajno posrati. Kad te uneredi prvi put, dobro! Sutra se ponovo desi, znači da je vreme za rasmišljanje. Treći put kad te posere, moraš preduzeti nešto! Promeni put kojim ideš, ubi goluba, bilo šta...
-Šta pričaš čoveče, mene nikad golub nije posr'o!
-Jeste druže, mnogo puta, samo što se to govno nije moglo maramicom obrisati...
Glavni razlog zbog koga više nećete jesti parizer od genetski modifikovane ćuretine kupljene na pijačnoj tezgi, kome je rok trajanja prošao u transportu iz Mađarske u Srbiju.
A: Što te nema juče u kafani, šta si se stis'o da ne vičeš turu?
B: Ne pitaj me ništa! Prošli petak, kad sam bio kod tetke, pravila mi neki sendvič, kaže od ćuretine. Ja budala pojdoh ono, a gledam pašče neće da jede što mu je isto to nasekla...
A: Pa, to je bilo pre pet dana...
B: Jeste bilo pre pet dana, al' još ga kenjam u tri boje, Hteli moji na ispiranje da me vode kad su videli da šolja izgleda k'o zastava na gej paradi, ničim se ne pere. Još podrigujem na onu salamčinu, ništa sem keksa i čaja ne jedem.
Odgovor ortacima na prozivku zašto muvaš samo ružne ribe, a sa lepima nećeš ni da pričaš.
Posle određenog vremena, shvatio sam da ljubav nekih žele mnogi a ljubav nekih ne želi niko, pa tako stajajući i opijajući se u ćošku, posmatrao sam ortaka kako žvali neku ribetinu koja ga je startovala, pa onda onako pripit dohvatim jednu najružniju do mene i iz divno čudo i bez puno truda počeh i ja da razmenjujem telesne tečnosti sa pripadnicom lepšeg pola. Tada su mi se sve kockice složile.
"Daj brate kako možeš, pa nju ja ne bih ni preko blututa."
"Pa kad te startuje pola riba u lokalu, možeš da biraš, mene ignorišu kao da sam šugav, a doćiće i lepe na red, samo dok se ja zaposlim i nabijem platu 3000e jurice mene i te opajdare a do tad, bolje tri ružne nego nijedna lepa."
Svakodnevna rečenica današnjih profesora zbog naglog porasta broja religioznih ljudi kad treba da se dobiju neke ocene. Njihova najbolja (i jedina) fora i ultimativno sredstvo za ubijanje morala pobožnog nam učenika. Kad to čuješ, znaj da si u govnima do grla.
(dotični profa ulazi na čas)
- E ovako, očajno ste uradili pismeni i podeliću ocene pre roditeljskog.
(neki klinac iz zadnje klupe se krsti i gleda ka raspalom plafonu)
- Ccc, kasno si se setio krsta i tri prsta, na ti 1 pa ti vidi šta ćeš.
(slična situacija)
- Evo vam ovde vaši kontrolni, sami uzimajte jer imam retku stolicu pa je bolje po sve nas da ne šetam puno.
(lik prilazi i mumla neku molitvu)
- E Mustafa Mustafa, kasno si se setio krs....... ŠUPIČKU MATERINU, VIDIMO SE U AVGUSTU!
Druga runda razgovora koja sledi odmah nakon predloga njenog dečka da vam pojasni neke stvari u četri oka
Nastao u surovim uslovima naglih promena vremena krajem meseca oktobra, opijen isparenjima iz postrojenja TE, agresivan i nervozan jer je tu kad mu vreme nije. Pametniji, izdržljiviji i lukaviji od svoje kilave letnje braće, zuji kada bombarder i leti kao Crveni Baron lično. Ni slučajno ne sleće na beli zid nego skoro isključivo na tamne delove nameštaja. Fokusiran na svoj primarni zadatak (zajebavanje naivčine koja bi da prespava u toj sobi), strpljivo čeka prvi, najslađi san da dejstvuje i taj obrazac ponavlja do jutra kada mu se misteriozno gubi trag. Neuhvatljiv i neuništiv, jedini lek je da budete strpljivi i sačekate novembar, jer ko je ikada čuo za novembarskog komarca psihopatu?
vi – (tek zaspali)
on – zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz…..
vi – Ijao, jebem ti život i sve… valjda će da ode …
on – zzzzzzZZZZZZZ… (pravi luping od vašeg uha do nosa)
vi – (mahnito mlataranje rukom)
on – …………
(sve ovo 3x…)
vi – (paljenje svetla. Pola sata gledate svaki cm sobe i ne vidite ništa. Čekate još pola sata i vidite siluetu kod glave, ali niste dovoljno brzi. Pokušavate da dremate, ali vam je psiha već otišla u tri lepe i od spavanja nema ništa…)
on – zlurado se smeje dok čeka da ponovo zaspite i zuji po melodiji imperijalnog marša…
Izraz kojim se opisuje čovek rdja nad rdjama. Čovek za koga ne važi čak ni ono "o pokojniku sve najlepše"...
Ovim izrazom se metaforično opisuje da je on toliko loš i pokvaren čovek da će njegovom sahranom, biti zatrovana i zemlja i izvori vode u njoj...
- Jel su čuo što umro Žika...
- Koji Žika bre?
- Žika bre, Baja Patak
- Eeeeeeee konačno i neka lepa vest danas!
- Ajde nemoj tako, znaš ono, o pokojniku sve najlepše...
- Ma šta bre sve najlepše njega kada sahrane, tri sela okolo, će ostati bez pijaće vode!
Omiljeno pitanje starijih članova šire i uže familije pre njihovog svečanog predstavljanja kada zovu telefonom. Prethodi mu arsenal pitanja i odgovora za čije vreme može viza da se izvadi.
M: Aaalooo dobro veče!
J: Dobro veče.
M: Kako ste? Jeste zdravo?
J: Dobro smo. Zdravi smo.
M: Ima li zime?
J: Ima
M: Kako si ti sine?
J: Dobro je.
M: Je' slušaju matori?
J: Slušaju.
M: Ima li kak'a devojkara?
J: Ima.
M: Jel znaš ko je na telefonu?
J: Ne'am pojma!
M: Ovde deda Mića iz Obrenovca jel se sećaš ti mene?
J: Ne mogu da se setim.
M: Kako bre ne znaš ja sam jednom kad si ti bio mali dolazio, uzim'o mistriju od tvog dede! DEDA MIĆA iz Obrenovca BRE!
J: Ne znam stvarno.
M: Pa sa kim ja razgovaram?
J: Sa Jovanom Ilićem.
M:...
J: Alo!?
M: Ja sam izgleda pogrešio.tu tu tu
J: Idi deda u tri lepe pizde materine prođe mi poluvreme dok se ti identifikuješ!
Stan koji obično prvo čuješ na ulazu u zgradu, osetiš kad se popneš na sprat i vidiš tek kad dodješ do vrata. Higijena je iz njega izbegla, a stvari se dovedu u red kada gazda dolazi po kiriju, i delimično kada se nešto privodi. Jednom rečju, zreo je za svaku postojeću inspekciju.
Kuhinja je u takvom stanju da vas je i mister Muskolo prokleo, osveživač joj odavno ne pomaže, a javlja se ideja da sudove bacite i kupite druge. Frižider je progovorio. Kreveti su nenamešteni, knjige i papiri su svuda razbacani, fotelja nije u funkciji od silnog veša koji je na njoj, zavese su požutele, a u kupatilo komotno možete da zatvarate čudovišta da malo i ona osete strah.
Tepih polako postaje jednobojan, paučina može da posluži kao mreža za odbojku, na ormanima prstom možeš da ispišeš "Obriši me", ostavu ne otvaraš da ti nešto ne bi palo na glavu, a veš će se odneti na pranje kada se konačno utvrdi na koga je došao red da ga odvuče do perionice (pregovori su počeli pre dve nedelje, i njihovo okončanje se ne očekuje dok se ne ostane bez čistih gaća i čarapa).
Stan se uvek sredjuje odredjenim danom, sutra, a jedino dobro u svoj toj priči je što uvek pred slučajnim gostima možeš da okriviš ovu dvojicu..
U osnovi plemenita ideja da žene budu plaćene isto kao i muskarci kada obavljaju isti posao.
Kasnije se iz ovoga izrodila misao o nepostojanju podele poslova na muške i ženske, po kojoj bi muskarci takodje trebali da peru sudove, veš, da usisavaju... žene bi stvarno trebalo dva puta da razmisle pre nego što zatraže ovo od muškarca jer ovaj mač ima i drugu oštricu, nimalo prijatnu za žene:
Moja cimerka: "Operi sudove! I ti si jeo iz njih! Ne postoji podela poslova na muške i ženske! Treba sve zajedno da radimo!"
Bez reči navlačim gumene rukavice na ruke i počinjem sa pranjem sudova
---------------------------------
Sledećeg dana ulazim kod cimerke u sobu sa lopatom i kantom: "Ajmo cimerka, blago meni, stigao je ugalj za zimu, treba da se utovari u šupu, nema ga mnogo, oko tri tone..."
Ako i ovo ne pomogne, onda su ostale samo još tri pičke materine.
Leto je, Beograd, devetnaest časova i tridesetosam minuta. Vrućinčina koja je tokom celog dana pekla gradske ulice konačno se spustila ispod granica izdržljivosti i izvukla ljude iz klimatizovanosti stambenih objekata.
A i subota je, pa nema "Slagalice" da možeš kvalitetno provesti veče unutra.
I dok oni stariji sugrađani mahom koračaju pored dveju reka tragajući za tim neuhvatljivim večernjim daškom svežeg vazduha koji bi im doneo olakšanje i iznivelisao pritisak, u glavama mlađih populacija pulsira jedna singularna misao umotana u rešenost levela Hilari Klinton da postane predsednicom - IZAĆI. Bilo gde, bilo kako, bilo s kim, samo izaći i iskoristiti noć. Jer leto je prilika da se ona tokom godine zapostavljena kolona muvanja, petinga i koitusa statistički popravi...ili barem vrati na pozitivnu nulu tj. ako si student Građevine ili Muzike, stvarno je svejedno.
Među tim optimističnim življem si i ti, tvoj seksualni život željan lajka neke blagonaklone devojčice i hiljadutristapedeset dingera sa kojih si ojadio lokalnu kladionicu, u četvrtak. Stojiš na pešačkom kod Trga Republike i prepipavaš svoje bušne džepove u nadi da ćeš odatle iskopati još pola flaše malog "Zaječarca" i dva griza pice kod "Bucka", ali ta potraga je osuđena na neuspeh k'o pokušaj novopečene mlade da animira olešenog đuvegiju prve bračne noći.
I dok se spremaš da konstatuješ kako je, jebiga, verovatno bilo bolje da si turio još jedan par sa 1,34 kvotom na tvoj dobitni tiket od pre neki dan, komentar "Izvali ove ljankese..." tvog ortaka-sekundanta ti skreće pažnju na obližnji kabriolet marke Mercedes-Benz i tri ribića od 18-ak leta u njemu. Egzaltirani osmeh, majičica na bretele i naočare za nepostojeće Sunce na svakoj od njih, neki lagani haus piči sa CD plejera - ceo pejzaž neodoljivo evocirajući na scenu sa snimanja reklamnog spota o nečem tako urbanom da mu Ašok Murti tepa "Urbano moje" pre nego ga spava u plinaru na svom vodenom krevetu od eukaliptusa. Ono što gospodin Murti, pak, ne može nikako da zna jeste da u tom trenutku i ti nekome želiš da frkneš u dvojku a u vezi sa pomenutim fensimobilom renomiranog nemačkog proizvođača. Ipak, tvoj gornji mozak preuzima proces racionalizacije - jer nešto ipak mora da stane u odbranu toga što si sirotinja i studentsko govno - i ti gotovo u sekundi nalaziš 108 validnih razloga zašto ni mrtav ne bi eksploatisao međunožja u tom kabrioletu (što će kasnije iskoristiti kreativni tim na Tarzanija.com, ali to je neka druga priča). Tako jedna od njih dobija ćelavog tatu biznismena-sponzora narečenog četvorotočkaša, druga dečka-sitnog krimosa iz Blokova po imenu Žarko (zvanog Kiza...i kojem guta), a treća kupljenu diplomu na Bokoniju za godinu, dve. Nju, fazon, ni govnjivom motkom karao ne bi.
I dok ti se faca oblikuje u ciničan osmeh a usne u rendom pogrdnu reč za žene, iz kabria počinju da biju prvi taktovi "Beograda" Svetlane Ražnjatović, pali se zeleno i tri devojke u kabrioletu cičeći proleću pored tebe i tvog ortaka, ostavljajući vas da se kiselite u jari letnje večeri.
Upućuješ zahvalan pogled u ciklama nebo nad Beogradom i prelaziš ulicu pun nekog novostečenog samopouzdanja. Samopouzdanja koje, bajdvej, neće umanjiti ni kasnije krljanje sa članicom srpske juniorske reprezentacije u šahu...
Naravoučenije: koliko god se nekad osetio bedno povodom svoje sirotinjske situacije, ne očajavaj preterano već oslušni malo oko sebe. Možda oni kojima zavidiš baš u tom trenutku pevaju "Beograd" srpske Velikomučenice, a toliko sirot ti ipak nikad nećeš biti.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.