
Jogurt nikad ne možemo popiti do kraja. Čak i kad mislimo da je flaša prazna, uvek se zbog svoje gustine, određena količina zadrži na unutrašnjem zidu flaše. Vremenom, pod uticajem gravitacije, ili jednostavnim mućkanjem te dragocene kapi padaju na dno, koje sipamo...dosta bar za trećinu šolje. Malo je, ali bar jedan zalogaj bureka ili kifle neće biti suv.
Možemo valjda i mi...kao najobičniji jogurt, kada mislimo da nema više ničega u nama, kada smo prebijeni, siroti i demoralisani, da se dignemo iz letargije i pepela...Finalni napor, do postizanja ciljeva.
Mali srpski Leonardo. Pojavljuje se u TV emisijama, čisto da razori kol'ko-tol'ko prijatno poslepodne prosečne srpske porodice.
Majka: Ček', ček', ne prebacuj, da vidimo ovog malog.
Leonardo: Da, govorim engleski i nemački. (demonstracija sile: spika sve u 16)
M: A kol'ko sam vas puta, djeco, molila da pričamo engleski bar po kući, kad već knjige ne pipate.
L: Sviram gitaru, slušam stare grupe, Krenberise i sl.
M: A i ti, konju, kad misliš djeci kupit taj sintisajzer što si obeć'o?
O: Pa, kupiću kad budem im'o para.
M: A-ha, kupićeš. Ovaj nam drugi ima najviše sluha, a počeo Topalka pjevat po kući.
L: Pobedio sam na nekoliko šahovskih turnira.
O: A mi šahovskim tablama kontejnere punimo, sve polomiste, majku vam jebem.
Leonardova razredna: odlično piše sastave, sjajno mu idu prirodne nauke, dobar je drug, sam organizuje humanitarne akcije.
Leonardov tata: Verujte mi, nikad ga nismo pritiskali.
O: Niste kurac. Što moj nijedan nije isp'o takav?
Leonardova mama: Dobro je dete; kad vidi da sam umorna, sam uzme da usisa kuću i čuva mlađu braću i sestre.
M: Sam uzme usisivač?! Gasi taj televizor! Nama ste našli komplekse nabijati.
Sleng za one tabletice što nam pripisuje čika doktor kako bismo prilikom svakodnevnog upadanja iz jednih govana u druga to mogli da ispratimo, ne više srećni, ali bar smireni i nasmešeni, kako to dolikuje civilizovanom čoveku od koga se prosto očekuje da sabija probleme kao terminator, a pritom sačuva miran i prijatan jebački stav.
-Šta, komšija, i ti si na smešku?
-Pa da... Prosto sam zavoleo onaj crveni trouglić u ćošku.
-Pa, je l' ti bolje?
-Nije mi bolje, ali mi je zato i konačno svejedno, bar u narednih tri sata.
Čovek koga se plaši čitava škola.
Na njega nas upozorava svaki razredni svake godine.
Kod njega ne sme ni muva da se čuje, odmah je celo odeljenje najebalo.
Tako bar pričaju.
A u većini slučajeva to je uglavnom jedan mirniji čikica koji traži samo malo više znanja od nekoga kome je dovoljno da znate 2+2 ili koji je dan danas.
Svako od nas se susreo sa bar jednim takvim profesorom i verujem da primer nije potreban.
Jedna od većih gluposti od kad je interneta (mada je bilo i SMS varijanti). Iz potpuno nepoznatih razloga putem raznih internet foruma, stranica, a sve češće i fb grupa ljudi pišu gluposti i pod pretnjom da će ti se nešto loše desiti (ili da ćeš pak dobiti nagradu) očekuju da proslediš tu glupu poruku drugim ljudima. I da ti što pišu bar imaju neke koristi od toga mogao bi se naći bar neki smisao, a ovako je zaista idiotski.
1) Pretnja kaznom:
Ne čitaj ovo!!! Ali sada kada si već počeo/la nemoj da prestaješ. Ovo je poruka koja se iznebuha javila na netu, a poslala ju je ukleta devojčica koja je poginula na petak 13. u svojoj 13-oj godini kada je na nju pala stena teška 13 tona! Već 13. meseci i 13 dana ova poruka kruži celim svetom i ako je ne pošalješ na još 13 adresa nešto strašno će ti se desiti na prvi petak koji je pred tobom. PROSLEDI OVO DALJE! Inače će se mala ukleta devojčica naljutiti na tebe...
2) Stimulans nagradom:
Ovo je poruka koja donosi sreću onima koji je pročitaju i proslede. Pročitaj poruku a onda je pošalji na još 10 adresa/fb zidova/brojeva telefona tvojim najdražim osobama. Ako ti se bar 5 vrati bićeš poljubljen/a na prvi četvrtak a to će ujedno biti ljubav tvog života!!!
Nemoj da zaboraviš.
Skrivena nada da je i drugoj strani taj neki trenutak, dogadjaj ostao ucrtan u mozgu.
Ne očekujete ama ništa, ali potajno želite da bar nije zaboravila, da je to nešto značilo i njoj. Ne koliko je vama značilo, ali bar delić toga.
Sećaš li se?
Kako smo sedeli u onoj bašti, pili kafe i pričali gluposti, smejali se...ja sam bio pomalo zbunjem, i pokušavao da ti zaronim u oči...da shvatim kako je moguće da tako nešto lepo postoji... a privezak na tvom srebrnom lančiću mi je privlačio pogled...ti si se na to smejala...kao da si htela da kažeš "gde zevaš"...a nisi, samo si se smejala...sećaš li se?
To je kad baba umre u petak, i to za vrijeme 6. časa. Umjesto fino da umre u srijedu, kao svaka normalna baba, ili bar da se strpi do ponedjeljka i tako izvuče svog unuka bar dva dana iz škole, što i jeste cilj umiranja svake babe.
Osobe koje nemaju talenta, ali bar znaju ko ima.
Alibi mladih domaćica koje nemaju veštinu da te nateraju da, s oproštenjem, poližeš prste posle obroka. Ako već nije ukusno, daj da ga bar proglasimo za zdravo.
ženka (ushićeno); Miki... pogledaj kako sam savršen ručak napravila... i integralni pirinač, i brokoli... i oslić... sve bez trunke ulja
miodrag (poluglasno, pa u sebi): da.... (samo, sledeći put te molim da mi javiš malo pre kad te spopadnu ovi kulinarski pudravci, da pojedem đon od patike za basket... on bar ima miris)
Recenica koja se izgovara sirom Srbije kad se izvodi slobodan udarac sa desne strane terena na udaljenosti od 20 do 40 metara od gola.Inace ce potrajati jos bar 30 godina posle njegove smrti,jer trenutno niko nema sut koji bi mu bio konkurencija.
Lik sutira sa 35 metara i lopta naravno ode u tri lepe...Tad cela kafana/bar pomisli-Eeee,da im je Miha tu....
Pitanje koje će ženskoj osobi biti postavljeno zilion puta u toku života. Nebitno da li ona ima 15, 25 ili 45 godina. Prvo će je ispitivati ćale, onda dečko, pa muž, a ponekad i sin.
Ćale: Kad si došla kući sinoć?
Una: U 5.
Ćale: U 5?! Pa ti skroz ludo dete. Ne priliči to jednoj mladoj dami. Mogla si bar hleb da kupiš.
--------
Dečko: Kad si došla kući sinoć?
Una: U 3.
Dečko: Ne laži, video sam te tada kod Ranka, jela si pljesku.
Una: Pa? Ranko je na 2 minuta od mene. Eventualno sam došla oko 3 i 15.
Dečko: Pa, tako reci, znaš ti šta može da se uradi za 15 minuta?!
--------
Muž: Kad si došla kući sinoć?
Una: U 12.
Muž: Znaš ljubavi, ja volim kad izađeš, ali jedva sam smirio malog. Mislim da je bolje da ne izlaziš.
Una: Pa, nisam ga sama pravila, ne žali se.
--------
Sin: Kevo, kad si došla kući sinoć?
Una: Oko 11.
Sin: Aman, ja te ček'o kintu da mi daš. Znaš da izlazim u to doba. Dođi pre sledeći put.
Doktor Džekil i Mister Hajd...obično, porodičan covek, sa bar 2-3 punoletna deteta, odjednom mu došlo iz dupeta u glavu, da ga želi u dupetu, ili bar u ustima. Za komšiluk uzoran otac, divan muž, pravi brat...ali kad se nadje sam, negde gde ga niko ne zna...
... - kasni ovaj voz...mali, koliko ima sati?
- 3 i 15, čiko.
- A koliko ti je godina?
- 11, čiko.
- I sam putuješ?
- Da, čiko.
- Čika će da pazi na tebe...(već uzdrhtalim glasom) jel' gledaš porniće?
- A?!
- Znaš, ono, čike i tete, goli...?
- M'rš, bre, pedofilu matori!!!
Nesto najgore sto postoji. Jos ako je u kombinaciji sa "ova danasnja", pa to ne vredi ni po kurca. Tako bar kazu ovi sto vise ne spadaju u tu grupu. Cudna je stvar sto ta "danasnja omladina" ni pre 10 godina nije valjala ni po istog onog kurca pa je opet vecina izrasla u kol'ko-tol'ko normalne ljude. Ovo je i najbolji pokazatelj da je mladost k'o seoska kurva. Dok uzivaju u njoj, svima odgovara. Pocinje da ne valja tek kad dodje red na nekog drugog.
-Ma sta koj' kurac, ta danasnja omladina, to se ne zna casnog krsta. Secam se ja kad sam bio mladji, pa to je bilo druzenja, bilo igranki... Jok k'o sad, prvo puste neku muziku pa mlate glavama k'o bikovi u jaslama. Posle popiju dva piva i smrcu onaj dzoing pa ujutru ne znaju ni da l' su se jebali ni ko je koga jeb'o.
Osoba nevidljiva za sve u svom okruženju.
U izuzetnim trenucima kada se njeno prisustvo uoči, obično izaziva veliku pometnju, slično panici nakon uočavanja neidentifikovanih letećih objekata.
- Izvinite, ovo su prostorije samo za zaposlene u firmi, ako možete da izađete.
- Brano, pobogu, radimo u istoj kancelariji već šest godina.
- Molim vas, gospodine, moraću da pozovem obezbjeđenje.
- Nismo mi baš tako bliski da se tako šališ, ali dobro, bar si progovorila sa mnom. Mogli bismo i na kaficu sad...
- Stalone, požuri, neki luđak hoće da me siluje!!
_____
- Ko j’ obris’o poster Stefanu Kostiću?
- Nisam ja, ja brišem samo defke.
- Nisam ni ja, bole me kurci da mu brišem poster.
- Ја била на чету, нисам.
- Јао, куд нисам ја стиг'о?!
- Можда сам ја, не знам, био сам пијан.
- Nesam ja, s’g stigoh.
- Jа сам, био је глуп.
- Kako nije niko, bre? Ae, možda je Kaizen...
- Па ја сам, кажем, реци му слободно.
- Ma i jedna defka mu nestala, ček da vidim... „Obrisao: Урош“. ŠKK, koji Uroš?!! Kaizene, bre, popravljaj sajt, ’bemu, oće l’ svaki dan nekom od nas nalog biti hakovan?!!
Višestruko nabijanje rogova. Varala ga, farbala ga, muzla ga. Čak ga i sa njim samim prevarila. Bar je pokušala.
- (Hvata ga za muda)Jao maco, kako si tvrd. Mito? Otkud ti ovde?
- Daro? Pa to si ti? Pa ti mene varaš?
- Pa sa kim te varam?
- Pa varaš me, pa sa mnom me varaš. Teleću si mi glavu nabila, a ne rogove.
- Možda sam te zato jedino po mudima poznala. Pa dušo, bar su deca tvoja.
definicija koja nema smisla
ajde nek mi neko objasni u komentaru bar o cemu se ovo radi
ajd ja kontam sve i pomodarstvo i neka nova ludila i finte i nisam uopste mator, sta vise klinja sam i ja od jedva 22 god ali da ides na groblje da bi se provodio? dajte ljudi kome je to kul? wuhu ja sam metalac emo panker darker sta god, ajd sad cu se opijem pa cu rusim spomenike. bar mrtvima ostavimo njihov mir. izlupajte mi minuse banujte me ali ovo je debilno...
e i da se zna nemam nista protiv rokera pankera darkera i ostalih pod vrsta svako voli ono svoje, cak stavise zakleti sam metalac ali opet ne razumem vandaliizam niti imam nesto protiv onog bilo koga ali kod mene ljudi koji idu na groblje posle dvanest uvece ne rade nista pametno i fino
Specifično stvorenje koje će na svaki pokušaj izgovorene rečenice upasti bar nekoliko puta sa domišljatom rimom.
1: E tebra mogli bismo u Niš.
2: Šta ćemo u Nišu?
1: Apiš me za pišu.
____________________
1: Aj' nešto da stavimo pod zub.
2. Ajde.
1: Gde ćemo?
2: Da ti ga mećemo!
1: Ne ozbiljno, ajmo u Gud fud.
2. Sedneš mi na mud.
___________________
1: Halo.
2: E brate gde si?
1: Evo me, blejim kući.
2: Što blejiš kući kad ti ovde može ući?
___________________
1: Je li, taj Džoni Mladenović, odakle ga znaš beše?
2: Ma neki ortak iz kraja...
1: Sedneš mi na jaja!
____________________
1: Juu matori, ajd' da uzmemo onu kremu za sunčanje što prodaje lik za smešne pare.
2: Batali bre, vidiš da nije krema nego neko jadno ulje.
1: Srčeš mi iz bulje!
Ljudi koji zaslužuju bar malo poštovanja od nas, za sve one patnje koje su prošli,a ne da se svaki iskompleksirani idiot zajebava na njihov račun. Nisu oni krivi za ratove i krizu.
Koliko vidim, idiota je sve više. Bar nam toga nikad ne zafali, nažalost.
Malo je nekulturno da pitam direktno za to sto mi treba, cak i za mene sabana, ali imam mnogo jako zelju pa cu bar malcice da ti nagovestim da ne ispadne da nesmem.
dobra riba: izvini decko, sto gledas u mene vec pola sata? Jel ti treba nesto?
moralni pobednik: pa znas.. pitao bih te nesto al me sramota:)
dobra riba: more tornjaj se, seljacino!!!!
moralni pobednik:dobro, bar sam pokusao
Znak identifikacije svakog čoveka koji je bar jednom u životu držao olovku u ruci. Lični pečat svakog od nas, baš kao otisak prsta. Sposobnost koja će kod homosapijensa iščeznuti u skorijoj budućnosti.
2123. godina, OŠ Velimir Bata Živojinović:
Učiteljica: Dobro deco, uključite vaše tačskrinove, pišite prvi zadatak: mama, tata, bata, seka, baka i deka imaju zajedno 280 godina, ako baka ima duplo više od tate, seka ima duplo manje od tate, a mama i tata imaju zajedno 6 godina manje od deke...
Pera: Mama, deka? Koliko? 380?
Učiteljica: Pa šta sad nisi stigao? Trebalo je lepo da te ostavim u prvom razredu da savladaš slepo kucanje...da vidim...jaooj kakav ti je grozan rukopis, pa kakav ti je ovo font, pa jesam li rekla da ne boldiraš? Pa ne vredi tebi pričati...jaooo, pa nije zeka nego seka!
Pera: Ali spor mi je lap top...
Učiteljica: Ma jeste, kako da nije...kako je Mirko zapisao sve? Uhhhh...ništa, sedi tu i slušaj bar. Neka ti prebaci Mirko blututom kad se završi čas...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.