
Једино објашњење зашто мушкарац гледа мушкарца у некој маси.
-Брате...шта ме гледа онај за столом тамо???
-Ил' је педер па се заљубио или 'оће да те бије!
-Што да ме бије?
-Па ТА што се налази испод твоје десне руке...кхм...ај морам да журим... Тадић ме нешто треба око оног споразума са Европском унијом...
Vrlo često vreme u gramatici srpskog jezika.
Vreme koje koristi govornik kada saopštava da će se neka situacija potencijalno desiti ukoliko on bude raspoložen, što nije slučaj u datom momentu, te je nepravilnim ili čak izmišljenim gramatičkim konstrukcijama odlaže za naizgled blisku budućnost. Stoga jedina opcija je čekati ili kompletno napustiti situaciju.
Brate ajmo, jel idemo ili ne, čekam te sat ipo?!
-Eo samo minut da se spremim...
-----------------------------
-Molimo vas smestite se bićete odmah primljeni
Ali ja sedim ovde od jutros?!
-Molim vas sedite primiće vas za momenat
-----------------------------
Ma ne boj se ništa, samo odeš predaš dokumenta gotovo sve za sekund.
-----------------------------
Dilema koja spada u rang dilema da li je ispravno reci zasto ili zato.
-Brate, kako se pravilno kaze, jel' ili jer?
- Kaze se i jel i jer, zavisi sta hoces da kazes.
-Sto me jebes , sta sada da napisem ribi,a da ne ispadnem glup?
-Napisi joj oprostajno pismo i idi ubij se, ne stedi metak!!
Zebnja i strepnja svakog konobara kad dođe momenat plaćanja, pogotovo ako se radi o povećoj grupi mlađanih novajlija u lokalu. U drugom, separativnom slučaju, preslišavanje gradiva usledi...
x: Ja sam imala produženi espreso s toplim mlekom, koliko vam je to? Aha...evo za mene. Izvoli.
Y: A ja sam imala produženi espreso s hladnim mlekom, koliko vam je to? Aaaa isto...evo, ne, nemam ništa sitno...
D: A koliko su dve ako je jedna 100? ....
Večno glupavo i sveprisutno pitanje dece 7+, pa do nekih 14.
Naravno, to je u principu.
Uvek se nadje i neki stariji (ili mnogo stariji) pacijent koji će vas sa istom ozbiljnošću i ushićenjem to isto pitati, čekajući pravi odgovor od vas.
Uglavnom se može po izgledu osobe zaključiti koji odgovor očekuje.
E, za koga navijaš?
- Za Manchester United (ili bilo koji drugi klub, nebitno).
A ne, mislim, za Partizan ili Zvezdu?
- Ne pratim ta domaća sranja.
Ajao brate, ti si lud jbt, moraš za nekoga!
- Hah. Sidji mi sa grbače, jebali te i Partizan i Zvezda.
Hamletovsko pitanje koje postavljaš sebi, kad u tuđem kupatilu zapaziš dva peškira, a ne znaš koji je za ruke, a u koji domaćin kuće briše bulju.
Da razbijem aluziju u startu, mislim na stil oblačenja. U zavisnosti šta više preferirate. Koku ili buksne. Ili kako ste u mogućnosti. Ili gde ćete za Novu.
Keva - Ju sine, pa kako ćeš tako obučen na doček? Obuci onu lepu svilenu košulju i one cipele sa mature, pa zakači onaj zlatni lanac što ti teča kupio za punoletstvo pa da svi vide kako si lep! Nijedna devojka neće da te pogleda takvog u kombatkama i rendžerkama!
- Kevo, ja se ne koksam...
Još jedan dokaz da su danas srednjoškolci malo drukčija fela od svojih prethodnika.
Kad dobiju dvojku, ili trojku, ne zna se kako čovek treba da odreaguje.
- Dobila sam trojku iz matematike!
- Pa čest...jeb...šta...to li je dobro ili loše???
- Ma kakvo: loše? Dobro!
- Aham, pa dobro...vidim ja nešto sneg udario ovih dana...
reklo bi se najnedelotvornija strategija sačuvavanja svojega mladića ili devojke
"čekala sam...čekala sam..dragog čitav dan.."...itd
Jedan od načina da prividno date savet nekome ko ima problem koji vas preterano ne zanima, ili ga čak niste ni saslušali. Takođe jako korisno kada kada podje*avate nekog sa kime ste u dobrim odnosima.
1.
- i tako ti kažem, sasuo joj sve u lice i rekoh šta bude biće. Šta ti misliš, jesam li imao pravo?
- Pa znaš kako se kaže: Divlji magarac dvoje kolica vuče...
- (zbunjeno) oookej... Misliš u principu da sam u pravu, mora to malo divlje sa ribama.. Tako?
- Ko rano rani dve sreće grabi...
- pa da(u sebi: ništa ja ovog lika ne razumem)
2.
- i nije da me je ona prevarila ili slično, bar po njoj ali me je zabrinulo što je razmišljala o tome. Šta ti misliš? Da li me je slagala?
- to ne znam, ali ću ti reći jedno: Mala sova leti po većem mraku.
- ŠKK? Šta znači to koj moj, je l' zajebavaš ti mene malo a?
- Samo kažem da ljutit pas ne vidi rodu.
- ma nosi se bre!
Idealna pitalica za klince od 5-10 godina...
Na ovo glupo pitanje se potpuno zbune, pa moram da ga ponovim bar jedno pet puta... Inače fantastična prilika da se i vi malo zabavite, dok se oni češkaju po glavici tražeći odgovor. Još jedno genijalno pitanje koje ih dovodi u zabunu glasi:
- Da li voz ide brže noću, ili po šinama...?
Bezbrižno prepodne provodim sa mojim osmogodišnjim sestrićem Markom. Pošto smo se izigrali napolju, postaje mi dosadno:
JA: - "Marko, a da te pitam nešto... Šta je brže, ili zec?"
MARKO: - "Šta...?"
JA: - "Šta je brže, ili zec?"
MARKO: - "Kako...ne razumem...?"
JA: - "Slušaj dobro pitanje... Šta je br-že, ili zec...?"
MARKO: - "Da..."
JA: - "#@$%/#... jbt... 'ladno je odgovorio tačno..."
Spontana mozdana reakcija na naredjenje:Brzo zovi hitnu pomoc!
Čak i novogodišnje reklame sugerišu da neke stvari nikad ne izlaze iz mode i da ništa mekano i kvarljivo ne treba poklanjati svojim bližnjima. U žargonu ovo se odnosi na muški i ženski princip u činu ljubavi.
- Dušo, ovo je za tebe.
- Šal?
- Kad nisam sa tobom, da te greje oko vrata.
- Gledaš li ti nekad reklame na televiziji?
- Da?
- Onda si sigurno naleteo na onu u kojoj se lepo objašnjava da niko ne voli mekane poklone.
- Sviđa mi se kako razmišljaš....
- Ne bre! Ako nećeš da ti još nešto tvrdo trajno pretvorim u meko, odma da me vodiš u vip. Tamo ima tableta, telefona ili u neku parfimeriju gde se prodaju parfemi u staklenim bočicama, ne u plastičnim, kao kod kineza... Zlatare isto. Dijamanti su najtvrđa materija ne svetu. Ili već, nešto tako.
- Pa, znaš da to baš nije istina, za meke poklone. Eto ja bih od tebe jedan mekan, topao poklončić.
- Znači da većem auto?
★ Božićni specijal ★ -
Specijalna veština za koje je potrebno malo prostorne sposobnosti, a prostorne sposobnosti potiču od testosterona, tako da je to razlog zbog kojeg žene ne mogu da se parkiraju unazad ili bočno.
Kad bi vlada bila sastavljena od 100% žena, prakiranje unazad ili bočno bi bilo zabranjeno.
Vekovima poznata šekspirovska dilema koja ima jednostavan odgovor:
Biti ako ćeš da biješ, ne biti ako treba da te biju.
Neviđeno ružan lik, najčešće iz komšiluka, a ribe mu stalno dolaze na gajbu. Mnogi bi rekli da je izraz nastao iz ljubomore.
I verovatno bi bili u pravu.
Takmičenje u lepoti, na kojem se nikada ne pojavljuju konkurentkinje sa Marsa, Jupitera, Venere i drugih planeta iz ili izvan našeg Sunčevog sistema.
Nije utvrđeno da li ga bojkotuju, ili su jednostavno neobaveštene.
U 99% slučajeva prvoklasne stipse. Sa teškom mukom su se odvojili i tih para za kakav kućni predmet, pa bol za datim novcem ublažavaju tako što nikad ne skinu celofan sa daljinca, ugaone garniture, zadnjih sedišta u kolima ili ekrana mobilnog. U slučajevima kada se celofan kojem nije ni bila namena da bude preko predmeta 2 godine izliže, na scenu stupa NOVI. Dragi nam cicija nabavlja novi komad providnog materijala i pažljivo oblaže svoje turske i bugarske proizvode ne bi li oni potrajali što duže.
Ti ljudi ne puckaju industrijske mehuriće. Ti mehuri čuvaju stvari. Gre'ota.
: dva druga ulaze u kuću :
D: Alo brate, puštaj brzo Eurosport, ima dobar tenis!
R: : pažljivo vadi daljinac obložen celofanima iz fioke : -Izvoli!
D: Jebote, šta ti je ovo? Jel ovo onaj Beko što si kupio pre šes' godina?
R: Da, da. Radi k'o nov!
R: Dobro bre, pa šta će ti ovol'ki celofani po daljincu? I šta će ti stiropor oko televizora?
Čovek ne zna više da li ide u gimnaziju ili školu za veštičarenje.
Ja na ploči: Kako sad da ovo rešim?
Profesorka iz matematike: Ovo tu pretvoriš u ono, pa pokratiš i nestane.
Roditeljska dilema veća od hamletovske.
Biranje između dva zla, od kojih naravno treba izabrati manje.
Dakle, kako živimo u Srbiji, gde bogufala 3-4 generacije dele isti krov, nije problem obezbediti odgoj dece izvan obdaništa dok roditelji (ako rade) u krvi i znoju zarađuju za parče hleba. E, sad, koliko je to pametno?
Sa jedne strane, svakako se izbegava situacija u kojoj vaše dete rizikuje da ga nečiji drugi klinac gađa sopstvenom kakom, dok ga nadrndana i polupijana vaspitačica drži glavačke za nogu, pokušavajući da iz njega istrese novčić koji je ovaj navodno progutao (iako nije, već mu je zapao u majicu).
Sa druge strane, dugoročno je to medveđa usluga, jer roditelji rizikuju da dete ima ozbiljne probleme sa socijalizacijom kasnije u životu, počev od prvog razreda osnovne škole, koji može biti šok, naročito prilikom sudara sa odeljenskom ekipom iz kraja koja se zna još od pelena.
2007. godina
A: Dakle, čovek, koliko ti beše sada ima klinac?
B: Godinu i po.
A: Aha. Jeste li razmišljali da ga date u jaslice? Mislim, i ti i žena radite...
B: U, mjok. Da ti kažem, ja sam na civilnom služenju bio po vrtićima. Čega sam se tamo nagledao, dosta mi je raznih obdaništa za ceo život. Moji žive sa nama, oni će ga čuvati.
2013. godina, prvi dan škole
B: Sine, kako je bilo u školi!? Što plačeš?
Sin: AAAAAAAAA!!!! Tukli su meeeee!!!
(i tući će ga još. I to dugo. Sve dok ne nauči da uzvraća. A tada će postati gori od drugih)
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.