
Recenica koja se ponavlja u emisiji Teska Rec iako je sagovornik detaljno obrazlozio njihov izvor, Koristi se pri nedostatku argumenata u svakodnevnom razgovoru.
Napomena ne moze se iskoristiti protiv novinara zato sto se tom prilikom brane pritiskom na medije i time sto su pored laznog naslova ispisanog velikim slovima stavili i mali upitnik.
Tomislav Nikolic nije zavrsio fakultet zato sto Nema pojma gde je fakultet, Ne zna koji je odsek zavrsio, nije u svom zivotnom veku prosao pored fakulteta.
GDE SU DOKAZI
Lijep način da majka objasni ćerki kako mora da ostavi svog momka balavca koji pije i puši i da nadje nekog ko će je poštovati i voleti onoliko koliko i ne zaslužuje i kojim će moći da manipuliše što sa malim magarcem nije mogla.
Ne treba nam princ, prave žene će znati i sa konjem da se zadovolje
Izraz koji većina poslodavaca koristi kada ukapira da ima radnika koji zaista vredno radi, i više nego što se to od njega traži...
Poluretoričko pitanje kada se pojavi problem s viškom ljudstva.
Trener daje poslednja uputstva pred utakmicu podmlatka FK Voćar:
- Znači, momci, dogovorili smo se... Samo duvajte napred, a ti, Mile, čim uđeš u šesnaest, odmah padaš ko pokošen...
- A ja? - javlja se glavati bucko od 90 kila.
- A koji si sad pa ti, nešto te se ne sećam...
- Ja sam sin Bore Guzonje i stalno dolazim na treninge...
- Aaaa, sin direktora Bore?
- Aha!
- Auh, majku mu, gde da te denem? Ništa, ovako ćemo... Mile, ti ulaziš u drugom poluvremenu, a ti, mali, hajde skidaj se!
Kaze deda kada udje u prodavnicu kompjutera i zatim kupi najskuplji laptop na kojem onda igra pasijans kod kuce.
Način na koji funkcioniše većina ženskih mozgova.
Ne postoji rešenje za koje one neće naći problem.
A svira. Realno, svi sviraju. Verovatno jedina nacionalna manjina, fala Bogu sa većim pravima od ostalih, i najvećim procentom muzičkih znalaca. Čim se rodi dobije trubu da vežba, da ne kažem podjebava komšiju pod prozorom. A napuni tri, četiri godine, eto ti njega ispred opštine. I već bezobrazan Sunce ti ne jebem. Pa stani jebote, ’de ćeš! Jok najbolje, ti ih pravi, ja ću da i’ ’ranim. Ne mere tako!!!
Koji će mu klinac sedmoro dece! Ne može ni sebe da odhrani, a pravi toliku decu! Sednem u restoran eto ti njega, uze kesicu sa šećerom i blene umene dok mu ne dam pare. A ja ne dam! Iz inata! Dok god ljudi daju, oni će da prose! Pa da sednem i ja pored tebe, kad vam tako dobro ide! Na šta to liči! Idem u banku da platim račune, znojim se u redu, čekam, eto ti ciganke preko reda, socijalnu pomoć diže! Od moji’ para što uplatim porez! A koji ona porez plaća? I još piša po meni, dok nas 30 stoji u redu. A neš kume! I sme da traži opet pare od mene, da udelim, čim izađem iz Pošte. Misli, imam garant siće od kusura!
A ne mrzim ja cigane. Nisam ja rasista. Čak sam se i slikao sa crncem! Al ciganisanje ne podnosim! Ajde što se on ponižava, ponižava mene! Sedi prosi, boli me klinac, al nemoj me ščepati za ruku i kleti kad te molim! Sreće ti! jelte cigani uvek imaju sreće
A razvili su biznis majku mu. Izjutra peru kola na semaforu, mrljnu dvaput i iskaju pare. Kako Sunce izadje, eto jedna polovina uz zid, uglavnom ona starija, po rangu dužnosti viša, a druga ide redom od ljudi i kukumavči. Popodne se grebu po nekim fensi restoranima, po kojima im žao da ih izdevetaju po gujici što smetaju gostima, i uveče opet truba uruke. Čim vidiš 10 – 12 trubača, znaj odma’. Dobre si sreće ako četvorica sviraju, ostali se vrte u krug i traže da im staviš na trubu po koju paru. Pa da sviraš pa i da ti dam!
Siroma’, beda, kaže ova moja. Jest’, ko što si i ti siroma. Nego neće da uči, ’oće da džepari, i lenčari, to je problem. Do dvaeste se uda, do dvaespete već ima četvoro dece. Snaći će se, a i ako se ne snađe, skupiće za Beč. A tamo, ima jedno sto, sto pedeset rođaka, lako će ga uvesti u biznis. Ja u Italiji, sakri’ se ispod streje, ciganka dođe prosi od nas. Ortak promrmlja meni nešto na srpskom, eto ti nje, „sine, udeli babi“, pa ’de treba da idem, u atomskom skloništu bi me našli! I opet ispadnem smešan, jer svi koji me znaju znaju da imam averziju prema „dotičnima“, a njima smešno.
ja, izlazim iz Pošte, istiniti događaj
„Ona“: Sineee, udeli babi živ mi ti! Sreća te pratila! Pomozi babi na današnjeg Sveca, baba da kupi ’leba...
Ja: Pa gde me nađe! Gde mene studenta, sad dadoh poslednju ’iljadarku na prijavu ispita, i od mene tražiš! Ajde, ostalo mi još za leba, da kupim, pa po pola!
„Ona“: A neeee, daj ti meni pare, pa ću ja kupiti posle!
Ja: Molim? More murš!!!
Definicija je napisana za Mizantrophy.
Izraz koji se koristi za označavnaje ortaka u društvu koji ne propušta priliku da napravi neki problem, frku.
Najsamouverenija rečenica koju može da izgovori šmeker kad upada među pripadnice ženskog pola. Bez sumnje nagoveštava karanje sa bar nekoliko mladih gospođica.
Autor ove snažne zamisli je Vilijam Blejk, a proneo je u moderni svet Terens Mekena. Pandan slavnoj rečenici da "hiljadu puta ponovljena laž postaje istina", ali ima neku jaču osobinu otvaranja uma onima koji žele da svet gledaju sa racionalne i logičke strane. Čovek današnjice je umoren traženjem odgovora, a dobijanjem eha. Država, medijski servisi, multinacionalne kompanije i mnoge druge antislobodnjački nastrojene grane društva su birokratsko izražavanje dovele do savršenstva te mogu dve rečenice, koje prevedene prostim jezikom znače apsurd, da zamrse, izvrnu i naprave od njih tri pasusa sofisticiranog proseravanja kojim vas kupuju, a za uzvrat vi kupujete njihovu priču. Crkva to radi na malo agresivniji način: propovedanjem. Vrši moralno nasilje nad ljudima od samog njenog začetka. Tera nas da osećamo krivicu, navodi nas da sebe smatramo prljavim i nedostojnim samim tim što smo došli na svet iz nečasne radnje. Trlja nam na nos nekakav teret prvobitnog greha Adama i Eve koji, kada se sagleda u potpunosti, nije ništa drugo do želja za znanjem i spoznajom samih sebe. Oćeš da se od greha očistiš? Krsti se i slavi slavu, naplaćujemo 1000 dinara svakom domaćinstvu. Kolko para godišnje uzme jedna opštinska parohija? Trebo sam teollgiju da upišem, c!
Istinu treba govoriti često i intenzivno, mada to ima nekih posledica. Ljudi počinju da vas se plaše, gledaju vas blago zabrinuto kao da ste udarili glavu o kamen i šiklja vam krv iz iste dok pričate s njima. Inkvizicija je u srednjem veku bila jednako zabrinuta za naučnike, ljude koji su istraživali i hteli nešto više od pukih vatikanskih doktrina. Bila je toliko zabrinuta da, kada su shvatili da nikakvim metodama mučenja ne mogu da isteraju zle demonske sile iz znanja žednih alhemičara i astrologa, rešili su da ih žive spale u nadi da će se u poslednjim momentima u plamenu pokajati i izbeći večne muke pakla. Istina o raju i paklu je da se ne nalaze nigde drugde nego baš ovde, na zemlji. Ljudi od svojih života prave večnu patnju i večnu blagodet. Tačnije, ti. Ti dragi čitaoče si najvažnija, najpametnija i najuticajnija osoba na planeti. Ono što je važno jesu tvoja interesovanja, tvoja porodica i tvoji prijatelji. Tvoj život koji ne voliš zato što dopuštaš da te lažu, jer odgovor i istinu moraš naći samostalno, a radije bi da ti je serviraju u popodnevnim vestima.
Ne daj da ti mediji govore koga da idealizuješ, niti crkva kako da živiš ili država šta smeš, a šta ne smeš da radiš. Budi sam svoj vodič i prati svoje nagone i instinkte jer ako tražiš istinu sam tvoj put je najveća istina koju možeš imati.
Poetični opis međunožja.
- Žao mi je, opet ne mogu da vam dam pečat, sad potvrdu niste doneli.
- Četvrti put bi da me vratiš, ženo dokona?! E pa poljubiš ti mene tamo gde sunce ne zalazi, eto ti ga tu, zalepio se. Šta ćeš sad da izmisliš, a?
Ne, nema nikakve veze sa bolešću.
Ovo je izraz kojim se opisuju ljudi koji svojim idiotskim ponašanjem i izigravanjem budale uveseljavaju narod makar i na sopstvenu štetu. Operisani od osećanja stida ili srama, bez brige za porodicu i najbliže, svesno svojim delima izazivaju smeh, nevericu, neretko i negodovanje okoline.
Altruisti željni pažnje, oni kojima je tuđa sreća bitnija od svoje nesreće. Naučeni su da prihvate svaku opkladu iako pre toga nisu ugovorili šta dobijaju ako pobede. Slomljen nos, ispiranje želuca, dve nedelje u rehabilitacionom centru - to je njihova nagrada.
Na tebi je samo da se zavališ i posmatraš - jer nema svrhe da pokušavaš da sprečiš ono što će da usledi.
Stefan: Eno je Kaća, opet za šankom.
Jovana: Šta radi tamo sama?
Stefan: Pa pije, šta radi. Ček da vidim kad je počela... Tu je od deset, sad je pola 12, dakle za nekih 45 minuta će da usledi šou.
Jovana: Kakav šou?
Stefan: Pa njen šou. Praviće feštu po lokalu. Možda i ti budeš uključena, nikad se ne zna.
Jovana: Šta je bre njoj?
Stefan: Eeee... Bog ne bira gde šlogira. Luda je za sve pare. Ako se ikad bude udala, biće to u nekoj zabiti gde nikad nisu čuli za nju, pazi šta ti kažem.
Cinično trolersko pitanje kojim se izražava krajnji skepticizam prema nekome ili nečemu. Uglavnom je retoričko, tj. ne zahteva odgovor već ima za cilj da direktno opovrgne validnost nekog dokumenta, baci veo sumnje na neki akt, zapiša neku tezu, ukenja neki argument, zbuni, iskontrira, omalovaži, izruga itd.
- U Nišu, današnji datum, treći dvanaesti, dve hiljade dvanaeste godine. U potpisu radnici Niša.
- A gde je pečat?
- Radnici Niša nemaju pečat! Radnici Niša nemaju prava! I prijatelju ne znam ko ste vi i odakle se javljate.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Moja baba pravi najbolji ajvar u selu!
- A gde je pečat?
Često pitanje koje sebi postavljaju gosti lokalne kafane, i još jedan dokaz da su svi pjesnici boemi.
- Lazo, šta ti je?
- J"#4562#$ffsfaq328766q237612ter svima.
- Mile šta mu je?
- Ma pusti budalu, čuo da hoće ludnicu u Beogradu po njemu da nazovu, pa popizdio.
Ono dosadno pitanje koje ti postave uglavnom drugovi iz odeljenja kad primete, na primer da vec dve nedelje dolazis cupav u skolu i kad im kazes datum tvog rodjendana, recice ti: ''Dobro da znam, da ti kupim cesalj za rodjis!'' i tu svi padaju od smeha.
Ortak 1: E, kad tebi bese rodjendan?
Ortak 2: Sad u februaru, sto?
Ortak 1: Da ti kupim cetkicu i pastu za rodjis, gle kakvi su ti crni zubi, leb te pojo!
Stara izreka, samo što se malo promijenila u zadnje vrijeme. Sad se kaže: "Ko tebe kamenom, ti njega isto, jer je poskupio hljeb.".
Pitanje koje postavimo osobi, nakon što iznese neku jako glupu ili opštepoznatu ideju, činjenicu ili teoriju. Može da se koristi i kada se neko ponaša detinjasto.
- Kevo, aj baci na tiganj neke prženice gladan sam k'o Čanak.
- Ma pusti me Milane, perem, peglam, čistim ceo dan. Imaš 25 godina, valjda možeš sam sebi da ispržiš hleb umočen u jaja?
- Ne znam bre kevo, 'ajde molim te.
- Uffff... Hoću ako mi kažeš gde zeka pije vodice.
- Hahaha ma daj bre...
- (ozbilja faca)
- Kevo? Ozbiljna si?
- Gde, zeka, pije, vodice?
- (sagne glavu i pokaže prstom u dlan) Tu.
- Jaaaaooo! Znala sam da si u duši još uvek moj mali Miša, sa' će mama da napravi i prženice i luka da ti iseckam i idem do Rade da uzmem malo kokosa da ti napravim rafaelo kuglice. :cmok:
- (pognute glave odlazi u sobu)
Rečenica kojoj prekidamo smarača u njegovom monotonom izlaganju.
Smarač - I tako ti ja posle srednje škole razmišljam šta da radim. Mislim nisam imao pojma šta ću. Nisam imao prosek da nešto upišem, a sam sam kriv. Da sam, ...
Smoren - Jebo te brate, gde se gasiš?
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.