
Ретардирани побратим истоименог штампаног листа (да, ретардирани, не постоји блага реч за ову појаву); док штампано издање бар оправдава своје постојање као подметач за ладан бетон или какав други вид преквалификоване функције, онлајн издање служи само да изнервира нормалног човека или изазове хипертензију у меком ткиву међу препонама (читај, ерекцију) оних којима функције логичког повезивања функционишу к'о Југо на -20 узбрдо на леру, пошто је, јелте, у виртуелном свету омогућено на лицу места поделити своје мишљење са свима на секцији с коментарима.Важи за скоро све сличне онлајн порталеПостоје и часни изузеци
-Наслов: ''ШОКАНТНО - ЦЕЗАР БИО АНТИСРБ!''
-Поднаслов: ''Гај Јулије Цезар на омоту свог трећег албума ''Nevermind the bollocks, cross the Rubicon'' ставио налепницу с натписом ''Забрањено за парамецијуме, Готе и Србе''
-Поднаслов поднаслова: ''Да се не заборави: Велики римски војсковођа уживао у томе да Србе, Готе и парамецијуме баца катапултом са римског форума према Апенинском мору у сезони пирана.''
_____________________________________________________
Најбоље оцењени коментари:
СамоМиСмоИмали1389: И МИ СМО ХТЕЛИ С ЊИМА У ЦАРСТВО ДАЛЕКО ИМ ЛЕПО ЦАРСТВО КО НЕ СКАЧЕ РИМЉАНИН СССС
aca dedinje: a mi srbi ga dočekivali kao Tutankamona pred skupštinom e narode moj bolje nisi ni zaslužio
glodaripushitegaczvusrcu99: a znate li da je na poledjini albuma napisao kako je nagnao slavicu djukic dejanovic ON NAMA DOSAO DA JEBE NASE ZENE DICI CESE JEDNOM SRBI NA USTANAK I OTERATI ZAPADNOG GMAZA S NOVAKOM U POBEDE
МиркоКосјерић: А зато кад је Свети Сава на албум ''Востани Вилиндар цркво'' ставио ''Римљани нас не разумеју'' одма међународна тужба; е сада треба да будемо још гори од њих и да спаљујемо музичке магазе у којима се продаје Цезаров албум (нема везе што тамо раде наши људи, то су све домаћи издајници чим су прихватили његов албум у своје магазе)
Најлошије оцењен коментар:
random_user: I vi stvarno mislite da je ovo istina?
Pa ovaj izraz je totalno ludilo. Poziv na kafu u velikom broju slučajeva podrazumeva trač partiju, doduše ne obavezno, dešava se da ljudi odu na kafu i da se stvarno ispričaju, jer se dugo nisu videli. Al ono što jeste defintivno je da poziv na kafu ne podrazumeva obavezno i ispijanje iste. Kad se jednom dogovorite da idete na kafu, ne morate je više uopšte pomenuti tog dana. Tako možete piti sok, vodu, rakiju, pivo... Na kafu čak pozivaju i ljudi koji uopšte i ne piju kafu!!! Ne sviđa im se ili je uopšte nisu ni probali.
Lično iskustvo. Poslednji put kad sam išao na kafu popio sam pivo, u stvari 2 piva )), kafu niko nije ni pominjao.
Telefonski razogvor 2 drugarice. Subota, podne. Ova prva se budi mrtva komirana, jer se, bože moj, jutros vratila iz grada. Zove svoj najboljnu drugaricu, vernog prijatelja.
Komirana: Ej Maco, evo ja se sad probudih...
Maca (nije sinoć išla u grad, nije joj ćale dao kintu): Ej ćao,pa čekam da ustaneš. Sva sam k’o na trncima. Pričaj, kako je bilo!! Jel bio Aca?
Komirana: Ej extraaaa, znaš kako je extra bilo. Evo samo da se spremim, pa idemo na kafu. Jao, svašta imam da ti pričam! Šta smo radili... haos!
Maca: Uf, extra, jedva čekam. Požuri!
Ova jedna bila na moru, vratila se, pa se javlja ovoj drugoj da ugovore referisanje.
Prva: Kako bilo na moru?
Druga: Ej super.... Samo da ti kažem...uff... znaš kako Cica i Juca imaju celulita kad se skinu, jao užas jedan...
Prva: Stvarno, ma znala sam ja...
Druga: A Daca svako jutro mora..., ma ajmo na kafu pa cu sve potanko da ti prepričam.
Ponedeljak jutro. Fax. Prvo predavanje od 8 do 8:45 se upravo završilo. Pauza. Junaci u amfiteatru svi odsutno pilje u sveske i pod.
Tek će glas razuma: Ajmo da automata na kafu.
Ostali: Ajmo.
E sad stvarno idu na kafu da bi popili kafu. ’ ebiga treba im, organizam traži. Inače, pada glava sa ramena, oči se zatvaraju, disanje se usporava... sistem break down... )))
Tačno vreme i mesto nastanka ove taktike nije poznato, ali je u naš fudbal uspešno implementirao veliki trenerski mag Vradimir Petrović Pižon u kvalifikacionom ciklusu za EURO 2012. Taktika se toliko dobro pokazala da se proširila i na ostale sfere društva, posebno kod kladioničara i studenata.
Intervju posle meča Slovenija – Srbija:
Aca Informacija: Gospodine Petroviću veliko ratočarenje, ima li objasnjenja za ovo?
Pižon: Pa ima objasnjenje mislim da nam danas nije bio dan, a i nismo imali sreće.
..................................................................................
U kladzi:
Mile: Coa brate ja i Šomi igrali Norrköping iz X-1 sa 5 soma dobio sam dojavu od brata iz ŠveCke 0-0 poluvreme 2-0 70' minut čekamo za 25 'iljada.
Coa: Opaaaa rodjeni bacaš neko ćepi večeras kod Bilje u bifeu.
...2 sata kasnije kod Bilje:
Coa: A evo i naših dobitnika, Biljo daj 'vamo 3 rogonje.
Šomi: Ma jebite se i ti i Mile i kladionica.
Mile: Daj brate šta se ljutiš vidiš da su primili dva gola u devedesetom, jbg nismo imali sreće, mora da su rešili da igraju X zbog pablik beta.
Šomi: A i ja sam blesav kad tebe slušam, Biljo piši ovo na Miletov račun.
..............................................................................
Ćale: Jel' ti dzabalebarošu šta uradi na ispitu?
Student: Jbg ćale od 40 pitanja naučio sam 35 i zapadnu mi ova dva što nisam znao, nisam imao sreće.
Ćale: Ma jebem ti sunce sad kad te do'vatim za sta ja bacam pare.
Keva: Ćuti tu Radovane, ti nisi ni studir'o.
Ćale: Pa kad sam blesav tebe oženio pa mor'o da radim, eeeej bre 3 godine studira još ni prvu nije završio pa 'de to ima?
Sto drug moze da ti kaze o momcima, ne moze nijedna drugarica... Kad sagledas stvari iz njihovog ugla, dodje ti da se (ukoliko nemas decka) zapitas da li uopste vredi i traziti istog a ukoliko ga (na srecu vec imas i zadovoljna si njime) shvatis koliko si imala srece. Neke izjave su im bljutave(ali ako im preko toga predjes i malo razmislis), iz vecine mozes izvuci po neku pametnu.
Par njihovih izjava/stavova koji su na mene ostavili utisak:
-na pitanje- pa gde bas sa njom zavrsi, vidi kakva je? odgovori:
1. ma od biraca nema je*aca
2. znas, ku*ac nema oci
- pitanje: sto si kacio na fb slike sa onom sto si bio sa njom sinoc?sta ces reci devojci?
1.ma daj reci cu joj - pa zar mislis da bi kacio te slike da sam nesto imao sa njom i time izazivao tvoju sumnju?pa nisam lud,jbt...al' si ti paranoja...
- pitanje: ma daj bre, pa ona je '93... sta ces da pricas sa njom majke ti?
1. e, najbolje se mece u '93 (-najodvratnija izjava koju sam ikada cula)
2. pa dobra je devojka, predusretljiva...mislim, ne daje svaka prvo vece,xaxaxa....
- zatim, njihove izjave tipa:
1. ma te sto imaju decka su jos i najbolje, zeljne su a moraju da cute...
2. muvam redom, mora bar jedna pasti...
3. ma ako se ona obuce provokativno i jebozovno naravno da cu joj prici da je muvam i pokusati da je je*em, jok setacu je...ja hocu kurvu u krevetu, a ne kurvu na ulici...
4. sve zene su kokete, samo treba imati srece pa naleteti na najblazu varijantu
5. brate ako ti je dosadno,uvek muvaj najruzniju ribu u ekipi, ta ce sigurno pasti
6.lepo sam joj rekao da nisam za ozbilju vezu, a ona je zivela u tripu da ce bas ona biti ta koja ce me promeniti...pa ko joj je kriv sad..to ti je najveca zenska zabluda...
7. ako mi kaze ne, i nastavi razgovor,to ne znaci da nece...
8. tesko je naci normalnu ribu...vama ce prici 10 njih za vece,9 ce hteti da vas je*e a deseti ce biti normalan...ja cu prici 20 riba,par njih ce hteti samo da caska, par ce me iskulirati, uzecu par telefona, neku cu mozda kre*nuti,i tako u krug...cudne ste vi zene...
U svakom slucaju, ovo su samo pojedinci, ne mozemo generalizovati... Ali oko nekih njihovih izjava treba se zapitati...
Popušim spolni ud. Al ću sad malo da kenjam jer dotična osoba nije tu.
Ivan:I tebra, tako ti ja završavam treću... il bi drugu, da ne lažem, cisternu piva kad neki pavijan povika: "Gaste ta sranja!". Ja poskočim i proderem se: "Kuj to reko? Kuj kalja lik i delo multisvestrane umetnice, dive i muze Vendi?" Kad ono Miloš Kara Te Buzdovan. I ja ti tu njemu opalim par vaspitno-obrazovnih. On se sklupča i poče da mi celiva tabane moleći za milos. Nači ugazio sam ga ko otirač. Odšutitao sam ga do kuće. Satro sam mu potomke. Titrao sam mu nadbudrežne žlezde. Ubrzao sam mu odlazak u penzij...
Aca:Aha, slažem se... nego jel užegla po tebi ova kavurma?
Marko:Pa desi Mićo legendo! Otkud ti u našoj kafani? Zaboravio si i koji je naš sto... Jel ona tvoja zaspala pa si šmugno?
Mića:Ma jok. Kažem ja njoj da idem u kafanu kad ona počne da vrišti, skiči i cikće namene! Počne da mi naređuje, veruješ li? Idi peri sudje, usisavaj, češljaj resice na tepihu! I ja ti tu njoj lepo zavalim jednu, pravu mušku, šamarčinu. Reko:" KUŠ MORE!". Nije Mića papučar nikad bio. Jok. Eno je savija sarmu ćutke i gleda u pod.
Marko:Pa naravno Mićo mačorčino! Nego što si poneo kesu sa đubretom?!
Termin pretežno sportske provinijencije za igrača koji se ponajviše trudi na terenu. Pomenuti ne mora obavezno biti i MVP, ali je od strane objektivnih posmatrača van prostora za igru u datom kontekstu gotovo jednoglasno označen kao MTP, da ne kažem "most TRYING player", hehe.
ON jebeno trči, skače, čuva, uklizava, preuzima, "kvari" jebenu igru protivnika, popunjava eventualne rupe u odbrani i, uostalom, na svaki drugi način entuzijazmom nadomešćuje to što sa sportom u bíti blage veze nema. Dobro, možda je "blage veze" pomalo i preoštra kategorizacija, ali se jedna radilica u svakom slučaju ne da pohvaliti nekom specijalnom tehnikom i(li) vizijom u svojoj igri. Treba ipak napomenuti da narečenu laskavu funkciju ima najmanje jedan član svake sportske momćadi, ako ne i njen gro...osim, razume se, golmana koji je i tradicionalno najveća lenčugetina.
Ko je radilica u tvojoj reprezentaciji?
Aca Lokner-Loki: ...a onda je nastupio 28.minut i velika radost nekih 20-ak najvernijih navijača ćićevačke "Lokomotive" koji su u privatnoj režiji doputovali da bodre svoje ljubimce: loptu je na sredini terena oduzela radilica gostujuće ekipe, legendarni Dušan Knežević Baki, prosledio je k'o na tacni sjajnom napadaču Krsti Mišanoviću a ovaj se kao furija stuštio ka golu do tada nesavladivog Mladena Gajića i veštim udarcem poslao loptu u donji desni ugao mreže. 1:0 za "Lokomotivu", igrao se 28.minut, loptu je sa centra na znak autoritativnog sudije Tujundžića izveo Almani Sise, omaleni Nigerijac u redovima Big Bula iz Bačinaca i, neki kažu, brat od tetke čuvenog Đibrila Sisea koji svoj fudbalski hleb trenutno zarađuje u Bastiji, Francuska...
---------------------------------------------------------------
- Pa, do jaja je tebi ovde, brate, reala. 'Nači, imaš platu u fulu, kancelariju, vrhunski komp, kolege sve okej likovi - mislim, koliko sam ja mog'o dizvalim...Ono, jedini rebus je, ustvari, šta ćeš im TI, koji kurac, hehe?
- Brate...Ovo je ozbiljna internacionalna firma, ljudi 'oće da stvore diverzitet mišljenja koji će opet da stvori kreativnu ili kreativniju radnu sredinu, kapiraš? Ščuo ti nekad za brejnstorming?
- Jesam, brate, i obzirom da te znam čitav život i dalje ne kapiram gde se ti tu uklapaš...
- Ja mislim, tebra. I svaku ideju koju dobijem tim procesom ja predstavim na sastanku i onda polemišemo o tome...
- Aha, znači ipak treba nešto da pišeš, crtaš grafikone, istražuješ podatke i to?
- Ma, jok, bre, imamo dve radilice u firmi, Kinezi neki, e pa oni...Kad smo već kod toga - 'si za kafu neku, sokić, slatko-kiselo-ljutu supu...?
To je ono sto kazete kada nista, ali bukvalno nista ne cujete sta vam neko prica a gleda vas i ceka odgovor, i onda izadje ono sto vam je prvo na pameti.
Primer 1:
Milica- Jao Majo kako su ti samo dobre patike, imala sam i ja iste takve pre ovih. Jel znas Majo???
Maja(koja je gledala u decka do tad)- E Milice slazem se sa tobom.
Primer 2:
Jelena- Eeeeee Dusice, imamo iste farmerke.
Dusica(koja je na 15 metara)- Hvala.
Primer 3:
Bane- E Somi jel imamo veceras trening?
Somi(koji gleda TV)- Jeste.
Primer 4:
Marko- Stefane brate si ucio istoriju danas?
Stefan(koji kuca poruku)- E brate nisam ga nigde video ozbiljno.
Primer 5:
Prodavacica- Decko treba da platis jos 57 dinara.
Decko(Koji gleda koliko ima sati)- Da da necu nista vise, dovidjenja.
Primer 6:
Profesor- Ti u drugoj klupi kako se bese zoves?
Milan- Dusane okreni se zove te profesorka.
Dusan- Profesorka ne znam stvarno odgovor na pitanje.
Primer 7:
Luka- E Aco imas da mi pozajmis 100 dinara.
Aca(koji je brojao koliko para ima)- E brate jeste lep dan danas.
Primer 8:
Majka- Sine sta hoces za veceru?
Sin(koji slusa muziku)- Majka nije telefon kod mene.
Primer 9:
Otac- Sine ajde na veceru.
Sin(koji i dalje slusa muziku)- Nije bre telefon kod mene cale, vec sam vam rekao.
Primer 10:
Baba- Sreco da ti otvori baka prozor?
Unuk(koji igra igrice)- U 2 idem u skolu baba.
Primer 11:
Vukasin- E Marko jel znas da pevas onu pesmu "Ko me tero"?
Marko(gleda kada ce devojka da mu dodje)- Znam bre znam.
Vukasin- Ae pevaj, kako ide?
Marko- Sta bre da pevam, si ti lud.
Primer 12:
Jovana- E Ivana ocemo u grad veceras?
Ivana(koja gleda u pekaru)- A da znas da jesam gladna.
Primer 13:
(u kaficu)
Andjela- Milice sta ces da popijes?
Milica(koja gleda u konobara)- Gde idemo? Sto idemo? Ovde je bas lepo.
Primer 14:
Petar- E Janko jel volis tortu od lesnika?
Janko(koji jedva ceka da ide u grad)- Ma idemo veceras u 8.
Zabuna nastala kada neko nije svestan da koristi nešto što ima i neko drugo značenje.
- Au bre, Aco, pa šta bi? Otkud ponovo na previjanju?
- Murija me opet ispendrečila.
- Pa koji je to već put?
- Evo treći.
- Pa što to?
- Nemam pojma. Kao da imaju pik na mene.
- Mora da postoji neki razlog. Jel' si pravio sranja?
- Jok.
- Jel' si ih provocirao?
- Jok.
- Jel' si psovao vlast?
- Ma jok.
- Jel' si im dirao ženske?
- Nisam.
- Nemoj da lažeš.
- Nisam, očiju mi.
- Ma mora biti nešto. Sad ćemo dedukcijom da dođemo do rešenja. Gde si bio kad su te napali?
- Vraćao se sa fudbala.
- A prošla dva puta?
- Jednom sam išao na fudbal, a drugi put sam se vraćao sa treninga.
- Znači ima neki obrazac. Šta si radio kad su te napali?
- Samo prošao pored njih. Nisam ništa rekao. Nisam ništa uradio. Samo prošao. Oni su me pogledali, pa se pogledali međusobno, pa udri.
- A šta si nosio od odeće?
- Dres i pantalone i patike.
- Znači svaki put si imao isti dres?
- Da.
- Šta ima na dresu? Nešto provokativno?
- Nema ništa. Samo broj, ime i prvo slovo prezimena.
- Čekaj, čekaj, mislim da sam skontao. Nemoj više da nosiš taj dres.
- Što?
- Pa ideš pored policije u dresu na kojem piše ACA B.
------------------------
- Tata, tata, koji je grb Srbije?
- Dvoglavi orao.
- A ove čike na televiziji što pokazuju dvoglavog orla rukama, to su onda Srbi?
- Ne. To su Albanci.
- Tata, tata, a zašto Albanci pokazuju grb Srbije?
- E sine, to ti niko živ ne zna...
Ovu rečenicu izgovara osoba koja je u ono što priča sigurna koliko i fudbaleri San Marina da će ikad bilo kome umuljati više od jednog gola na utakmici.
Dakle, znaš da verovatnoća da se tako nešto ispuni ima raspon kao razmak između dugmića na nokiji C3 i srazmerna je šansi da Milena Ćeranić bar jedne nedelje ne bude na naslovnoj strani nekih novina.
Ali, ipak, ne uzimaš zdravo za gotovo; kao kad slušaš Sanju Marinković u emisiji "Bračni sudija".
Iz tvog ugla: Vidi ovu budalu. Pa naravno da ti ne veru'em!
Iz ugla sagovornika: Rekao sam ti šta mislim pa ako sam u pravu - jesam, a ako nisam - ko te jebe!
Kladionica "Mocart". Danas isto kao i juče. Matori Zoki je došao samo da pročita "Žurnal", Aca Gvardiola da na 20 dinara napravi milionče, srednjoškolac Boban da ukrade listu i ja da proverim rezultate od sinoć.
-Je l' zna neko šta je uradio Milan sinoć?
-1:1, bila neka luda završnica, ni Radoš Bajić je ne bi onako izrežirao (javlja se matori Zoki)
-Super, igrao sam iks. A šta bilo Steaua:Čelzi?
-Nemoj da mi veruješ, mislim da je pobedio Čelzi, 3:0, 4:0.
-Pa, tri ili četiri, jebogaotac?
-Mislim 3:0, ali nemoj da mi veruješ.
-Zajebavaš, došao mi tiket. Igrao sam 0:3 tačan rezultat. Daj, Sanja, proveri šta je uradio Čelzi sinoć? (srećan sam kao da mi je Ceca dala ime i prezime)
-0:4
Okrećem se prema Zokiju, gledam ga kao da mi je donirao levi bubreg sa sve kamenom.
-PUŠI KURAC, ZORANE.
.....................................
URS izbačeni iz Vlade. Dačić predlaže da se rad nastavi bez Dinkića koji mora da se odrekne i privrede i finansija.
KONFERENCIJA ZA NOVINARE
:blic: :blic: :blic: (sevaju fotoaparati kao čelo Šabana Šaulića)
-Gospodine Dinkiću, šta je ovo? Iz dvojke u keca. Hoćete li nam reći šta se izdogađalo u razgovoru između Vas i ministra policije?
-Pa, nudili su mi da budem potpredsednik Vlade zadužen za investicije i da preuzmem ministarstvo saobraćaja i turizma.
-I Vi niste uzeli?
-Pošto je dogovor o rekonstrukciji Vlade završen u podne, Vučko i Dačke su mi pokazali prstom ka izlaznim vratima i rekli mi da na miru mogu pogledati emisiju "Tačno u podne".
-Je l' znate da ta emisija počinje u 15h, uprkos svom nazivu?
-Znači, razgovor o rekonstrukciji se toliko odužio?
-Upravo tako.
-Nemojte da mi verujete, ali bih smeo da se zakunem da je bilo podne.
-PA I NE VERUJEM TI, MAME TI GA LAŽLJIVE, ZATO MORAM DA NAVATAM DAČIĆA.
...............................
-Brate, kakva ti je ta nova defka?
-Nemoj da mi veruješ, ali mislim da joj popularne ne ginu.
Najvarljiviji osećaj koji može uhvatiti čoveka, koji se iz svog provincijskog mesta uputio u Beograd ili- što je još češće-u dijasporu, radi uhlebljenja.
Bila je to neka sumorna zima, ajde recimo devedes` i neke, kada zbog nedostatka benzina nije moglo iz rodnog Prčilovca ni lokalnim busom da se ide do najbližeg grada, pa se zaputilo pešice. Posle toga, iz voza u voz, iz busa u bus, bacanje poslednje marke koju si pozajmio od druga na izlaznu taksu i mito za mađarske lopuže... Dva dana kasnije, stiglo se nekako do "Beča u Njemačku". Tamo je neki nerođeni stric od nesuđenog zeta uspeo da ubedi gazdu da te primi da kopaš kanale...
No, to je bilo pre šurnaest godina. Ti si sada svoj čovek, zarađuješ više od srpskog akademika i uželeo si se rodne grude. Zahvaljujući društvenim mrežama, čuješ se sa svojom familijom svakog dana, sa nećakom koji se nije ni rodio kada si ti zapalio preko grane svaki dan igraš "Texas Hold`em Poker". Ni društvo iz škole te nije zaboravilo. Tvoja nekadašnja ljubav se još nije udala i flertuje sa tobom preko Fejsa. Ko zna, možda vas vreme i prostor nisu toliko udaljili...
Okej, razmišljaš čak i da se vratiš, ili makar da pomogneš svojima. Ali najpre da ih jednom kako treba obiđeš.
Vreme je prošlo, ružne stvari su izbledele, idilična slika zavičaja je ostala...
Bembara najzad usporava, kada vozač prepoznaje obrise svoje rodne grude. Jeste da se mapa na naviju izjebala odmah posle Beograda i da je sada na ekranu samo strelica, zbog čega si sa raznim seljacima morao da oživljavaš sećanje na zavičajnu geografiju. Zapravo, posle nekog vremena shvataš da si zalutao zbog toga što je NATO skenjao nadvožnjak, pa moraš raznim vukojebinama i preko potoka do svog sela. Sreća, pa Bembara ima dobre amortizere.
Auto se zaustavlja u centru sela. Podsvesno si očekivao nekakav veliki doček, ipak si ti čovek od integriteta, niko u selu se nikada nije nafatirao tolike love.
Međutim, jedini koji je iole pridao pažnju tvom teatralnom dolasku u rodni kraj su klinci, kojima Bembara izgleda kao svemirski brod. Dok napuštaš auto, namerno puštaš najnovije hitove Ace Lukasa, da vide svi da nisi zaboravio svoje korenje. Ipak, trojicu koji bleje ispred seoskog dragstora zabole tuki za tvoju predstavu. Posle malog fejs rekognišna, shvataš da su ti to ortaci iz osnovne, Pera, Mika i Laza.
Pera: Oooo! Koga ja to vidim! Pičko stara, tvoja majka mi reče da ćeš se ti možda dovući ovih dana, pa rekoh taman da mi vratiš mojih 100 evra što sam ti pozajmio kad si palio vani!
:cmok::cmok::cmok:
Ti: E, pa stari moj druže, tad su još bile marke, toliko me sećanje služi. To ti je danas nekih 50 ojra.
Pera: Eee, mene misliš da zajebeš!? Znam ja dobro šta je inflacija. Danas je to skoro 100 evrića. Hajde, ne budi stipsa, ionako treba da častiš, zbog mene si danas čovek!
Ti: Ma ne brini ništa, biće i više!
Tada shvataš da Lazu i Miku objektivno zabole dupe što te vide prvi put posle toliko vremena. Svoje nosurde su zabili u, ni manje ni više, nego Ajfon i psuju nekom Miloju Mocartu i seme i pleme.
Ti: E, bre, vas dvojica! Dva pitanja- prvo, kakav sad Mocart i drugo otkud vama najnoviji Ajfon!? Ja kontao da ovde ljudi imaju problema da nabave te stvari...
Laza: Miloje Mocart, to je gazda Miloje, što je tu držao kafanu, pa hteo da poveća profit, otišao za Beograd, potpisao ugovor sa ljudima iz kladionice "Mocart", tako da sada ima i kladionicu. A Ajfon smo pošteno pronašli.
Ti: Pošteno pronašli!?
Mika: Najpoštenije. Nismo ga ukrali. Terali mi neke šljive na pijacu u Beograd. Ženi ispred nas ispao iz tašne i mi ga pokupili sa ulice. Nismo odžeparili! A psujemo, jer nas je poterala muka. Ovaj ovde krmak (lupa Lazi packu) rekao da se kladimo na Bajer sinoć, pa smo ga ispušili. E, bre, ode `iljadarka! Nego, kad si već stigao, ajmo na pivo kod Miloja...
Pre nego što je krenulo nostalgično prisećanje na neka lepa vremena, setio si se da pitaš:
Ti: Nego, šta je bre sa Biljanom? (tvoja nekadašnja ljubav)
Pera: Ohoho, Bilja! Pa ono... Ordinira kao i uvek...
Ti: Kako to misliš, ordinira?
Mika: Pa, po kućama, kako kome zatreba. Nekada ode i do grada... Jednom njenima zafalilo para, devojka otišla do Plavog mosta u Beogradu i donela mesečnu platu...
(pet minuta dramske pauze kasnije)
Ti: Šta... šta bre vas dvojica toliko zurite u taj Ajfon, ko da... Dvajes godina me skoro niste videli, a zabole vas uvo...
Laza: Brate, poštujemo mi tebe, ali morali smo da bacimo pogled na Vukajliju, ovaj Dust se povampirio posle godinu dana...
Ti: Okej, momci. Bilo mi je drago da vas vidim, a sada odoh svoj... (prilaziš prozoru i shvataš da nešto nedostaje) Eeeeh! Gde mi je auto!?
Pera: Jaoj! Pa jesi li ga parkirao kod mesne kancelarije!?
Ti: Pa da...
Pera: Aaa, onda je Dragutin majstor zvao pauka... Njoh, njoh, njoh, stalno to radi!
Ti: Pauka!? Ovde u Prčilovcu!?
Pera: Pa da, dođe iz grada. Nisi trebao da parkiraš pred mesnom...
Ti: Pa ko će u ovo vreme da vozi pauka 30 km od...
Pera: Pa Dragutin je sigurno rekao da su strane registracije, bez dvesta jura nema da prođeš, jer i njemu ide deo za dojavu.
(dvesta evra kasnije, te večeri u rodnoj kući kada je Bembara nekako vraćena u tvoj posed)
Majka: E, sine moj! :cmok::cmok::cmok:
Ti: Maaajko! Toliko dugo se nismo...
Majka: Slušaj! Podgrej sarmu i operi noge. Skinula sam ti stari dušek s tavana, možeš da prespavaš na podu, ja moram kod Miloša (tvog brata), mali mu opet zapatio vaške, pa moram da mu odnesem sirća, njima nestalo...
Ti: Majka, a gde mi je otac!?
Majka: Ma morao da tera traktor do Zapizdine, tamo on i Milenko hoće da seku neku državnu šumu, ovde sve pogorelo letos... Nego slušaj, čuo ovaj Dragoje iz mesne kancelarije da dolaziš, pa pita: hoćeš li da daš neki evro za pošumljavanje?
Ti: Majko, TEK SAM STIGAO! Pusti me da se malo naviknem...
Majka: Dobro, sine, navikavaj se ti, ali da znaš da za neku godinu nećemo imati za ogrev ako se (brdo) Vetrovac ponovo ne pošumi... Rekoh ti već, podgrej sarmu, pa lezi na dušek.
Ti: Majko... Znaš šta, odoh ja ipak po kola...
Majka: U kolima da prespavaš?
Ti: Ne majko. Nego pravac nazad u Beč!
Podgorica, glavni grad Crne Gore, tokom svoje istorije imala je što je malo ko na ovaj svijet imao, prije svega premasu naučnika (zipa tebra ovo "premasu", da se zna da je vođe prvi put upotrijebljeno), filozofa i ostalih gadova što na grbaču države žive, ništa ne rade pod ovom kapom nebeskom i prdi im guzica i za izbore i za poplave i za Kosovo i sve za čime prost narod umije suzu puštit' o vikendu i većim svecima.
E, u takvoj sredini, bezbožničkoj, tu se Aristotel od milošte zvan Risto najjače izdvajaše. Familija mu bijahu otac i majka izbjeglice iz Grčke jer bijaše neko sranje zapalo Grčku pa ovi odma bjež' preko granice u Albaniju jer su tripovali da će se spasit tamo. No, kad viđoše u kakav Pakao su se našli, oni opet bjež' i stigoše do Podgorice ravne i tu mu se otac zaposli kao autolimar i poslije nekih tri godine dođe i Risto na svijet.
Da ne peglam sad sa pričom kako je odrastao, dobio prve brke, zamomčio se i ostalo, skočiću do nekijeh 15 godina kada se viđelo da je drukčiji u odnosu na ostale vršnjake. Na svakom času fizičkog oće on košarke, a ne fusbala ka ostali drugovi mu. Neka to, nego svi u srednju vele ajmo svi dolje u Budvu gostuje Who See u Trokadero a Risto veli kako ne želi da sluša govna te su isti Montenigersi i veli ajmo pare da skupimo da Pink Flojd dovedemo da nam svira na matursko, Shine on you crazy Diamond i ostale hitove.
Tu preživljava prvi atentat. Nijesu mnogi voljeli Pinka Flojda i vjerovatno tu treba tražiti uzrok za taj prvi atentat, ali, kako to i nije mnogo bitno za ovu priču, prođe sve to, prođe srednja, maturiraše uz Aca Pejovića i sve se učinje u prvi mah da će biti dobro i da će Risto od tada pa do kraja svojeg života provesti u sreći, miru i veselju.
Ali, sudbina je za njega druge planove imala. Nije moga na faks jer familija nije imala da mu plati to. Iako je izrastao on u finoga mirnoga mladića koji radi u Mex market, ima curicu i sve lagano ali Risto nikad nije bio zadovoljan time. Shvatio je nema se mnogo pa ne smije da se sanja, proklinjao je familiju i što se rodi među ovakve raspadove siromašne, ali, što će, ne može ništa, iz ove se kože u drugu ne može, BRATEU!!!
Završava on jedan dan smjenu u Mex u 10 sati naveče i ne oćaše mu se doma ići te on zapali malo na Goricu da iskulira. Stiže on na vrh sa bocom Bravo Multivitamin-a omiljenog mu pića, iskapi je za 37 sekundi i zapita sam sebe "što ja radim od života svoga jeba me pas" i "dal je Kosovo i dalje srce Srbije, srce Srbije, srce Srbije" i tu mu odjedanput sinu, potrefi ga nešto po sred mozga, odluči Risto da ga boli kurac za sve i hoće da ide na put oko svijeta i puca mu kurac i trk kući spremi ruksak odjeće, brašnjenik hrane, četiri sata sna i bijaše spreman da sa svojih 700 eura ušteđevine uzme autobus do Golubovaca u Zetu i tu na aerodrom sa prijateljem pilotom iz osnovne brže bolje kroz neku priču dogovori da ga pušti u avion za bilo koju zemlju. Koju, pitate se Vi! Koju? A nije bitno, jadan, koju bilo, jadan, ovaj pristade i krenu Risto za Japan. ZA JAPAN? Za Japan!
Poslije puno sati letenja, gdje je svoje mjesto u avionu dijelio je sa par kufera, stigoše, pozdravi se sa prijateljem, zahvali se na časti, ali, čim siđe sa aviona dolaze mu tri momka, svaki metar i ćevap i ovaj srednji mu veli "HADOUKEN" i zaslijepi Rista neka plava svjetlost i on pada u nesvijest. Ko zna koliko je dugo on u toj nesvijesti bio, budi ga miris ribe, ne može oči da otvori ali shvata da je zavezan za krevet a nepoznati glas mu se obrati ovim riječima:
- Dragi Aristotele, ti znaš da su CG i Japan i dalje u ratu!
- Kakvom crnom ratu? - zapita se Aristotel, još u nemogućnosti da otvori oči.
Ali, barem je saznao da razgovara sa nekim starcem.
- Đe sam ja ovo što je ova muka što sam vezan?
Starac ništa ne odgovori. Odjedanput Risto čuje TAHA TAHA TAHA, tri metka pa još tri pa još tri ukupno je izbroja 66, neko mu par trenutaka kasnije skidaše lisice, konačno progleda na oči svoje, prizor koji ga je čekao nije bio prijatan ni malo, na podu leži u lokvi krvi stari čiča izrešetan. Viđe Risto da se nalazi u nekoj staroj ćeliji, oko njega četiri momka kao vile građeni i konačno Risto ciknu
- Oće li mi ko objasnit što je ova muka?
Okrenu se ovaj najbliži do njega, zapali cigar i poče:
- Brate, ka što si i sam čuo, Crna Gora je i dalje u ratu sa Japanom a sve to datira iz početka 20. vijeka kad je neko mudo Crnogorsko otkinulo ruku sabljom prejakom Japanskom Samuraju. Tu su ovi iz CG mislili da je fajt gotov no Japanci ludi nikako ne mogu preć preko toga da ih neki šesti lik iz šeste države tako ponizi u ratu i evo skoro vijek tajne organizacije u službi vlade Japana se spremaju da krenu na Crnu Goru da vam jebu mater i vrate svoju ukaljanu čast a tebe su oteli jer su htjeli informaciju znaju da si na crno ušao u zemlju i niko ne bi zna da si nestao ali mi smo špijuni te je Milo poslao da pazimo ođe da se masu ne pomame Japanci, BRATEU!!!
Vrćelo se Ristu u glavu previše informacija, juče bijaše prodavačica u Mex a danas je u sredini rata te zatraži kocku šećera i malo vode i posle 2-3 minuta se povrati i konačno shvati da je ovo ono što je čeka cijeloga života, ovo je ta velika avantura, ovo je ono što želi:
- E pa fala vam momci na ovome aj mene sad vi recite kako ja mogu pomoći stvarno želim!!!
Osmjeh na licu ovoga do njega ga raspoloži i rekoše mu da su se nadali da će to reći i da imaju odmah zadatak za njega. Naime, izgubili su vezu sa Crnom Gorom pa treba Risto da se odmah vrati i obavijesti lično Mila Đukanovića o planovima Japanaca. Rado pristade Risto i evo ga u avion, piči put Podgorice, prva klasa, naočare, odelo sav u topu eeej, pa ne srijeće se prvi put Gospodar Milo, eeej, opet autobusom od Golubovaca do Podgorice i trk do restorana Maša i eno ga Milo sjedi za sto, pije mohito i razgovara sa nekim preko telefona i prosto odiše stilom nekim, tim, karakterističnim. Mala trema ufati Rista ali što se mora mora se, uputi se put Mila i na 20 metara od njega nailazi žutać ka od brda odvaljen i radi Ristu iz sve snage ŠARIJOUKEN te pada Aristotel na licu mesta mrtav.
Pojava koja se dešava u svakom iole većem sistemu, koji se sastoji iz više međusobno povezanih službi gde je sasvim normalno da zbog velike količine ljudi upletene u projekat, dođe do grešaka koje su ponekad skupe, a ponekad sitne i skoro neprimetne.
Kada dođe do onih velikih grešaka koje koštaju firmu k'o Svetog Petra kajgana.
Naravno u toj igri, ništa manje brutalnoj od igre prestola, potrebno je biti namazan, potkovan, obezbeđen papirima, član vladajuće stranke, dugogodišnji radnik te firme, ali treba imati i mnogo sreće jer u principu svi su tu krivi po malo, ali kola će se slomiti na najslabijem ili na onom ko nema nikakva sredstva odbrane.
Generalni Direktor Milan Dinkić: Upravo sam završio razgovor sa Čika Mlađanom. Hoću odmah da znam ko je zasrao? Zašto projekat kasni? Pucamo ozbiljne pare. Svi ćete da podobijate otkaze bre. Svi. Goveda nesposobna. Jovanoviću. Šta se desilo bre?
Tehnički Direktor Vladimir Jovanović: Direktore što se moje službe tiče sve je u redu. Mi smo lansirali porudžbinu planskoj službi još u aprilu. Evo ga papir ovde. Moj potpis, Vaš potpis. Sve je regularno. Krivi su ovi iz Komercijale.
Komercijalna Direktorka Tabaković: Kod vas sve u redu? Kod vas? A kome pripada planska služba?
Tehnički Direktor Vladimir Jovanović: Nama.
Komercijalna Direktorka Jagodinka Tabaković: E pa vi ste poslali dopis ovima iz plana, a oni su pijančili, ispijali kafe, bežali sa posla i poslali nama porudžbenicu tek u junu. Znate li vi koliki su rokovi isporuke? Mislite da može to tako brzo iz Brazila da se nabavi?
Generalni Direktor Milan Dinkić: Jovanoviću zašto u junu Jovanoviću? Krvi ću ti se napiti bre.
Tehnički Direktor Vladimir Jovanović: To je nemoguće. Evo sada ću zvati šefa plana da nam objasni.
.
.
.
Tehnički Direktor Jovanović: Bukviću, bukvo jedna. Zašto ste tek u junu poslali porudžbenicu koju vam je razvoj poslao u aprilu?
Šef planske službe Bukvić: Ali direktore nije bio jun. U maju smo poslali. Trebalo je lansirati procesne delove koje su u proizvodnji sporo radili. Nismo mogli ranije. Evo papir, u maju smo poslali.
Komercijalna Direktorka Tabaković: Tridesetog maja. To je već jun u principu.
Tehnički Direktor Vladimir Jovanović: Ne, to je maj. Imali ste vremena dovoljno. A kada ste vi poručili robu?
Komercijalna Direktorka Jagodinka Tabaković: Početkom jula.
Generalni Direktor Milan Dinkić: Zašto tako kasno idioti jedni? Zašto vam je mesec dana trebalo bre?
Komercijalna Direktorka Jagodinka Tabaković: Pa čekali smo i mi proizvodnju da nam da zeleno svetlo u vezi onih procesnih delova.
Direktor Proizvodnje Goran Đinđić: A mi smo kasnili zato što vi iz komercijale niste nabavili limove koji su nam potrebni za izradu procesnih delova.
Komercijalna Direktorka Jagodinka Tabaković: To nisam znala. Evo odmah ću pozvati šefa uvoza, da vidimo kada je poslao porudžbenicu i za ovaj deo i za limove.
.
.
.
Komercijalna Direktorka Jagodinka Tabaković: Nikoliću, kada ste poslali porudžbenicu za Brazil i porudžbenicu za limove.
Šef Uvoza Nikolić: Pa poslali smo ovo za Brazil u Avgustu, a ovo za limove nismo ni slali, jer je bilo na stanju. Evo ih papiri. Tada smo poslali. Pa vi Direktorka ste potpisali.
Komercijalna Direktorka Jagodinka Tabaković: Nije ovo moj potpis, ja sam bila na odmoru. Što tako kasno Nikoliću?
Šef Uvoza Nikolić: Pa ovaj, nisu nam radili kompjuteri jedno vreme. Dve nedelje. Problem neki sa mrežom. Ne mogu valjda faksom u Brazil. A ovo nisu videli ovi iz tehnike da ima na stanju.
Tehnički Direktor Vladimir Jovanović: Takođe zbog kvara kompjutera od dve nedelje. Posle sam i ja otišao na odmor.
Generalni Direktor Milan Dinkić: Ma jeste li vi normalni. Što niko nije prijavio kvar? Što to nije odmah sanirano. Pa trebali smo pre pet meseci to da imamo u firmi.
Tehnički Direktor Vladimir Jovanović: Pa ovaj dečko što nam održava komjutere Vlada je trebao to da porpavi.
Generalni Direktor Milan Dinkić: Zovite ga odmah!!!
.
.
.
Generalni Direktor Milan Dinkić: Idiote jedan. Kretenu. Zbog tebe plaćamo desetine hiljada evra penala. Zbog tebe i onih vražijih sokoćala što nisu radila. Skinuću ti pedeset posto od svih plata do kraj života.
Stručnjak za kompjutere Milivoje Vučić: Nisam ja kriv Direktore. Povredio sam nogu i zvao sam firmu da kažem šta treba da se uradi. Javila se čistačica Đeljana, pa sam joj rekao samo da restartuju server. Ona je kriva, nije prenela poruku.
Generalni Direktor Milan Dinkić: Ma kakva čistačica bre kretenu. Otkaz ćeš da dobiješ.
Stručnjak za kompjutere Milivoje Vučić: Pa dobro, ali kako da kažem, posle sam išao još nedelju dana u vikendicu mog rođenog strica Aleksandra Vučića na odmor pa nisam bio tu.
Generalni Direktor Milan Dinkić: A to nisam znao. Aca je vaš stric. Pa što ne kažete. Puno ga pozdravite. Znači krivac je utvrđen. Marija.
Sekretarica Marija, pardon, asistentkinja: Ali nisam ja kriva ljubavi, ovaj, Direktore. Šta sam ja kriva?
Generalni Direktor Milan Dinkić: Ma ne bre Marija. Nisi ti. Ovaj, ona se malo zbuni pod pritiskom znate. Zovi odmah tu čistačicu.
.
.
.
Čistačica Đeljana: Druže Direktore, tražili ste me da dodžem.
Generalni Direktor Milan Dinkić: Koštali ste ovu firmu desetine hiljada evra. Znate li vi to? Momentalan otkaz ćete dobiti.
Čistačica Đeljana: Ali što druže Direktor? Oribala sam sve hodnike i počistila piksle. Čak sam i stolove prebrisala.
Generalni Direktor Milan Dinkić: Zato što niste preneli poruku da se restartuje server.
Čistačica Đeljana: Da se šta, na sever?
Generalni Direktor Milan Dinkić: Kupite prnje i napolje. Odmah!
Čistačica Đeljana: A bre, kurafte penja, asmo kar, ćivavći mokarano mui. Pu!
Generalni Direktor Milan Dinkić: Tako, pošto smo to rešili idemo na sledeću tačku dnevnog reda. Moj novi službeni Mercedes.
PAZARAC(22.12.-21.01.):
Rođeni u ovom znaku ne vole sredinu. Ili su skromni, dobri ljudi, ili teže ka ostvarivanju bogatstva. Snalažljivi trgovci u oba slučaja. Prodaju ti za čas dva broja veće patike, ti im budeš zahvalan, osjećaš se kao faca, i daš pare unaprijed za još jedan par. Može i na veresiju. Vole modu. Ne vole modu prošle sezone. Vole Samsung uređaje bez ruba(edge). Imaju NP registracije plus broj. Slažu se sa rođenima u znaku Konobarice. Ne vole knjige, bosanske ćevape, Tutince i rođene u znaku Žare i Goci. Njihov simbol je troduplo slovo P, izvezeno zlatnim koncem(Philipp Plein Pazarac).
edit-dodatak: Pazarac ne mari za privatni konkurs, jer je na ženu. Ni za drugi. Ni za treći od bau-firme. Firma je na amidži, a stan na tašti. Ima brata u svakoj evropskoj metropoli.
BAUŠTELAC(22.01.-21.02.):
Ove osobe često najebu. Iako čvrstog karaktera u poslu, imaju svoje poroke. Često samci, pa sve što zarade, ostave petkom u obližnjoj kafani, jer misle da konobarica ima pik na njih. I tako mjesecima. Neće da shvati da konobaricu guzi neki firmaš sa X-peticom, koji je pokupi iza ćoška, nakon što ona izbroji Bauštelčev bakšiš. Kad shvati da će ostati suvog spolovila, ogovara je, pričajući da je teška kurva. Druga verzija Bauštelca sjedi u kladionici i još rijeđe trti. Kad dobije tiket, ide u studio "Ming-Ling", i jebe bubuljičavu Tajlanđanku za trideset eura. Na poslu sutradan laže kako mu je bilo super, iako nije svršio, i kako mu je kurva dala privatni broj telefona. Slaže se sa znakom Žare i Goci, a ne podnosi se sa Firmašem. Njihov simbol je sintetička majica sa V-izrezom.
KONOBARICA(22.02.-21.03.):
Rođeni u znaku konobarice su prepuni avanturističkog duha. Skloni sujevjerju i misticizmu, osim kad naiđe vidovita Ciganka, koju tada ismijavaju. Najčešće razvedena, preko 25 godina, sa djetetom "dole", zbog kojeg radi, jer kako kaže, ne voli da čisti švapska govna, a i bolja je para u kafani. Ili pak mlađa, stalno okružena muškarcima sumnjivog morala, ne vara dečka, nedaj bože je l', to radi jer ne može naći bolji posao, a i što da ne spoji izlaske i novac, a pušenje u BMW-u prije spavanja nije prevara. Slaže se sa svim znakovima i podznakovima, osim Bauštelca, a njen simbol je ljubavni par, Albanac i Slovakinja.
POŽAREVČANIN(22.03.-21.04.): nema opisa
FIRMAŠ(22.04.-21.05.):
Njihov zaštitnik je kreditni institut "Stefan & Meri". Vole da riskiraju. Odlikuje ih snalažljivost u neplaćanju redovnih radničkih plata, te u organizovanju skupih motornih vozila na "lizing". Ne podnose drugačije od njih, pa se uglavnom grupišu. Njihov moto je "šta će ti stotka za djecu, kad meni treba za dvije pjesme uživo". Nevole Bauštelca, plaćanje Krankenkasse, a slažu se sa Gošom Prevarom i Selfie-Boemom.
Njihov simbol je "kleiner brauner" i ispružen mali prst.
CIGANIN(22.05.-21.06.):
Izrazito osjećajne osobe, sklone depresiji, ukoliko im ponestane Asbacha. Inače vesele i snalažljive. Ovo je najsujevjerniji znak. Štede mjesecima da bi platili veselje, na kojem onda sve pare daju na armuniku i ćemane. Za razliku od rođenih u znaku Vlauca, ovi znakovi se tada iskreno, i iz duše izvesele. Psuju majku jedni drugima na youtube, jer se ne slažu oko toga, ko je bolji, Aca Čergar ili Dejan Kostić. Po mišljenju naše redakcije, Kostić je ispao šupak jer je upao Čergaru u foršpil kad su svirali zajedno, a Čergar ionako jede govna sa predugim improvizacijama. Skala gore-dole. Mrš u kurac!
Slažu se sa osobama u znaku Žare i Goci, Bauštelcem, Konobaricom, mrze Vlaucu, a njihov simbol je, u zavisnosti od plemena, "GRAND-sala", "Kazablanka" ili autoplac u 21. Bezirku.
VLAUCA(22.06.-21.07.):
Najvrijedniji znak u našem horoskopu. Ujedno i najštedljiviji. Voli cvijeće žute boje, kao npr. suncokret. Voli zlatno prstenje. Ponosi se srpskim rodom i hrvatskom domovinom. Ček, ... ne, ...to je bio Nikola Tesla, koji također rođen u ovom znaku(10.07.). Radi više poslova odjedno i to voli da pokaže statusnim-simbolima, poput zlatnog lava koji ubija zlatnog tigra na zlatnoj Versace-ogradi. Sa muzičarima se prije veselja dogovara oko kasnijeg vraćanja bačenog bakšiša, da se trotz raskoši ne ugrozi zidanje petog sprata na njegovom domu. Ne podnosi pijanice, raspikuće i nevjerne žene. Slaže se sa rođenima u znaku firmaša. Njegov simbol je žuta, na dva sata iznajmljena, dugačka limuzina marke "Hummer".
CAFE-CREAM(22.07.-21.08.):
Ovaj znak odaje najveće poštovanje svom zdravlju i izgledu. Samoprozvana elita i nešto kao metroseksualni-htio bih biti-mangup. Još-ne vegan ili vegetarijanac, jer potomak balkanskih mesoždera, ipak pazi šta će tokom radne nedjelje pojesti, ne bi li što manje uvlačio stomak prilikom ulaska vikendom u najpopularnije bečke fancy klubove. Ukoliko ne diže ruke u trećoj generaciji na "sve je postalo pepeo i dim", svoje vrijeme provodi sa istomišljenicima istih frizura, najčešće u "Fit-Inn-u"- Ottakringerstraße, te u solariumima sa prefiksom "turbo", "turbo-max", "turbo-turbo-pharaone", itd., slušajući na mp3-playeru i Dr.Dre "beat" slušalicama turbo-folk. Odlično se slaže sa Vlaucom, ne podnosi Bauštelca i Ciganina, a njegovi simboli su očev Audi A6, Rasta i Ana Nikolić, te maslinovo ulje, te majica na bretele.
GOŠA PREVARA(22.08.-21.09.):
Jedan od najtajantstvenijih znakova. Bečki Džejms Bond nula, nula, nula. Svuda ga ima, a niko ne zna gdje stanuje, za što postoji debeo razlog. Naime, ovaj znak je sklon upućivanju neistine sagovornicima. On vreba friško meso u gradu, naivne bauštelce, konobarice, osobe koje ne vladaju njemačkim jezikom, birokratijom, te im obećava šarenu lažu, poput sređene A2 diplome, bugarskih papira, mađarskog pasoša, sređenog stana, te raznih drugih bajki, za koje se dobroćudni naivac može uhvatiti. Naravno, traži jedan dio para unaprijed, a potom se pravda još većim bajkama ili se jednostavno ispari, kao prdež-mamurac.
Slaže se sa Selfie-Boemom, Cafe Cream, mrzi Bauštelca, Konobaricu i obećanu riječ. Simboli su mu tašna-aktovka i Baron iz filma "Kad porastem biću Kengur".
PAPIROLOVAC-OPTIMISTA(22.09.-21.10.):
Znak sklon optimizmu i u najtežim trenucima. Muzički jako nadaren. Kao Vojvođanin, on vlada svojim emocijama poput hladnog špricera, ne shvatajući realnost oko njega. Svoju pozitivnost projicira na druge, pa nerijetko uspjeva u svojim namjerama. Ne kao drugi, zabrinuti i uspaničeni, on zamišlja već čim uđe na teritoriju EU, kako će naguziti debelu Švabicu i sa njom opušteno provesti pet godina, a potom dovesti familiju. Ženi će reći da ju je platio, a da ga muči CIA da joj sve prizna, ...neće ništa reći, ...jer mu je mrsko. Slaže se sa svim znakovima. Njegov moto je "daće bog", a simbol mu je jezero Balaton.
ŽARE i GOCI(22.10.-21.11.):
Teška dobričina od horoskopskog znaka. Kao od brda odvaljen, zdrav, pije, puši, a ima sve zube, koje mu čuva vedri duh. Mrzi drogu i malo pivo podjednako. Tuguje za rodnom grudom i zlom sudbinom što ga natjera da zatvara kafane u tuđini. Kad ga pitaš što se ne vrati, kaže "idupičkumaternu, vrati se ti". Kad si njegovog mišljenja, voli te k'o brata, grli te, tjera da pjevaš i časti sve redom. Ako se ne slažeš "šnjim", onda ga nisi dostojan, nisi "čojk", a iza leđa si ponekad šupak i peder. Njegov moto je "eeeeeepaaaa", "ojhaaaa" ili "držse mala držse", slaže se sa Konobaricom i Bauštelcem. Ne podnosi Pazarca, ne podnosi kad neko pije na crtu pa ne plati. Simboli su mu tespih, tetovaža manastira Ostrog ili krunica svetog Ante, u zavisnosti od plemena.
SELFIE BOEM(22.11.-21.12.):
Umjetnička duša željna pažnje. Voli napredak i tehniku i stavlja je ispred duhovnih vrijednosti. Uvijek opremljen najnovijim inovacijama, u kući i u džepu. Jako komunikativan znak, naročito preko društvenih mreža. Pazi veoma na higijenu. Ali ne kao Cafe Cream, ovom znaku je više bitan izgled na društvenim mrežama, nego uživo. Legenda kaže da se ovakve osobe mogu naći i van Beča. Voli da fotografiše naručeno piće, najradije kantu Red Bulla s ledom, kantu s Vodkom, kantu sa Heinekenom, ...uglavnom naručuje na kantu. Kad kanta opremljena vatrometom stigne na sto, ovaj znak se naglo oraspoloži, slika kantu iz svih uglova, onda sebe, onda sebe sa pićem, onda sebe i društvo sa pićem, onda sve to objavi munjevito na Instagramu i Fejsu, zatim se opet smrkne, skloni kes, i nastavi čeprkati po mobilnom uređaju. Sa ovim znakom je provod zagarantovan. Super se slaže sa Cafe Cream, iako ga ovaj ogovara. Također se slaže sa Vlaucom. Ovi znakovi su u astrološkom smislu čak u srodstvu. Ne podnosi rođene u znaku Žara i Gocija, te Pazarca, unatoč sličnim karakteristikama. Njihov moto je "samo jednom se živi", a njihov simbol je japanski turista iz Fukušime.
Znate ono kad sanjate neki bolestan san pa se razbutite čim otvorite oči i ležite pola sata pa zaboravite šta ste sanjali? O tome vam pričam.
Zašto sanjamo boleštine? Jebi ga, neko moje mišljenje je da su to neki podsvesni porivi i da u nama svima ima nešto što nam neetička dela ureže negde u podsvest pa nas to polako izjeda i daje te bolesne snove. Ili što ništa ne karamo
Ja malopre sanjao neko debelo dete i najboljeg druga iz osnovne Čupavog.
Kao čupavi je astronaut i odleteo na mesec. Ja ga gledam na teveu i sve televizije prenose. Prvi srbin na mesecu moj drugar Čupavi.
Oko mene trči non-stop neko balavo malo dete koje čini mi se tek prohodalo. Ja ga konstantno sklanjam i vičem „marš mali u pičku materinu“. On dosadan sve kao hoće da me zagrli. A ja nosim onu haljinu za trudnice i ispao mi stomačina. Pločica nigde.
Teve mi kao neka hromirana plazma ali soba mi liči na hodnik pa ga ne vidim sa kreveta. Ono dete me grli i ljubi i nešto mumla slineći po meni. Keve mi osetio sam onaj dečiji smrad u snu. Gledam čupavog kojeg nisam video od male mature kako silazi na mesec i maše četničkom crnom zastavom "СЛОБОДА ИЛИ СМРТ. Onom što smo kupili na eskurziji na Zlatiboru pa se debeli Bane obrisao kad je povraćao u busu pa smo ga tukli ko konja posle. Na rts-u prenose silak čupavog na mesec sinhronizovano aca stojanović i šarenac. Silazi čupavi na mesec. I onda skida čupavi onu kacigu i počinje da mlati kosurinom. Inače čupavi nije bio metalac nego je slušao južni vetar i drkao ga od trećeg razreda. Ja se derem „umrećeš budaletino vraćaj tu kacigu!“ Čupavi maše kosom po mesecu i odvrnuo iz one rakete „Rekla si mi da ne voliš zimu da na tugu tebe zima seća“. Ja zagrlim ono dete i rekao bih da sam tad u stomaku osetio materinski instikt. Na teveu čujem Acu i Šarenca kako pevaju „...ja ti nudim ove snežne noćiiii ljubav što je na svetu najveća“
Čujem kroz prozor da se po gradu slavi kao kad smo medalje osvajali devedesetih. Ljudi se svi grle i pevaju Kemala. Ono dete slini i jede neki musli pored mene.
Znam da je bilo još al zvoni mi jebeni alarm da učim.
Ja Čupavog nisam video nisam video od osmog razreda. Zvao sam ga na fiksni u prvoj godini desetak puta i niko se nije javljao. Nije imao mobilni. Otišao je na Novi Sad prvo znam. Onda su mu valjda roditelji otišli na Novi Zeland pa u Kanadu. Ja sam često prolazio ispred njegove zgrade da slučajno sretnem debelog čika Miću što nam je davao erotcke časopise kad smo bili mali i da pitam jel čuo šta za njegove. Čupavog nema na fb-u i sigurno ga neće ni biti jer je čupavi još kao klinac mrzeo te novotarije. Slušao je Kemala na kaseti a ćaletovim cd-ovima je gađao golubove po parku i na krovu. To mi je bio najbolji prijatelj u životu jebote. Sećam se da se zakleo da će karati Arkanu Cecu kad poraste. Nije voleo fudbal, filmove, basket, rep, rok, grand, one žute kuglice za pištolje pa je ubacivao neko gvoždje, igrice... Voleo je da igra između dve vatre i da nokautira devojčice. Jednom je pobegao iz škole i doneo jaja na moju utakmicu i gađao me sa tribina. Neki čiča ga uhvatio i polomio mu sva jaja u torbi sa knjigama. Krkao je burak ko nenormalan i bio mršav ko čačkalica. Voleo je da ubija ptice i secka žabe i guštere. Keva ga je uvek tukla jer nije hteo da se šiša ni da pere kosu. Sanjao sam ga još par puta pre. Kao ja pijem pivo a on rakiju. Liči mi u snovima na štrokavog automehaničara. Ne znam šta bih sve dao da Čupavi pročita ovo i da mi se baci poruku na pevete. Sad ja sam bio stoka jednom i to bi voleo da mu kažem pa da se pobijemo stolicama kao nekad kod njega. Jednom sam krenuo do njega. Ponedeljak ujutru. Matorci treba da su ti na poslu sestra na faksu. Ja se derem „otvaraj majmune evo ti novine“ kad ono tvoja sestra otvara. Daj mi to ja ću mu dati to. Pred kraj osmog je to bilo. Ščepa mi to iz ruke i objašnjava kako je keva odvela čupavog da se ošiša. Fato sam ti sestru tad za za sisu i ona je mene drpala preko pantalona. Jebi ga brate. Plakao sam ko budala kad si otišao.
ČUPAVI AKO ČITAŠ OVO JAVI SE
I kako da ih pobiješ u deset koraka. Argumente, ne gejeve.
1. FanatičniAntiGej: To nije prirodno.
TI: Brate, za tebe imam samo jednu reč: rč. Ili u prevodu, muškarci imaju prirodnu potrebu da ga meću u sve što stignu i to svi mi muški dobro znamo. Među blouap lutkama, ovčijim vulvama, čašama napunjenim džigericom, bananama i usisivačima, rč bilo kojeg pola je samo još jedna tesna, pa još i mesna šupljina. A da, u prirodi inače postoje brojni primeri homoseksualnosti kod životinja oba pola, nemoj sada da guglamo „homosexuality animals“, razočaraćeš se straobalno.
2. FAG: Ali seks je mehanizam za razmnožavanje, a homoseks to nije! Dakle, nije prir...
TI: Onda jebi samo kad se razmnožavaš, pizda ti materina. Jebote, pa upražnjavanje seksa kod homo(s) sapiensa je toliko davno otišlo izvan sfere proste reprodukcije i ušlo u domen čistog zadovoljstva, da je kad kažeš „ploditi“ umesto „karati“ već bajata fora!
3. FAG: Dobro, ali gejovi će uvek biti manjina i kao takvi treba da se povinuju volji većine kojoj je neugodno da ih gleda, nek rade to u svoja četri zida da im ne bi kićmu polomili.
TI: Brate, evo, znam bar još dvaes ljudi kojima je neugodno da tebe gledaju sa onom tvojom ženom, jebote oboje imate 100-120kg i strije po jebenom čelu i psujete se međusobno ko dobar dan. Molim vas da zbog volje većine, koja je mršavija, lepša i ne psuje toliko, ne izlazite iz kuće kao takvi. Najbolje je da se pravite da ste neko drugi. Uhvatite se lepo za ruke, smršajte i ljubakajte se u parku slušajući Lindu Ronštat.
4. FAG: Ali mi smo normalni, a fegetluk je psihološki poremećaj, Mislim šta je sledeće, razumevanje za nekrofile? Pedofile? Batu Kan-kana?
TI: E, slušaj, sad već DB zatvara krug ovde, u opasnosti si da te streljam ne samo pogledom, majke mi. Ali probaću ipak da ti objasnim. Vidi, „psihološki“ i „poremećaj“ su samo termini oko kojih su tamo neki ljudi seli pa se dogovorili i zapisali u knjige šta oni označavaju, nisu reči kao „kamen“ ili „prdenje“, gde tačno znaš šta označavaju. I sad, misliš da mi ko rovci sad treba da pratimo to što su oni odlučili, samo zato što su oni „stručnjaci“? A zipa ovo - posle su neki drugi ljudi, isto „stručnjaci“ seli i dogovorili se da ne, nije poremećaj jer ne može da se leči. I šta ćemo sad? A inače tih vaših „filova“ mi je pun kurac, uvek istu priču pričate! Evo, da ti otkrijem što ti ta priča ne pije vodu: svi ti „filovi“ ne isključuju homoseksualizam! Zamisli – postoje gej pedofili! I nekrogejevi! I sigurno negde na svetu sada diše neki tip što kara samo pastuve u rč, nihc kobile, kao što garant negde postoji paćenik koji može da svrši samo gledajući delikatni ples biljke mesožderke dok ždere madagaskarsku bubašvabu. Iz toga zaključujemo dve stvari: „filovi“ su poremećaji jer su u u suštini oblik nasilja, nema saglasnosti svih učesnika, dok je „homo“ na istom nivou kao i „hetero“, jer se susreće u svim „filovima“ i pretpostavlja dve jedinke koje svojevoljno i svesno stupaju u odnos! Vidi jebote, čist Vitgenštajn od logičkog zaključivanja!
5. FAG: Ali brate, šta ako mi dete vidi to, pa postan...
TI: Da, baš će da utiče postojanje gejeva na to, sigurno. Ajde onda da sklonimo negde sve ljude s leukemijom, mislim brate ko bi hteo da mu dete ima leukemiju. A da, radili smo to već, sa tuberanima i leproznima, kada nismo znali šta ćemo s njima i to je baš super prošlo, je l’ da? A je l’ se brineš koje će biti posledice kad te dete jednom uhvati kako se spavaš sa gospodžom? Možda ti ćera postane lezbo kada te vidi tako golog, u svoj svojoj dežmekastoj slavi, pa zaključi da su svi muškarci užas iz Gehene koji treba držati zaključan u podrumu i hraniti isključivo ribljim glavama.
6. FAG: Ma ja bih mojim moćnim spolovilom lezbaču odma ispravio, ta samo nije pravog kurca probala!
TI: Po toj logici, trebalo bi da i ti probaš da te kresne Bili Herington, ko zna možda u tebi čuči neotkriveni potencijal! A pretpostavljam da pedere samo treba da gađamo najseksi ženama, probranim alfa primercima estrogenstva, manekenkama, glumicama i tako to? A da, čekaj, u kojoj ono industriji ima proporcionalno najviše gejeva?
7. FAG: Pa ne bi ih valjda pustio da mi se tu drže za ruke i ljubakaju na ulici? Grozno, a i šta da kažem det...
TI: Da, nemoj da dete nedajbože vidi nešto što ćeš ti morati da mu objašnjavaš, kao što je zgrada Elektrodistribucije ili driker. A konto onoga da je to grozno, ako si hteo da mi kažeš da je izraz ljubavi između dve osobe ravnopravan sa stvarima koje zaista mogu da ostave trajne posledice na psihu, kao što su ubistva na filmu, svinjokolj prošlog novembra kod deda Rajka, tetkin rak debelog creva, karton-naselja, Jelen Super Liga ili Aca Ilić, imam ja švedski TV detektor ovde, možemo da se dogovorimo.
8. FAG: Ma brate neću da mi se nabacuje neki derpe, jebote!
TI: Dobro, to je OK, ali ti samo lepo reci „ne zanima me“ i ćao. A inače, mene baš zanima - kada ti se poslednji put nabacivala neka riba? Ne mora da je bila dobra, može i nivo privlačnosti „vidimo se u čitulji“. I odmah da ti pomognem: ako si pomislio da odgovoriš bilo šta, pogrešio si.
9. FAG: Ali širenje pederluka može da bude pogubno po samu strukturu i tkivo ljudskog društva!
TI: Kako tačno, majke ti? Svi će da se prešaltaju na proizvodnju podmazivača, sva muzika će da liči na C&C mjuzik faktori, šta, ne razumem, ono, bik će postati svetinja u Indiji? A čekaj, čekaj, umalo da mi promakne - a kako će pederluk tačno da se proširi? Da neće da se RAZMNOŽAVAJU možda??? Jebešmisve, ako čujem od tebe još neku glupost ovog gabarita, odlemiću majkemi, odlemiću i neću moći da odgovaram za svoje postupke!
10. FAG: Bog je spalio Sodomu i Gomoru!
TI: (desni kroše, on rotacija na patos, ti vadiš tuki instant ukrućen od naleta pobedonosnog testosterona i krećeš da ga karaš u dupe): E baš sad da vidimo! Unf. Unf. Je li, nešto ne vidim da me spaljuje? Unf. Unf. Gde je sad tvoj bog? Je li, care? Unf. Unf. Je li... care... unf... unfh... je... li... care... care... CAREEEEEeeeeeeEEeeEeEEE!
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.