
Apsolutni antonim i nenadjebiv odgovor staroj frazi 'sve se nema, sve se nema'.
Mile: Oooooo Lazo sve se nema, sve se nema, a nova mečka u garaži!
Laza: Jbg burazeru, radilo se, zaradilo se...
Kada nekoga oteraš u tri lepe, na finjaka
S: E ortak, aj mi pomogneš nešto?
F: Šta ti treba?
S: Da mi pridržiš ovu flašu, samo da se ispišam...
F: Ma pazi majku mu. Pa posle ja da je nosim kroz ceo blok, eeee vozio sam se ja tim vozom...
Opcija jedan.
Slaganje prati dopadanje. Tj, odredis osobu koja ti se svidja, pa gledas da li se slazes lepo s njojm. Cesto dolazi do razocaravanja jer osoba koja nam se svidja uopste ne mora da ima karakteristike osobe koja nama pase, stavise, cesto nema. A nase iluzije rade. Strasti su na nekom nivou, tesko nam je kad ostanemo bez te osobe, ali vrlo lako prebolimo(red velicine nedelje). I zaljubljen/a si.
Drugi slucaj. Odredis osobu koja ti se pase, i dozvolis sebi da ti se svidja ta osoba, ne teras se, samo dozvolis sebi. Ako skontas da bi mogli lepo da funkcionisete, krenes da se vidjas sa tom osobom, sve vreme ne dozvoljavajuci da se zabrana vrati. E sta se onda desi. Dodjes do momenta da imas nesto zajednicko sa tom osobom, odnos postaje jako lican, ti se osecas jako posesivno u vezi te osobe. Kad god ti neko kaze nesto tipa "Jesi karo ti nju?" pizdis jer neko izgovara tako prljavu recenicu i u nju ubacuje samu ideju o TOJ OSOBI. E onda skontas da je paljenje najobicnija glupost, i vidis razne ljude na ulici koji su da se napalis na njih, ali tvoje hemije nema nigde. Nigde dok ne dodje TA osoba. Onda ceo periodni sistem elemenata izlece i na usi, sa sve hemicarima i hemicarkama, laboratorijama i aparaturama. I za tebe ne postoji niko drugi osim te osobe. Sam pomen gubljenja te osobe znaci malaksavanje, bez ideje sta posle toga. I zaljubljen/a si.
A B i C idu Knezom, samo B ima devojku.
Bleja, lagan muski razgovor. B i C prestaju da pricaju i okrecu se. A za njima.
A-Sta vam je koj kurac?
C-Si video koja je riba prosla, jebote.
A-Jok, gde je?
B-Pa PROSLA, majmune! Koji ti je kurac, jesi li dobro, devojka se ocesala o tebe, a jedini je nisi video?
A-Ma nista..
Ruzan nacin da se kaze da se neko smrz'o ko pingvin.
Duhovit, možda i iskren, odgovor doktora na pitanje upućeno od strane njegovog kolege koji je takođe specijalizovan za Alchajmer.
- Kako obaveštavate pacijente o terminu naredne kontrole?
- Nikako, kažem im kad da dođu sledeći put.
- To je totalno neprofesionalno od Vas. Moje sestrice jave pacijentima dan ranije kako bi sigurno došli. Ne mogu oni sami o tome voditi računa. Znate na šta mislim?
- Ja za ove moje ne brinem. Ako se sete, sete se. Ako se ne sete, nikom ništa. Ionako ne radim na procenat. Znate na šta mislim?
Sasvim logičan odgovor kada vas neko pozove na fiksni i pita gde ste.
Opravdanje koje služi ženama koje su se bogato udale kako bi izbegle da se zaposle. Zapravo ih boli dupe da šljakaju, neka dadilja čuva decu, kuvarica neka kuva, spremačica neka sredjuje po kući, a ona će da uživa i da s apetitom troši pare koje onaj njen magarac zaradi.
Domaćin na slavi daje instrukcije "okorelom" komunisti kako se ponašati na svetkovini čije običaje i obrede nije nikada upoznao , a "vera" mu ne dozvoljava ni da se prekrsti.
- Dobro veče, srećan praznik, živela slava! He he... Domaćine, ovo mi je prva slava, šta treba sad da uradim?
- Posluži se žitom i upetokraki se!
"Ukačiti se" znači: popeti se, biti na nečemu.
- Pa ne mož' se kačiš na internat kad nemaš ni kompijuter.
- Al je dobra ova Mega Fox, rado bi se ukačio na nju.
- Ne kači se b'e na banderu će te utepa struja.
Kada si bez prebijene pare u džepu. Zavučeš ruku u džep i jedino što možeš da napipaš je butina i eventualno parče omota od orbita.
A: E imaš neki dinar da skupimo za pivo?
B: Nemam, ali čekaj da proverim (zavlači ruku u džep) -Počešao sam se po butini, prazno...
To je kad covek,verujuci u svoje snove,upise jedan fakultet,a pored toga studira jos desetak..I,posto ispolaze sve sa drugih fakulteta,stigne do strucnih,kada vec izgubi osecaj i uci mehanicki sve sto mu se poturi pod nos..Nema vise lepih,ruznih,dobrih,losih..I od svih snova i zelja ostane samo zelja za prolaz!
S1:sta radis?hoces da izadjemo?
S2:ne,moram uciti..
S1:sta sad?
S2:malo hemije,malo fizike,pa jos malo hemije,kad zavrsim,malo statistiku,a uz brdo i neku sociologiju..
S1:jbt pa sta ti studiras?
S2:zaboravio sam..znam sta sam upisao..
Reč presuljati dolazi iz srca Šumadije, izvedena je iz glagola suljati se pa ću prvo njega pokušati da opišem. Suljanje je neželjena i svakako neplanirana vožnja nizbrdo guzicom po neravnom tlu pored kakve stazice ili puta i tom prilikom dolazi do direktnog bliskog kontakta guzice suljača (onaj koji se sulja) i neravne zemljane podloge protkane travom, grančicama, lišćem, kamenčićima i raznim drugim samoniklim kurcobocama pri čemu se javljaju i - ni malo zanemarljive, sile trenja. One se manifestuju u zavisnosti od telesne težine suljača, podloge, distance i ugla suljanja kao glavnih uzročnih faktora brzine suljanja. Ovako nastale sile trenja svojim intenzitetom dovode suljača u nimalo prijatno stanje – naime, guzica suljača, po narodnom izrazu, počne da BUČI, a obično se i tegetNE pantalone (u zavisnosti od sakoa – ako je sako braonSKI onda su pantalone tegetne, ili obrnuto – nikako isto) skroz izderu a isfronclane gaće okićene čičkom se same navuku do ispod plećki. Neretko se na putu suljača do konačnog zaustavljanja suljanja u nekoj vrzini - uz neizbežni čičak - nađe još poneka bodljikava travka a oće i kopriva da mu se dogodi i to obično na kraju suljanja. Posledice suljanja bi bile znatno blaže kad sam suljač ne bi, iz urođene navike, jednom podignutom rukom balansirao, a drugom čvrsto prikivao kapu ili šeširče na glavu do potpunog prestanka suljanja, umesto da rukama pokuša da koči. Suljanje najčešće nastupa usled omašivanja čvrste podloge puta nesigurnom nogom suljača (u najavi) na putu kući, nakon desetak brzih ljutih s nogu kod komšije Živote sa još par lokalnih konzumenata našeg najomiljenijeg domaćeg tečnog proizvoda od šljive.
Sasuljati se je izraz za svršeno suljanje, dakle, onaj koji se suljao na kraju se i sasuljao.
Presuljati je opet, malo kompleksniji pojam, ima više tumačenja. Provući se nekako, svršiti neki teži posao uz dosta muke, u svakom slučaju ostvariti cilj - ali na jedvite jade i uz dosta sreće usled nekvaliteta ili nemogućnosti, opet, u čestim slučajevima i usled lenjosti. Neko ko je rešen i fokusiran da uspe u nekoj oblasti, još više doda gas na kraju i naprosto proleti kroz ciljnu liniju, neko protrči, neko prošeta, neko prođe četvoronoške a neko na najbedniji način - tek da prođe, eto, jedva da presulja guzicom preko linije i to isključivo zbog vrhunske lenjosti i nezalaganja – a ima potencijal da uz samo malo truda može ladno da prošeta kroz cilj, k’o gospodin čovek...
Ima nažalost i onih nesrećnika koji su uložili mnogo više truda a nisu jadni mogli ni da presuljaju.
Vrać’o se Milutin iz varoši, mor’o d’ide da završi neka posla. Siđe s autobusa te pođe kući, no vide društvance kod komšije Živote te svrati i on na po jednu brzu... pa još jednu... pa još jednu... i tu negde oko desete reši da pođe kući...
Milutin: - Aj još ovu dispijemo ka’ste baš zapeli toliko - pa odo, čeka me Lepa kotkuće, da ručamo, nema smisla.. aj tako, pa uzdravlje vi bilo!
I pođe polako Milutin kući gazeći pomalo nesigurnim korakom, ali ipak sposoban da uhvati i održi pravac. Al' nakon sat vremena eto ti jada iznenada...
Dragoljub: - Eneee! Eve je ide Leposava, traži sigurno Milutina...
Mijalko: - More, potego je on lepo ovde saanama, mora da je ope’ usput negde omako ...
Dobrivoje: - Il’ je svratio kod Smilje, znaš da ne sme trezan kod nje nikako, plaši se od Lepe, haha!
Života: - Ma kaka Smilja, ima više od sat kako čovek pođe kući, sigurno se ope’ sasuljo u potok... aj ti Dragoljube pričaj s njom sade, jebiga, jednako ja moram.. odo ja do upodrum da natočim meku a ti Mijalko i ti Dobrivoje i’te trašte nesrećnog Milutina, taman dok ga vi na’ete biće i vrućaaa, valjaće i Milutinu da se meno osveži... a ti Dragoljube, kaž’ der joj da će on sigurno onim autobusom u pola šes’ čim nije doš’o ovim pre dvaasata... aj, tako, odo’ ja sad..
-Životaaaaa...!
-De si Leposava, lutko lepa..! Izgubi se Života negde, sad je bio tu... šta ti treba?
-Dragoljube, nemo’ me lutkati, čoveče, nema mi Milutina, čula sam autobus kad je prošooo, ima bre dvaaasata a njega nema da doje kući, pa reko da nije svratio kod Živote, ima običaj....
-Ma joook, nije bio... neće on pre pola šees’ kad nije došo ovim... jedino mož’dabide da je svrrrn’o negde drugde, haha! Nego, slušaj... kako ti bre tako lepa, zgodna pa mu dopuštaš da ti on to tako radi, joooj... znaš, moram da ti kažem... da si ti kojim slučajem moja... pa ja bi’ te negov’o ko cveće u bašti i pazio... mazio...
-Oooo Dragoljube! Jooooj što ti voliš da lupetaš! Ludaku jedan ludi! E što ti umeš da lupiš ponekad pa da ostaneš čitav... Jeli, a kako bi me ti to, kažeš, negov’o, a?
-Siđi doveče u votnjak čim Milutin zaspi - a zaspaće brzo – sigurno je umoran, pa ću da ti objasnim na tenane...
-Ma nemoj! Dobro, ali samo akoj da mi objasniš, onda može! Nemo’ da bi ti štogod drugo palo napamet, ješčuo...
-Ma taman posla, bre Lepa, pa ne bi ja to tebe nikad mogo d’uradim... zbog Milutina...
-Znam, znam... i nemo da te čekam dugo, ješčuo, ranim izjutra, imam posla.. a i Milutin se jednako budi u četiri...
---------------------------------------------------------------------------------------------
Došla u goste tetka Dobrila iz Čačka i tako reč po reč, dođe na dnevni red i uspeh u školi. Poče tetka:
- Milica nam je opet skroz odlična, opet sve petice, hvali je razredna da je dete za primer! Miloš, ni on nije loš, jak vrlodobar... mada... kaže razredna kad bi samo malo zagrej’o stolicu i on bi bio k’o i Milica... al’ neće baksuz.. tvrdoglavo to na oca, samo da mu je d’igra lopte. A kako si ti Uroše prošao na kraju?
- Pa onako, tetka, prošao sam nekako, mog’o sam i bolje...
Tetka će na to, videvši da uspeh u školi baš i nije prijatna tema u kući:
- Dobro, važno je da si proš’o, dogodine malo da se potrudiš više, ti si bistar...
A onda se nadoveže ćale:
- Ha.. jes, proš’o... kaki more proš’o... presulj'o!
Tradicionalno lamentiranje starijih ženskih članova rodbine nad rastućom razdaljinom grana u porodičnom stablu, usled koje postoji neverovatna mogućnost da se dvoje mladih rođaka negde sretnu i zaljube (babe to nikad ne zovu pravim imenom). Dok je u selu to skroz smislena i česta pojava, usled kruga ljudi omeđenog rodbinom, u dalekom velikom gradu je slabo moguće. Ipak, bapski strah samo raste pominjanjem dalekog velikog grada.
Zbog dugih istorija porodično familijarnih odnosa, ovo je često jedini razlog upoznavanja rođaka sa različitih krajeva porodičnog stabla, koliko god se ta dva kraja mrzela..
Prema principu španskih serija, što je manja šansa da se to dvoje sretnu, babama je sve logičnije da se to stvarno desi.
Ispracaj rodjaka u vojsku, skupile se babe pod šatrom, ponosno pokazuju unučiće i upoznaju ih..
- "Moj Mirko je junak, ima već 16, i on će u vojsku skoro, pa da ga ženimo i njega, samo to da baba dočeka!"
- "A moja Danica, luče babino, dvaes druga, studira u Beograd, samo nikako da nađe dobrog momka, nema dete sreću"
- "Kuku, pa ne znaju se deca, a mogli su da se sretnu negde.. daj da ih mi upoznamo na vreme!"
Opis nesrećne situacije u kojoj se gladni vraćate iz gostiju, sa neke proslave na kojoj ste očekivali bogat krkanluk ali vas kvalitet i/ili kvantitet istog nije ni malo zadovoljio, pa se željno bacate na ostatke jučerašnjeg ručka.
Iz nepoznatog razloga izreka se uvek izgovara u ženskom rodu.
Savjet koji mi je dao đed, za slučaj da mi se ' zaglavi kurac u pičku' dok jebem, kako se on biranim riječima izrazio.
Godinama sam uvidio da ne mora samo da se zaglavi kurac, već može i priča sa nekim, lopata u tvrdoj zemlji, hemijska. Đedov savjet mi je pomagao. Upirao sam i upirao. Kad je dolazilo do neprijatne tišine u razgovoru sa djevojkom, izvlačio sam viceve iz naftalina, novčiće iza ušiju, brus kroz rukav. Kada mi se lopata zaglavljivala, vlažio sam zemljište, da bi ga omekšao i onda upirao, cimao, izvlačio. Uspjevalo je i to. Hemijske sam odšaraljivao, pritiskao o zid, o pod. I to mi je uspjevalo.
Iz svih tih primjera i situacija sam učio i shvatao da mi naučeno nekad može pomoći.
Sad pričam viceve, kapiram možda smijeh opušta. Podmazao sam ovom kremom na bazi bilja, da klizne. Cimam, izvlačim, upirem. Pritiskam o zid, valjam se po podu. I ne uspjeva. Šta da radim kad se zaglavi kurac u pičku, pošto đedov savjet ne pomaže?
Hvala.
Била је врло напета утакмица, до самог краја.
Сваког момента је неизвесно, па се ознојиш и од гледања исте.
- Црни ти, на шта личиш? Гола си вода, смрдиш на неку знојчину.
- Ма иди бре, гледао сам Арсенал, идиоти као и увек губили, и добише 3:2 на крају...
- Па какве то везе има?
- Има, како нема, Казорла две пречке погодио; ознојих се као да сам ја играо тамо са њима!
Ženska verzija izraza Da l' sam jeb'o, il' sam treb'o?!... Naravno, malo suptilnija, ali se svejedno koristi u istim situacijama... Tj. približno istim... Zavisno od situacije...
Milica: Jelena, pa što nisi javila Darku, da se nećete videti juče, ubedačio se baš...
Jelena: Pa javila sam mu... Valjda... Jebem li ga...
Jelenina mama: Jelena!!! Ne psuj tamo!
Milica: Pa on kaže da nisi...
Jelena: Pa jesam, ne znam... Koliko se sećam jesam...
Milica: On kaže da nisi...
Jelena: Pa sad si me bacila u rebus... Da l' sam jeb.... Da l' sam spavala, il' sam pokušavala?!
Mama: Molim!? S kime si ti to spa... pokušavala? Pa dete ti imaš 16 godina... Hoćeš sad oba oka da ti zatvorim na pravdi Boga, mamicu ti jebem!?
Jelena: Mama ne psuj, to se samo tako kaže... Kad nešto ne znaš da li si uradila ili nisi...
Mama: Ma može to i drugačije da se kaže, nemoj da mi ovde baljezgaš gluposti, pička li ti materina mala... I nemoj ti meni da ne psujem, da te ne udavim k'o pile ovde...
Jelena(Milici): Može, može i "Da l' sam jeb'o, il' sam treb'o?!"
Mama: Šta!? Pa ti dete... Ma da sam ja tebi jebala mamicu kad sam trebala, ne bi ti meni ovde šamarala gluposti!!!
Jelena: Pa mama...
Mama: Nemoj ti meni mama, mogla si da kažeš i da l' sam došla, il' sam pošla...
Jelena(Milici): Da, da, mogla sam i da se vratim u 14ti vek i u selo da živim...
Mama: Mr'š u sobu mamu ti jebem malu bezobraznu, da te ja ne vratim u detinjstvo sad...
Mnogo mi se sviđa. I više od toga. Ona ima ono nešto što meni treba. Fina je. Samo što neće da priča sa mnom. Tačnije, pravi se da neće da priča sa mnom. Al' mi se mnogo sviđa. I stvarno bi mogla malo manje da se pravi, a malo više da priča. I ono, mogla bi da se malo nasmeši. Ništa ne košta a puno znači. Naravno, sve to, al' da i dalje igramo ove naše igrice. Ono, ja 'oću a ona neće, pa ona neće a ja oću. I tako, odlučio sam da je jednom uhvatim na prepad, odvedem u planinu, i da tamo živimo srećno do kraja života. Mog, jer bi me verovatno ubila za dva dana. Ma voli ona mene, samo se pravi...
Ovo se samo donekle odnosi na mene. Jer sam ja, ipak, fino porazgovarao sa crvenom Majom. Ko zna, možda je jednom i za ruku uvatim. A ako stvari postanu baš, baš ozbiljne, valjda ću moći i u obraz da je poljubim.
Ono sto kaze osoba nakon brijanja dotrajalim brijacem pod slabim svetlom.
A: Brate, sta ti je s licem, k'o da su te klali?
B: Ne pitaj nista, k'o da sam se brijao testerom...
Због чега не треба оставити цигарете. Јер, ето, после једеш од нервозе.
- Ала си се убуцила!
- А, па, јес`, оставила сам се пушења, па сад морам стално нешто да држим у уста, да се замајем.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.