
Mladež kao modni detalj kao kod Seke Aleksić ili Cindy Crawford, koji kod pojedinih devojaka stoji baš kao brabonjak da je stavila na facu.
X: Izvini devojko, imas nešto crno na usni, neki krpelj ili nešto razmazano da ga jebem...
Y: Nije to krpelj, to je mladež hahaha. I svi mi kažu da je baš sexy!
X: To mladež? Savetujem ti bolje idi i skidaj taj brabonjak sa lica, nemoj da te lažu ljudi!
Večita suma koju traže presretači na ulici. Njima fali uvek baš 20 dinara. Ne 10, ne 30, nego baš 20. Dvadesetodinarpresretači uvek vas saleću tako da vas prepadnu. Idete ulicom, gledate svoja posla i odjednom kosmati lik zarastao u bradu vam se unosi u lice i uljudno traži već pomenutu sumu.
Ideš ulicom, gledaš svoja posla, čačkaš slince i šmekaš pičke kad bam! Lik u staroj maskirnoj jakni i sa cokulama na letnjoj sparini bulji u tebe sa 3 cm razdaljine od tvog lica.
-Dečko, imaš 20 dingera. Fali meni i mom ortaku za napolitanke.
Oratk stoji naslonjen o kontejner i lista CKM od pre pet godina (našao ga u kontejneru).
-Uf pa valjda, čekaj. E jbg nemam sitno.
-Aj koliko imaš bratac. Jedu nam se puno napolitanke. Ne možemo bez njih.
-Imam 50. Imaš da mi vratiš?
-Pa nisam ti ja, bratac, Rajfajzen da ti vršim ovde transakcije. Aj daj tih 50 daćemo i tebi koji napolitanku.
-Neka neka, evo 50. Sve je ok. Prijatan vam obrok.
Sasvim iskreno i neoborivo obrazloženje policajca, koji je od 20 pešaka, koji su prešli ulicu na crveno, uhvatio baš vas da vam napiše kaznu, ili, pak, GSP kontrolora, koji je od tih 20 ljudi bez karte, nanjušio baš vas i jedino vas, nakon čega je mirno napustio bus.
- G-đice, prešli ste na crveno svetlo. Kazna je 3000 din.
- Šta, bre !? Ja i još 20 ljudi sa mnom! Zašto samo meni da pišete kaznu?
- Pa, još mi Vi trebate da ispunim kvotu za danas, hahahaha.
- !?
Kaže se za nekog ko je ljudina. Baš tako: ljucka a ne hladno ljudska...Postoji uverenje da čovek u trenutku smrti izgubi 21 gram koliko teži duša koja se upravo odvojila od napaćenog tela. A dobar i više.
- Vidi Petrovića kako se užirio... Ne znaš gde mu prestaje vratina a gde počinje telo...Tom baš lepo ide i u ovakim vremenima...
- Taj će se ugojiti dve kile i kad bude dušu ispušto...
Vrsta ljudi koja vam se nakači na vrat sa pričom koja nema prevelikog smisla, sem da vas smori i uništi svaku želju za životom.
Za ovakav tip ljudi nije bitno ko je osoba kojoj pričaju, jednostavno im treba živo biće ispred njih kojem će baš poput pijavice izvući svaki atom energije, a sve to zarad podizanja ličnog ega i održanja fantazije u kojoj žive.
Uglavnom su to ljudi koje poznajete jako dugo, ali koje ne možete baš jednostavno odstraniti iz svakodnevnih aktivnosti.
Osoba: Moj život je tako komplikovan da ja ne znam šta bih! Ono, jasno mi je da su ljudi zavidni što sam ja pretalentovana i što mogu da radim neke stvari koje su iznad nivoa mediokriteta koji me okružuje.
(Ti gledaš - poker face )
Mislim, stvari koje sam ja još u Gimnaziji radila, moji profesori ne mogu još da pojme. Ono, o čemu mi pričamo?
Ljubomorni su na moje poglede, i na to što ja znam kako i s kim da se ophodim.
(Ti, odumireš lagano)
Realno gledajući, ova ljiga i memla svakodnevice su blagi užas!!! Baš je bezveze kad si ovako kao ja, a neshvaćen... Mislim, oni su ti na gubitku, jer biser poput mene je teško naći danas. Ja shvatam kakav ja talenat imam u sebi, ali ne želim pred svakim da ga pokazujem. Mislim, bilo bi dobro kad bi ljudi mogli biti malo emacipovaniji.
(Ti, već mrtav i beo)
Eto, zašto se ti ne ugledaš malo na mene?
(Ti, u normalnim okolonostima bi je zabio u tri pm, ali nakon 2 sata prisiljenog slušanja u ulozi drvene Marije, odustaješ i odlučuješ biti mrtav i dalje. Energetsko isisavanje je uzelo danka)
Svečani program povodom proslave u maloj sredini. Multinacionalno, višestranačko, za različite ukuse. Da se niko ne oseti uskraćenim i da niko ne ode, a da barem neki deo programa nije bio posvećen baš njemu.
- Kako je bilo?
- Fenomenalno! Muzički program odličan, folklor za jaku četvorku, govor nije bio predugačak i baš je bio na mestu...
- A Rale? Šta se njemu dopalo najviše?
- Zakuska na kraju.
Prilepak je osoba koja se uvek može videti kako orbitira oko nekoliko individua i neretko se kreće između različitih grupica koje nemaju ama baš nikakvih međusobnih dodirnih tačaka. Uglavnom mnoge od dotičnih individua niti znaju kog se vraga on zalepio baš za njih a još češće ni kako se zove.
Ljudmila: Bagro, ćemo na noćni kupanjac malo, a?
Živko: E može, upekla zvezda oca joj jebem, mog'o bi malo da se zaperem.
Stojko: I ja sam za, znam dobro mesto kod keja!
Frižiderka: Možemo odmah što se mene tiče, samo da skoknem po kupaći.
Stojko: Ma šta će ti kupaći, idemo prirodno bre... ljoljoljo
Frižiderka i Ljudmila u glas: Hihihi, Stojko mangupe, hihihi... (u sebi: jebeš ti to, pa da mi buljiš u sise i guzicu sve vreme, pijanduro jedna neradnička)
Prilepak: E drugari, 'ajde umesto kupanjca da skoknemo do opštine i potpišemo peticiju za asfaltiranje ona 3 sokaka u Ciganskoj mali gde je Buvlja pijaca, da imaju ljudi gde da prodaju falš robu i kradene zavoje, pipete i guske četvrtkom ujutru. Može???
....
Ljudmila: Ko si sad pa ti pas ti mater jebo?
Može se reći da je ovo erotic sequel od dobro poznatog: Propao kao muda kroz gaće.
Dovoljno je zamisliti sliku kako muda propadaju kroz lotru, onako otegnuta; dotaknuto do, nema dalje, prdn'o u čabar. Baš propas'.
Komšija1: Pa šta bi sa Goljom?
Komšija2: Ništa! Prodao kuću, blokiran mu penzioni račun, živi od danas do sutra pod stare dane. Pustinjak. Prop'o ko muda kroz lotru.
Komšija1: Baš!
Imperativ kojim vam vaš ćale predlaže da uništite nešto što ste tek dobili.
E ova nova stolica je baš udobna.
A ti vidi pa razvali, na onoj si se klatio, na ovoj nećeš!
Kažemo za onog ko je baš opušten. Ne pogađaju ga nikakve situacije. Onaj koji je ladan k'o špricer. Što bi se u narodu reklo, sve mu je do Kosova ravno.
- Kako bre Marku uspeva da smuva sve one devojke.
- Šmeker je, ima nešto što ih privlači. Baš zna sa njima.
- Pa verovatno, ali on je baš hladan čak mu ni Bole nije ravan. Previše je ravnodušan, nikakve emocije ne pokazuje.
- Šta da ti kažem. Jeste malo čudno. Ja sam se oko pola devojaka cimao i više nego previše a on je to uradio bez većih problema. I ja ga znam kao takvog. Nikad nije žurio na poslednji autobus.
- E pa sad mi je sve jasno. Sigurno je pun k'o brod. Na njegovom mestu ni ja ne bih žurio, a i zašto bi kad može uvek taksi da pozove.
- Mudro zboriš.
Srbi su NEVIDLJIVI u očima Amerikanaca. Baš se ti lepo polomiš da mu objasniš da ti nisi sa Bliskog Istoka, nisi iz Afrike, nisi Rus, niti si iz Sibira, lepo mu objasniš za Balkan, kao poluostrvo u jugo-istočnoj Evropi, jer naravno nije ni znao gde je Balkan. Ali je čuo za njega! Samo je mislio da je na Bliskom Istoku, Africi, Sibiru....
Polomiš se 3 sata objašnjavajući, ali on će to zaboraviti posle 5 minuta. Što? Jer ga NE zanima. Ameri ne znaju sopstvenu zemlju da nađu na globusu, što bih ih zanimala neka tamo Srbija i Srbi.
Jedini koji barem nešto znaju su oni koji imaju veze sa vojskom. A i oni imaju baš "pravu" sliku.
Şlede primeri par odvala koje je moj drug (bio je godinu dana u Americi na razmeni učenika) "preživeo" od strane Amerikanaca (sve istina):
-Ovo je naš novi učenik sa razmene iz Sibira. (Mešanje Serbia and Siberia mu se dešavalo barem još 138 puta)
-----------------------------------------------------
-Baš ti je lep kaput. Si ti neki princ u svom plemenu?
-----------------------------------------------------
-Imate li vi cd-ove u Srbiji?
-Ne, mi imamo jedan kamen koji se vrti i onda lemamo čekićem po njemu i to proizvodi muziku.
Lokalni smarač.. od kog ne možeš pobeći pa taman da si Betmen s' telom Supermena i mozgom i mozgooom.... (nekog super junaka koji ima do jaja kliker)!
Glavne odlike ovog smarača su rečenice koje počinju sa: ''Jesam li ti prič'o'' i šta god da pomeneš ili kažeš, njemu sa baš to desilo pre par dana... baš isto tako!
maxa: Eeeeeej! Šta radiš ne drvetu?! :D
Žika: evo ništa brate, mami pelcer da uberem, sviđa joj se ovo drvo... 'oće da ga posadi u stanu! -.-
maxa: E jesam li ti prič'o kad je mojoj bivšoj ribi...
žika: Kojoj bivšoj ribi kad si vazda... ma ništa -.-
maxa: ma jedna mala, ne znaš je ti.... i njoj isto niklo drvo iz parketa...
žika: -.-
Ne baš mnogo pametan. Glupav.
Pali na gurku, nizbrdo.
Zadnji se smeje vicu, al radi reda.
Posle dva sata "nauke" nastavnik dopunske nastave konačno odustaje od poverenog mu đaka. Uzima telefon, okreće broj...
- Halo, gos'n pre' sedniče...
- Halo, halo profo, lutko moja. Kako ide nauka? Oćel' biti neki kurac od ovog mog malog?
- Baš tako, kako ste rekli.
- Šta kako sam rek'o? Jel prolazi il' okida godinu?
- Pa, to mislim... okida.
- Kako okida pička mu materina?!? Platio sam te ko Florentino Perez Zidana, a ovamo okida?!?
- Fudbal možda zna, ali matematiku, jok!
- Kako jok, bre! Jebo te onaj ko ti diplomu dade! Kad ne mo'š za dvicu da ga ukalupiš!
- Kako bre? Da mu otvorim glavu i naspem znanje? A? Tup je ko kafanski nož. Kupi mu diplomu negde, nek ne pati sebe i druge.
- Kafanski nož, kažeš? Zanimljivo... Da ga dam za kuvara, pa da mu otvorim restoran?
Prvi red: Uglavnom štreberi, zapisuju revnosno od profesorovog "dobar dan" do "doviđenja", uz po mogućstvu ispravljenu glavu jer smatraju da postoji šansa da profesor upamti baš njih od 1000 studenata.
Drugi red: Isključivo štreberi, oni koji u sebi psuju familiju ovima iz prvog reda jer su stigli pre njih na predavanja i zauzeli im mesta.
Treći red: Štreberi kasnioci, bila gužva po gradu pa im je kasnio i autobus. Psuju familiju ovima iz prvog a i ovima iz drugog, u sebi naravno dok se keze profesoru.
4. - 7. red: Oni što završavaju faks u roku, tu su da isprate šta treba, zapišu po nešto, gvire šta pišu ovi iz trećeg reda, za slučaj da nisu čuli nešto od "ovih iza".
"Ovi iza" (8.-poslednji red): Realno boli ih. Jedan je došao na predavanje jer je čuo da je profesorka dobra riba, dvojica sede tu jer im u studenjaku ne radi grejanje, ostali igraju zanimljive geografije. Da studiraju geografiju možda bi i završili u roku, u suprotnom "nema 'leba".
Veoma lep prizor za oci,pogotovu ako su malo punije i bas lepo oblikovane.U sexu i nemaju bas neku ulogu,osim da se drzis rukama za njih dok trsis.Vise imaju estetsku ulogu,i da naglase guzu.
Noge u veoma kratkom minicu na vrelom suncu koje przi i odsjaj koji se presijava na oznojenoj kozi na butinama..........
leti me ovakvi prizori prosto odusevljavaju...
Ne smem direktno da ti kažem, pa ću zato indirektno. Baš me zaboli da li ti se sviđa ili ne, ali eto, skinuo sam te sa grbače, a to je jedino što je bitno, čisto zato da mi drob ne pojedeš.
- I jesi li isprobao onu pušku koju sam ti poslao?
- Jesam, jesam, nije loša, baš ti hvala.
- Super, drago mi je da ti se sviđa.
Ostavljao sam je baš u monentu kada nam je bilo zaista teško, najteže od kada se znamo, zajedno smo se složili sa time! Ja sam se osećao baš jako teško, a i ona.
Mada, meni je od tada svaki naredni dan sve nekako bolje i bolje...:-)
Upravo toliko je ostalo svim večitim studentima, pre nego što su se udali/oženili, zaposlili, i slično. Uvek baš dva. Ni slučajno drugačije. (proverljivo - pitajte nekoga)
Nana: I tako... A Divna je završila prava.
Mara: Završila si pravni??? Pa ja to nisam znala! Wow! I nikad nisi radila u struci???
Divna: Nikad! Šta ćeš, nisam imala vezu.
Nana: Pa da, radila je sa mojom mamom u banci. A mojoj mami ostalo dva ispita na političkim naukama, pa se udala.
Divna: Pa nisam ni ja baš završila, i meni je ostalo dva ispita.
Spektakularan događaj pun “skeniranja” kakav ni medicna još nije smislila, sitnih nesnalaženja, donošenja krupnih zaključaka na osnovu nebitnih detalja ili pokreta. Jadne devojke su morale da izdrže “prženje” više pari rendgenskih očiju koje vide i procenjuju baš sve, od visine IQ do plodnosti. Posle ovog “temeljnog“ istraživanja odlazile bi kući u nekom poluomamljenom i pomalo postiđenom stanju. A mene je kod kuće čekalo nostradamusovsko proročanstvo o mojoj nesrećnoj sudbini ako samo i pomislim da u porodično stablo “ugradim” baš tu devojku.
Mršava, skormno obučena, pametna.
Majka – Dok vodi sasvim kurtoaznu konverzaciju razmišlja: kako li će ova da se porodi?, vidi kako je uska u kukovima!, a i nema čime da doji. Biće dobro ako za dvadesetogodišnjicu braka nauči kajganu da napravi. Jadno moje dete!
Mlađi brat – Lupka priborom za jelo, telo mu je na stolici a mozak u kiber spejsu, gubi strpljenje i kači se na fejs.
Otac – Mozak mu je otišo “u ler”, nepotrebno i nepovezano pominje Koštunicu, opoziciju i poziciju ... i Hegela, a razmišlja: Ovu nema kuče za šta da ujede, ima da mi sedi na grbači i posle penzionisanja. Gde li je nađe? Nećeš se ti sine ovde ni najebati ni ‘leba najesti, ali knjiga ćeš se načitati.
Stariji brat – Svratio na brzinu da uzme ključeve od auta. Mangupski namiguje svima i odlazi da jebe nešto.
----------------------------------------------------------------------------------
Sočna, obučena kao kurva, ne toliko pametna.
Majka – Malo priča više sikće, koluta očima i razmišlja: Ova će izroditi lepu i zdravu decu, ima je, može i da doji, ali ne tvoju decu sine! Od kuhinje će mi napraviti SPA centar, ješćemo zrnevlje i konzerve. Jadno meje dete!
Malđi brat – Pravi galamu, pokušava da skrene pažnju na sebe, ali brzo nestaje na pola sata. Verovatno je drkao u WC-u. Vraća se zarumenjen, zbunjen i nezainteresovan.
Otac – Cakle mu se oči, smeje mu se brk i ne može da se dođe do reči od njega. Nesvestan šta sve glasno lupeta razmišlja: Eh i tata bi nešto ovako sine, kao nekada, ali ovu ni princ od Bruneja ne bi mogao da izdržava. Najebali smo ga ako ovaj moj klipan misli ozbiljno. Nećeš se ti sine ovde ‘leba najesti a ni najebati. Moraćeš da čekaš da dođeš na red.
Stariji brat – Svratio na brzinu da uzme ključeve od auta. Mangupski namiguje svima i odlazi da jebe nešto.
----------------------------------------------------------------------------------
Ostale “nijanse” devojaka, komentara i razmišljanja je lako izvesti iz navedinih krajnosti.
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.