Prijava
  1.    

    Poštar!

    Lozinka koja otvara svaka vrata sa interfonom. Jedna od onih lepih reči koje i gvozdena vrata otvaraju. Naravno, lozinka važi u onom periodu kada je poštaru radno vreme. Može se koristiti i van tog perioda, ali to znatno umanjuje šanse za otvaranjem vrata.

    - Ajde, Mile, deset sati je.
    - Evo, evo... Aj trojka!
    CIGU LIGU! CIGU LIGU!
    - Ko je?
    - Poštar!
    - Jebi se, neću da ti otvorim, lololololo!
    kššššš
    - U, mamu ti jebem balavu!
    - Pusti sada to, Mile, aj probamo na šesticu! Nema se vremena!
    CIGU LIGU! CIGU LIGU!
    - Ko je?
    - Poštar!
    - Ajde, ajde...
    BIIIIP
    - Ajde, Slavko, šta si rekao? Iz kog stana su otišli na Kanare?
    - Iz devetke. Imaš kalauz?
    - Da li Sunce zalazi na istoku? Naravno da imam.
    škljoc
    - To, Mile, ljubi te brat! Aj brzo samo.
    ...
    - Mile, pičimo?
    - Aj samo da bacim blato.
    - Ne seri, sad si naš'o da... Ček, što na novine?
    - Da ostavim onom balavcu iz trojke ispred vrata. Pozvonimo i pičimo, hue hue!

    E, mrzi me dalje da pišem primer, pustite mašti na volju kako se završilo.

  2.    

    Spartanac

    Muto mutavi. Lakše litar vode iz suve drenovine iscijediti nego iz njega izvući prostoproširenu riječ.

    - Ako budemo imali sreće, napunićemo čamac ribom?
    - Ako.
    - A jel ako da ja prvo bacim primamu malo dalje, raširim praćkom, a onda sve bliže i sve uže. Da se napravi neki kao lijevak i da ribe lagano plivaju prema nama?
    - Ako.
    - E da sam znao da si toliki Spartanac ne bih te zvao u ribolov sa mnom. Biće ovo dug dan, vidim.
    - Ako.
    - I to što veliš. Ne žurimo niđe.

  3.    

    Za goste...

    To su sve one stvari u vašoj kući koje su na ovaj ili onaj nacin ostećene,a koje vam je žao da bacite,zato sto ih je još uvek možete iskoristiti.Takodje "za goste" mogu biti sva ona hrana ili piće,koji su losijeg kvaliteta, koju ukucani nikada neće koristiti za ličnu upotrebu.

    "Tata sta da radim sa ovom rolnom toalet papira sto mi je upala u šolju"?
    "Stavi je sine da se osuši i ostavi za goste".

    "Šta ćemo sa ovom odvratnom rakijom i ovim rumunskim bombonama ,što stoje poslednje dve godine u špajzu...da ih bacim"?
    "Ma ti si lud...ostavi to za goste"!

  4.    

    Cigla

    Imenica koja služi i kao objedinitelj mnogih negativnih prideva. Fraza koja je dosta frekventna u opisivanju čuda tehnologije.Posebno objašnjenje za dragu maloumnu decu koja posećuju ovaj sajt - korišćena stilska figura je ironija.

    Predrag: Matori, sećaš se one spike da će da me zaposle kao kapetana na prekookeanskom brodu? Izabraše me, jebo te. Imaću sad dosta kinte, izgleda da neću morati da koristim više 3310.
    Nenad: Brate, ostavi tu ciglu kući! Nemoj da ti ispadne iz ruku, ima da nastane katastrofa k'o u Zanzibaru.

  5.    

    Krijem od sebe

    Kada smo na rubu besparice ili nečega čega nam je preko potrebno. I ne smemo da potrošimo ni za živu glavu.

    - E matori, aj daj još 20 dinara treba mi za cigare.
    - Nemam stvarno. Imam još 1000 dinara kojih krijem od sebe da ih ne bacim na kocku, a trebaju mi mnogo.

    _______________________________
    - E jel imaš cigaru?
    - Još dve mi ostale, i te dve krijem od samog sebe, plata tek prekosutra, a ja nemam prebijenog dinara. Ako potrošim sada sutra ću ceo dan da kriziram.

  6.    

    Kutija od cipela- multipraktik

    Praktična stvarčica u kojoj nove, tek kupljene cipele samo donesemo do kuće, a posle toga ta ista kutija ima ulogu da u njoj stoje babini lekovi, igle i konci i ostala oprema za šivenje, razni kevini isečci iz novina, ćaletovi šrafovi, klešta i ostale alatke...

    Ja: Mama, ajde da mi zašiješ ove čarape, progledale su na peti, a baš ih gotivim...nemam srca da ih bacim!

    Mama: Ma žurim sad, mani me...

    Baba: Daj baaaakaa će teeebi da ušije to, ljubi ga baba njegova! Samo mi donesi onu graorastu kutiju od cipela iz špajza, u njoj mi je pribor za šivenje. A kad već ideš tamo, donesi babi i onu crvenkastu kutiju, u njoj su mi lekovi, da popijem... Nešto me jutros probada! Uh...

  7.    

    Čulo mirisa

    Mera za čistoću odevnih predmeta kod muškaraca.

    "Daj mi tu majicu i čarape da bacim na pranje."
    "Što? :njuši majicu ispod miške i čarape već gde god: Pa ne smrde.Majica miriše na dezodorans a čarape...pa ne smrde sve u svemu."
    "Ama daj kad ti kažem!"
    "Beži bre tamo ženo luda!"
    "Ok, onda šetaj žute kolutove pod miškom još par dana a čarapom neka te zadave kad se i sutra izuješ u teretani."

  8.    

    Nero

    Mesar koji vam neopranim rukama nareže meso koje zatim dobija novi miris, slično kao kada režete disk, pa se oseća na paljevinu, s' tim što vam šunka miriše na ušni talog.

    -Torima, išao ja u mesaru, kad neka sila u'vati onim buđavim rukama da mi reže ono meso, do kuće mi se već ubuđalo, morao sam da bacim. Samo što se kesa nije istopila.
    -Brate, ko te jebe, kad si išao kod Nera.

  9.    

    Baciti uvo

    Osluškivati ili prisluškivati.

    -Arl, 23. Decembar 1888. godine-
    Pol Gogen, u jednoj od svojih poseta Van Gogu u "Žutoj kući" u Arlu.

    - Vinsente, lupao sam ali ti ne otvaraš... Kakva ti je to maramica, jeli to krv?
    - Nije to ništa, nego šta si hteo da mi kažeš?
    - Imam vesti o Teovoj ženidbi, a i komšije preko puta ... čuo sam priču... zaljubljeni su u tvoje slike, želeli bi da kupe jednu...
    - Budi tu, idem da bacim uvo.

  10.    

    Zagrevanje

    Zagrevanje je važan i neizostavan deo kod gradjevinara, zagrevanjem gradjevinar svoje telo mentalno i fizički priprema za aktivnost koja sledi - mešanje maltera, šolovanja..

    NN: Majstoreee, aj na po jednu žutu ljutu da se zagreješ, 'ladno napolje!
    Majstor: Ma promrzli mi pristi načisto ne osećam ništa!
    NN: Uuu majsotere al je obuši na brzinu!
    Majstor: Ma pravo da ti kažem šefe ja bez jedne mogu, a s' jednom ne mogu! Aj suni još jednu zagrejao sam prste na rukama, sad još na nogama, pa da se bacim na pos'o!

  11.    

    Izvini Knele, nisam te prepoznao

    Recenica koju upucujemo sagovorniku kada je vise nego ocigledno da poduhvat koji je izveo moze da se meri sa poduhvatima mladog i rano upokojenog sefa beogradskog podzemlja, Kneleta. Varijacija na temu je izvini Ceco, nisam te prepoznao.

    Drug: Vracam se ja sinoc od duleta dilera, kad vidim interventnu! I Kazem im, sta je bilo misevi maleni, pa ja na sebi nosim vasu mesecnu platu!
    Ja: A oni?
    Drug: Ma kerovi, pojurili me.
    Ja: A ti?
    Drug: E, tu sam ih zajebao, bacim svu onu gudru sto sam nosio ispred njih. Nije kod mene, ne mogu da me privode.
    Ja: Akoliko si ti toga imao?
    Drug: Gram vutre.
    Ja: Izvini Knele....

  12.    

    Evolucija Moćnih rendžera 1993-2013

    1996 godina, K21 negde u Srbiji

    "They've got
    A power and a force
    that you've never seen before.
    They've got
    the ablilty to morph
    and to even up the score.
    No one will ever take them down
    the power lies on their side
    Go Go Power Rangers
    Go Go Power Rangers"

    :skakanje po kući uz pesmu iz špice:

    Evo, ima punih 20 godina od njihovog nastanka, da vidimo šta se sve promenilo? Postoji zanimljiva teorija naučnika sa univerziteta u Blacu po kojoj: ako konstantu Zordon zamenimo konstantom antena (imajući u vidu da su obe konstante parametri evolucije determinisane u podskupu '93-'13) moguće je izvući jasnu paralelu sa evolucijom mobilnih telefona. Naime, njihova veličina je varirala od cigle, preko šibica da bi se vratila na ciglu. Ne menjajući prvobitnu suštinu i funkciju, jedina razlika je nestanak antene i pojava gomile sajber zajebancija. Dakle, sve je isto samo Zordona (Burzuma) nema, a tu je kamara novih turbo zordova.

    Gde je i šta radi prvobitna ekipa?
    Plavi: Bili, Dejan Cukić medju rendžerima, što psihički što fizički, gej aktivista.
    Crveni: Džejson, kakva je ložana bio, nije ni čudo što se i danas bavi borilačkim veštinama.
    Crni: Zak, crnac u privatnom životu.
    Žuti: Trini, azijatkinja u privatnom životu (alal kurac za kasting), tragično preminula.
    Rozi: Kimberli, moja prva ljubav, moj prvi predjen most. Moja prva ljubav, moja nevinost. Imao sam njenu sličicu koju sam zalepio preko glave Pamele, tako sam zamišljao savršenu ženu, jednom sam kad sam se igrao u kupatilu sa tom slikom nešto čudno je poteklo iz mog kureta i osetio sam struju kroz kičmu. Još je odgovorna i za prvu žensku tuču koju sam gledao. Kimberli, za sve veliko hvala. Zauvek si u mom srcu.
    Zeleni,Beli: Tomi, po jednoj teoriji Deretić, dr Jovana (istorija Srbskih metalika od trijasa do današnjih dana) marginalna deca devedesetih koja su želela da budu beli rendžeri počela su da pustaju kosu da bi položili iole neko pravo na tu ulogu. Potisnuta jačima priklonili su se Crnom rendžeru, ali su zadržali duge kose.

    O ostalim sezonama ne vredi trošiti reči, dovoljno je pogledati njihove debilske nazive: pobesnela džungla, tutnjava dinosaurusa, odred delta, koju mnogi porede sa Soni eriksonom t610.

  13.    

    Igrati ulogu

    Glumiti zarad ostvarivanja nekog višeg cilja. Isplanirati do detalja i cepati po planu. Biti Jelena Golubović.

    - Dragi, znam da sam obećala nešto da ti radim, ali ne mogu na oči da gledam. Spava mi se užasno.
    - Nema veze, drugi put. Aj spavaj ti a ja ću da ostanem još malo. Ima Brusko u novom terminu, pa da bacim pogled.
    - Ima Brusko? Ekstra, daj puštaj!
    - A, sad ti se ne spava?! Prioni na pos'o!

  14.    

    Da l' je moguće?

    Kad ne znaš šta da kažeš na neku priču, koju narator smatra veoma zanimljivom, uzbudljivom i neponovlijivom, nema boljeg komentara.
    Pritom ne uvređuješ onoga ko priča jer, izraz Da l' je moguće uzima u obzir sve činjenice i sve reakcije koje narator očekuje od vas.

    - Brate, ne možeš da veruješ šta mi se desilo! Sinoć mi bili na nekoj žurkaji u kraju i cirkamo, kuliramo uz ziku. Kad odjednom brate neko lupi Mirku flajku u glavu! Puče flajka, Mire pade, komiro se, krenuli na nas njih četvorica! Ja šta ću uzo pikslu brate sa stola i puko jednog njhovog po labrnji! Počesmo da bežimo, nekako se izgurali napolje, odmakli već dosta, niko nas ne juri. Taman krenuli gajbi, ono mrkli mrak, kad odjednum čusmo sirene! Mi se okrenemo ono interi iza nas, da ne veruješ! Mi šta ćemo, krenuli svi svako u svom pravcu kroz neke njive! Mirko skoči u neko trnje, ja kroz blato neko,sav sam kaljav bio, ne pitaj me! Ja posle dva sata dođoh jedva živ kući, a Mirko me zove posle tri sata sa mobilnog i kaže da leži još u žbunju i da dođem ja tamo da vidim da l' ima nekog i da ga bacim kući! Ja ga bacim mojim jugićem, a on sav kaljav, izgreban, krvava mu glava, ne pitaj! I mi stigosmo do njega i on taman što otključa vrata ono ćale njegov otvara, i kad je sevnula ciganska! Uvlači ga u kuću u momentu i zalupa vrata! Nije mi se javio od tad brate...

    - Dal' je moguće?

  15.    

    Oni dani

    Dani kada je poželjno da hodate tiho po kući, ne napravite neko sranje i pazite šta pričate.

    E tih dana, ja ko uskurac oću da pomognem, pokušo sam da operem suđe i mrsko mi bilo da čekam da se ocede tanjiri. Uzmem 6 tanjira u ruku zamahnem da ih otresem da što više spadne vode sa njih. Ostanu mi dva u ruci. Bacim i ta dva, odem do prodavnice i kupim novi komplet, u nadi da će se supruga obradovati. Jest očin, to su tanjiri koje joj je majka poklonila, najebo opet.

    Moj savet: Šta god da uradite onih dana, najebali ste i pomirite se sa tim.

  16.    

    Pojedem te odma'!

    Čuvena replika na, sa današnje tačke gledišta, već praistorijsku psovku fekalnog tipa "Jedi govna!", koja je, eto, preživela sve ratove, revolucije, devalvacije dinara, smene Vlâda i pesme Željka Joksimovića i (p)ostala neizostavni deo uličnog repertoara svakog mladog uličara i uličarke koji su imali tu sreću da budu zavedeni u odgovarajućoj opštini lociranoj negde na ovim meridijanima.

    Aluzija u odjebu iz naslova je više nego nedvosmislena - TI si to govno koje mi predlažeš da pojedem, rendom decxace odnosno dewojcxice, i ja ću to učiniti drage volje!

    Prilično transferogeno, ako mene pitate.

    - Zdravo, sine, kako je bilo u...Pobogu, Mikice, što plačeš, šta se dogodilo??
    - REKAO MI DANAS JOVICA U ŠKOLI DA JEDEM GOOOOVNA, BUHUHUHUUUUUUU!!!!
    - A ti sledeći put kad ti to kaže, a ti mu reci "pojedem te odma'!", pa da vidiš kako će da zbriše!
    - Ali...ali...Ne razumem zašto bih ja njega hteo da pojedem, on mi je drug i ja ga voliiiim, BUHUUUUHUHUHUHUUUUUUU!!!!!
    - Bože, ženo, i ti lupetaš gluposti, samo te slušam! Slušaj, sinko, šta ti tata kaže...Kada ti Jovica sledeći put bude rekao da jedeš govna a ti do'vati prvu ciglu pa pravo u glavu, ščuo?!

    Odgajanje deteta je doista odgovoran posao, zar ne?

  17.    

    Pesnička sloboda

    Nekada osnovno pravilo prilikom zakazane ferke. Jedan na jedan, pesnica na pesnicu.

    - Da vidimo: pajser, bokser... Peki, pitaj burazera za suzavac, nikad se ne zna. Noževi, dedin bajonet. Dobro. Acke, nabavi prevoz, ostalo je na meni. E da... ne uskačete sve dok ne bacim dimnu, a ti Mare znaš već, vazdušnom samo po kolenima. Da ne zaboravim, utoke vadimo samo ako počne prljava igra. Aj sad, svako na svoje mesto i samo fer...

  18.    

    Nikad nikom nisam reko da sam davno otišao preko

    Ja sad kao jedan bedni duplikat, iako sasvim pristojno složen, ne mogu baš reći kada se to desilo ali mislim da je bilo one treće noći po Novoj godini ili tri noći pre, ne znam, al znam da ga je votka očistila do kraja, mada nije ona kriva, bila je samo pista, pomagač, i vodič i tada je transcedencija mogla lagano da se obavi negde u progradskim njivama, na ničijoj zemlji, koje ni u katastru, volšebno, nema. Tu se to obavilo, čim se šuma sikamora razišla, nad gradom blizanačkog imena, među smrznutim granjem i tvrdom zemljom pod Velikim i Malim kolima koja su se okretala i jurila jedno drugo - ah veseli medvedi, pa su odjednom zastali, stresli se i ogolili u dva pauka grdna: pauk veliki ženka i pauk manji mužjak koji se koprca u njenom smrtnom zagrljaju i trese zvezde sa sebe, malobrojne, zglobove, u ropcu, dok ne ostane da visi u njenim čeljustima ispražnjeno sazvežđe i medveđa koža.

    I sve je posle nestalo samo ostade da titra isprekidana granica malooznačenosti u nekom nebljom primitivnom fotošopu - undo opcija onemogućena - nego samo bledi nestalošću ta ljuštura, prazna košuljica ostala iza te kratke i grozne igre.

    E tada se nešto desilo i ovde dole, ali ja kao jedan, ajmo reći, beležnik, pogled osvešćen, programčić ostavljen da završi neke birokratske poslove koji se tiču buđenja, uspavljivanja i ulupavanja preostalih 18000 do 19000 okretaja oko svoje ose to ne mogu opisati, samo znam da je bilo grozno i ogromno i ne do bog nikom a daje ga svakom, zlobnik.

    Nekao sam sišao u grad, pomalo iscepan, prljav, iscprljen i teturav, sreo sam davnog druga kojeg posle toga uopšte nisam viđao: on je bio kivan na nekog i stalno je ponavljao a jebem ti, ne sme čovek ni da se napije, jebem ti život, jebem ti sve, šta je ostalo čoveku, jebem ti život, kapirao sam da teši možda mene pošto ko zna kako sam jadno izgledao, mada je meni već tad bilo svejedno, čak mi je bilo i smešno i drago da gledam to njegovo psovanje i prenemaganje.

    Posle se votka vratila po poslednji trzaj pa sam hteo nešto da bacim u potok, neki trokraki predmet, kao amajliju neku, znam da smo se malo rvali i ubeđivali i nekako me je sprečio i tutnuo to nazad u grudi, tu poslednju kartu.

    - Ah gde je nestao onaj veseli zbunjeni seoski đak svjetlokosi i očiju plavih?
    - Ne znam, pogrešnog čoveka, da ne kažem projekciju pitaš, mada razumem otprilike o čemu govoriš, mogu donekle da shvatim ali tek ovlaš i dodirom... Uostalom nije loše ni ovde da ti kažem, u ovom limbu – ja to tako kapiram, nisi gladan, nisi žedan, sve je manje-više ok, samo što shvataš da je to manje-više ustvari užas jedan neopisiv... Probaj sa nekim Brankovim mostom, ja sam drugoj feli dodeljen, ovim mirnim gasiocima, taj tvoj je roknuo u beton čini mi se, pre neki tries godina...
    Imaš sreće, ti primerci se više cene...

    Takmičenje

  19.    

    Šećerna vodica

    Kaže se za opis radnje na kojoj je osoba na neiskusan način skinula nevinost. Pa jebi ga, ni profi-jebači se nisu najbolje pokazali iz prve. Ovako nešto je uobičajeno u sticanju ogromnog iskustva pojedinca.

    -Kako je bilo prvi put na građevini? Jesi li lepo metnuo ciglu na mesto?
    -Ma šta bre nisam, pala dva sprata sa zgrade, trojica se povredila...
    -Ma nema veze, jes šećerna vodica, ali biće to okej...
    _______________________________________________________________________
    -Joj, da čuješ, Milice kakvu sam močugu primila!
    -Ajde!
    -Ženska glavo, jeste da nam je šećerna vodica bila, ali dvajes tri santima bi i dvometrašica poželela!
    -Daj mi njegov broj, pliiiz!
    -Hoćeš da mi ukradeš dečka?!?! Ne razgovaramo.
    _______________________________________________________________________
    -Vidi, Stevčo, dosta bolje pišeš ali primeri i dalje daju utisak da su ti šećerna vodica! Ajde življe malo to!
    -Hvala :)

  20.    

    Nepraćenje utakmice srpske fudbalske reprezentacije

    Odličan razlog da ćale uvidi da nešto nije u redu sa njegovim sinom.

    Iako problema i ima i nema.

    Ma boli me kurac za patriote, srpski grb, Bože pravde, usranu situaciju s Antićem, užasan fudbal koji pružaju Srbija i Grčka, boli me bre kurac i za Šeherezadu i za Aleksandra Stojanovića, popnem ga na kurac, nisam se kladio, nisam igrao fantazi, nije Svetsko, nije zvanična tekma, ne igra mi neki rođak, ne igraju u mom gradu i brate, ne mogu, da slušam onog Stojanovića kao što rekoh.

    P.S. Zbog ovog iz "tela" definicije malo bacim pogled na televizor, neću da me ćale zajebava. U međuvremenu...ma pre ću i da učim nego da gledam ono.