
Сећати се преминуле особе.
Честа тема међ' старинама кад крену да воде необавезан разговор који се скоро увек преточи у разглабање о својим исписницима што су давно окончали свој век. На крају ипак све оде на ту воденицу, као кад на Јућубету укуцаш "Добривоје Топаловић – Проговори слико", пичиш сродне видее (или видеое лоло) а завршиш на документарцима о ванземаљцима и грађењу пирамида у долини Нила.
Да би некога запамтио мораш имати више од рецимо три године у тренутку кад је тај неко бацио кашику јер ако си мањи вероватно ће те сећање служити као Мирку Васиљевић уложак. Ако си, пак, зашао у позне године није искључено да већ почињеш да одлепљујеш к'о сличица Тајни агент Изи спасиће Лору #17 (ко је код Изија изримовао да га угризем за курац нек' једе говна).
Баба: Миловане, је л' планираш да зовеш на свадбу нашег унука оног врача што ти је избајао скидање чвора са плећке пре 35 година. Ипак, заслужио је човек.
Деда: Црна жено, па Врачко је умро пре 30 година.
Баба: УМРО?! Како ја то нисам знала до сад. Еее, шта ти је живот?!
Унук: Кога то хоћете да зовете на моју свадбу?
Баба: Ма хтели смо да зовемо једног деду што је твог деку спасио, али умро јадан, небеске га муње обасјале. Је л' си запамтио ти њега?
Унук: Баба, имам 24 године а тај лик умро пре 30?
Баба: Па?
Suptilni način da nekom kažete da je bolid.
-Brate, znaš li šta sam uradio. Sinoć sam se napio, a onda bacio peglu onoj guski što me ostavila na kola. Sad sam pun sebe.
-Bravo care, sada možeš da se trkaš u Formuli 1!
1: Šta reći?
2: Koju slavu slaviti?
3: Da li kad je leto ili kad je zima?
4: Postiti ili ne?
Pitanja su koja se najčešće prožimaju kroz glave "prosvećenih" ljudi. Nažalost, ima ih još mnoga ali nemam želudac da ih sva priložim.
Ti dubokoumni ljudi su mahom bivše komunjare ili pak deca istih. Živeli su u takvom okruženju i sistemu gde se nije verovalo ili bolje reći, nije se smelo verovati u Boga, ići u crkvu, slaviti slavu...
Čast izuzecima ali njihov broj u takvom društvu je bio na nivou statističke greške.
BUM! Fast-forward do 21. veka!
Komšije neće da drukaju tvoju porodicu što slavi slavu kao što su tamo neki drukali mog pradedu. Crkve su još praznije ali to ne smeta da se slave slave, jer one više nisu stvar tradicije, sad su, tako reći in.
U tom novom sistemu vrednosti bivši pioniri i pionirke su bačeni u veliki rebus. Sad, kako to da ništa ne slave? Šta će svet da kaže? Kako odgovoriti na pitanje ,,Komšija kako to da vi ne slavite slavu?''
Obično se na tavanu ili u podrumu negde u mračnom, prašnjavom ćošku nalazi ikona Svetog proroka Jeremija ili Svetog Joakima i Ane koje su zamenjene nekom Titovom slikom ali ko je bre čuo za njih?! Daj da se slavi Sveti Nikola ili Đurđevdan to'e sad u modi!
Obično se i izabere Nikola i to onaj u decembru kad pola Beograda slavi a druga polovina ide na slavu, međutim, problem je što se posti, ko će bre ribu da guli? Nema pečenja, sarme, torte... Druže. Pa to onda nije slava.
Vrhunac kvazi-vernika je baš tad kad se lome da li postiti ili ne.
Uglavnom se ne posti. Iznese se prase, ja'nje, slavski kolač iz pekare Tito i ja i zalije cveće sa svetom vodom.
Nek ti je srećna slava domaćine, Srbine!
Definicija je napisana za MizanTrophy.
Sleng izraz koji je pretrpeo najviše upotrebljavanja u skroz pogrešnom smislu i kontekstu. Naime, bolid je meteorit iliti zvezda padalica koja pri ulasku u atmosferu Zemlje sagori i pretvori se u prah i pepeo i pre nego što dostigne tipa jonosferu, tako da ovaj izraz označava klasičnu ložionu i paljevinu, a ne gluperdu.
- 6 kopči, 2 preloma i fraktura lobanje? Opet te isprovocirali neki klinci?
- A jebiga, znaš da nisam od onih koji ćute i trpe..
- Ma ti si bolid običan. Nauči da iskuliraš ponekad, inače ćeš baciti kašiku pre nego što ti je zapisano..
Buđenje uspomena na sopstveno detinjstvo i mladost, ali i hronološki razvoj bolesti roditelja (Alchajmer).
Uvid u njihov život , u sve što su brižljivo čuvali, selili, negovali i oteli od sopstvenog zaborava:
- puno papirića sa beleškama (šta kupiti, zakazivanje lekarskih pregleda, servisiranja kućnih aparata, koverte raznih namena);
- posveta u knjigama (od koga su dobili, za koju priliku, zašto su baš tu knjigu nabavili);
- radovi unučića (crteži sa posvetom za novu godinu 8. mart, neobični kolaži, figure od plastelina, kartonske šarene kutijice, ofarbane školjke);
- boravci u prirodi (šišarka za Zejtilnika, kamen iz Asprovalte, „maca“ iz neke bare, suva trava sa Divčivara, pesak iz Sahare, presovano lišće u knjigama);
- serije fotografija koje su dobijali od svoje dece (tj. naša porodična letovanja, zimovanja, proslave rođendana;
- fotografije na koje smo zaboravili (ekskurzija u osnovnoj školi, dodela nagrada, regrutacija, kartonske fotografije prababe i pradede)
- njihova ljubavna pisma, indeksi, radne knjižice, stari pasoši ...
Šta sa tim?
Po nešto baciti - tužno;
Čuvati - to posle treba i moja deca da sređuju....
Nije slavski dan, nego dan kada se jede supa od sveže zaklanog petla. A što se živinske populacije tiče, to je dan kada će sikirče da skoči na panj negde između glave i ramena mučenika petla.
U 02.00 petlov poj budi gazdaricu i gazdu.
- Još je mrak. Koliko ima sat?
- Dva ujutro.
- Pa, što peva ovaj jadnik?
- Najavljuje petlovdan. Oćeš molim te da turiš lonac vode da baci ključ pre kafe?
Opis izrazito visoke djevojke. Noge ko u Sneki, a žgoljava k'o da je iz logora juče izašla. Za onu grupu ljudi koji vole da ljulja, a ne da žulja, ovakave djevojke nisu za drugo nego da završe plast, s obzirom da je za obavljanje ovog posla visina prijeko potrebna uz duge vile.
- Viđu manekenke, Boga joj poljubim, što je ištrkljala!
- Brate, to tako mora, ona je dobra za to čim se bavi...
- Ma ona je samo dobra za završiti plast, kad treba baciti zadnje vile na njega.
Veoma je sitan, ali i jako uočljiv. Nastaje nepažnjom pri jelu ili piću. Pojavljuje se u vidu fleke, koja se po pravilu ne može oprati.
Dobar ti taj modni detalj, jel to nova fora Katarine Rebrače?
-Ma pusti me, kapnulo mi majoneza po majici, sad je komotno mogu u smeće baciti!
Ma baš ti je dobro, bar ćeš biti u centru pažnje...
-Jebi se....
To su uglavnom sitne i bezvrjedne stvari koje vasa mama pronalazi medju vasim stvarima prilikom generalnog pospremanja.
- Sine trebaju li to ovi stari zvucnici ili ces ih baciti ?
- Ma ostavi, mozda zatreba.
- Sta ces sa ovim pokvarenim punjacima ?
- Ostavi trebace mi kad budem popravljao nesto.
- Ove patike su unistene!
- Samo ti to ostavi zatrebace one...
Oči ratnika koji stoji na obali okeana, posmatraju nestvarnu liniju na kojoj se on spaja sa nebesima.
Potpalublje jedrenjaka sa kojim će sutra isploviti je prazno. Sve zalihe su iscrpljene u prethodnim bitkama. Ali sva su kraljevstva pokorena. Ostalo je to još jedno, naziru se planinski venci tamo iza dalekih prostranstava pučine.
Poslednja misija... Pred konačni trijumf.
Ne znamo gde idemo, ne znamo hoćemo li stići, ne znamo šta nas čeka kada se iskrcamo, ne znamo brojnost, snagu, naoružanje neprijatelja. Jedino što znamo... Jeste da izazov mora da bude savladan, po svaku cenu. I da se uzdamo u naklonost Jupitera... Da će nas tamo čekati najbogatiji ratni plen u istoriji svih naših bitaka. Žrtvovaćemo poslednjeg vola Neptunu, i baciti ga sa hride među nemirne talase... Da ga odobrovoljimo, da nam podari mirnu plovidbu.
Ali bićemo spremni i da nas prevari olujom. Rizik više nisu naši životi... Rizik je da ostanemo bez prilike da se borimo.
- Sa štitom ili na njemu!
- Jasno!
Prepišaj hoda je fraza koju ćete često ćuti u Bosni kao odgovor na pitanje "Oprostite, možete li mi reći koliko je daleko ...?". Kako jedan moj drag prijatelj reče „Ako je PIČKIN DIM mjerilo kojim pokazuješ kako je nešto jednostavno uraditi, onda PREPIŠAJ HODA slijedi PIČKIN DIM u smislu da pokazuje da je nešto jako blizu“.
Postoje dvije teorije o tome kako definisati prepišaj hoda:
1. prva teorija, ona kojoj sam ja lično bliži, kaze da je Prepišaj Hoda ona udaljenost koja možete preći za vrijeme za koje inače obavite malu nuždu. Dakle, ako vam je prosječno vrijeme obavljanja male nužde 10 sekundi, onda je prepišaj hoda razdaljina koju predjete za 10 sekundi,
2. druga teorija, kaže da je to ona razdaljina do koje možeš baciti mlaz male nužde, odnosno, ako neko kaže "to je prepišaj hoda odavde.", pod tim podrazumjeva da je tako blizu da bi mogao zapišati do tog mjesta.
Mislim da je logično moje razmišljanje zašto je teorija broj 2 neprihvatljiva ...
Dok u Bosni koriste gore navedenu frazu, Hercegovci na drugi način definišu udaljenost. Dakle, par prijatelja i ja smo krenuli na jedan izlet negdje u Hercegovini i išli smo nekom "divljinom" od Hercegovačkih vrleti tražeći izletište. Sretnemo jednog čiku, koji je sa sjekirom krenuo u šumu i pitamo ga da nam kaže koliko ima do izletišta. Lik nam doslovno odgovara "Cigar duhana.".
Niko od nas pojma nema šta je cigar duhana, ali je logično zaključiti da si tamo dok ispusis cigaru. Al' u nekoj stvari ... Nakon još 3,0-3,5 sata hoda tom usranom stazom konačno stižemo i j..b..mo sve uzduž i poprijeko loli sa sjekirom i njegovom cigar duhana.
Na kraju smo skontali da on pod cigar duhana podrazumijeva proces sađenja duhana u Hercegovini, te uzgoja, branja, sušenja, rezanja, dopremanja na pijacu, slanja malog/male da mu kupi otrov, motanje i konačno uživanje u blagodetima nikotina.
Ovdje vam je slikovito pokazano i zašto je Bosna pitomija od Hercegovine.
Kao i svi veliki likovi poznati nam od davnina (Deda Mraz... i ostali) i on nas velikan i prijatelj, koji je ovaj narod zaduzio, do jaja a i vise, ima i on gospoju.
Gospoja Vuka, kako je od miloste poznanici zovu, je pala na prvu Vukajlijinu rec. A kada ga je videla, odma mu je dala... da joj se potpise na majcu. Trenutno se bavi dobrotvornim radom u organizaciji zvanoj Google, valjda gde, odrzava predavanja na razne teme. Trenutno je aktuelna radionica "Vukajlija for dummies", a ocekuje se i posebna obuka za menadzment Googlea pod nazivom "Vukajlija da li je dostizan?". Kao i sve obuke i ova cese odrzati na srpskom, sa simultanim prevodom na satrovacki. Sa svojih 25 godina, gospoja Vuka, predstavlja cvrst oslonac svome muzu, bez koje on ne bi mogao daleko dogurati.
Primer nema primera, poznato je da je Cak Noris pokusao da zavede Vuku i preotme je Vukajliji, ali ga je oterala u ... i rekla da ne moze ni da prismrdi Vukajliji, iako nije za baciti.
... teška, teško. Primenjeno na moralne, a ne fizičke osobine. Drugim rečima, ne misli se na nečiju telesnu masu, već se želi reći da neka negativna osobina čoveka ili pojave o kojoj govorimo ima potencijal da probije plafon. Hevi negativa koja lako može da zarazi okolinu.
- Je l' više voliš Putina ili Obamu?
- Ma obojica su teški kreteni.
__________________________________________________________________________
- Gospodine, šta mislite o Ceci?
- Teška kurvetina!
- Gospodine, molim vas, ovo i deca gledaju...
- Ma i ta deca su teški debili!
_______________________________________________________________________
- Ova defka je teško njesra
Najpopularnija marka spordske odeće i obuće koju pazarimo u kineskim radnjama kada nemamo para, a ipak želimo da se na nešem telu zasija neki brendirani amblem, da bi mogli da se pravimo važni i hvalimo drugima.
Naziv BABIDAS nije jedinstven i varira do radnje do radnje.Alternativna imena ove vrhunske sportske kolekcije može biti i ADIKE,DIDIBAO,NAKE,i mnoge druge.
Sve BABIDAS proizvode odlikuje velika podložnost klimatskim promenama, tako da se često može desiti da vam djon BABIDAS patike ostane u vodi, kada stanete u baru, a trenerke, (ukoliko ste pazarili uži model) progledaju na laktovima.
BABIDAS se vrlo lepo kombinuje sa ostalim kineskim inovativnim robnim markama, recimo sa satovima marke RULEX i najnovijim modelima SQNY vokmena,pa ako još uz to dodate naočare za sunce marke RAY BUN, vaš outfit će biti doveden do perfekcije.
Ovakvo stanje će trajati otprilike mesec dana (koliko iznosi i rok trajanja BABIDAS brenda), a potom se možete baciti u potragu za novim tipovima i modelima odeće, jer BABIDAS dizajneri nikada ne oskudevaju u kreativnom zanosu.
Rešio da presudi sebi.
- Bistro Dragane, je l' trza?
- O, bistro Žile, evo malopre udari jedno šaranče, možda imalo pola kila, vratio sam ga u vodu. Vidim, rešio si da ih potrsiš danas. Novi štap, a?
- Nego šta! Karbonac, sedamdes' evra, i uzeo sam ovu Šimano mašinicu, devet lagera, ima da im rešim rebus!
- Slušaj Žile, mog'o si i kod kuće da se ubiješ, nisi morao da se maltretiraš da dolaziš čak na jezero!
- Što, šta...
- Miči se od mene s' tim provodnikom dok nas grom nije spržio! Vidiš da kiša pljušti k'o iz kabla!
Усијао се од смрада. Ознојио се, па осушио, па се опет ознојио. На +35.
Вришти на све стране, само сузе што ти не крену. Паклена прича...
X:"Јој матори, јесте добар онај твој ортак Дуле, и игра баскет, ал' је угњео, није му добро! Значи замало пеглу нисам бацио кад ме је чувао..."
Y:"А јбг тебра, шта ће човек, ја сам се навикао годинама..."
Superiorniji oblik šmekanja. Jebozovan pogled upućen osobi koju namjeravaš "pokupiti" u skorije vrijeme, pri tome joj isključivo stavljaš do znanja da ćete raditi "nemoralne stvari".
Subota veče, 12.30 - idealno vrijeme za baciti koji jeb. Popilo se dovoljno, a DJ te konačno ispoštovao. Hmm zov feromona, neki dobar lola zalutao! Saopštavaš drugarici i bacaš se na posao.
-Kakav ti je onaj?
-Spada u kategoriju "pojebivo".
-Odoh bacit' koji jeb!
Za razliku od maratonske u Haškom tribunalu, završna reč u braku se uglavnom svodi na prostu, eventualno prostoproširenu rečenicu. Deli se na afirmativnu (mušku) i negacijsku (žensku).
Afirmativne:
"Da, draga ..."
"Svakako, draga ..."
"U pravu si, draga ..."
"Jesam, slušao sam te, draga ..."
Negacijske:
"Ne, ne možeš ići na pivo sa ortacima ..."
"Nema ništa od seksa večeras, boli me glava ..."
"Zbog ovoga nećeš dobiti pičke tri meseca ..."
"Ne, nećeš baciti pare na glupi laptop ..."
Uljudan naziv za fenomen poznat i kao "Opet ova muva, jebacu joj mamicu".
Naime, radi se o učestaloj situaciji tokom letnjih meseci. Prosečan čovek reagovaće na sledeći način:
Opazivši muvu prvo na zidu, a potom i svuda oko glave, čovek će posegnuti za fantastičnom spravom zvanom muholovka.
Kada shvati da ta sprava i nije toliko fantastična, čovek ulaže sve svoje nervne napore u savladavanje neprijatelja(u ovu kategoriju spada otvaranje i zatvaranje prozora, razgovor sa muvom ,tepanje...).
Uvidevši da je muvin intelekt na većem nivou od njegovog, prosečan čovek totalno popizdi. Navire bijica najneverovatnijih psovki (takodje poznato i kao predivni trenuci kojima se bogati maternji jezik), fizički obračun poprima svoj maksimum, bacaju se knjige, stolice. Postoje priče i da su mnogi Ei Niš televizori stradali ovako (jer, inače, za sve ostalo bili su neuništivi).
Mentalno i fizički potpuno uništen, čovek će se samo bespomoćno baciti na krevet.
U znak potpune premoći, muva će još obići koji krug oko njegove glave i nehajno, kao kakva vila, odleteti.
Čovek će posledni atom snage utrošiti na reči: "Sledeći put... jebaću ti mamicu...".
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.