
Zaštitni znak čobano-brđanina, tog zavetnog negovaoca ove plemenite discipline kroz vekove i pećine jer, realno, čemu kedla iz šmrkalice ako se iste kad-tad ne sretnu pod vlasnikovim nozdrvama i ne spoje u slavoluku prazilukovine i, generalno, lične higijene na crveno slovo. Isključivo.
- Ero, nova pesma je tu, ali si ti ostao onaj stari. Kako si uspeo u tome, koja je tvoja tajna?
- (smeh) E hvala lepa, hvala lepa...Ja sam eto na estradi, pa ima skoro pedeset i kusur godina, i za sve te godine...e ček' sekund samo...:sek-sek:
- Bogami, spretno ti to, Ero, očas posla hoće da se spoje...(smeh)
- Ma ne dam im ja, mamu im jebem, uvek nosim ovo sekirče za ne daj Bože, nego sinoć zaboravio da metnem ono sredstvo protiv korova pred spavanje, a jebiga (smeh)...De smo ono stali?
- Kod tajne.
- Kokain i beli lukac, analno.
Prosvećenost je saznanje koje odgovara tipom i količinom znanja trenutnom sociološkom okruženju. Nikako ga ne treba pomešati sa pismenosti ili obrazovanjem jer su isti univerzalni i otporni na mesto i vreme.
Da vam na primeru objasnim razliku između pismenosti i prosvećenosti:
Bilo nekakvo mlado čobanče sa stadom kraj svog sela i jedne prilike nabasaju na njega četnici. Čobanče im nazove pomoz Bog i ponudi ih lebom i vinom. Međutim, četnici ne behu ni gladni niti žedni, nego oni upitaju čobanče, zna li on možda zna gde ima pičke. Čobanče im reče da on sigurno zna gde ima to što traže i povede četnike u centar sela. Odvede ih pravo pred jedan beli zid. A na zidu je bila jedna velika crvena petokraka, i na njoj jedan srp, jedan čekić, a ispod je pisalo "četnici pičke".
Još nije tačno utvrdjeno što bi to predstavljalo, ali praksa je pokazala da to ima svaki "istinski" srbin, da se to dobija sa rodjenjem a neki to nešto izgube sa vremenom.
Dolaziš sa Yugom (kojeg je krstio tvoj tata sa tvojom mamom, nekadasnjom devojkom a sadasnjom zenom, 9 meseci prije tvog rodjenja) u lokalni centar, gasiš zvučnike koji su vredniji 6x od auta, auto nema potrebe da gasis (crkao je jos prije 50 metara), izlazis.
Nailazis na prijatelja iz osnovne.
-: E, desi, šaima, si video što je onaj glavonja (lik sa kojim je isao u osnovnu) dovezao auto, bemti, vredi kao moja i tvoja kuća sa okućnicom + naši bubrezi na crnom tržištu...
-: Ma brate, bemti taj ži'ot, oni tamo samo radu, nema onog našeg, prase, vopi, veselje, ma nema ništa tamo... Prodao se za pišljivi dinar. Još je on kao meni hteo učiniti uslugu i našao poso, a ja došo a tamo šef sere stalno, zamisli, oće 8 sati da mu radim dnevno, aloooooooooo?! Pa on nije normalan!
Ej, moram da kidam, sad će doći oni iz elektro, oće da mi seku struju, ima dvocevku da mu turim na prozor...
Biti u stanju izmenjene svesti, bilo to zbog alkohola,bilo zbog droge. Međutim ne može svako biti vruć. Postoje osobe koje kad popiju ili se izdrogiraju budu mirne i opuštene... Oni vrući su im suštinska suprotnost iako ta suprotnost nekad zna biti i pozitivna
Ulazi momak u lokalni kafić posle 4,5 domaćih ljutih, sa vrata se sa svima pozdravlja iako nikog ne zna, grli, ljubi konobaricu i naručuje svima piće što nije karakteristično za jednog povučenog tipa kakav inače jeste. Drugari ga gledaju i istovremeno komentarišu njegovo ponašanje: Auu, ala nam je Beli vruć, vruć
drugi primer: I kako je bilo sinoć u gradu, jeste se odvalili ako ništa drugo?
Ma mani nas bili smo vrući na'vatali smo u klubu neke rugobe, a kad smo krenuli u stan i videli na šta liče brže bolje smo izmislili nešto i zabegli
Takodje poznat i kao Psiholog sa skalpelom.
Sve vase probleme smanjuje a sve vrline povecava.
Dobar dan.
Izgledam staro. - Nema problema, posle peglanja izgledacete samo ruzno.
Osecam se nekako ravnodusno. - Sad cemo da ugradimo sise i dupe.
Imam kompleks nize vrednosti. - Da produzimo malo noge?
Zezaju me zbog tezine. - Isisacemo. Samo ti ruckaj pa se vidimo za koji mesec.
Cutljiva sam osoba. - Povecacemo usta, ne sekiraj se.
Nos mi duzi 1mm vise nego sto treba. - Samo 1mm?!? Skraticemo mi to skroz.
Kratak mi je. - Bice produzeno.
Ne bi da sam musko. - Bice odstranjeno.
Ne bi da sam zensko. - Bice ugradjeno.
Ne osecam se lepo u svojoj kozi. - Nema problema. Moze beli model?
Da li ste sigurni? - Ovaj....
Odavno nisam sreo tako odlucnu osobu. Lezite, idem po rukavice.
"I videh kad otvori Jagnje jedan od sedam pečata, i čuh jednu od četiri životinje gde govori kao glas gromovni: Dođi i vidi."
"I videh, i gle, konj beo, i onaj što seđaše na njemu imaše strelu; i njemu se dade venac, i iziđe pobeđujući, i da pobedi."
"I kad otvori drugi pečat, čuh drugu životinju gde govori: Dođi i vidi."
"I iziđe drugi konj riđ, i onome što seđaše na njemu dade se da uzme mir sa zemlje, i da ubija jedan drugog, i dade mu se mač veliki."
"I kad otvori treći pečat, čuh treću životinju gde govori: Dođi i vidi. I videh, i gle, konj vran, i onaj što seđaše na njemu imaše merila u ruci svojoj."
"I čuh glas između četiri životinje gde govori: Oka pšenice za groš, i tri oke ječma za groš; a ulja i vina neće biti."
"I kad otvori četvrti pečat, čuh glas četvrte životinje gde govori: Dođi i vidi."
"I videh, i gle, konj bled, i onome što seđaše na njemu beše ime smrt, i pakao iđaše za njim; i njemu se dade oblast na četvrtom delu zemlje da ubije mačem i glađu i smrću i zverinjem zemaljskim."
Otkrovenje Jovanovo, Apokalipsa.
Kada čuješ svoju dragu kako izgovara rečenicu iz naslova, manje a pre će biti više, to je ono što će da ti se dogodi.
Kada žena uvrti sebi fiks ideju da se utovila neće te spasiti ni kompliment, ni cveće, ni jebeni beli Porše Kajen da joj kupiš nema ti pomoći. Bićeš jeban u mozak straponom rađenim po uzoru na Mandinga preko kojeg je obmotana bodljikava žica.
Ne vredi da joj pričaš kako voliš što konačno kad je uhvatiš za guz ne osećaš kosku kako ti bode dlan, da su joj sise veće, da se ionako nikad nisi pržio na njen ravan stomak jer te podseća previše na Marka sa fudbala na male goliće. Ona se ugojila i dok ti ne ispere mozak tehnikom koju ni KGB u saradnji sa Štazijem nije uspeo da provali nema ti života. Sedi i ćuti dok te kljuca u mozak kao mlad kikirez matoru kvočku i pazi da se ne upecaš na foru iskrenosti.
Žene su pokvarena i zla bića, navući će te lepim rečima i obećanjima da neće da se ljuti priznanje da se ugojila. E onda se lepo prekrstiš, jednom očenaš i zapališ sam sebi sveću. Mrtviji si od pokušaja erekcije na Natašu Kandić.
- Dušo, vidi ugojila sam se, kao svinja sam.
- Ne seri majke ti, ja ništa ne vidim.
- Tri kilograma i šesto grama! TRI KILOGRAMA I ŠESTO GRAMA EJ!
- Pa šta? Meni se baš sviđa kako mešaš guzarom. A i zima će, manje će da košta grejanje.
- Hoćeš da kažeš da sam se stvarno ugojila svinjo jedna šovinistička?
- Aj sad malo da ćuti, sve je to dobra slanina.
- Stoko jedna bezobrazna, ne voliš me! :kmeee:
Ekvivalent engleskog "look it up". Među neukima na internetu jako popularna sintagma sa ciljem da isti taj neuki dokaže da je on pročitao milion knjiga na zadatu temu, te da sagovornika, koji je često zapravo daleko više čitao, poljulja i ponizi. Kada se neuka osoba upita gde bi se o tome moglo pročitati, uobičajen odgovor je da je njegova tvrdnja "javna tajna", da se "svuda može pročitati" i slično.
Ova sintagma i njene varijacije se pojavljuju najčešće na internet lokalitetima koji imaju niže standarde. Kako na srpskom jeziku drugačijih lokaliteta jedva i da ima, ovaj izraz je tu sveprisutan.
(nasumični forum)
A: Brate, bojim se da imaš kandidu, idi kod lekara da ti to proveri.
B: Ne slušaj ga brt samo rakije i belogluka i za tri dana si ko nov A ti A malo pročitaj o tome očigledno ti medecina ne ide
A: Alo majmune, ja sam student medicine s prosekom 9.7, ima čoveku da odu svi organi ako to ne bude lečio
OP: E ljudi otišli mi bubrezi izgleda da luk i rakija ne pomažu poz
----------------
(nasumična fb stranica)
A: ...I kad sve to sabereš, eto ti odgovora što je Hitler mrzeo Jevreje.
B: A, bilo bi dobro da malo pročitaš o tome, Hitler je bio Rotšild, a Rotšildi su bili masoni i iluminati koji su u stvari reptilijanci koji mogu da menjaju oblik, a svi zajedno su bili ateistički satanisti.
A: Gde da pročitam
B: Kako gde pa to je javna tajna
A: Izlista izvore o Hitlerovom poreklu
B: Znaš kako istorija nije egzaktna nauka izgleda da nemamo iste izvore informacija al to ne znači da si u pravu, ipak ti malo o tom pročitaj
Čast i privilegija svakog irvasa je da na kraju godine bude izabran i da se nađe vezan za sanke Deda Mraza.
Dug je put do uspeha. Hiljade i hiljade pretrčanih kilometara. Ozbiljan trening, velika odricanja i pre svega pravilna ishrana samo su neki od preduslova koji opet ne garantuju siguran prolaz u Top 6.
Na kraju svake godine, dekica iz Laponije sa svojim pomoćnicima organizuje takmičenje na kojem će odabrati šest najspremnijih, najbržih i najizdržljivijih irvsa sa kojima će krenuti na dug i naporan put sa ciljem da obraduje mališane širom sveta.
a sada sledi obraćanje Deda Mraza:
Kao i svake godine i ove je bila velika borba, bilo je teško odlučiti se. Nemojte da se predajete već glavu gore. Tu je i sledeća godina, i godina posle nje...
A sada bih zamolio da mi se pridruže Beli, Pirgavi, Rudi, Kopitar, Brzi i Rogonja. Pozdravite se sa prijateljima pa se vidimo ujutru.
Bog da mu Dušu prosti, nije čovek kriv što ga B92 tera da se prevrće u grobu jer mu stotine ljudi svakodnevno psuje sve po spisku, kad god vide reklamu za njegovu knjigu na toj televiziji ili u njenom trabantu Bljicu. Oni se ljudi trude da nas dovedu do pomirenja, da nam objasne kako su šiptari divni ljudi, eto imali su i glumca i nije tačno da su samo kopali kanale, strugali drva, pravili bozu i rušili spomenike. Za one koji se pitaju dokle će više da je reklamiraju, vest je sledeća, DOK GOD NE PRIZNAMO KOSOVO, a snimljena je i emisija koja će se reprizirati tri puta nedeljno. U Ringieru kažu da je to politika "puzajućeg priznanja" koja daje sjajne rezultate kako na terenu, tako i u glavama naših ljudi.
-NVO Strana Govna-
-Mi moramo raditi na tome da NAVIKNEMO Srbe na svakodnevno prisustvo Albanaca u svakoj sferi njihovog društva. Jedino tako ćemo moći da nastavimo sa našim programom osvete Franca Ferdinanda. Treba nam neki Albanac, neka faca, neki pozitivan primer... Hajde Domaći Izdajniče, zašta te plaćamo?
-Kapetan Leši?
-Ma daaaaj, neko noviji, neko prepoznatljiv.
-Ćemal poslastičar? Njega svi gotive.
-Ma ne bre, neko baš poznat.
-Hm, JAO ZNAM, pa onaj BELI BORA njega da dovedemo da vodi emisiju i da piše kolumnu!
-Zovi ga odmah! Kako se zvao on uopšte?
-Ma Beki Fekić tako nešto. Čekajte, pa on se kobejnovo pre neku godinu... Ništa onda.
-Pa mora da ima još neki?
-Šip... Ovaj Albanac glumac? Ima još samo Džejms Beluši.
-Ništa objavićemo fol njegovu biografiju, a onda je reklamirati do besvesti...
-Šefe vi ste genije i vaš pozitivan pristup je u stanju da pobedi i najzatucanije primitivce! Može jedan rimdžob?
-Klafana "Tri dlake"-
-...i malo bele jutarnje rose, ostalo vam na čOOst...
-BAM; BAM; BAM!!!
-Roki koj ti kurac bre, što mi ubi televizor čoveče! Šta je bilo, pukla Barsa i ti utoku i bam ko po tudjem, ima da mi platiš i njega i krpljenje zida!
-Brate morao sam, bio šiptar na TV!
-U mamu im jebem ako si... Kolko ti dodjem za municiju?
-Ma ništa, daj po pivo. Blistavo i ladno.
///// Ove godine sam proveo letnji raspust mnogo lepše nego prošle. Baba Stana iz Nemačke nam je kupila Soni.
///// Baba Stana je tatina tetka. Žena tamne farbane kose, braon očiju i kupila nam je Soni. Dobili smo dva džojstika i nekoliko igrica. Ja i moj brat Zoran smo igrali non stop. Jedan dan Zoran je hteo da igra Drajvera a ja sam hteo Teken. Nismo mogli da se dogovorimo, onda sam ga grunuo nogom u stomak kao Jošimicu kad uradi kombo i izbio mu vazduh. On je počeo da plače i onda me je tata tukao. Zoran je mali, ionako kad igra samo priteže dugmiće jako, dere se i ne zna šta radi. Sutradan smo se pomirili i dogovorili da igramo Kreša, pustio sam njega da bude beli medved, a ja sam birao tigrića. Ovo leto je bilo još po nečemu posebno, Milica me je poljubila u obraz. Milica je devojčica smedje kose, krupnih crnih očiju, i to je bila moja simpatija. Dosad me nikad nije primećivala kad se igramo u parku, ali ovog leta jeste. Pitala me je ispred zgrade može li da odigra jednu šemu Sonik Hirouza. Ja sam rekao da može ali da me poljubi, i to se i desilo. Tih dana tata je puštao Mileta Ignjatovića na kasetofonu po ceo dan, a i ja sam voleo da ga slušam dok igram Mortal Kombat. Najviše sam voleo kad pusti Na putu za ludilo, a ja uzmem Liu Kanga i deljem sve redom bar dok ne stignem do princa Goroa, on mi je bio težak baš. Posle smo otišli u selo. Deda Jovo, tatin tata, je pao sa traktora i slomio šest rebara pa je trebalo da se pomogne u selu. Mama kaže da je bio pijan ko letva, a baba da ako prekostane da će da ga ubije vilama. Deda je bio čovek sede kose, i crnih očiju, malo punije gradje uvek me je likom podsećao na Heihačija iz Tekena. U selo nisam poneo Soni, bilo je dosadno tih deset dana, često naveče sam zamišljao kako prelazim level u Fajnal Fantaziju. Posle sam došao kući i počela je škola.
///// Leto sam proveo lepo i nadam se da nam sledeće godine baka Stana doneti jedan džojstik jer nam je jedan crkao, a ne one Ekšn menove ko lane.
Definicija pisana za takmičenje Pačija škola
Osoba koja gaji veće sklonosti ka ruskom narodu, njegovoj istoriji, običajima, tradiciji i kulturi nego ka baštini i navikama naroda iz kog i sama potiče. Rusofil je uvek vanredno obrazovan čovek, češće istoričar umetnosti i književnosti, redje potomak mešovitog braka ili neko ko je u Rusiji proveo više godina i upoznao svu prevrtljivost i svu poeziju njenog duha u tančine.
Rusofil je bolesna osoba. Čovek oboleo od takozvane rusofilije, zaraze koja vekovima zahvata uglavnom narode slovenskih korena i menja njihov karakter, stavove i gledišta, svest i ponašanje. Pravi, istinski rusofil voli je (Rusiju) od vremena dok je bila Moskovija i pripadala divljacima, prašta joj svako zlodelo počinjeno Ukraincima, poginuo bi za Aleksandra Nevskog, stoji gord u gardi cara Petra, a i onog drugog..Na svet gleda očima Kandinskog i Javljenskog, dok hoda pločnikom prividja mu se suprematizam Kazimira Maljeviča, zbunjen je poput Lava, poročan skoro kao Fjodor, diše kao Jesenjin, bije jako kao Majakovski. Kune se u Ljermontova i Bloka, ljubi kao Puškin, udiše mirise Tihog Dona i Prolećnih voda.
Nije ni beli ni crveni. Sanja o Piteru i Nevskom prospektu, oplakuje njegovih 900 dana opsade, piša na Beriju i uzdiže Ždanova, zna ko je bio Trocki i kako je umro Lenjin, u srcu je Šostakovič ali u duši ipak Prokofjev. Krv mu titra u skokovima Nurejeva, sanja Ermitaž, strahuje od logora Krasnojarska, divi se Karlu Štajneru, Volgi, Sibiru, tundrama, stepama, jezerima i močvarama..Kada bi mogao da bira, rodio bi se kao Pasternak. Ako se posle smrti vrati na ovaj svet, dovoljno bi mu bilo da bude ribar na zardjaloj barci, kosač u stepi, mašinovodja na trans - Sibirskoj pruzi, slikar na ulicama Astrahana..Samo da se rodi u Rusiji.
Danas, najveći rusofili su vladari sumnjivih namera i obrazovanja, koji su zasrali na zapadu pa traže spas od uspavanog diva sa istoka, muvatori koji se trude da ispadnu načitani i klinci koji su se na ekskurzijama kvalitetno izopijali sa bratskim vršnjacima.
- Predsednik Srbije : Ja sam rusofil.
- Rusofil : Ti si moj kurac.
Mesto u univerzumu u kom je sve bolje nego danas.
U moje vreme Vukajlija je bila mesto prepuno alternativaca,zabavnih ljudi,inteligentnih individua sa smislom za humor. Zvanje Vukajlijaša je za sve bilo sveto,kao i za mene. U moje vreme,bio sam najmlađi Vukajlijaš sa jedanaest godina,što ne verujem da bih bio danas. Nedostatak reakcija i postera se tada nije osećao,bar sam ja tako mislio. Definicije su morale biti vešto napisane,gramatički ispravne i najvažnije,zabavne. Postojalo je ograničenje da tek sa 50 poena (lajkova,palčeva,kako god da se danas naziva) pristupi četu. Pazio sam šta pišem,kako pišem i naprezao mozak iz dana u dan jureći tih 50 poena. Eh te sreće kada sam uspeo,kao da mi se svet otvorio. Forum je sadržao dosta dobrih tema,ali najdraža ikad mi je bila tema o Vukinoj slavi. Danas imam sedamnaest,nastavio svojim putem i odavno raskrstio sa Vukom zbog razočarenja u ljude koji su počeli da je posećuju (čast izuzecima),ali uvek se rado setim svih ljudi koji su podigli ovaj sajt na nivo na kom je danas. Mnoge legende pamtim,kao što su Artemida,Obeliks,Kurd,Gvozdenović (čijih se zamerki i dan danas sećam),Che-Vu,Winston Beli,Neobavešteni,tvorac Vukajlije Kaizen. Ne znam da li su i dalje aktivni,želim da im kažem da nastavne da održavaju ovo mesto kakvim je bilo nekad. U moje vreme,imao sam drugi profil,ali posle 6 godina sam zaboravio šifru,tako da moram da pišem sa okrenutog lista i pod novim pseudonimom. Sve najbolje svima želi Brdja De Beli.
I baba im je živela u Beogradu. I deda. I još 12 kolena unazad. Svi su živeli u Beogradu. Oni tu nikada nisu došli. Oni su tu stvoreni i postavljeni rukom Tvorca. Svevišnjeg.
Oni su spomenici kulture. Svaka njihova reč ovaploćuje. Oni su tako čisti. Nisu onaj šljam
iz unutrašnjosti. Oni treba da budu direktori i upravnici, ali, jebiga, došao je taj šljam iz unutrašnjosti, koji je pobegao od motike i kamena, a još hoće i fakultet da završe.
Bogohulnici.
Oni ne slušaju seljačku muziku, ne nose passe garderobu i ne piju seljačka pića. Idu na mitinge, rade projekte, hendluju situacije i pravi su brend Srbije uopšte. Oni piju samo najkvalitetnija vina odabrna vrsnom rukom njihovog somelijea. Dobro, ponekad i pivo. Ali obavezno uvozno. Irsko ili nemačko, dakako.
Njima se ne dopada leskovačka kobaja, samo berlinska, iz ruke sisate konobarice sa Oktoberfesta. Jer oni putuju. Jedu samo svetske specijalitete, jer domaći to nisu. Možda su povraćali pola sata nakon pojedenog skakavca u Sečuanu, ali to je bilo nezaboravno iskustvo i to im je jedno od omiljenih jela.
Oni ne ulaze u tramvaj. Ne, tramvaj je za smrdljive seljake. Ako uđu, to je samo za jednu stanicu, a za to se ne kuca karta. Oni znaju da je GSP pred bankrotom zbog seljačina koje preplavljuju Beograd, a ne placaju dovoljno onu kartu za I i II zonu. Njima smetaju seljaci koji se ne kupaju posle svakog obroka, pa kada prolaze ulicom moraju da začepe svoj beli nos (beo od pudera, dakako) svojom belom maramicom u beloj rukavici. Jedina pozitivna stvar kod sve te žgadije su rumene radodajke koje ne mogu da odole njihovom apolonski izvajanom telu i čistom, beogradskom govoru, pa padaju u trans i dolaze im u postelju, kada nemaju volje da jure čiste, ortodoksne Beograđanke.
Ja sam Jamezdin Faljaši, moji źivu tu, u Beograd, u kartonsko naselje več 150 godini.
...i odvezao ga gore. Bacio kašiku. Otišao da gaji cveće. Umro.
A:Ščuo da je Miletovom malom došao tramvaj?
B:???
A:I to onaj beli. Šteta što ode mlad, nije se ni omrsio, a beše dobar dečko.
B: Bar ne pešači stepenicama do raja, ima prevoz.
__________________________________________________________________________
Dana 7. juna 1926. godine, Antonija Gaudija je pregazio tramvaj. Zbog njegovog lošeg izgleda i praznih džepova taksisti su odbili da ga voze u bolnicu bojeći se da neće moći da im plati vožnju. Niko nije prepoznao najslavnijeg arhitektu Barselone, dok ga prijatelji nisu pronašli u bolnici za siromašne sledećeg dana. Kada su hteli da ga premeste u bolju bolnicu on je to odbio. Umro je dva dana kasnije, ožaljen od cele Barselone.
Primer iz Vikipedije, hvala Jecoo na podatku.
Definitivno likovi bez kojih roman ne bi bio uspešan. Pravi su mudraci, sve znaju, nađu izlaz iz svake situacije. Obavezno su sedobradi, poželjne su i naočare; valjda ih to čini da izgledaju mudro i dostojanstveno. Svako bi želeo da prepozna sebe u njima ali nažalost na može, jer su oni samo oličenje savršenstva.
Da se Dambldor nije pojavio u sedmom delu Hari Potera i razvezao Gordijev čvor, iako je bio na onom svetu, knjiga bi bila sranje. Iako priznaje da je pogrešio, svojim postupcima dokazuje suprotno, da je toliko superioran da čak sa onog sveta vuče sve konce.
Gandalf je još samo jedna potvrda da Smrt mora svojski da se potrudi da se dočepa ovih likova. Kad svi misle da je mrtav, Gandalf ustaje iz rudnika Morije „jači nego ikad“. I još postaje Beli!
Bez Melkijadesa Markes bi me totalno smorio sa svojim Hose Arkadijama, Aurelijanima Buendijama da bih pomislio da su najstarijeg člana porodice pojeli mravi a najmlađi umro vezan za krušku. I još me naveo da se zainteresujem za sanskrit. Naravno, i on posle smrti mora ponekad da poseti svoj sobičak.
Kad se dvojica komšija zavade oko neke sitnice, pa krenu jedan drugom da prave pakosti i smeštaju zvrčke čime onda eskaliraju sukob, a zaborave problem pa se nakon deset godina sećaju samo da je onaj drugi bezobrazno govno koje treba izbegavati.
- Komšija, jebiga, svađamo se već deset godina. Danas se moja ćerka udaje za tvog sina, red bi bio da se pomirimo radi dece...
- Važi komšija, ne mogu da se setim ni oko čega smo se svađali, a ranije smo se baš družili...
- Ma sećaš se kad smo seli da popijemo ono vino što si dobio na poklon od sestre za slavu, pa ja prosuo čašu na tvoj novi beli tepih...
- Jeste bre, a tek sam ga kupio, žena mi još uvek zvoca zbog te fleke, taj tepih sad držimo u sinovoj sobi jer se tamo najmanje vidi... to ću da mu poklonim...
- E smrade jedan, mojoj ćerki poklanjaš flekav tepih pičko jedna, zato si mi i dao to vino pre deset godina! Znao sam da si govno!
Malerčina. Pred njim se zatvaraju šalteri zbog pauze za doručak, semafori uvek pokazuju crveno, a ulične svetiljke se gase dok prolazi mračnim ulicama. Baksuz nad baksuzima.
A: Ćao komšo.
B: E šao.
A: Šta šuškaš. S' to protezu radio?
B. Ma jok bre, šlomi mi lik neki dan vilišu u banši.
A: U banci!?
B: Ono neki dan, kad šu je pljaškali. Ja taman štig'o na red da pažar uplatim, ižvadio keš da dam onoj ribi, kad uleti lik š' pištoljem. Polegašmo švi na pod, on pokupi njihove pare, moje pare...
A: Nisi valjda pokušavo heroj da ispadneš kad ti je vilicu slomio?
B: Ma vilišu mi šlomio ovaj iž obežbeženja, dok sam pokušavao da ubedim šalterušu da prikaže da šu moje pare uplašene. Ona ni da šuje. Ja tu pošnem da višem, kad ulete taj lik, mamu li mu jebem, i žviž, ni pet ni šešt, puše labrnja.
A: Pa dobro, šta, tuži ga. Taman pokri štetu.
B: Kuraš, tu išpred mene še oni dogovoriše, da kažu da me je pljačkaš udario. Kamere nemaju, mogu da še šlikam.
A: Druže, ti kakav si maler u Mrtvom moru bi se udavio.
B: Ma kakav šam maler, ižvukli bi me taman kad še nagutam dovoljno vode da mi bubreži otkažu, da posle čitav život idem na dijaližu.
Frankenštajn kombinacija tripera i sifilisa.
Nastala u laboratorijima dr Džekila, neznano gde i neznano kad, sa ekskluzivnom namerom da istrebi i ono malo zdravopravih jebača. Manifestuje se progresivnom nekrozom tkiva i u kasnijoj fazi je neophodno hirurško odstranjivanje napadnutih organa.
Haug!
- Šta kaže, šta kaže?
- Kaže: dobar dan!
- Dobar dan! Dobar dan!
.....
?!
........Vuviggbjjhlrh s er wg?
- Šta sad kaže?
- Pita: zašto beli čovek doći?
- Kaži mu da 'oće da mi odseku kur..., ovaj... I kako ću ja, ovaj, bez... Pa, pošto je on moćni vrač, mislim, ako može ikako nešto... Plaćam, brate, ne pitam šta košta!
................
???
…………………………………………..Jijmzzydgvbj e hju ghhj jkgk! El jisdzzy!
- Šta reče?
- Kaže ti da svučeš gaće. On pogledati!
.............................................................................................
???!!!!!!!!!!
- Jkoiv kjhk rzguuj i ooj.
?!
Kaže, ništa odseći!
- Dodji da te izljubim, brat si moj!
- Jkoiv kjhk rzguuj i ooj. Knljl k'o!
???!!!!!!!!!!
- Ništa odseći. Samo otpasti!
Ljudi koji su,jebiga,zbog ove ekonomske krize zapali u velike dugove,pa se moraju pojavljivati na raznim umobolnim reklamama za paste za zube,ne bi li nekako zaradili dodatnu lovu
-o,ne,imam sastanak za 15 dana,a vidi mi zube,šta da radim?
-ne brini se,imam novi ultra sensitiv aloja kompikus blendamet,za 15 dana,zubi će ti biti beli kao sneg!
-ne verujem ja u to,imaš li dokaz da je dovoljno dobar?
-znam,pitajmo stomatologa!
...........................
-dobar dan,recite mi da li je ova pasta za zube dobra?
-(pojavljuje se stomatolog,a ispod njega i njegovo ime i zanimanje)naravno,sadrži čestice čisto nabranih uvceta od prasića,koji će učiniti vaše zube beljim,i neodoljivim
-hvala vam puno,od sada ću koristit samo blendamet!
...obično slede i slike posle 15 dana gde ona pokazuje svoje bele zubiće,i žvalavi se sa dečkom...
Izjava pojedinca nakon određenog uspeha koji je napravio. Ovom rečenicom njegov uspeh dobija na težini bez obzira o čemu se radilo.
Uživo u emisiju nam se javlja Mile, pobednik turnira u beli u kafani "Kod Mare ".
- Mile, kakav je osećaj pobediti na ovakvom turniru?
- Paa, hhh, moram reći da je osećaj stvarno fenomenalan. Želim se zahvaliti svima koji su me podržavali, a i onima koji supsovali nakon svake moje bačene karte- to mi je bio dodatni motiv ! U polufinalu sam imao dosta sreće, protivnik je vodio 4:1 i onda je izbila kafanska tučnjava u kojoj je popio tri krigle u glavu tako da je morao odustati od daljnjeg takmičenja. Od tog trenutka sam znao da ću pobediti i osvojiti dugo željeno pečeno prase. Presrećan sam, ali još nisam svestan šta sam uradio !
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.