
Замишљање лепих ситуација, у којима бисмо се налазили да смо другачије поступили, уместо гована у којима смо тренутно.
-Ћале, не знаш колико ми је мало фалило да положим, да онај скот није лоше паркирао положио бих ко од шале. Сад бих ишао по возачку, спремао бих се и Марију да провозам колицима по граду...
-Немој ми сад ту шта би било кад би било, него гледај да следећи пут положиш, није то џаба.
Ах, то чувено питање које нас изнова и изнова ставља у позицију да драгоцено време проводимо размишљајући о пропуштеним приликама у свим сферама живота: националној историји, актуелној политици, спорту, економији...
И вероватно једини начин да човек побегне од жала за пропуштеним, а делом и од реалног, гнусног му живота, јесте да стави прст на чело и умири унутрашње таласе.
Хајде онда да реконструишемо ту утопијску будућност Срба коју смо више пута у историји могли уграбити, али из разноразних разлога нисмо:
Година је 2097., Земља је доживела праву катастрофу у којој је погинуло скоро 40% светске популације, али Срби су на врхунцу и економски и политички и културолошки. Испрцали смо се к'о зечеви и намножили на 270 милиона што представља 2/3 укупног становништва Европе.
На власти је Томислав IV Николић. Народ га поштује као човека и интелектуалца - говори чак 17 језика међу којима није енглески. Наследно, каже. Главни претедент на престо је Стипе Тадић, одгојен у породичној кући у Далмацији. Но, борба за власт је фер и отворена, баш како доликује земљи попут Србије.
Након страшне катастрофе, Срби су брзо изградили јаку и цењену државу. Баш као Немци, само што нас воле. Америка у част Србије једном годишње обори свој невидљиви авион. Руси нас моле да прихватимо њихов поклон у виду бесплатне нафте и гаса, али ми ионако не знамо шта ћемо са силним сибирским фабрикама. На Олимпијади се увек прво износи српска застава уз интонирање химне. Срби ии Албанци се више не мрзе, а и зашто би? Они нама данак, ми њих не дирамо и сви срећни. Комшије се не свађају јер свако има много земље. Та, мала ли је Европа!?
Постапокалиптични Срби нешто не воле своје претке. Кажу, живели у греху, а то не ваља. Једино воле вукајлијаше. Њихови греси су разумљиви сваком јебачу, а без јебача нема ни 270 милиона људи. У центру Београда каизенов 7 метара високи кип, са златним словима урезаниим натписом 'Ја Јемен!'. Ту се редовно окупљају млади вукајлијаши. Вукајлија и даље постоји, додуше као институција, а дефинисање је предмет у школама. Звезда, Партизан и Војводина доминирају Лигом шампиона, Доњи Срем Лигом Европе.
Све у свему, утопијски живот наших потомака чија је просечна плата једнака годишњем приходу Швајцарске националне банке. Већина се слаже да им је помало досадно када је све угодно, али опуштено кроз спорт и Вуку трошкаре тих тристотињак година што им је Бог дао.
Recenica koja se izgovori kada nekome na pamet padne neka nova ideja, medjutim, cim ovo neko kaze, vodja odmah posumnja da je neka glupost u pitanju i ekspresno odbije iako osoba jos recenicu nije ni zavrsila...
- A kako bi bilo da mi...
- A kako bi bilo da se ti malo nosis u p***u lepu materinu?!?
Ovaj izraz je nastao usled nemogućnosti da se promeni realnost.Inače ovo je najpopularnija tema na porodičnim slavljima, u redovima za vize, i naravno ispred prodavnica uz pivo.
Način razmišljanja kojim sebi stvorimo hiljadu prošlosti a ni jednu budućnost. Jer kako kažu naši stari bespotrebno osvrtanje u prošlost može samo da nas sputa ništa dobro nam neće doneti.
- Brate znao sam da me sa tribina gledaju ovi iz Intera i kurac, počele noge da mi se tresu tako da sam jebeni penal šutnuo gore od Ramosa. Kad kažem gore mislim u pravom smislu te reči, i jebene tribine sam prebacio...
- Ne cimaj se matori jebeš ga, jes da si mogao da igraš i ti protiv Partizana al glavu gore i pogled napred život ide dalje drumovi te vode...
- Jel to ona od Gorana Vukošić?
- Ma nosi se bre kretenu ja ti pomažem ti se debilišeš. Možda i bolje što nisi u Italiju otišao jebeš mi mater tamo bi te ubili zbog tvoje intaligencije... Penzionisaćeš se ti u toj vukojebini!
Vrlo delotvorna fora, za gašenje sagovornika koji pomene sebe u prošlom vremenu.
-Jaoo, vidi ga bucili, al si bio škembe ovde a?
-Ma daj bre, to bilo kad sam pošo u predškolsko.
-Uuu, pa to bilo skoro a? Hahah, izvini bate.
-Ma teraj se u kurac!
Dok većinu ljudi ne bi ni puškom natjerali da koriste tuđi klozet on nema tih predrasuda. Posraće se svagdje i u svačijem toaletu i u bilo kojoj prilici. Takav je u svim segmentima života. Hrabar i ponosan.
Jesi ti srao sad kod kumova.
Jesam.
Nisi se mogao strpiti do kuće?
Što da trpim džaba kad ima wc.
A smrdi, išla sam poslije tebe.
Tvoje miriše mamu ti jebem.
Omiljena rečenica srpskih medija. Ultimativan način da se gledaocima predstavi da situacija nije tako ozbiljna kako se čini.
b92: U Zvečanu srpski građani zaustavili kolonu vozila KFOR-a bacajući kamenice na njih i uz povike "Srbija do Tokija". Incidenata nije bilo.
RTS: Napadnuta pripadnica LGBT populacije u centru Beograda, zadobila je lakše telesne povrede. Incidenata nije bilo.
Pink: U Grand Show-u Era Ojdanić zadnjim delom sekire udario u glavu Boru Drljaču. Saša Popović tvrdi da ta rasprava vodi korene iz sedamdesetih zbog prelaza koza gospodina Drljače u Ojdanićevu njivu. Incidenata nije bilo.
Izraz koji koristite kad se desi nesto sto nikako nije smelo da se desi
iako je posledicu radnje nemoguce sakriti,vi koristite ovu recenicu u nadi da cete nekako uspeti da izbrisete sam dogadjaj i izbegnete teror.Ali to se naravno ne desava.
Polomio si prozor
Tata:sta se to cuje?Da nisi nesto razbio?
-Nije nista bilo!
Nakon toga sati i sati straha a onda ono neizbjezno"makljanje" ,a fino ste mogli odmah da kzete i prezivite teror i do sad bi sve bilo gotovo XD
Opis nečega što izgleda kao da je bilo u emisiji kod Lee Kiš, pa potom kod Sanje Marinković i na kraju izudarano lopatom po glavi, otprilike. Uglavnom ovaj opis koriste veterani iz devedesetih.
- Tata, tata pao sam bicikla na beton, AAAAAAAAAAA!
- Ccc...sine, ti k'o da si bio na Glinskim poljanama.
- Alo, je l' ti to gledaš komšinicu kako se presvlači?!
- Nije, dušice, pa vi'š kakva je, k'o da je na Glinskim poljanama bila, da prostiš, ovaj dvogled čisto da malo gledam ptičice lepe...
- Ooo Darinka, 'odi 'vamo da se malo po'vatamo...Dođi čiči, koko moja lepa!
- More Stanimire, ćut' tu, vi'š kak'i si, k'o da si na Glinskim poljanama bio...I ti bi sa ovakvim parčetom mesa, e pa ne dam, ne može!
- Pu, pička ti materina, pa i jesam bio na Glinskim poljanama...Dolaz' 'vamo, jesam ja džabe rato'vo?!
Izgovor ogromnog broja ljudi za veoma lošu sliku na ličnoj karti, indeksu, bilo kojoj ispravi na kojoj se nalazi slika. Često se pored toga spominje pijančenje do kasnih sati. Tačnost ove izjave nikad nije potvrđena jer osoba koja to kaže odbija dalji govor na tu temu.
A - Brate izgledaš kao leš na ovom hahahahahaha
B - Ma pio sam do 3 ujutru pa odma od 7 na slikanje, mani me bre...
To kazemo kad smo pijani,drogirani,kad smo dobre volje,kad nam je do provoda.
Gde cemo.Ajmo bilo gde.
Kada hoćemo nekome na kulturan, odnosno pristojan način, nešto narediti.
Ne bilo ti zapoveđeno, donesi dve čašice i ''onu'' ujkinu od prošle godine iz sobe.
ili
Uzmi sad te koske, i ne bilo ti zapoveđeno, odnesi ih kučetu.
Izraz koji koristimo nakon pokušaja da nešto popravimo, sredimo, restauriramo ili poboljšamo na bilo koji način.
Nakon što završimo i zaključimo da to nije ispalo onako kako smo zamislili, kažemo:
Ma bolje je nego što je bilo.
Izraz obično koristimo subjektivno, radi utjehe.
Kad bi objektivnije pogledali i bili iskreni, kritike bi bile mnogo oštrije.
Opis žurke/svirke na koju niko nije došao.
-Kako je bilo sinoć na "(ime klinačkog novooformljenog benda koji svira autorski horor pank)"?
-Ma odlično, nije moglo bolje!
-Tripuješ me?
-Ma jok, ozbiljno, bilo nas za pasijans!
-Pa što ste ostali tamo?
-Nemam pojma, zapili se...Na kraju mi došlo od muke da se šutkam sa samim sobom...
Često se koristi u određenim situacijama. Najčešće kada je u pitanju alkohol, ali može i u drugim!
-E brate, ajmo na po jednu?
-Ne bilo nam zapoveđeno.
-Ajde da isćilibarimo jos po ovu, pa ajmo!
-Ne bilo nam zapovedjeno.
Izraz koji se koristi u društvu kao podsećanje na neka stara vremena.
- Miško, setio sam se pre neki dan, kako smo ti, pokojni Milorad i Srećko jurili Hrvatice u Splitu '78. To je bilo pravo vreme. A mi u najboljim godinama, neiživljeni, tek što smo se skinuli iz vojske.
- E, vala jeste, sećam se k'o juče da je bilo.
Svidelo ti se. Čuo si priče da je baš ukusno i da vredi svaki dinar. Video si čak i u onom hedonističkom časopisu što si ga listao u frizerskom salonu, da mnogi poznati likovi iz svetskog džet-seta gotive da to čalabrcnu na balkonu svoje vile, a bilo je i u onoj urbanoj emisiji na B92.
Odvojio si pravo malo bogatstvo za to, s obzirom da je sredina meseca i da si već tanak sa parama, a daleko je prvi. Kupio si, otrčao kući, drhtao od uzuđenja dok si otvarao pakovanje i razmišljao u glavi sa čim ćeš da ga kombinuješ. A onda si probao i skapirao da je sranje, jer ne mora, sve što dere po ušima, automatski da bude i ukusno. Jebiga. Znaćeš za sledeći put.
- Šta će to da bude, da ne smaraš sa onim buđavim francuskim sirom koji košta soma evra kilo? Poslednjih mesec dana samo o tome pričaš.
- Ma matori, ne pitaj me ništa, probao sam ga.
- Ne seri?! Dao si soma za sir?!
- Pa hvala Bogu nisam uzeo celo kilo, ali sam uzeo dvesta pedeset grama najgoreg buđavog sranja koje postoji!
- Au, zar je toliko loše? Pa kenjao si kako je to najjača stvar na svetu. Te jede ga Švarceneger, te Felipe Masa, te Lejdi Gaga, te Kraljica Majka. Smorio si nas sve sa tim jebenim sirom.
- Ma idi bre, znaš koji užas! Goru stvar u životu nisam probao.
- Znači bacio si dve ipo glave u kantu? Sonćule!
- Aaa ne! Nisam bacio. Pojeo sam na silu, bilo mi žao para. Sve, do poslednje mrvice. Onda sam parkirao lavor pored kreveta i bacio jedno pet pegli te noći.
Svi znaju šta si trebao da uradiš ali nikog nije bilo da te posavetuje pre nego što si to uradio.
Legendarni Pera Detlić
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.