
Radio na gradilištu.
- Matori gde si se ti nagruvao tako?!
- Ma bio na pripemama.
- A, pa lepo. Ja sve 'oću ovog mog da pošaljem malo na neko gradilište, a taman i neku bojicu za more da dobije.
- Samo ti zezaj, al' ta zgrada ne može sama od sebe da nikne.
- Ma znam, opusti se, pripremni radovi su jako bitni.
Glavni razlog zbog kojeg vas roditelji kao male nisu puštali na rodjendan nekog drugara
ti: Mama, jel mogu da idem kod Nemanje na rodjendan?
mama: Kog Nemanje, sine?
ti: Jovanovića
mama: A taj. Ne može, nije bio kod tebe na rodjendanu
ti: Ali mama...
mama: Nema ali, ne ideš i kraj!!
ti: Ali bice i Mira tamo, mamaaaaa...
- pljus
- odlaziš u sobu, plačes. Sada iz tri razloga
Ono što redovno izgovaraju prijatelji nekoga ko je učinio nešto ekstremno, kao što je iznenadno lomljenje cele gajbe ili samoubistvo, a da pritom navode neke njegove izjave ili radnje koje su sasvim normalne, ali u svetlu događaja koji se zbio, za okolinu dobijaju novu dimenziju.
- Šta ti je čoveče, što si bled tako?
- Ma idi bre, malo je falilo da poginem malopre.
- Kako brate, šta se desilo?
- Ma otišao sam do one ogromne provalije iznad Dunava. Znaš ono moje mesto, gde volim da odem kad se naduvam, da gledam preko reke i opustim se?
- Znam, znam, tamo na kraju Pregrevice.
- Da bre. I stojim tako na ivici, kad odjednom krenula da se odranja.
- U jebote.
- I ja brzo skočim unazad u poslednjem trenutku, a ono mesto gde sam stajao više ne postoji. Sve se sručilo dole.
- Pa dobro je da si živ bratac, treba srećan da budeš.
- Srećan sam ja bio, nego odjednom pomislim, zamisli da sam pao dole. Vi bi mislili da sam skočio i ubio se.
- Ne bi bre. Odakle ti to?
- Ma važi što ne bi. Još bi pričali kako sam bio čudan u poslednje vreme, kako tek sada shvatate neke stvari i da je logično da sam se ubio. I onda sam zamislio sebe kako kao duh skačem oko vas i vičem: "Nisam se ubio. Alo bre idioti, odronila se zemlja!".
- Ajde ne seri bre. Sto posto si i išao tamo da se ubiješ, nego si se usr’o i predomsilio u poslednjoj sekundi. Kad razmislim, stvarno i jesi čudan u poslednje vreme.
- Ma jedi bre govna!
Kaze se onom ko preambiciozno zeli bolji polozaj, naprednije mesto, vislji rang..., a nije kompetentan ni za mesto gde se trenutno nalazi.
Izraz, odomaćen uglavnom kod starijeg stanovništva brdovitog Balkana, a koji označava da nisi baš sasvim svoj.
- Ćale, imao sam noćas malu nezgodu. Dok sam vraćao Maju kući, naleteo sam na neki traktor, pa sam ti slupao auto!
- Maaalu nezgodu??? Maaaalu??? Pa, u šta si gledao, jadan ne bio? I cepelin u vazduhu da je bio, ti bi se zakucao u njega!
- Draga moja porodico, imam jednu vest za vas koja vam se neće dopasti! Napuštam školu!
- (svi u glas) Kuku! Lele! Pa što?
- Svi znate Jovana, jel tako? Svi ste ga već zvali zetom... i, trudna sam. A mi smo raskinuli, on ne želi da prizna ovo dete, nije siguran je li njegovo!
- Kuku, kuku, crna moja kćeri. Pa ti ćeš me u grob oterati! Šta ćeš ti raditi sa malim detetom, jadna ne bila? Pa ni sebe nisi umela paziti, a kamoli njega! Kukuuuu!!!
Mlad si do 50-te, posle si u srednjim godinama.
"Nas mladi glumac, Sergej Trifunovic..."
"Glumac srednje generacije, Dragan Nikolic..."
Idi bolje pucaj sebi u glavu! Ti si bre slina od čoveka. Bezkičmenjak. Puž golać. Mora tu nešto da se menja. Obrij glavu. Tetoviraj se. Nemoj više da čitaš Politiku dok kenjaš, ne ide to, nemaš još staračke pege i sjebanu prostatu. Ufati neku za dupe pa nek ti zavali šamarčinu. Pobije se pa makar te oplaveli. Ovako će svako da ti složi neku facu i kaže tu famoznu rečenicu kao reakciju na svako gaženje i ugnjetavanje ili neki drugi oblik gađanja govnima koji si preživeo.
-Opet si skenjan što te ona bivša ostavila zbog Tajvanca.
-Ma nije to. Nema veze.
-Ajde biće sve okej. Ti si dobar dečko...ali što skidaš kravatu. Ej, bre siđi sa stolice! Alo, nemoj da se besiš!
Kad si u gostima ili u nekom kaficu sa svojim roditeljima, postoji poseban nacin racunanja vremena kada pitas mamu kada cete ici kuci, posto si se ti smorio.
Evo sad cemo strpi se- proporcionalno maminoj blizini torbice. Ako joj je torbica na ramenu, polazak ce uskoro uslediti. Ako nije, moze da se otegne dugo, dugo.
Samo da popijem kafu- cela soljica je ekvivalent pola sata. Na osnovu kolicine kafe u soljici se racuna preostalo vreme
Samo da popusim cigaru- 5 minuta, iako gotovo stalno posle te cigarete usledi jos jedna.
Surova cinjenica koja govori da studenti "mnogo trose" kad nisu kod kuce na selu i da zarad njhovog "rasipnistva" ostatak porodice mora ziveti na ivici egzistencije.
Keva: "Hajde, daj neki doprinos ovoj kuci - da si usisao, otidji u radnju, osisaj se..."
Ja: "Dajem ja doprinos ovoj kuci - nisam tu uglavnom! :D"
Sestra (12god): "Da znas i da je tako! Jeftiniji si kad si tu! Ja moram da perem zube sa nekom bezveznom pastom i cak nemam ni pravi sampon, samo da bi 'mama svom sinu kupila neki bolji'... Kad ces ici nazad vise, nerviras me ovako!?"
Последња инстанца категоричности. Одбијање сваке сарадње, и сваког дијалога.
-Љубави, ајде, ево идемо на онај концерт?
-Е па сад баш нећу, кад си испао такав.
-Добро, ајде, идемо тамо где си хтела да идемо за твој рођендан?
-Не.
-Ресторан?
-Не.
-Позориште?
-Не.
-Љубави, немој да си Приштина, дај да нађемо компромис.
To je prva stvar koju pomislite kada se probudite iz lepoga sna. Toliko se nauzivate za jedno vece a onda ujutru kada otvorite oci sve nestane...
Nocas sam sanjao da sam vec bio u skoli i da sam sa ortacima igrao basket I taman bio sa nekom manekenkom u sred posla kad se probudim. Koliko mi se to puta desilo i svaki put pozelim da je realnost
Stil igranja svadbenog "kolceta" svakog trve Srbina. Taj hitri trzaj glavom s leva na desno i s desna na levo samo Koštunice smatraju umetničkim pokretom, nesto kao Kebino trzanje ručicama pri izvođenju "Bre gidi džanum", ali neee, taj pokret služi da u sveopštoj gunguli na brzinu i nekažnjeno šmeknete i procenite da li je bolja sisa levo ili desno od vas. Podrazumeva se da se trve Srbin, nikad, ali nikad, ne 'vata u kolo ako nema mesta između dve snaše.
"E, 'ajde požuri s tim pišanjem sa' će kolo ..."
"Idi ti, brate, slobodno, nemoj mene čekati ..."
"Što si pizdon, jebote, 'ajmo zajedno ..."
"Ne mogu brate, prošli put umal' nisam fasovao vratnu diskus herniju od tvog "Ma-lo le-vo-pa de-sno si-sa si-sa"... Idi pa igraj, možda i navataš nešto ..."
"Narodnjak" koji vas pechatira bez izuzetka
Nikada se nisam slozhila sa tom izrekom...
"S kim si s njim si"
Trenutak kada nema sumnje da si se sjebao.
Priđeš mnogo dobroj ribi u kafiću i (ko zna koji po redu to veče) pitaš u koju školu ide, a ona se nasmeje i pita: Šta je ovo deco, ekskurzija? :D
Tu si ga ugasio.
Konstatacija koja se nameće posle izvlačenja protivnika naših najvećih klubova u kvalifikacijama za pretkvalifikacije kvalifikacija Lige Šampiona ili Lige Evrope.
- Obavljeno je izvlačenje parova za Ligu Šampiona. Na licu mesta izvlačenje je pratio sportski direktor prvaka naše države, koji je sada sa nama. Žreb je bio nemilosrdan. Protivnik je Poduralsk iz Pripizdinska. Možete li da nam odgovorite kakve su šanse za prolaz dalje?
- Eh, šta da vam kažem... SREĆO, GDE SI!?
čuvena rečenica koju je svaki dekica izgovorio svom unuku,svaki otac svom sinu,svaki trener svom timu,svaki profesor svom razredu... Svi oni je izgovaraju tako da ispada da su oni savršeno znali da urade sve što mi danas ne znamo.
Deda: ..ja kad sam bio tvojih godina pa ja sam pešačio svaki dan 12 kilometara do škole i nazad,a vidi tebe.škola ti na 5 minuta i opet bežiš iz nje.
Otac: Ee moj sine kad sam ja bio tvojih godina nije bilo tih raćunara ni fejsbuka,nego svaki dan na njivu pa kopar,sadi..
Trener: Koji ste vi kilavci. Pa ja kad sam bio vašig godina niko u razredu me nije mogao stići,bio sam prvak u skoku u dalj,bacanju kugle a i najbolje sam radio zgibove. Vi ni jedan kilometar ne možete da istrčite.
Profesor: Kakvi su bre ovo udžbenici,ja kad sam bio vaših godina knjiga imala po 500 strana,a vidi ovo sad,više liči na slikovnicu.
Naravno ne misli se na period biološkog života. Izraz koriste dede, i odnosi se na period kad su bili mlađi, kad su žarili i palili, kad su mogli sve... a ne kao mi, današnja kilava omladina.
Jer, tada su živeli punim plućima, a sad, kad im je štafeta postala klatilo, samo životare.
- Je li bre mali? Ti zinuo u taj komLJuter, ne vidiš kakva devojka prođe ulicom? Što li sam te poveo sa mnom u park.
- Deda, lap top bre!
- Ma kao da je bitno... Dok sam ja bio "živ", ni jedna nije mogla da prođe pored mene a da ne orosim beleđiju bar do polovine!
- ?????
-----------
- Ej deda, ova drva bi lako bilo natovariti i i prodati nekom drugom kad domaćin ne bude tu, a?
- Eeeeee, deco, da sam ja ono što sam bio dok sam bio "živ", ja bih ovo na licu mesta prodao. Što da lomim leđa da utovaram?! Vama mladima fali malo stila!
Ne znam ko ti je bio drugi,znam ko ti je bio prvi!
Da te podsetim?
To je kada prijatelja iz osnovne koji je bio onako prosečan, miran, povučen sretnete kako vozi crnog audija i derući nadglašava se sa narodnjacima koji iz kola gruvaju.
Opa Smoki al si se prokurčio a?!!
Nemoj ti meni Smoki, nismo u osnovnoj.
Ne loži se Smoki, znam te puško kad si pištolj bila!
Fraza kojom se služe prekaljene “junačine” kada hoće da kažu kako se sudbina debelo zajebala onog trenutka kada je odlučila da se poigra upravo s njima.
“Vojvoda” predvodi bježanje sa časa. Iskače kroz prozor s relativno male visine, kliže se na travu i pada na guzicu. Usled povrede trtične kosti završava u urgentnom. Poslije mjesec dana kukanja, vraća se međ’ obične smrtnike i junački zaključuje: "Sreća da sam bio ja… Da je bio neko drugi, poginuo bi!"
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.