
Svojevrstan pokazatelj postepenog pogoršavanja materijalnog stanja i lagodnosti života u našoj državi. Još malo i kurve će se jebati za cenu dva džaka prošlogodišnjeg krompira. Ako nepošteni kukaju, kako je tek ljudima koji žive od poštenog rada svojih deset prstiju..Nema više ni za kafanu ni za kurve, a na to se trošilo i kada se živelo pod sankcijama.
- Šalje mi Sanja poruku noćas..
- Sandža? Šta oće koji kurac?
- Kaže da joj pošaljem nekog gosta iz kluba, spustila se na 25 eura za po sata.
- Jebote..A sećaš se pre dve godine, ljudi vikendom na red čekali kod nje. Kad je pička pala na dvaes pet eura, šta da se priča.
- Šta ćeš. Gorivo i zejtin skaču, sekas i blud padaju.
Jedini neusiljeni jutarnji razgovor među komšijama. Ostalo je lažna učtivost, iznuđena ljubaznost, nezainteresovanost, skriveni blud ili otvorena drskost.
Jutros poranili đubretari, a?
Nešto malo kasne od jutros, mamicu im?
Stižu oni odozdo, javila mi ćerka.
Stižuuuu....
Jutarnji đubretari...poslednji ostaci zlatnih vremena kada je sistem brinuo o tvojim govnima i tebi.
Dragi, mili i dobri đubretari naši, partijski radnici došli u komunalno po zadatku vladajuće partije, ali ko ih jebe, sve im je oprošteno kad sredom ujutro između 6 i 7 sati začujemo njihovo prigušeno sve bliže lupkanje kantama, brujanje velikog starog žutog kamiona plave boje, koji krene pa stane, opet krene, uzvik Romulanca kao da mu je remen hidrauličke dizalice olupanog kontejnera upravo zdrobio đoku i samleo obe ruke do lakata a u stvari je i ne pogledavši zelenu kantu za otpatke bacio u meljavu lepo uvezan komplet jeftinih pornografskih novinskih pomagala, jer se u ovoj ulici izgleda više nikom čak i ne drka... niko nema volju nizašta ...
Ostalo nam još čekanje.
Čekanje da neko odnese ovo đubre što se samo gomila, taloži i raste oko nas. Uzaludnost čekanja, zapravo. Smisao haosa u kome živimo. Zec iz prosjačkog šešira. Nada koja ne umire poslednja, nego je poslednju ubijamo...
- Vostani Serbie, davno si zasrala!
Stari srpski običaj koji je iz nepoznatih razloga izumreo ili se sad to malo drugacije zove vi to procenite.. Inace radi se o tome da se mladi skupljaju ispred crkve, pevaju i cirkaju. Momci prilaze grupi devojaka i biraju ih uz pošalice. Cure koje pristanu odlaze u šumicu, a one stidljivije majka gura ka dečacima. Katkad i poneka mama završi u šumarku. Blud? Grunjak? Jok more, narodni običaj…
Patrijarhalna strogoća i oštra pravila popuštala su tokom jeseni kada se obave svi poljski radovi. O prazniku ili tokom posela, u selima istočne i jugoistočne Srbije upriličavalo se – strndžanje. Tada je momcima i devojkama bilo dozvoljeno da se druže. Cure bi čekale oslonjene o drvo, a momci bi dolazili u grupama, na kolima. Kad poskaču, pripiti, bučni i veseli, prilazili bi odabranicama. Ukoliko ona pristane, par odlazi na osamljeno mesto. Bilo je dozvoljeno ljubljenje, milovanje, ali ništa ispod pojasa. Odavanje zanosu koje bi završilo seksanjem, nazivalo se veliko strndžanje i nije bilo poželjno. No, u nekim krajevima, od straha da će najlepše devojke primetiti age i begovi (danas kriminalci i bogataši), te drugi turski zulumćari na strndžanju je seks bio poželjan.
Kad pogledate, danas momci i devojke isto idu u velikim grupama, ali slabo nešto dolazi do strndžanja. Nisu više popularne narodne igranke i svečanosti nego elitni kafici i diskoteke.Usvojili smo vrckanje, đuskanje, mešanje i drugo plesno trljanje o partnera, ali izgleda da smo zaboravili kako se prilazi curama ili su cure zaboravile kako se kaže “da”.
Mnoge glupe običaje dan danas koristimo ali zašto ne strndžanje?! Mozda moderna era kopjutera je pokvarila?! Sida?! Sifilis?! Ko će zanti.. ali ja bih se danas rado strndžao.. :)
Zabludu u čednosti naših baka odaje upravo muzika koja se preferirala u tom periodu. Može se reći da je princip bio isti kao i danas osim razlike u nivou smelosti.
''Poznaje me grana svaka moravskih vrbaka'' - Spavala se u nekoj šumi i to, Boga mi, svakodnevno.
''Da mi dodješ sa osmehom kroz šljivike i livade'' - Nagoveštaj gore pomenutog.
''U jeleku kad zašušti svila gde se ruka voljenog sakrila'' - Drpanje zasisu.
''Da zakopčam jeleče ne treba mi nano'' - Spremanje za izlazak. Izbačen dekolte koji poziva na blud.
''Sve su ruže procvetale samo naše nisu, to ih dragi noću gazi meni dok dolazi'' - Princip ''samo da moji zaspe i uskači'', s tim što se danas kao predigra upražnjava gledanje filma, a u to vreme se oplete partija mice.
''Robinja sam tvoja'' - Sado mazo.
''Milovanje'' - Pridržavanje partnerke prilikom ''objašnjavanja''.
I mnogi, mnogi drugi...
Savremena, tj. usavrsena verzija turbo-folka.
Turbo-folk je zaziveo krajem prve polovine devedestih. Ogleda se u tuc-tac tehno muzici tog vremena upakovanu sa glasovima pevaca koji su sebe nazivali narodnjacima. Takve pesme se nisu mogle svideti ljubiteljima izvorne narodne muzike, jer su previse odudarale od pravih narodnih pesama. Dela pripadnika turbo-folka su bile pamtljivije vise pesmice nego pesme, jer su bile neozbiljnog karaktera (prva asocijacija je Ivan Gavrilovic i 200 na sat).
Prosle su godine. Umro je ZAM, na samrti Juzni Vetar, izlapeo Diskoton i svi slicni njima. Rodio se GRAND.
Krenulo je sa povampiravanjem narodnjaka. Jedan po jedan, prilazili su GRANDU. Mnogi su se opirali, ali parola "Kuda Turci, tu i mali Mujo", ovde ja potpuno uzela maha.
Tipican predstavnik je Mile Kitic. Od nekadasnjeg okorelog narodnjaka, "jaci nego ikad" Mile je promenio imidz, prosirio nozdrve i poceo sa plavljenjem Ciganke. Harmoniku je zamenio turskim instrumentima u bas-bas varijanti.
Time je GRAND uspesno krenuo da osvaja simpatije onih koji su stare narodnjake dozivljavali kao vecne predstavnike narodne muzike, verujuci da, ako su ih nekada slusali i da su im se svidjali- tako mora biti i danas, bez preispitivanja licnog ukusa. Polako, ali sigurno, doslo je do ujedinjenja omladine koja bi u devedesetim bila u turbo-folk vodama i starijih, ali usled teskih vremena oguglalih ljudi, koji su se sa nostalgijom secali "plata i punih dzepova, a na uvce peva Sinan" situacija.
Tekstovi turbo-folk pesama bili su smesnjikavi i na duze vreme pamtljivi. Cilj je bio da se zapamti ritam, a tekst je u drugom planu.
Odlika nitro-folka su pesme gde je akcenat stavljen na tekst, kojim se salje zapovedna poruka, uveliko sa socijalnim temama. GRAND parada je postala simbol ujedinjenja starih i mladih muzicki i za mnoge stvari neopredeljenih bica.
Moda nitro-folka ogleda se u cudovisno nasminkanim i silikonima napunjenim lutkama, koje svojim umesnim isticanjem atributa, uspevaju da potpuno skrenu paznju sa muzike i teksta, tako da sve lici na spontani striptiz.
Jednostavno, nitro-folk je poziv na opstenarodni blud i genijalno resenje za unistavanje svesti, razoblicavanje stvarnosti i forsiranje novih socijalnih normi i standarda- putem ( takozvane ) muzike i mode koja cini nitro-folk.
Otuda more klinki koje pocinju da se sminkaju sa pet godina, roditelja koji ih takvima cine i masovne debilizacije ljudi.
Reprezentativni primer:
Ista poenta razlicito upakovana.
Narodna pesma:
"Hocu ljubav, necu prijateljstva, s nekim drugim ti prijatelj budi..." (Ljuba Alicic);
Nitro-folk pesma:
"... pitacu te kad jos jednu popijem na ex- da li si za sex, da li si za sex..." (Stoja, jedna od povampirenih).
Ostali primeri:
"Ako imas cuku, ako imas herca, pokloni mi bundu od nerca" (Tina, koja kaze "ako nemas kesa, onda setaj, ustvo, barabo);
"... Necu, dobar si u dusi,al' necu, necu u Jugicu..." ( Dzabe ti sto si zanimljiv, dobar, pametan i sto si verovatno normalan decko. Nemas, brate, kola, pa idi da ga tutnes u auspuh tvog zardjalog jugica) A ko zna, mozda su doticni "pevaci" bas u ficama sklepani;
"Ne znam ti ni ime, al` ne kajem se, ne..." ( a jos ako si crnac, a ja na letovanju u Grckoj, jebe mi se i da si zarazio sidom celo pleme u Somaliji). Pesma one bez desne ruke...
Tema je o upisima datuma rođenja kasnije (ili prije). Dakle zašto je neko rođen prije nego je upisan - primera radi:
#1 Rođen 18.10.1939. Upisan 10.10.1939.
#2 Rođena 13.1.1940. Upisana 16.1.1940.
#3 Rođena 15.12.1948. Upisana 15.12.1949.
#4 Rođen 19.8.1958. Upisan 25.9.1958.
#5 Rođen 26.3.1959. Upisan 1.1.1959. i 1.1.1970.
#6 Rođena 14.8.1962 Upisana 14.9.1962.
#7 Rođena 17.8.1962. Upisana 17.8.1966.
#8 Rođen 18.4.1970. Upisan 18.4.1972.
#9 Rođena 17.8.1975. Upisana 17.8.1978.
#10 Rođena 15.5.1959. Upisana 9.6.1959.
#11 Rođena 18.12.1962. Upisana 1.1.1963.
#12 Rođen 21.6.1964. Upisan 21.6.1970.
Kod primera #11 je jasno zbog lakšeg računanja, međutim zašto se dešavaju ostali primjeri?!
1. Da li je u pitanju neorganizovanost, neodgovornost i lenjost u to vrijeme (za koje bi me trebao boliti kurac), da napišu tačan datum rođenja?
2. Da li ga uopšte znaju oni iz matične knjige rođenih, pošto se vade na termin "nestale bebe?"
3. Da li je zbog toga što su neki rođeni kući zbog onog vremena?
4. Da li ljudi koriste upisanu ili pravu verziju datuma i zašto?
Na 1. i 3. pitanje je valjda jasno sve, ali kako objašnjavate nejasnoće u naprednije doba:
Rođena 1991. Upisana 1989.
Rođena 8.2.1996 Upisana 8.3.1996.
Rođena 3.3.2000. a priča se da je rođena prije.
Recite mi koliko je vas rođeno kući, u javnom WC-u, u kolima, šumi, itd... ako jeste da li je to vreme prije ili poslije 1989.
Da li znate pravi datum rođenja, uprkos ovakvim zbrkama, kojom se verzijom vodite i zašto?
Da li postoji neko da uopšte ne zna datum rođenja?
I zašto su žene na balkanu velikom većinom najveće kurvetine koje većinom rađaju sa 17-22 godine, jer im je samo razvrat, blud, nemoral, širenje nogu i opa-cupa na pameti... čemu to?! Kakav je to život (Srbijo moja, kuda ideš)?
I da li je istina ono što se govori da je Šešelj platio da mu u datumu rođenja piše oko 2 godine manje...? Da li to svako može sad da ode na sud ko je imućan i reći: "dosadilo mi je biti 1940. ja bi da promenim u 1965. da budem bar malo mlađa imam neku skromnu ušteđevinu od 890.000€ i tako"...?
Objasnite mi, nije puno teško!
Način na koji Bog saopštava popu da bi želeo da ga uzme u službu.
-Desi Aurelije, lafčino, idemo u neko bludničenje, razvrat i iživljavanje nad sirotinjom rajom večeras? A?
-Gajuse, ja nisam deo tog života više. Takve stvari popločavaju tvoj put do pakla, pokaj se pre no što bude kasno. Ja sam osetio poziv da služim Njemu i sada sam kao preporođen.
-Kakav pakao, maćoree, pa mi smo neznabošci? Kakav poziv, o čem ti to?
-Bog mi se obratio u parku, govorio je iz nekog granja, rekao mi je da uzmem i čitam Bibliju. Sada sam drugi čovek.
-Pa dobro neko granje matoree, opet pržiš, a? Al sam ti ga šookno!
-Pržićeš se ti u paklenim vatrama do beskonačnosti. A i posle nje. He he.
Sama činjenica da se praznovanje 1. maja svelo na nerad i podsećanje na masakr čikaških radnika našem soju nije bilo dovoljno. Morali smo tu dodati još nerada, još krvi i uživanja u svemu što se po prirodi stvari smatra pogubnim po organizam. Sve primese totalnog ugođaja, gledano sa obližnjeg brda deluju kraljevski. Dakle blud i nemoral srednjevekovnih srednjeevropskih dvorova i divljaštvo Balkana i njegove dece ni malo plave krvi. Mojih pet predloga za otkačiti bi trebalo da bude veoma konstruktivna pomoć u postizanju prebačaja.
1. Potes, zvano mesto
Velika je verovatnoća da većina vas ima dobro utabane staze ka svetilištima ludila i razvrata u vidu omiljenog mesta za prvomajsko kampovanje. Međutim tradicije su tu da bi se rušile, ko što bi rekli mnogi superligaški klubovi pred okršaj sa , da se tako duhovito izrazim, večitima. Dakle odbacite logiku ''tamo nam je bilo dojajno lani''! Probajte nešto novo, nešto divlje! Odabir lokacije nije jednostavan ali probajte iskoristiti savremenu tehnologiju, dakle Google Earth, pa pravac tamo gde se najslabije vide konture terena i okoliša. Vojnu kartu razmere 1:25000, potraži staze i bogaze, da samo vi i vojni vrh zna kako doći do orgijališta. Bitne stvari koje bi logorište trebalo da poseduje: proplanak, šumičak, nedostatak signala i potok ('naš što sam gledao njavu sa potokom!).
2. Mazga vuče ali se teže jaše
Odabir prevoznog sredstva je vrlo bitna stavka. Ako ne možeš gajbu piva da staviš pod auto ne kreći sa njim! Dakle idealan izbor bi bila Lada Niva ili TAM 110 u nedostatku istih bilo koji službeni auto. Na kraju krajeva uvek može i peške da se krene ali onda to isključuje mogućnost posete živopisnih vukojebina kojima naša zemlja obiluje.
3. Ne guraj trougao u krug!
Nemojte od kuće nositi ono što vam neće pružiti užitak ili smanjiti patnju. Samo preko potrebne stvari poneti, dakle na uranak se ne nosi kišobran, suncobran i ostale brane. Tamo te čeka širenje spoznaje uticaja prirode i od toga se, kažu stari, ne treba sklanjati. Šta još kažu stari? Da, voda se ne nosi na izvor ili transkriptovano: ne nosite drva i ćumur (zato služi državna šuma). Ponesite neophodan alat u vidu sekire i upaljača, viljuška komada jedan, nož komada dva za seći meso i za odbranu od mesa, ko voli da srkne može da ponese kašike za celu ekipu (ako već pravite gulaš, pasulj i ostale plodove kotlića, ponesite i tanjire).
4. Umočiću!
Napomenuh li da je uranak svrsishodan u slučaju prisustva bluda i nemorala? Da, e pa onda svoje dušice, mačkice, kuce, maze i ostalne legalno steknute lepše polovine ostavite u kuhinji! Vazda si uporan u slobodno vreme sad je trenurak da budeš uporniji. Umočiti nešto sa strane na uranku je vrhunski ugođaj, stoga se postaraj da povedeš što više potencionalnih ženki za priplod ili pak neku siguricu kvota 1.15.
5. Brda eee, brda!
Kada je o količini alkoholnih, opojnih i hranjivih derivata reč, tu ne bi trebalo da imaš ograničenje. Bar 30 krmača, balonče žganje, nameštaja po ukusu, dva-tri keta dum-duma, loma dsa za trežnjenje i izobilje hrane (čitaj mesa) - je univerzalan recept za hedonistu kao što si ti. Ako baš želiš da se dokažeš pred društvom prikolji ono malo u džaku što je skičalo celim putem.
Na ti spisak, ispuni sve stavke i nećeš žaliti za uzalud pogaženom rosom i majskim cvećem. Napomena: sve što se desi na uranku ostaje na uranku! Osim ako nekog od ekipe ne pocepaju gladni vuci, međed ili besan lovočuvar. To onda lepo dokumentovano podeli sa nama. Aj' sad prioni na posao i doživi uranak za pamćenje.
Način kontrole uma koji je u praksi mnogo efikasniji od zapovesti, jer apeluje na zdrav razum i odsustvo hijerarhije, (da ne kazem slučajno - na anarhiju), a ne na slepo strahopoštovanje.
(Scenario 1):
Mojsije silazi sa planine: -Ljudi, Jahve zapoveda: "Ne tripuj druge bogove, ne primaj se na kipove, ne psuj Boga, iskuliraj nedeljom, rispek za kevu i ćaleta, ne ubi, ne karaj sa strane, ne kradi, ne laži, ne budi ljubomoran".
Nekoliko hiljada godina kasnije - pan-globalni razvrat, obrezlost u grehu, blud je društvena norma, pohlepa, laž i krađa su jedini načini opstanka, roditelji su ovce za šišanje, rat, silovanje, mučenje i tiranija su opšteprihvaćeni deo svakodnevnice.
(Scenario 2):
Mojsije silazi sa planine: -Ljudi, Jahve rek'o - ne budi vam zapoveđeno: "Ne tripuj druge bogove, ne primaj se na kipove, ne psuj Boga, iskuliraj nedeljom, rispek za kevu i ćaleta, ne ubi, ne karaj sa strane, ne kradi, ne laži, ne budi ljubomoran".
Nekoliko hiljada godina kasnije - raj na zemlji, utopijske slike iz propagandnih magazina Jehovinih svedoka postaju stvarnost, sveopšta idila vlada svuda, vesela deca se drže za ruke i igraju kolo oko blaženo nasmejanog Sunca, ljudska rasa u svemirskim brodovima istražuje granice vasione zajedno, u miru, kao jedna nerazdvojiva, savršeno harmonična celina.
Omiljena hrana internet trolova. Trolovi uglavnom idu sami u lov na hepo kocke, jer mogu da konzumiraju neograničene količine istih i zbog toga se retko udružuju u grupe. Taktika lova je na nekoj datoj temi iskazati dijametralno suprotan stav od opšte prihvaćenog. Kroz gomilu postova trol polako uočava ko je hepo kocka i loži ga dok se ovaj ne zapali.
RANDOM PRO-METAL POSTER
TROL1: Mali je ogrezo u satanizmu. A vidi u onoga na avatru pentagram....
HEPO KOCKA 1: Ej, šabke, nismo satanisti, i to je jedan lep bata.
HEPO KOCKA 2: Princip je da ima puno stereotipa i preubedjenja o metalcima - najtipicnije je ovo,da su svi sektasi,da se ,,drogaju",Sleja,sotonjare,itd...
TROL1: A kao nisu?
HEPO KOCKA 2: Sudeci po tvojim zivopisnim komentarima po raznim posterima,zakljucujem da veceg retarda odavno nisam video.
TROL1: Izgleda da si skroz pao pod uticaj Nečastivog. Što će ti pentagram đavolji na avataru?
HEPO KOCKA1: Ne kapiram te. Moze da ima bilo kakvu sliku, nije tvoj problem.
TROL1: Kako nije? Takvi kvare srbsku omladinu. A i ti imaš te đavolje simbole. Pokajte se.
HEPO KOCKA1: A sta ti slusas ako smem da znam? Mozda Grand ili neki bla-bla-truc pop?
TROL1: Ne slušam te sekte i metalike. To je muzika đavolja. Ja slušam samo srbsku muziku.
HEPO KOCKA1: Ja sam ranije slusala pop, i onda dodjes skenjan kuci, pustis neku skenj pesmicu i onda lepo padnes u depresiju. A ovako pustis neku power metal pesmu, o'ma veseo.
TROL2: power metal. jel to ono što vas tera da se ubivate?
TROL1: To te Nečastivi obmane, tebi je i dalje loše. dobićeš ti želju da ideš po grobljima. A taj power metalika je najgori. JA sam gledao video kad ubije kravu.
HEPO KOCKA 3: E, vidi ovako nisi kompetentan da pricas o necemu o cemu blage veze nemas. Ja sam licno metalac a mrzim Metaliku...
TROL1:Tu priču prodaj nekom drugo. Ja sam ispred Obraza držao predavanje o štetnosti onog metalike Sleje.
HEPO KOCKA 3:I samo da znas... Ni jedne ribe se ne kresu kao goticarke ;)
TROL2: To se tako jebu jer je sotona ušao u njih! Takve nikad neće moći dobre majke da budu, a i da kuvaju ne znaju.
TROL1: To su grešnice sinko. Obuzmu ih demoni pa vrše blud.
NORMALAN LIK: Аууууу какви тролови лолололлолололоо
(preuzeto i preradjeno sa sledećeg postera: http://vukajlija.com/zabava/posteri/80113 )
Još jedan vid srozavanja običnog čoveka (jebote, kolko ja mrzim ovaj izraz, al ajde, ne umem da upotrebim drugi da bi objasnio) na još niže grane nego što je bio do tada.
Prva pretpostavka: Taj običan čovek nije Amer (a ako je Amer, onda se preskače druga pretpostavka, i prelazi na sledeći pasus).
Druga pretpostavka: Običan čovek radi po principu "video da Amer nešto radi i prikazuje, pa ajde to onda mora da je kul".
Dalje, svaka od tih serija ima obično bombastično prezime glavnog lika u svom naslovu, i kast se sastoji od glavnog lika koji je mnogomnogomnogo pametan, zajeban, ultrainventivan, da bi mu i Nikola Đuričko mogao pozavideti, a za Zorana Kesića i da ne čampri), a oko njega su obični smrtnici: rigidni šef, mlađani provaljivač i mlađana zagrejana na glavnog (klate muda tako dve, tri sezone, valjda čekaju i da se glumci zaljube jedno u drugo, pa onda padne okrlj).
I onda oni brate, tako rade, ovaj glavni proverava i pročešljava, rešava slučajeve, psihologiše, računa i koreniše, čak se i u ljubav razume (baš je on stigo da ljubaviše, ako je tolko dobar stručnjak, morao je da štreba, ne ide to jedno s drugim)...
Ali kako se ovaj "običan čovek" srozava?
Lepo, u seriji se vidi da ti za ulogu vrhunskog doktora, detektiva, pisca, profesora, jebača i psihologa treba mnogo. Prosto se ubedačiš, kad vidiš kako samo ovaj što mu je u naslovu serije ime može da reši to.
A još kad ga scenaristi nagare da taj takav brilijantan mora da ima i neku manu (gudra se; žena mu se kurva jer on ne obraća pažnju na nju/muž joj se kurva jer žena nema vremena da mu opegla - doduše nisam video da su žene naslovi, tako da izbacujem ovo iz definicije; sastavlja modele vozova; nema sreću jer on mnogo dobro vidi kako ljudi umeju da pojebuju jedni druge, pa se sam jadan ne osmeljuje na bilo kakve odnose i sl) I onda ti brače (o.č.), lepo vidiš da ni njemu nije lako.
"I bogati plaču...teku im suze biserne" što bi rekla Cace.
1. Brojevi (izuzetak od imena u naslovu) - Neki matematičar, uz pomoć podudarnosti trouglova sprečava dilera kokaina da digne u vazduh Baraka Obamu.
Falinka: Ćale mu je nenormalno dosadan.
Rezultat kod o.č. : Zajebi me bre, kako neko može da bude matematičar, svaka čast ovome.
2. Haus (autor prati i ceni ovu seriju, ali vreme je i da njoj dođe jkra) - Neki doca, koji uz pomoć loptice skočice, leči crnca od promaje, plus se razume u međuljudske odnose bolje od voditelja Eksploziva.
Falinka: Ćopa, plus običan narod nikad neće shvatiti da su mizantropi mnogo dobri ljudi.
Rezultat kod o.č. : Zajebi me, ne može čovek da bude doktor pa to ti je...bolje ja da nastavim sa sudokuom.
3. Kasl (ona Kejt je Srpkinja, inače) - Neki sacpi, koji treba da piše bestseler uz pomoć dijagrama i policijskih tehnika, pa visi u policiji, i onda, uz pomoć slovenske antiteze rešava dvostruko ubistvo lokalne domaćice u Harlemu.
Falinka: Mnogo, mnogo je usamljen, žena mu je ljadro i Stana mu ne da. Bar za sad.
Rezultat kod o.č. : Da napišem knjigu, treba mi mnogo! Ko jebe pisce. Odustajem.
4. Bilo koji psiholog (nešto Tim Rot, i onaj Henk Azarija i jebem li ga) - Neki šrink, pročita te za dve sekunde, zna šta je Hitlera i majku Terezu navelo na blud.
Falinka: Obavezno je ludak.
Rezultat kod o.č. : Man me psihologije, nastavljam uz horoskop i rakiju da rešavam pitanja. Ko je od studiranja psihologije i društvenih nauka video leba?
5. Bilo koji detektiv (Maršal, CSI, Poaro) - Jebote, ne da ovi Ameri imaju pametne kapose.
Falinka: Žena ti postavlja ultimatum: "kuća ili poso", a ti nisi Ekrem Jevrić i još mnogo toga.
Rezultat kod o.č. : Jebote kolko sam ja glup, ja ne bi ništa shvatio...kmeeeee
Autor očekuje serije o:
vrsnom ekonomisti, borcu protiv globalizacije i niskih kamatnih stopa na zapise državnog trezora;
mesaru koji umetnički kolje i usput analizira praseću dušu;
rialiti šou zvezdi koja je i duhovita i lepa, i elegantna i ostalo...
Ukratko: Jebu nas na svakEm ćošku.
Česta izreka u južnoj Srbiji kada se pridikuje onome ko predviđa posledice bez ikakvog dokaza i osnove. Pa onda neko drugi predvidi i kaže suprotno ili drugačije mišljenje od prvog i tu nastane prava diskusija ili lak i rasprava. Uglavnom su teme svadje, razvodi, smrti, svadbe, rodjenja i bolesti u pitanju i ovaj sindrom se često pojavljuje u selima. Kad se ogovaraju, često se ogovara neko iz kuće sa određenim nadimkom. ( Mirka od Zajci, Javorka od Pižnjaci, Dragan od Bombaši itd.) Sve se zna i sve se čuje, vidi i posmatra, predviđa.... i preuveličava!
Baba1: More ču li ti juče kako su se Dragan Bombaš i Javorka Pižnjarka posvađali? Z`malo da se potepaju! More, toj se neće dobro završi! Ima oni na sud da se sudiv!
Baba2: More Dobrilo, ćuti, ne daj Bože! Oni su se mlogo voleli, a s`g da se sudiv! Al`jedno si znajem. Ovoj neće na dobro da se završi! A ček! Z`što su se oni posvađali?
Baba1: Ne znajem z`što. Ču nešto kao Dragan neje vrnuja na Javorku pare pa zato. Oni si nemav pare ni za `leba a kamoli sa s `leba! On kude li će pa živi ako da kuću na Javorku umesto pare? Toj mlogo gre`otica! Za decu! Neće imav kude da legnev!
Baba2: Toj mora da su mlogo pare ako će daje on kuću! Lele, ne si znajem! More, nek si vadiv oči tam`! Javorka beše bludnica! Će gi potroši tej pare na blud! Toj si znajem! Ruku ću dam za toj! Ne znam...
Ćerka1: More dosta bre! Šta se vi mešate u tuđu politiku? Bajete tuj ko pred oblak da ste!
Baba1: Ma neje, ćerko.....
Ćerka1: Šta neje?! S`m izmišljate! Prvo Javorka se posvađala z Dragana z`to što nesu podelili neke pare što su dobili u Duvansku. Drugo Javorka je bila moja mlogo dobra školska drugarica i neću ništa od nju lošo da čujem! Trećo, majke nesam li ti rekla da ako imaš već reumu i ništa ne možeš u njivu i baču da radiš, da mi iseckaš taj luka za ručak? S`g nemam sa kvo ručak da napravim!
Baba2: Dobrilo, mori odo si ja da na`ranim kokoške će crknu gladne. Aj će svratiš na jedno kafence posle?
Baba1: Će vidim Milevke! Eve vidiš da moram luka da sečem!
Ćerka1: Da ti pozovem možda Javorku da ti iseče luka?
Baba1: Pipka te izela!Vidiš li kakvu ćerku imam, Milevke? Aj pa će se vidimo posle il sabajle! Aj u zdravlje!
Raspored koji se najčešće sređuje po godištu ljudi...
- od 0 do 3 : odmah pored roditelja, paze te kao malo vode na dlano, govore ti svo vreme kako da jedeš i hvale te pred ostalima
- od 3 do 12 : na kranjem kraju nekog stola ustvari ima specijalan minijaturni sto za tebe. Upoznaješ se sa drugarima tvog godišta, raspravljate o tome da li je jači Crveni ili Plavi rendžer, ili se svađaš sa nekom devojčicom oko toga da li su dečaci ili devojčice pametnije.
Devojčice pošto ranije sazrevaju, gledaju na dečake kao na malene balavce.
- od 12 do 18 : e, postaješ muško. Kao takav sediš za pravi sto, ali skroz pri kraju sa ostalima tvoga doba. Ako si pak dobre duše, žrtvuješ se pa se vraćaš za minijaturni sto da čuvaš one od 3 do 12. Inače sada raspravljaš o tome da li je jači Partizan ili Crvena Zvezda, ili se svađaš sa svojom devojkom oko toga zašto su ženske tako komplikovane u ljubavi. Pošto devojke u tom vremenu brže sazrevaju, one još misle da si u kategoriji od 3 do 12 - što u duši i jesi, pa one ranije napuštaju proslavu da se sastanu sa svojim momkom koji vozi Harlija ili BMW.
- od 18 do 30 : period kada polako počinješ da se ističeš u društvu, al' shvati da u duši nisi mrdnuo dalje od 12 godine. Kao student raspravljaš o tome da li je bolji Haineken ili Jelen ili se svađaš sa svojom devojkom oko toga zašto ne možeš da je razumeš. Ipak, rado se vraćaš nazad na mesta prethodnih kategorija - u nekim slučajevima još uvek si na prvom nivou pored roditelja koji te čuvaju kao malo vode na dlanu. Devojke u ovo vreme shvataju da su svi muškarci večita deca, pa te merkaju jer si još mlad i zelen, a i ako imaš sreće ti si taj koji sada vozi BMW.
- od 30 do 45 : Vrhunac života, ti si u centru stola. Predstavljaš simbol stuba društva i sada kao ozbiljan čovek raspravljaš da li je bolji Tadić ili Nikolić dok se svađaš sa ženom oko toga zašto si se oženjio njom kada je komplikovana do zla boga. Ti si bog za devojke daleko ispod tvog godišta i sa svojim bogatim životnim iskustvom shvataš da su one samo klinke i pitaš se zašto si toliko o njima lupao glavom. Sada kad god koristiš priliku bežiš na niže kategorije da se podsetiš dana kada si bio klinac, ali i da gledaš kako tvoj potomak izrasta i prolazi kroz sve što i ti kod stolova, i samo plačeš što ne možeš da imaš ponovo njegove godine, a svoje iskustvo.
- 45 do 65 : ti si sada u odnosu na centar proporcionalno u istom mestu kao i kategorija od 18 do 30. Više nisi najvažniji stub društva, ali si i dalje solidan oslonac njemu. Više ne raspravljaš šta je u čemu bolje, boli te dupe jer sad ne možeš da biraš, jer moraš da plaćaš BMW svom potomku ili miraz svojoj ćerci. Počinješ da dižeš ruke od žena, i svađaš se sa svojom oko toga zašto ona zaboravlja da ti opegla košulje. Ne bežiš više na niže kategorije, jer sada potpuno ne možeš da shvatiš omladinu i šta se sa njom desilo i zbog čega je zapala u takav razvrat i blud, kada u tvoje vreme toga nije bilo.
- od 65 do 80 : Eh, godine penzije. Gledaš svog potomka kako je u centru stola i sećaš se kako je nekada... kako je ono nešto bilo, ma nije važno ova starost te je skroz uhvatila. Mladima daješ korisne savete svog životnog iskustva koji oni naravno ignorišu jer oni kao znaju bolje od tebe čoveka koji si sve to preživeo. Sediš na kraju stola, sa ostalima koji su uspeli da prežive do sada i ponosno zaključujete da je bolji bio Crveni Rendžer i da Jelen ima bolji osećaj u grlu od bezakoholnog Hainekena. Partizan i Zvezda su isti, sve to vode neki sumnjivi likovi i to više nije važno, jer sve je to deo života. Starice vide dede i dalje kao nedorasle dečake, ali shvataju i da one nisu dalje odmakle od njih. Što se tiče tvojih pokušaja da razumeš ženski rod, to si konačno svrstao u otkrića jednaka nalaženju Svetog Grala ili Atlantide, ali za celu oktavu teže od njih, a sa ženom si ionako do svoje šezdesete sve rekao što si mogao...
- od 80 do naviše : ti si odmah pored tvojih potomaka. Možda si ostao jedini od družine koje je ponosno krenula da osvaja mesta na stolu na početku života. Sada ti je jedino važno da li bolje upijaju Pampers ili Boni Suprims pelene jer ne znaš da li ćeš stići do WC-a, dok te tvoji potomci gledaju kao malo vode u dlanu. Sa svima ispod tvog godišta, deliš neki koristan savet da živi umesto da previše razmišlja o banalnim izborima, ali ne vredi kada je u punoj snazi i misli da može da osvoji svet. Žene su.... šta su to ono beše neka mitska bića ili nešto drugo ?
Deca ti se keze, mladi te poštuju, a tebi je jedino sada važno da li tvoje pelene zaista imaju dobru moć upijanja.
Veruje se da ovo delo nije bajka, već da je nastajalo u jednom realnom vremenu. Satkana od tananih niti srca i najiskrenijih osećanja, duševno - mekih i seksualno - divljačkih, ova ljubavna drama je zabranjivana, skrivana, cenzurisana, spaljivana..Priča o dva mlada heroja, neshvaćenih u njihovom vremenu, koja se popišala i na film Broukdik mauntin. Ljudi su zbog nje gubili glave jer, šta ćete, inkvizicije, konzervativci, komunisti, socijalisti..N isu uspevali da se izbore sa puritanstvom, a kamoli sa nečim što su nazvali homoseksualizmom rane mladosti. No, pogodan ambient je ipak nastao, i istina je izašla na videlo.
Sluteći da okruženje nije spremno na ovakvu ljubav, autor ovog životnog zapleta prenesenog na papir, domišljat u svoj svojoj mudrosti, izmenio je priču na vreme a detalje pažljivo posakrivao, promenio pol jednog lika, ubacio vešticu i ovo delo preinačio u moralno - ugodno (što original zaista nije). A što se originala pak tiče, strogo se čuva u papskoj državi vatikan, gde se pažljivo proučava (postoje glasine da je delo iskopirano i da ga čuvaju crkve širom sveta, gde je jedno od popularnijih štiva). Ko zna.
No, predjimo na priču.
- Ivica je bio fino vaspitani mladić iz dobrostojeće porodice, koji je rano primetio da je drugačiji od ostalih vršnjaka : drkao je pred ogledalom, a svrbelo ga je jedno drugo mesto. Takodje, prezirao je ukus piva koje bi derani prokrijumčarili, a nerviranje zbog devojčica nije bila njegova stvar - nije ga zanimalo. Bio je lepo odgojen, obrazovan, mrzeo je uštogljenost njegovog porodičnog ambijenta a voleo da sedi u krilu drvosečama i kovačima koji bi poslom svraćali. No, to nije bilo to. Želeo je nešto drugo, nešto više, nešto divlje..Pubertet je počeo da čini svoje.
No, nošenje haljina (krišom) nije bila jedina zajednička crta njega i devojčica. Ložio se, kao i svako dobro čeljade u tim godinama, na male barabe i propalice. Na buntovnike. Na frajere. Jednom rečju, na Čmaricu, koji je još ranijih dana izrazio želju da ga spenkuje po guzovima, ne krvnički kao učitelj, već strasno kao latinski ljubavnik. Ljubav se rodila kada ga je Ivica u školi na fizičkom, video kako urinira iz svog petožilnog kabla, što mu natera sinu na usta.
Čmarica je bio dete koje su deca ostalih majaka i sama izbegavala, shvatajući značenje termina loše društvo. Opališe se on i Ivica krišom, u slami, i rešišoše da pobegnu daleko, od sela i seljaka, konzervatizma, zaostalosti..Rešili su da potraže novi, za njih ugodniji i bolji svet. Rešili su da odu u holivud!
Pošto za holivud nisu imali sredstava a ni godina, a porno industrija je tek bila u povoju i nije bila zainteresovana za njihovu priču (a i ko bi tu skaradu uopšte gledao), otisnuli su se preko stepe do reke, preko reke do obale pa u šumu, gde je madam Drizel držala bordel za putnike namernike i one koji su tamo usput svraćali. Činilo se divno, no - Drizela, koja se ložila samo na žene i kuglu od naslona na svom spavaćem krevetu, gadila se muškaraca i svega u vezi sa njima. Pošto su joj trebale sluge, reši da ovu dvojicu ostavi i vidi šta joj je sa njima činiti.
Jadni, shvativši da nemaju kud jer su bez novca a nazad ne mogu, Ivica i Čmarica pretrpeše goleme i mnoge torture na svom duhu i telu : na stranu što su morali da ribaju, kuvaju, peru, vuku vodu i cepaju drva, bili su terani i na sledeće kobi:
- morali su da drže ogledala golim prostitutkama dok se ove šminkaju,
- da ih stišću za sise,
- da gledaju za njih protivprirodan blud kada bi opštile sa šumarima i kamiondžijama (pardon kočijašima) i, što je prevršilo meru :
- morali su, obučeni u kožu da ih pred publikom bičuju.
Uteha su im bili jedino zagrljaji u gluvoj noći kada bi poobavljali sve poslove i nada da će jednom biti bolje.
No jedne noći, matora kurvetina Drizela se trgnu u snu, i obesna, požele manikir. Otide do Ivičine i Čmaričine sobe, odškrinu vrata i gle! Zateče ih u divljoj orgiji gde se mlate bičem za predstave! Oduze im ovo hladno oružje seksualnih bitaka i izdeveta obojicu po turu. Ivica,u suzama, shvati da za njih tu sreće nema. Željan osvete, pobeže nazad kući i prodade seljanima priču kako ih je šumska veštica otela i mučila. Ovu su na javnom mestu živu spalili, sa svim njenoim radnicama (koje da dodam, nisu imale beneficirano), i tako se usraše u život svih onih koji su u bordel navraćali na partijade.
Priča ima srećan kraj : Ivica i Čmarica su nekoliko godina živeli srećno, ne u holivudu ali ipak u Milanu, gde su uzeli italijanska imena i osnovali šik modnu kompaniju pod nazivom Dolce&Gabbana. Danas su u zavadi, no s vremena na vreme organizuju zajedničko trpanje, jer niko ne puni ko Čmarica, a niko ne viče hajde kučko ko Ivica (kaže priča).
O ovome bih mogao još mnoooogo toga da ispričam, kada bih naravno smeo..Kaža o Ivici i Čmarici nije završena.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.