
Najčešći razlozi i opravdanja za neiskazivanje osećanja prema drugarici. Razlozi koji nam, je l' te, blokiraju muda.
Znate se dosta dugo, ali poslednjih godinu i nešto ste počeli da se družite intenzivnije. Privukla su vas zajednička interesovanja, muzički ukus i netrpeljivost prema svemu što ima veze sa Balaševićem i Vokrijem. Vremenom se spisak onoga što vam je zajedničko proširio, pa bi ti sad malo i da produbiš vezu (i još nešto sem veze). E, sad, ako si apsolvent nejebice sa podužim stažom (a sva je prilika da jesi, jer u suprotnom reči iz naslova ne bi ni bilo u tvom rečniku), sva je prilika da patiš od hroničnog nedostatka samopouzdanja, koje je, je l' te (da parafraziram Mešu Selimovića) nemoćno kad se rodi, a strašno kad ojača. To je rak-rana koja, ako se redovno hrani mudoblokatorima, može da nabuja poput amazonske prašume i zauvek spreči dve bedne klice koje se nalaze u tvojim mošnicama da klijanjem formiraju dva čvrsta i postojana kamena, suštinsko obeležje muškosti. Tvoje vežbe pred ogledalom da imaginarnoj drugarici na lep način i uvijeno u oblande saopštiš istinu, koja u izvornoj verziji glasi "Dosta smo se više šetkali u fazonu Snežana Dakić-Boško Jakovljević, želeo bih da ti restauriram vulvu ili, što reče jedan cenjeni autor, da te jebem kurcem u pičku", završavaju se patetično kao prvi pokušaji Cicerona da opiše političku situaciju u Rimu, ili još gore, kao pokušaji Forlana da postigne svoj prvi gol za Mančester. Još jednom su kličice ostale u prašini. Zašto? Zato što su mudoblokatori metastazirali.
1. Ona mi je suviše dobra drugarica da bih to upropastio eventualnim spominjanjem veze (i verovatnim odbijanjem sa njene strane):
Šatro se toliko dobro kapirate da bi trivijalna i prizemna stvar kao što je veza unizilo transcedentalnost i dubinu vaše produhovljujuće platonske veze. Ne želiš da prljaš takvu svetinju nepriličnostima kao što su dogi stajl pamprčenje i filovanje senfare krečnim mlekom. Doduše, ako se njoj, u magnovenju, nastupu ludila ili pod uticajem alkohola, neko veče omakne da slučajno natrči kriškama na tvoju pridignutu močugu, nisi lud da odbiješ, ako ona može da spusti vezu na taj nivo, ko si ti da se protiviš? Ovo se mudoblokiranima skoro nikad ne dešava, najčešće iz jednog od sledećih razloga:
1. Blokada testisa je uslovljena nereprezentativnim fizičkim izgledom mužjaka (gojaznost, manji fizički nedostatak i slično). U tom slučaju, inteligencija ne igra nikakvu ulogu, možeš da budeš Tesla, da govoriš šest jezika i da znaš dobitnike Oskara po godinama. Nećeš jebati. Dobar si za zasmejavanje i za solidan provod subotom uveče kada nema alternative. Više šanse bi imao Maks Luburić da dobrovoljno dobije srpsku pičku usred Jasenovca.
2. Ženka je frigidnija od Fej Danavej u filmu "Mreža" i za nju je iskazivanje osećanja jednako zajedničkom podrigivanju posle ispijanja piva.
3. I jedno i drugo. Ubij se odmah. Banana-ikebana.
Suma sumarum: Možeš da se zavaravaš do mile volje da zataškavaš šta osećaš iz časnih namera. Istina je jednostavna. Ti se plašiš! Usro si se, pičko! Drugome prodaj foru o vanvremenskom prijateljstvu, dok uveče iz sve snage daviš biskupa na hologram svoje prijateljice. Sve i da jedno drugom dopunjavate rečenice i da znate koji zub je kome kvaran, to nema nikakve veze. Ako misliš da te neće odjebati čim nađe prvog koji odgovara njenim ekstravagantnim prohtevima (da nisu takvi, ne bi bazala s tobom godinu dana), ti si onda još veća budala nego što izgledaš. Potencijalna materijalna sigurnost, prosečna žvaka, prosečna količina muda i ode ti u kanalizaciju, ko da nisi ni postojao, pa do mile volje zamišljaj kako joj nodluje bradavice koje si toliko puta imao na metar od sebe. Ako misliš da ona nije provalila da si se napalio ko mladi pavijan, takođe si se zajebo. Zna ona to dobro. I moli Svevišnjeg da nikad ne skupiš muda da joj to i kažeš, da bi vas oboje poštedela neprijatnosti, jer je, je l' te, jako obzirna osoba.
2. Ako popijem korpu, tek onda neću moći da se pokupim i startujem drugu mesecima i godinama
Ako se, ne daj Bože, desi najgore, i popiješ korpu, to će toliko uništiti tvoje ionako poljuljano psihičko stanje, već postojeći kompleksi će se utemeljiti i mnogo će vode proteći ispod mosta pre nego što budeš bio spreman da se opet otvoriš. Zaurlaćeš kao Čarlton Heston u "Planeti majmuna" kad shvati da je na Zemlji, kao Laušević na kraju "Sivog doma" i tvoja unutrašnja drama će se nastaviti u nedogled.
Ako si stvarno sposoban da se ovako osećaš i time potvrdiš da svi oni super-iritantni "volim te i posle smrti" likovi iz knjiga i filmova stvarno postoje, onda si u većem kurcu nego što se može i zamisliti. Ne znam šta da ti kažem. U svakom slučaju, ništa ne možeš da izgubiš. Već si bio na nuli, tako da jedino što može loše da se desi je da tu i ostaneš, a tu si već ionako na svom terenu. U principu nemaš čega da se bojiš. Isto kao kod vađenja zuba - zajebano, ali ništa nepoznato. Ako i popiješ pedalu, gledaj na to kao na uklanjanje gangrenoznog zuba iz vilice - bar se nećeš više baktati sa istim. Boleće te malo po isteku delovanja anestezije, ali si se bar rešio bede.
Suma sumarum: da demistifikujemo neke stvari.
1. Rep ti NEĆE porasti ako piješ kafu.
2. Utisak o Bosiljčićevoj glumi se NEĆE popraviti ako ga gledaš više puta.
3. Kurac i ostali organi ti NEĆE otpasti i pakao se NEĆE otvoriti pod tobom budeš li saopštio svoja osećanja i popio korpu. Sve je to za ljude.
3. Ako me pedalira i to se pročuje, kako ću posle na oči zajedničkim poznanicima i drugarima
"Mali je ovo grad, u njemu sve se zna", pa se tako i raščulo da si popio tvrd ispuš kod izabranice tvoga organa sa dve pretkomore i dve komore. Kad god vidiš nekog od zajedničkih poznanika, moraš pokorno da saginješ glavu i besno da ljubiš sram, kao do juče Dušan Vasiljev. Strašno te pogađa što sad moraš da slušaš njihove veštačke reči utehe, koje, što se tebe tiče mogu da ture sebi u rč, sažaljevaju, a ti se pitaš, što me bar ne mrze? Jer, ti njih u tom momentu zaista mrziš. Što ne gledaju svoja jebena posla? Pa, zato što je to u ljudskoj prirodi. Nije valjda da si tek sad primetio da ljudi obožavaju da se nekom desi nešto loše, da bi to kasnije mogli da prepričaju nekom drugom? To se zove češljanje jezika. Ništa revolucionarno. Svako čudo za tri dana. Pričaće, pa će prestati.
Suma sumarum: Ako ćeš životne odluke koje se tiču samo tebe da gradiš oko toga šta će drugi o njima da kažu i misle, onda ti ni jebeni seksualno opterećeni Jevrejin, koji je po Neletu Karajliću u pravu, ne bi mogao pomoći i preporučujem monaštvo, kako bi celibat bar imao svrhu i smisao. Bar ćeš tešiti sebe da si posvećen višem cilju kad ti stigne Božićna čestitka od drugarice sa porodicom. Drugačiji život tebe interesuje.
Suština svega je razmišljati što manje. Gorepomenuti Ciceron je svoj nedostatak pokorio i pretvorio ga u pobedu. Ali, nismo svi Ciceron.
Umisliti. Utripovati. Uvrteti sebi u glavu. Bolovati od fiks ideje.
Lambah, Austrija, 1898 god.,
- Šta je s Adolfom, Jicak? Je l' on poludeo ili šta?!
- Ma, pusti ga...Ufiksirao da će jednog dana biti gospodar sveta pa sad golubovima izlaže svoj "pakleni plan"...
- Voimja Jehove, kakva budala...
Veoma specifična situacija u kojoj do izražaja dolazi, osim u stanju mortus pijanstva, osnovni ljudski karakter, gde se vidi da li je čovek pička ili onaj koji neće da beži. U kafanskoj tuči će u gotovo svakom slučaju od recimo petoro ljudi iz SLABIJE ekipe pobeći četiri, i među tim pičkama će se uvek, ali uvek naći onaj zbog koga je sranje izbilo. Taj jedan, jedan u pet, će se naći sam protiv svih stojeći u gardu, očekujući da mu drugari zbog kojih je bio spreman da se potuče čuvaju ledja, ali oni neće biti tu, on će dobiti batine, možda i umreti, a oni će posle po gradu pričati kako je on budala: "Ma ko mu je kriv, pravi se on ludak pametan, oće da se bije sa onim grmaljima, ajde molim te. Vidiš kako smo mi prošli, lepo sam ja rekao da treba da bežimo koliko nas noge nose, čim sam onog od dva i po metra pljunuo u oko."
U stanju mortus pijanstva će naravno doći do dobre šorke i svi će se tući, pa kud puklo da puklo.
Ekstremni namćor, smarač. Neko ko svačiji, pa i svoj život posmatra kao prokleto dugu hroniku mučenja i dosade. Čovek koga dobre vesti ne mogu da pokrenu, a loše ga samo učvršćuju u postojećem uverenju. Dok hoda gradom on neće primetiti neku dobru ribu, novu fasadu ili novu fontanu, ali ćemu se zato pogled zadržati na kerećem izmetu koji već danima stoji na istom mestu, pa će nastaviti da šeta mrmljajući psovke i kletve. Ne postoji ništa čemu neće naći manu. Kojot, taj majstor autodestrukcije, za njega je obična, nezanimljiva budala (''Kol'ke pare je potrošio na sve one izume, mog'o je da živi kao car i da jede šta hoće, umesto da ganja ovu žgoljavu ptičurinu''), genijalni Panter Panta takođe (''Šta se kog đavola bakće sa onom kamilom, što joj lepo ne prosvira mozak i nabavi kamion ko čovek''), a legendarni romantik Pepe Le Tvor je jednostavno predimenzionirana smrdljiva mačketina. Taj se nije nasmejao ni kad je dete dobio.
- Gde si ti, Pantiću, šta ima novo?
- O, poštovanje, čika Mićo. Evo, pre neki dan sam se upisao na fakultet, na budžetu sam.
- He, sad treba bubati iz onih debelih knjiga, drkati se sa onim profesorima, tražiti stan! Mučiš se džabe, sinko.
5 godina kasnije:
- Gde si ti, Pantiću, kako je?
- Zdravo, čika Mićo. Pa diplomirao sam pre neki dan, prosek 9, 50, sad se malo slavi.
- Šta slaviš? Šta ćeš sa tom diplomom, da je uramiš? Kad ćeš pos'o da nađeš, crni sine?
3 godine posle toga:
- Zdravo, Pantiću, šta ima novo?
- Našao sam posao, čika Mićo, odlična firma, 80 hiljada plata, službeni auto, putovanja, ne može biti bolje.
- Posao, posao, lako je za posao. Sad ti valja naći stan, pa onda žena, pa deca, svi ti vrište i idu ti na živce...
- Ma popuši mi bre, ćika Mićo!
Ulice u kojima ćete uvijek pogledati obje strane, prije nego što ju prijeđete, iako opasnost vreba samo iz jednog smijera.
- stara - Stani sine, udariće te nešto. Gledaj kuda ideš.
- sin - Pogledao sam.
- Jesi dole, al' šta da naiđe otuda?
- Mama, ovo je jednosmjerna.
- Ma ne znaš ti sine kakvih sve budala ima.
Desilo se spletom raznih okolnosti. Igrom slučaja.
- Je li bre, kako to da ja i ove Nove godine dežuram? Dve godine zaredom! E, ovo stvarno nema nigde! Šta sam ja ovde, budala?
- Ajde bre ne drami, zalomilo ti se tako!
Oni koji se bave ovim zanimanjem verovatno su najomraženiji medju ljudima. Izmedju ostalog zato što bi i ćaletu naplatili duplu cenu vožnje, ili zbog toga što ni rođenu majku ne bi propustili na pešačkom prelazu, ne zavisno od toga da li je zeleno za pešake. Reč taksista je i potencijalno najveća uvreda.
A: Kretenu jedan.
B: Ti si bre budala.
A: Pu bre, kakav si ti taksista.
B: E sad ću da ti j.... majku!
Ultimativno sugestivna rečenica kojom želimo da ukažemo neotesanom liku da mora pažljivije da prelazi ulicu.
Još bolji smisao ima kao upozorenje klincima što se po ceo dan iživljavaju na besnom motoru, koji tata još uvek otplaćuje.
- "A...? Šta kažeš, kako ide makina...?"
- "Ma zaboli me za tvoj motor... Bolje ti čuvaj glavu, da te ne bi skidali špahtlom sa asfalta..."
- "Pa dobro, opet bolje nego samo da me speru šmrkom..."
- "Kakva budala, jbt..."
Vokacija: Poznati beogradski nadbiskup.
Hobi: Obilaženje manifestacija, gde ga uvek spikeri pomenu na kraju, npr: "....Hidetoši Nakata, i beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar".
Lajt motiv: Prijatna šešeljevska faca, koja navodi da Srbi poštuju čoveka iako je predstavnik njima omražene katoličke crkve.
U slengu: Jedini član nevoljenog društva prema kome gajimo simpatije.
Sinonim: Muhamed Jusufspahić.
Primer:
- Ja repere ne mogu da smislim. Jedino, ona budala Ajs, on je baš Stanislav Hočevar.
--------------------------------
- Jeste da sam cigan, ali Volkov je Stanislav Hočevar pravi!
Uzrečica koja je nastala kao rezultat sportske politike zemalja Istočne i delom Centralne Evrope da šalju muško da se pravi kao žensko na takmičenju u atletici. Naravno možda taj trend danas polako preuzimaju i ostale zemlje u svetu, ali su ipak najači ostali Bugari i Česi koji su muško koje je očigledno imalo Adamovu jabučicu i neobrijanu bradu, poslali kao žensko i uspeli da naprave rekorde koje ni dan danas normalne atletičarke ne mogu da obore.
I posle se pitate ko je veća budala : oni što pošalju tako očigledno muško ili oni sa Olimpijade koji su toliko ćoravi da ne mogu da razlikuju muško od ženskog.
Jos jedna u nizu predebilnih emisija na MTV-ju,moze se porediti cak i sa onom kad neki saban/ka hoce da lici na Karmen Elektru/Bred Pita, pa se operisu..
Uglavnom, u SS16, glavne akterke su azmazene debele americke glupace koje organizuju - pogadjate - proslavu svog 16-og rodjendana. Medjutim...
Tu se iznajmi najveci klub, najbolji kuvari, dj-evi,zongleri, body-painteri,beli medvedi,Liliputanci peva im Britney ili My Chemical Romance ili tako neko. Sije se fensi haljine u kojoj izgledaju kao ogromne sampite. Veliko finale je kad se pojave ponosni majka i otac i izvedu je iz kluba da je "iznenade" poklonom, kad ono ispred neki hamer, lend kruzer ili slicno...Sledi OUMAJGAZH i skakutanje i pistanje...
Ono sto mi se svidja je da se na zurci uglavnom oojavi neka budala koja se odvali i ispovraca sve zivo, pa ga jadnika, isteraju... :(
Slavljenica, histericno: I want you out of my party NOW!
Pijani car: Hjfnvulvbncbzvb...
(odlazi, a kamera prati do vrata)
Mudri ljudi su davno rekli da je najveća budala onaj koji misli da sve zna, i to se vrlo lako može primeniti na fenomen edgelorda - priglupih Ničeansko Evolanskih muškaraca koji misle da su iznad svega. Dok citam vukajliju i sajtove tipa 4chan i slične ja se često zapitam da li su to stvarni ljudi, jer je praktično nemoguće da je neko toliko glup, površan i licemeran. Poznavao sam mnogo glupih i primitivnih ljudi ali svi oni su imali bar zrno mozga a ovi ni grama.
I što ja više pokušavam da se našalim s njima, da okrenem na neku zajebanciju, to sve više na svoj užas shvatam da imam posla sa živim karikaturama. Jer to zapravo i nisu ljudi nego scene iz filmova tipa Rane i Srpski Film provučene kroz najgora internet govna.
Sa njima šale i kvalitetnog humora nema, i zato zbogom debili. Stvarno mi je žao što su vas roditelji i sistem tako ispustili ali jebiga, šta da se radi...
Pojava toliko malogradjanskog karaktera, toliko necivilizovana, toliko odvratna da nije vredna normalne definicije. Promovise ga svaka budala koja misli da treba, da joj se moze, da je tako najbolje!! Jer treba 'zaklati, spaliti, ugaziti' pripadnika ovog ili onog naroda, pljuvati po tudjim zastavama, paliti ih, uciti druge (sto je najgore) necemu sto je uzasno pogresno i nemoralno! Uciti druge da mrze, da budu ograniceni, da gledaju 'samo pravo'. Cemu sve ovo?! Kada ce prestati?! Kome koristi?! NIKOME!! Oni koji su bili u jebenom ratu, znaju sta on nosi sa sobom i da je UVEK pogresan! A ogromna vecina onih koji se zalazu za svu tu silnu mrznju, nije rata, stradanja i pravog sranja videla!
Ako cemo se vec raspravljati, svadjati ili sta vec, neka bude na osnovu nasih ljudskih (ne)kvaliteta, koje sami sebi izradimo kroz zivot (postenje, odgovornost, iskrenost i obrnuto), a ne na osnovu onoga sto smo rodjenjem dobili, za sta niko od nas (ili 'njih') nije kriv!
Jos jedna novotarija nastala suprotno logici i dobrim običajima domaćinluka. Kao osnovno pitanje nameće se sledeće : Ako su ljudi počeli da snimaju svadbe da sačuvaju od zaborava pokoji lijep trenutak prije sudbonosnog „da“, za koji kurac su počeli da snimaju sahrane? Donekle se i može objasniti situacijom da je neki od potomaka zaposlenjem u inostranstvu i nesluhom za osjećanja kapitalističkog Zapada bio spriječen da oda posljednju poštu pokojniku, pa je to želio da učini na ovaj način. Mimo toga, teško da se može naći objašnjenje zašto neko želi da iznova i iznova gleda dragu osobu kako leži u sanduku po dana, a onda kako se na istu baca ilovača, i utabava se dobro.
Sve je eskaliralo sahranom Jove Grahovca ponosnog oca još ponosnije budale Ilije Grahovca među narodom poznatim kao Zmaj od Šipova, videom koji je svojevremeno potukao sve rekorde gledanosti , pa čak i Severinin pornić (a eto, gdje je danas on a gdje ona, što dovoljno govori o značaju reklame), i podstakao na ovakav čin još više budala.
Pri dolasku sa bauštela u poštanskom sandučetu me sačekala koverta, majčin rukopis, znam, jer sam je ja učio slovima. Ušao sam u svoju iskušeničku ćeliju, otvorio...
„Dragi sine, kako si, jesi li gladan? Čuvaš li zdravlje, nemoj se plao naprezati, Švabo nema duše, satraće te. Nemoj ni zbog nas, dovoljno nam je i ovo što nam šilješ. Mi smo dobro , samo se nesreća natmuri nad našim ognjištem. Ćaća ti je umro. Našlo ga mrtvog sa one njegove dvije vrdalame u kući, niko ne zna šta je bilo. Bio i vještac vršio obukciju. Bili, bolan, pjani, tu nam ne treba obukcija ili kako joj se već viče. Dao ovaj vještac i nekve nalaze, veli da su našli tri osobe (tvog ćaću, Milorada, i Stevana) mrtve u zadimljnoj sobi, jednog kako leži kraj vrata, jednog pod jorganom a jednog kraj frižidera. Pa jope veli da je bilo vako : Sjedili oni naveče na prelu. Zima i jeste, nema se šta raditi, dosadno. Karte im nisu bile zanimljive poslije 2 i po litra rakije, pa su se rijšili da se takmiče ko će više izdržati u dimu. A ti znaš svog ćaću i ovu dvojicu kad nešto pijani riješe... Elem, ustanu, izvuku ror i okrenu u sobu i nahajcaju vatru. Poslije nekog vremena kad vise nisu mogli izdurati, jedan se sakrio pod jorgan, tvoj ćaća turio glavu u zamrzivač pa otud uvlačio vazduh, a Milorada našlo kraj vrata pa sumnjaju da je prislonio onu svoju nosurdu na ključaonicu ne bi li se nasrk'o svježeg vazduha. Veli vještac: „Da naši sportisti imaju ovakvu želju za pobjedom donosili bi po sto zlatnih medalja sa Olimpijade!“
Eto, sa'rana je sutra pa ti vidi i ako moreš dođi.
Ustanem, popijem jednu ćaći za pokoj duše. Jedna suza mi pobježe iz oka... Saberem se, nazovem šefa, niti mi on da slobodan dan, niti ja mogu stići na sahranu, ipak se ovom najebem mile majčice pa se sjetim da u selu ima onaj Milentija što je vavijek nešto slikao, a vele otkad je nabavio kameru, švaleracija u selu skoro da i ne postoji, nazovem njega...
-Alo Milentija! Je l' me čuješ! Umr'o mi ćaća! Ej, 'aj Krsta ti, snimi mi sahranu, pa pošalji da pogledam, pare nisu problem dok dobijem kasetu, šaljem.
Nakon par dana stigla i kaseta, ja upalio...
-ALO MILENTIJA! KRVI ĆU TI SE NAPITI KAD DOĐEM KUĆI, JEBEM LI TI SUNCE, IMA DA TE KOLJEM KRMEĆAKOM , I TO SA GORNJE STRANE!
-ŠTA, NIJE TI JASNO?! E BIĆE TI JASNO! PA JEBO TI SESTRU SVOJU DO POLA KASETE ĆAĆU NOSE U SANDUKU, OD POLA KASETE ĆAĆA NOSI SANDUK! MA NA ČENGELAMA ĆEŠ VISITI KAD DOĐEM DA VIDIŠ KAKO SAM IZUČIO ZANAT!
Veli da mu je nestalo trake dok je snimao, pa morao nastaviti sa druge sahrane, pa se malo zajebo u montaži i da će naći neku đe nema ćaće pa namontirati. Gratis!
-ETO ME TAMO KOLIKO NOĆAS! POKOJNIK JE SVETINJA, I SAM ĆEŠ SE UVJERITI!
Učesnik saobraćaja sa najvećim pravima. Ne jebe živu silu, vozi kao manijak i za njega ne važe ista pravila kao i za ostale vozače. Uvek ima prednost i sve mu je dozvoljeno. U jednosmernoj ulici udari sva četri žmigavca i uredno stane iako niko pored ne može da prodje... Na raskrsnici bez semafora on ima prednost pa tek onda npr. tramvaj... Jebi ga može mu se, prava je faca a ima i TX na tablici.
- Pa gde će ovaj manijak majku mu jebem... Pa budala obilazi celu kolonu preko pune jebem ga u usta škrbava...
- Šššš, ćuti! To je TAKSISTA!
- Auuu... Ok onda... Nisam video!
Postoji nekoliko vrsta aplauza :
- iz oduševljenja, kada neko postigne neko delo koje je jednostavno neprevaziđeno - kada novajlija koji prvi put zakorači na scenu sve jednostavno oduševi i nadahne onim što je izveo o čemu će se pričati dugo dugo vremena
- iz poštovanja, kada se nekom starom majstoru koji je malo zakazao kod nekog svog dela tako daje poštovanje publike da bez obzira koliko je zakazao uvek ima njihovo poštovanje zbog ranijih uspeha kad je bio novajlija
- iz samilosti, kada se jasno vidi da je novajlija jednostavno omanuo na tom polju, ali eto da ne ispadne potpuna budala pred publikom daju mu aplauz u stilu "Ajd' važi nisi ti za ovo, sad se lepo skloni da dođe onaj novajlija iz prvog primera"
- postoji još i plaćeni iliti naterani aplauz, ali u njemu nije važno da li si ti genije novajlija ili propalitet, nego da li će šef platiti dežurne pljeskače da tapšu tebi kada budeš izveo svoju tačku
Матор мушки полни орган, ем се смањио с годинама, ем мораш да му се поклониш да би било шта урадио.
- Драги, шта му је вечерас?
- Навикао се на принчевски третман, чека да да га цмокнеш...
- Знаш шта, много више ми се допадао док је био дворска луда...
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.