
Termin često korišćen u Srpskom jeziku koji se vezuje za osobu (državu) koja često menja mišljenja i stavove prema nečemu kako bi sebi ostvarila bolju budućnost ili se spasila od opasnosti.
(Kao što bi naš čovek rekao :" Ovom je mišljenje promenjivo kao i ovo vreme napolju. ")
Tokom drugog svetskog rata, pored Hrvata, Bugari su bili najveći saveznik nacista na balkanu, stoga su vršili stravične zločine nad Srpskim narodom u okupiranoj Srbiji i pratili Hitlerove zapovesti nepogovorno.
Kako se bližio kraj rata i kako su komunisti iz Rusije upali na teritoriju Bugarske, oni preko noći skidaju Nemačke šlemove sa oznakama SS-a i stavljaju šajkaču sa petokrakom, time stičući punopravno članstvo u antifašističkom pokretu i osiguravajući sebi mesto među državama pobednicama na kraju drugog svetskog rata.
Papagaji podražvanja usvajaju svaku frazetinu ne pomišljajući ni na tren šta ona znači. Ionako rugobni javni svet time postaje još i neizrecivo glup i nepodnošljiv. Srednjaštvo mora svuda da vlada, od prosvete do televizije i s tim se mora pomiriti ali zato ostaje pravo da se svuda i na svakom mestu batinom raskrinkavanja tuku paše i subaše gluposti, neoriginalnosti i imitiranja.
U poslednje vrijeme na talasu jednog lošeg postjugoslovenstva i hrvatske krležijanske komponente utkane i sakrivene u srpsko-jugoslovenskom biću probila je i ova sintagma beogradska čaršija koja se širi neprimetno i na izgled naivno pa je i sami begedijanci usvajaju kao nešto prirodno ne uviđajući skriveno kukavičje jaje pakosti i nipodaštavanja u samom izrazu.
Pa tako, zanimljivo, postoji samo Bg zla čaršija, recimo Prag nema čaršiju ali ima češke ulice, Beč ima samo akademije, valcere i 23 poziva da Serben must šterben, isto tako Sofija iako su oni Bugari oni najgori isto nema čaršiju a Priština recimo, pa to je danas jedan moderan grad mladih ljudi sa svetlom perspektivom šiptarije očišćen od svih loših sećanja, a i još nekih nebitnosti.
Beograd, dakle, to je čaršija, 19. vek, dve ulice, prljavo nešto, kalfe, minderluci i karavan seraj, ali nije recimo kao Sarajevo, u Sarajevu je to simpatično i to je raja, ali ne, ovo je istočnjačko bizantijski prefrigani svijet koji je tako dalek od nas iz Jastrebarskog.
Ali ok, očekivano je i normalno da to koristi neko sa strane ali je ponižavajuće da i sami stanovnici bliže ili dalje beogradske čaršije učestvuju u sopstvenoj stereotipizaciji mada to ulazi u jedan sladak talas autošovinizma i valjanja u sopstvenom, stvarnom ili izmišljenom, blatu.
Beogradska čaršija – to su vam brkate zle žene i njihovi cincarski pokvareni mužjaci koji u mračnim, zagušvljivim i uskim beogradskim ulicama i u podrumima isto tako zagušljivim i uskim koče razvoj cijele napredne Europe i teraju Mešu Selimovića i fra Ivu iz grada i kroje mape Ujedinjene Velike Cincarije i Male Ciganije sa glavnim gradom Adom Kale Batak-Ciganlijom.
Isti takvi glupanderi javne reči uporno kraljicu Dragu Obrenović naizivaju Dragom Mašin a da ih pitate zašto, usvajajući i nesvesno rezultate prljavih kampanja mizoginije s početka 20. veka. Onda Žika Šarenica uradi i nešto dobro, za promenu, a tviteraška gnjila komuna ga napadne zbog kurve kurvetine. Pa možda i postoji ta beogradska čaršija, a?
No, drago moje čedo, znaj, usvajajući pogrešne i naopake riječi štetu činiš i sebi i svojemu narodu, zato pre nego što budeš glup zapitaj se i ugasi tu raskokodanu nemisleću radu bg hroniku u sebi a probudi jednog etimološkog gospodina petra skoka.
Prema naučnicima sa univerziteta u Masačusetsu ljudi najmanje veruju u reklame na Balkanu. Bugari 10 posto, Srbi 12, a najviše veruju stanovnici severnoameričkog kontinenta, čak 90 procenata. E, ovi ljudi žele to da promene! Oni misle da to mogu.
Oni veruju. Oni znaju. Oni su odabrani.
Završili su neki poznati koledž iz Železnika ili vrlo cenjeni beogradski univerzitet, sumnjivog vlasnika koji se dovodio u vezu sa 600kg švercovane droge. Sreća, njegovo je bilo samo 400kg, pa je oslobođen optužbi. Njihovo samopouzdanje je visoko kao pilon novog našeg mosta. To je onaj što se koristi u svrhe snimanje spotova i razglednica. Sposobnost se meri prema etalonu, koji ide od "tetkice koja pokušava da vrati dug Zvezdane od 62 miliona evra" do "nadrogiranog mravojeda koji pokušava da nauči braću Šćepović šta je to gol".
Zabaviti publiku u pauzama između filmova, slagalice i dnevnika nije naivan posao. I ovi ljudi su svesni toga. Pre svega se trude da budu realni. Pa tako, na operu se nosi prašak za pranje veša. Na operaciju stavljanja veštačkog kuka, izbeljivač. Ulošci se boje u plavo da bi pokazali da i kraljevske porodice imaju ciklus. Menstrualni. Ko bi rekao, zar ne?
Kako oni ustvari izgledaju? Ovako, zamislite deset stolica. Na svakoj od njih sedi po jedan član prve postave Čarobne šume u postamsterdamskom stanju, sa ozbiljnim psihološkim poremećajima i kilo dopa u levom džepu. Ispred njih se nalazi tastatura i crveni taster na kom piše NE DIRAJ. Osam sati radnog vremena oni lupaju taj taster i odlaze srećni kući. Jer, znaju da će vas sigurno privući da uzmete kredit ako bankar izgleda kao učesnik gej parade na Islandu ili ima smešak Ber Grilsa posle proždiranja veveričjeg bubrega. Da, kosmodisk će vam izlečiti šuljeve i čukljeve. A ni komšija vam neće hrkati ako tašti kupite secka i kažete joj da se brzine menjaju ako stavi šaku u njega.
Divni ljudi. Hvala vam što nam 15 sati programa ulepšavate.
Ako odmah pozovete, dobićete šlog.
Velelepna skupina velelepnih kulturnih dešavanja koja se odvijaju širom Severne Srbije, uključujući i taj Sombor grad.
Društvo koje se tamo skuplja u tom Sombor gradu sastoji se uglavnom od wannabe narkomana, wannabe kul riba i onih koji zarađuju na istima (Vudu Popaj bi rekao: mlada buržoazija, foliranti i ološ) , da ne ispadne da sam ovako isključiv, ima i ok ekipe, ali se gubi u bespućima wannabe stvorenja.
Tamo trešti wannabe Drum and Bass muzika, prodaju se wannabe ekseri iz radinosti lucidnih i uvek aktuelnih Bugara i wannabe domaćih hemičara, naravno, svi ti ekseri prodaju se pod etiketom niske i kratke Holandije, jer sve na droga sceni što navodno valja je pod etiketom Holandije, osim dopa i sličnih pošalica, mada, za ljude koji te pošalice konzumiraju geografska pripadnost produkata manje je važna.
Takođe, ova divna dešavanja, nagonila su naše divne adolescente (one redovne, i one zakasnele) da se konačno izvuku iz svojih Splinterskih jazbina i već jednom konačno ostave tu biljku koja ih ubija, i konačno krenu u korak sa svetom (iako je svet od ove bolesti patio Devedesetih) i odaju se čarima amfetamina i čarima "rejverske" kulture i postanu pravi wannabe rejveri, nauštrb prljavih duvača.
Naravno, oni koji su počeli izlaziti na ova divna dešavanja u omalenome Somboru gradu su uglavnom napravili tranzit, ili iz klubova na Šurenje, ili sa duvke na Šurenje, samo jedan veoma mali deo slušao je muziku sličnog tipa i pre Šurenja i patio je za ovakvim dešavanjem, mada iz priča koji pripadaju ovoj skupini saznao sam da im uglavnom prethodne dve vrste šurača smetaju, i da su zato ostali na nivou muzike kod kuće, jer pre će sami slušati muziku u svome domu nego što će gledati prethodne dve kategorije kako su šurači. (do nekog novog trenda omalenome Somboru gradu)
- Ideš na Šurenje?
- Jebalo te Šurenje, do juče si se cepao na Stoju.
Boli me kurac ako je to neki film sa šerbedžijom čija je brada puna pirinča iz đuveča, ako sam ukrao, jer mene su ipak grlili zastavom, nudili šećerušom, iz kola pozivali na slavlje, složili smo se ipak: apis nije smeo da ubije kralja, ipak je to kralj, ipak je to zakletva, mada kapiram da bi i raduljica kao kralj posle tri godine bio u novinama ilustrovan preklan sa metresom, oh bože u ovom gradu pivo se nema gde kupit a noć traje ko besna i ti nemaš prsten sa našeg venčanja opet ću fejlovati gorko nikada nisam znao nikada nisi znala al koga boli kurac kad štimac zakucava osmeh, pas, lavež radostan, mlaz vode, slavina, meri fucking cetinić nude/naked, umij se, iznova sve, stadion, mesec, hoću-neću, vlažnost, pička, stativa, cvetojevac, na stepenicama sam ti rekao sve, da me boli kurac i rame od prekjuče, cvetni dezen je dva tri puta počistio ulicu, policija je blagonaklona, pobijedili smo australiju, kaucija, radogost, petonije, sabor taksista i cara uroša, komora konačno oragnizovana dva tri profesora u kolegijumu, plaćamo ih paklicama cigareta i figuricama štrumpfeta al srediće konačno stvari i divlje vožnje rajd mi bejbe tu d mun dok ne svane dan, dan je govno koje oće sve da vidi komšinica znatiželjna sve da razmotri mater mu jebem u pičku ja, njemu, danu.
Nešto sam teo da kažem ali je repetitor sa Crnog vrha tri puta bombardovan i tri puta obnavnljan pao meni na glavu, levu, i nabio me u zemlju, zemlju smonicu, al samo do kolena, jao vidi što je mokra trava reče gola Kotzka Rubykowa stidljivo sevši na proplanku među cvetićima ali još ću ja na poligonu da izbegavam jagodinu paraćin ćurpiju kočiće pobodene - kolotrazi igraju kriket olimpijski nepriznat ili nedovoljno primećen - sport.
Štrudle, ustajala voda, česma, tabure, silosi, oblost, kočanjka, šljive, razmirice, slajs servis u telo, bugari, konačište, šurnjaja.
Opština čija je jedina svrha proizvodnja: građevinskih radnika, građevinskih preduzeća i građevinskog materijala u enormnim količinama. Kada se rodite u ovoj opštini, ako ste muško daju vam čekić i ciglu, a ako ste žensko, građevinara za kog ćete da se udate ne bi li rodili novog građevinara/građevinare. Ako na nekom gradilištu čujete neki čudan dijalekt južnjačkog, znajte da društvo slobodnih zidara Crnotravaca ima svoje predstavnike na toj lokaciji. Uz Rome i Bosance, najzastupljeniji na gradilištima širom Srbije.
"Kako ti napreduje kuća? Jel si bio juče na gradilištu?"
"Pa ne napreduje loše, ali mi je nešto sumnjiv ovaj što mi radi!"
"Što? Nije valjda da drži neke plave klinke u podrumu? Mogu da se kladim da su Moldavke!"
"Ma nije bre to! Deluje mi kao da je zaposlio sve Bugare, a znaš kakvi su njihovi proizvodi! Neću da mi povetarac na proleće odnese krov ili mi mravi pojedu zid!"
"Ma nisu bre nikakvi Bugari čoveče, to su ti Crnotravci! Vidi se da nemaš pojma!"
Ima tako ljudi, bukadžija, koji vole da su uvek u centru pažnje, koji se smeju na sav glas svojim dosetkama, a to počesto umeju da začine i lupanjem rukom o sto. U kafani, na slavama i sličnim okupljanjima oni su najgrlatiji i vode glavnu reč, što i ne bi bilo toliko strašno da im je priča zanimljiva. Međutim, njihovo baljezganje najčešće je smor za prisutne.
Pošto ih sigurno ne možete nadglasati, jedan od načina da ih bar privremeno dezorijentišete i dekoncentrišete jeste i rečenica iz naslova.
- Dobro veče, dobri ljudi! Srećna veridba, omladino! A ovo je budući? Zdravo, momčino, ja sam Budimir, a zovu me Budo. Razumeš, Budimir, a skraćeno Budo, ahahahaha!
- Drago mi je, ja sam Petar.
- A odakle si ti, Pero, a?
- Iz Beograda.
- Iz Beograda, kažeš?! Pa ja sam, rođeni, u Beogradu služio vojsku, na Banjici! E, to je bilo... Slušajte vamo, da vam ispričam... Domaćine, daj jednu ljutu... I tako, bio s nama u vojsci neki Makedonac, Stojče Stojčev, iz Dimitrovgrada. A znate kako smo ga zvali?! Bugarin! Ahahahaha... Razumete, Makedonac, a zvali ga Bugarin! Ahahahaha!
:baaam! šakom o sto:
- Aman, Budo, nemoj da lupaš i rukom. U Dimitrovgradu i žive Bugari.
- A?!
У врло незгодно време, згодно се наместити најљућем непријатељу и омогућити му да те сјебе, у за тебе најгорем тренутку.
У сленгу се овај израз такоће користи да се опише метода „нога-бубрег“, врло блиска керовима који не бирају ни дан ни тренутак у којем ће претући некога, набости га на шаку и саставити га са црном земљицом, уколико сазнају да осумњичен за неко злодело.
- Опет плаво у тренду, а?
- Лако је теби бураз... Не дира те нико, матори је иза тебе. На мене и зец диже ногу, ем сам се наштелио шефу јуче случајно, па је то искористио да ме пошаље на бугарску границу, ем ме је тамо апила мурија, к’о да ми на челу пише да сам из рода лердија, наштелише ме и они...
- У тебрекс, зајебано је то...
- Како није, јебеш му све, дижем руке, од сад узгајам само чланковите глисте.
Osobe koje praktikuju isključivo bapske lekove i metode izlečenja.
- Šta? Što ste me zvali? Šta je ovako hitno?
- Deda opet misli da idu Bugari sa noževima na puškama.
- Opet? Je l' pio?
- Do poslednje kapi. Još malo pa će slava, a mi nećemo imati šta gostima da iznesemo.
- Zovi doktora.
- Neće baba.
- Šta bre, kako neće? Gde je ona sada?
- Eno kuva neke travke. Kaže da nema vajde od doktora i da će deda početi da viđa i pokojnog oca dok oni dođu.
- Ma zovi doktora bre, kakve travke, idem ja da razgovaram sa babom.
- Ništa nećeš postići. A i pusti ih, znaš da su oduvek bili baptisti. Još naša navrnbaba Kostadinka je započela tu tradiciju.
Rizično visok stepen klimanja i nesigurnosti situacije. Znamo da su tu, čvrsto pričvršćenja, ali nelogodan osećaj i strah se pojavljuju prilikom svakog šmirglanja taržančića. Stanje je čupavo i dlakavo a veoma lako može prerasti u sranje.
-Brate, ja pametan nisam. Sve mi je prošlo, samo još Bоtеv Plоvdiv da dođe iz dvojke u iks. Bugari su to, neće me valjda to ukenjati...
-Rizični su oni ove sezone. Ko muda dok brišeš bulju. Ako je brišeš hnjo, hnjo...
-Dragi Bravou, kasni mi već tri dana. CELA! A pre neki dan tokom čina mokrenja nešto mi je izletelo "dole" i bućnulo u vodu. Jesam ti trudna? Da li sam podbacila fetus?
Vaša Mawa Kwastawa
-Draga naša Kwastawa, situacija je zajebana. Ko muda dok brišeš svoji guzu, čiju sliku nam pošalji da bi dobila precizniji odgovor. Do tad vidi da odeš kod ginekologa, možda si udavila fetus.
Imajući u vidu onu narodnu poslovicu :"Koliki nos, toliki ponos", na osnovu naučnog istraživanja može se zaključiti da nas nema ili zbog viška ili manjka u gabaritima,ili smo preponosni ili nemamo ponosa upšte, što se da videti u primeru.
/nadam se da je ovo definicija - paralela/
"Institut für Kondom-Beratung" iz Singena je proveo istraživanje o veličini penisa pa evo rezultata
1. Francuzi: 15,48 cm
2. Šveđani: 15,36 cm
3. Estonci: 15,17 cm
4. Mađari: 14,99 cm
5. Talijani: 14,95 cm
6. Austrijanci: 14,89 cm
7. Danci: 14,88 cm
8. Belgijci: 14,77 cm
9. Nijemci: 14,61 cm
10. Letonci: 14,69 cm
11. Litvanci: 14,55 cm
12. Rumunji: 14,30 cm
13. Nizozemci: 14,28 cm
14. Poljaci: 14,21 cm
15. Slovaci: 14,19 cm
16. Česi: 14,17 cm
17. Bugari: 14,09 cm
18. Slovenci: 14,01 cm
19. Portugalci: 13,91 cm
20. Luksemburžani: 13,82 cm
21. Španjolci: 13,58 cm
22. Finci: 13,52 cm
23. Britanci: 13,32 cm
24. Irci: 12,78 cm
25. Grci: 12,18 cm
Misli se na ljude, malte ne, fosile tj. ne jednom nogom u grobu, nego do vrata. Može da se koristi i kada želimo da uvredimo nekog ko je stariji od nas desetak godina, pa gađamo tamo gde najviše boli- u starost. Mada, umesto "glagoljice" može se koristiti i "klinasto pismo", onda gađamo i u inteligenciju.
- I tako sam ti ja, moj sinko, bio u I svetskom ratu, samo sam gledao kako Bugari padaju, PAM jedan, PAM drugi, PAM treći...
-Alo, deda, kapiram da si senilan jer ti je krštenica ispisana glagoljicom, ali ne moraš jednu istu priču da ponoviš 100 puta.
-To u moje vreme nije bilo, mi smo svi bili jednaki u razredu, ja bre nisam smeo da nosim pernicu koju mi je poslala baba iz Švice, a sad se vi klinci kurčite ko ima bolji fon, bolji mp3,4 kako to već ide, moralne vrednosti su otišle u aut totalni.
-E, imas 30 godina, nisi išao u skolu pre 300, sta se foliraš. Ko da ti je krštenica ispisana klinastim pismom.
Budak,koji je u pauzi izmedju drkanja i gledanja Survivora naleteo na TV debatu izmedju Miroslava Lazanskog i jos nekog analitičara analitičke analize,i od tada ,nakon popijena 3 piva počinje da serenda o geopolitičkim prilikama u proteklih 600 godina.Na čas istorije ušao je 2 puta - jednom da pozajmi sundjer,a drugi put jer je pogrešio učionicu/kabinet. Iritantnost njegovog objašnjavanja,poredi se sa postojanjem prezimena Stanivuk.
- Brate,znam da su ti čukun-čukun dedu Turci na kolac,ali mi smo krivi.Ljudi su samo hteli da napadnu Beč a mi se tu kao nesto isprečili.Zato nam i jeste ovako.
- Brate,znam da ti je pradeda prešao preko Albanije i negde uz put skapao,ali mi smo krivi.Šta nam je trebalo da ubijemo onog njihovog precednika?Zato nam i jeste ovako.
- Brate,znam da su ti dedu streljali Nemci a babu silovali Bugari,ali sami smo krivi.Hitler je samo hteo da prodje do Grčke.A i šta bi nam falilo da smo sad u Nemačkoj?
- Brate,znam da ti je ćale poginuo na Kosovu,ali...
PLJAS,PLJAS,PLJAS
Jedan od igrača čuvene trojke Šešelj - Baja Mali Knindža - Drecun. Paranoični ratni komentator RTS-a koji je izveštavao sa svih ratišta od kosovskog boja na ovamo sve dok nije potpuno zaboravio bilo šta drugo čime bi mogao da se bavi.
Sada kada rata nema pokušava da ga izmisli kako bi imao o čemu da priča i piše u svojim knjigama šešeljevskih naziva.
Drecun (Stoji na nekoj livadi): Dame i gospodo, kao što možete videti i pročitati u mojim knjigama "Drugi kosovski boj", "Strela osvete" i "Motkama na NATO" svakog časa se može dogoditi da Mađari napadnu Rumune i oduzmu im Transilvaniju (Iako su Rumuni 10 puta jači), što će rezultirati time da Rumuni napadnu nas i oduzmu nam Timočku krajinu kako bi nadoknadili tu teritoriju (Iako je 10 puta manja). Usput, napadima se možemo nadati sa svih strana, posebno od bušmanskih afričkih plemena koji žele da nam se osvete zato što su im Vehabije pre 126 godina oduzele dve tuglare u dolini Nila, koplja samo što nisu počela da padaju...
Seljaci tovare seno na livadi na kola, padaju dva podupirača..
Drecun: Šta sam vam rekao, koplja padaju!!! Poznato je da nas i Amerikanci i Nemci i Bugari i Hrvati i Turci mogu odjednom napasti da bi pružili pomoć svojim saveznicima Bušmanima, Rumunima i Albancima s Kosova protiv kojih se naša hrabra vojska borila 1999 godine do pobede...(Uživljava se kao da prenosi postojeći rat)...
Opaska upućena liku koji se ponaša izrazito pičkasto.
- Žare, divi onu preko puta. Joj, život bih joj dao da mi upropasti.
- Lepa devojka doista.
- Šta bre lepa, bomba! Ko li ono jebe da mi je znati? A da je startujem, a šta kažeš? Jooj, vidi je bre kakva je, evo već me podilaze žmarci. Kako ONOME da priđem?
- Pa priđi polako, spontano, staloženo, predstavi se lepo, reci da si je video ranije i da od tada misliš na nju. Pohvali joj boju očiju, osmeh. Ne zaboravi da je pitaš da li ima dečka.
- Oči... Osmeh... Zapamtio. Koji će mi kurac njen dečko, ona mi treba, da joj ja pokažem šta je prava muškarčina. Joj, kako bih je častio...
- Odlično, ponudi se da je častiš pićem.
- Je li Žare, je l' posećuješ ti ponekad ginekologa? Kakvo bre piće, kurcem bih je častio, odakle mi kinta za piće, znaš da sam sve pukao na onu dojavu za Bugarsku drugu ligu, glupi Bugari ni utakmicu ne umeju da nameste...
Balkansko poluostrvo je istorijski značajno mesto u Evropi. Njegova istorija ide mnogo milenijuma unazada do začetaka bacanja kamena jednih na druge. Neki od prvih oblika ljudi su evoulirali bas na ovoj lokaciji, ali nisu puno napredovali od tad. Narod na Balkanu je, možemo tako reći, politeističan, ali tradicionalno obožavaju samo nekoliko bogova: Ožujsko(božanstvo sreće, u nekim predelima se naziva još i Jelen ili Nikšićko), Pelinkovac (bog snage), Slanina (božanstvo zdravlja i muževnosti) kao i najmoćnije od svih: Rakija(božanstvo smrti i ludila). Ovaj predeo je oduvek bio naseljen raznim vrstama od kojih ćemo nabrojati neke.
Albanci - vrsta koja je posvećena tome da postane većinska vrsta na Balkanu, Švajcarskoj, EU i ostatku sveta, čak i u Kini(zasad neuspešno, ali SAD rade na rešavanju tog problema),
Bošnjaci - ova vrsta ima krizu identiteta pošto nisu sigurni da li su poreklom Hrvati ili Srbi,
Bugari - oni su u stvari Cigani, Turci i Tatari, ali za ostatak sveta su poznati kao slovenski narod,
Hrvati - oni će izazvati nerede bilo gde: bilo da je to tenis, vaterpolo, rukomet ili Dalmatinska izložba pasa
Grci - oni poseduju sve, zapravo velika je verovatnoća da poseduju i tebe, ali toga još nisi svestan. Vole sir
Cigani (Romi) - oni su svuda osim tamo gde bi trebalo da budu - u Indiji
Crnogorci - u stvari oni su lenji Srbi
Rumuni - narod kome je nacionalno jelo paprikaš(spore se sa Mađarima) i sa velikim brojem Cigana koji govore mađarski
Srbi - njih svi mrze zato što žele svu moć samo za sebe
Slovenci - oni u stvari nisu više Sloveni. Izdajički pederi (nemojte to shvatiti bukvalno (shvatite to kontra bukvalno (tačnije kad bolje razmislim shvatite kako god hoćete)))
Turci - okupirali ceo region na nekih 500 godina (+- koji vek) i sjebali sve totalno
Film koji bi kad bi bio snimljen ponizio originalni film toliko da bi Stalone lično došao da popuši glavnom glumcu. Bio bi to film sa mnogo krvi, jer prosečan Srbin inače ima mnogo neprijatelja, pa dok ih sve ispegla i natakne na kurac i 10 delova bi bilo malo. Materijala ima na pretek.
Srpski vojnik Ratko se vraća iz rata u svoje rodno selo u podnožju Goča. Zbog remećenja javnog reda i mira pod dejstvom domaće radze hapse ga i odvode u lokalnu stanicu. Kad se otreznio, popizdeo je i ispeglao lokalne muljave pandure pa su ga prebacili u Beograd. Tamo ga u zatvoru muče zbog frizure "Milanče Stanković" i on pada u depresiju. Porodicu nema. Izjeli ih vuci na Goču. Uskoro mu puca kurac i priprema totalnu osvetu. Plan je spreman. Beži iz zatvora i snabdeva se srpskim nožem, rakijom i bombama. Vraća se u zatvor da pojebe upravnika i sekretaricu, baca par bombi i sve ih pobije. Diže se opšta frka. Vanredno zasedanje skupštine. Derbi se odlaže. Upada u skupštinu, izjebe predsedavajuću, baci par bobmi i reši narod bede. Usput je zapalio par ambasada i pobio sve unutra jer mu Hrvati, Šiptari, Ameri, Nemci, Francuzi, Liliputanci, Gvinejci i Kongoanci idu na kurac. Rumune neće da dira jer su Bugari. Nastavalja dalje u novim er maks patikama. Baca bombe na banke, državne ustanove, Toleta, Vuka i mnoge druge, jer mu i oni idu na kurac. Šalterske službenike je zakopao u grobnicu na Kališu. Na kraju kreće ka konačnom cilju, da smeh Lee Kiš pošalje u zaborav. Upada u njenu emisiju gde nailazi na Zoranče, najveću neprijateljicu koja je pokušala da ga spreči u njegovoj nameri. Ali Ratko uspeva da baci bombu i hrabro gine, a sa sobom na onaj svet je poveo Leu i Zoranče. Svi srećni i zadovoljni, Ratku se diže spomenik umesto konja. Kraj.
Dokaz da se laganje ne isplati. Ne zato što će da te stigne zaslužena kazna ili nešto slično, već prosto zato što taj CV niko i ne čita.
Jedan ortak pomaže drugom da napiše CV:
-Škola?
-Gimnazija...
-Ali čekaj, studirao si ti nešto?
-Ma prava, ali napustio sam posle godinu dana.
-Pa dobro... "Apsolvent pravnog fakulteta". Dobro... Radno iskustvo?
-Radio sam kao konobar godinu dana...
-Ok. "Menadžer u ugostiteljstvu, dve godine". Još?
-Pa ono malo na trafici.
-Dobro, "Komercijalista, godinu dana". Još nešto?
-Jedino ono na splavu što sam par puta radio kao izbacivač sa burazerom...
-Odlično! "Šef obezbeđenja, godinu dana". Ok, jel imaš dozvolu?
-Imam, B kategorije.
-"Posedujem dozvolu B, C i D kategorije."
-Daj bre, šta lupaš više!?
-Ajde ne kenjaj, kao da će neko stvarno da ti traži da voziš autobus, jel si ti normalan?! Poznavanje jezika?
-Pa ono, znam kao engleski... Učio sam u školi i francuski, ali ni tad ga nisam znao, a kamoli sad...
-"Tečno govorim engleski jezik, poznajem francuski." Čekaj, čekaj... "...Ruski i Bugarski."
-E brate, preteruješ!
-Pa što ne pišeš sam kad si tako pametan!? Ruski i bugarski ti je isti kurac ko i srpski, šta tu ima... A može da ti zatreba ako posluju sa Rusima! A Bugari su u EU sada. Mnogo si pglu. Dobro... Poznavanje rada na računaru?
-Pa znam nešto malo Office...
-"Vrhunsko poznavanje rada na računaru." Dobro, evo još ovo, i ovo... Aha, "odgovoran, komunikativan, timski rad, kurac, palac..." Ok! To je to. Šaljem...
Kancelarija šefa HR službe:
-Marija!
-Izvolite...
-Ajde proveri mi mejl na tvom kompu, ja ovde igram poker, ne mogu sad da prekidam.
-Važi, šefe... Nema ništa, samo još pedeset CV-a...
-Ništa, odgovori svima da ćemo se javiti... ma u stvari, šta ima da odgovaraš, briši to... i čekaj... evo ti od onog Markovog bolida papiri, nosi dole u računovodstvo da mu otvore radnu knjižicu. I dođi posle ovamo, trebaš mi nešto da mi pomogneš, hehehe...
-Važi šefe, hihihi...
Metoda kojom se u Srbiji dodeljuju imena ulica, parkova, škola i sl.
Beograd, oktobar 1944.
- Dobar dan, danas svečano otvaramo O. Š. "Josip Broz Tito i Reks" koja je ime dobila prema najvecem sinu naših naroda i narodnosti koji je pre nepunih 8 časova sa Crvenom armijom i svojim psom Reksom oslobodio Beograd.
Beograd, januar 1991.
- Danas svečano otvaramo O. Š. "Nikola Kalabić" koja je do ovog trenutka bila poznata kao O. Š. "Josip Broz Tito i Reks". Broz je zlotvor koji je sa Crvenom armijom i svojim psom Reksom ubio više Srba nego svi Nemci i Bugari zajedno, za razliku od Kalabića, koji je baš bio kul istorijska ličnost.
Beograd, oktobar 2000.
- Danas svečano otvaramo O. Š. "Vojislav Koštunica". Ime smo promenili iz Nikole Kalabić, koga još uvek gotivimo, zato što smo shvatili da je Koštunica, ipak daleko važniji u celokupnoj istoriji srpskog naroda, što, bez sumnje, možemo reći danas 6. oktobra 2000. godine.
Beograd, maj 2007.
- Danas svečano otvaramo O. Š. "Marija Šerifović" koja se ranije zvala "Vojislav Koštunica", ali pošto smo shvatili da je on običan trut koji ništa značajno nije uradio, rešili smo da školu preimenujemo Marijinim imenom koja nas je sinoć zadužila pobedom na Pesmi Evrovizije.
Beograd, jun 2011.
- Dobar dan, danas svečano otvaramo O. Š. Novak Đoković koja je ime dobila prema našem najuspešnijem teniseru koji još uvek nije broj jedan u svetu, ali očekujemo da će to postati do septembra dok deca ne krenu u školu. Mislim, baš bi bilo bezveze da deca idu u školu koja nosi ime nekoga ko nije prvak. Kao što se do sada zvala po Mariji Šerifović koja jednu dobru pesmu nije snimila od Evrovizije.
Nešto što povezuje, kako razne osobe, tako i čitave etničke grupe i rase, tokom čitave ljudske istorije.
To neko jedinjenje svega lepog i najboljeg.
Stara narodna umotvorina:
Dabogda ti Kostić hejt proverav'o.
Vuk S. Karadžić:
Kanda je bolje prst međ' tuđa vrata turiti, nego Kostiću dati hejt da ti proverava.
Narodna umotvorina iz centra Italije:
Bolje na strujnom stubu sam se obesiti, neg' Kostić na stub srama da te metne.
Rumuska poslovica:
Kad zarati, a ti se sa Bugarima udruži, jer Bugari su večito sa Mađarima ratovali. A Kostić je Mađarot olol.
Poljska pripovetka:
Jednog dana navratio Adolf u naš lepi kraj da nauči Polku igrati, jer mu Marlen Ditrih mLogo polku voljela. Te on navrati u "Kostić a la Magur" školu plesa, gde ga Stefan Osom Senior poduči valjanoj igri. Kada se vratio u Njemačku, pokaza on Marlen taj divan ples, a ona ga šutnu štiklom u jaja i ode podruku sa Hansom Mitraljezcem. Ispostavilo se da je Adolf iskusio čari Užičkog kola, što se Marlen nikako nije svidelo. Sledećeg dana, Adolfo izvrši napad na našu velelepnu zemlju radi osvete, ali Kostića ne nađe ni pod zemljom Poljskom.
Ruska veteranska priča:
Mađari su vječitoja bili drugarija našaja. Da neje bilot Kostikajata Junaškaga, nikada u velikom ratu Mojka Rusja ne bi pobjedu izvojevala.
Galska Legenda:
Kostikus Kulenikus Osomenius doneše taj divan biljkot iz našego prijateljsko Serbje, te naš Drujd spremjaše osom biljno napitakot. Da neje njega belo, Cezarikus bi davno pobjeda izvojevakus.
Dirljiva priča sa bliskog istoka:
ستيفان كوستيس، وهو الشخص الذي حقق الكثير لبلادنا الرائعة ، التي فعلت الكثير لشعبنا، الذي نحتفل به كالله، الامبراطور وملك الملوك. نحن لا نعرف ماذا نريد أن نقول، لكنه كان رهيبا.
Kineska tradicionalna poslovica:
斯特凡科斯特線是更好!
Citat iz knjige "Kako razumeti njegovu Awesomenost, iako je nikada ne mogu postići":
StefanKostić: "Ja sam Awesome".
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.