Najveća laž koju roditelji mogu da progutaju.
Izraz koji u krajnjem očajanju koristi čovek koji celog života crnči, pokušava da stvori nešto, a drugi uvek kupe kajmak i sve njegove zasluge pripisuju sebi. Ovo: KUJ je moravsko-šumadijski lokalizam.
Selo negde u Srbiji. Mile je poljoprivrednik, a Rade vrši otkup poljoprivrednih proizvoda.
Rade: ''O, Mile 'de si bre?!
Mile: ''Eve me, tu na. Manda' se po njive ceo dan pa eto, dođo' do tebe da vidim 'e l' će mi platite za onaj kukuruz što vam dado' prošle godine. Još mi niste platili. Pa sam vi dao one 3 junice za bam-badava, još mi ni za nji' niste ništa platili. Zasadio sam 10 'ektara žito, izgleda će rodi ove godine, al' mi trebaju pare za naftu za traktor i za kombajn, pa zato dođo', a i za ostale pare što ste mi dužni da vidim šta ćemo.
Rade: ''U, bre, Mile, kućo stara! Pa nije valjda dotle došlo da nemaš ništa? Pa znaš i sam da nisu još stigle pare, sve živo kasni, ne mogu ništa da naplatim. Radimo, radimo, glave ne dižemo od posla. Moma i ja jurcamo na sto strana svaki dan. Da nema nas ne bi imali nikom ništa da prodate. Nego, kad već reče ta 10 hektara žita... Kad ga ovršeš, ja ću da ga otkupim od tebe. Tad će valjda da budu pare. Samo ti spremi žito.
Mile: ''A, bre, Rade, nemo' da me zajebavaš tu na! Sti blesav? Nisam ti ja od jučer! Pa doš'o sam za pare za naftu. Sa šta da ti dovučem žito, sa šta da ga ovršem, ako nemam naftu za traktor i kombajn?! Pa treba i ja 'leba da je'm. Imam i ja decu, nemaš i' samo ti. Ti i ovi tvoji 'ajduci uzimate od nas seljaci sve: i žito, i kukuruz, i stoku, i voće, i povrće, i 'ranu za stoku, i sve živo! Kad treba nešto da se da, kad vi treba neka pomoć, prvi ti i Moma trčite kod men' da vi pomognem. Koliko sam vas puta ugostio kod sebe k'o braću rođenu, nikad niste otišli od men' nepočašćeni. Kol'ko sam vi puta pomog'o oko kuće, a da nisam ni dinar tražio. Ispoštovao sam vas ki najrođeniji, a ti sad tako. Godinu dana me zajebavate obojica. Kad men' nešto hitno, kad men' gori pod noge, onda nema. Sam', bre, trpate za sebe, živite ki carevi, a ti, Mile: ćuti, radi k'o konj i trpi! Kuj te jebe i za šta! E, eve vi kurac moj! Ne' sad da dobijete ništa dok mi ne platite ono od onomad!''
Rade:'' A je l' tako, Mile!''
Mile: ''E, tako!''
Stavljanje sagovorniku do znanja da traži mnogo od vas. Izraz nema mnogo smisla, ali uz odgovarajući ton, sagovornik će tačno znati šta ste hteli da mu kažete.
1: E brate, danas mi dolazi riba, Tijana, pričao sam ti o njoj. Ja sad idem da kupim pićence i neki film, a ona će skoro da stigne pa ti časkom namesti moj krevet, ali nemoj previše da zatežeš malo mi to pederski, složi mi u ormar one stvari sa fotelje, prebriši malo prašinu jer je alergična, pa onda onako usput usisaš malo bar spavaću sobu i spremi pohovane tikvice sa kačkavaljem za dvoje, a možeš i za troje pa ti da jedeš kasnije kad ode.
2: Eee važi, da nećeš i da ti prdnem možda?
1: Znači tako. Nikad nisam mogao da računam na tebe. (Pokunjeno odlazi pomiren sa sudbinom i kreće sam da namešta krevet.)
A u zadnjih par godina, treba mu i dozvola da uđe.
Šta bi bilo kad bi bilo. Da baba ima kurac bila bi deda. Teoretska postavka o kojoj bi oni najmaštovitiji mogli da razglabaju danima, i da, kako diskusija napreduje, srpskim mačem i štitom osvoje svaki pedalj kugle zemaljske. A kada bismo uz te dve alatke imali još i topove? Jaoooo!
Ugare bismo lomili natenane, s užitkom. Veneciji bismo izbijali potporne stubove, jedan po jedan, dok razmišljaju o predloženom savezništvu. Vizantija? U Carigradu ne bi ostao kamen na kamenu. Turci? Kakvi Turci, kakvi bakrači. Napunili bismo im rečnike srbizmima. Svet bi bio naš.
Samo, topovi Dušana ne bi spasili od smrti. Opet bi ga nasledio neko nejačak.
Rečenica kojom se isključivo služi prosečni muškarac koji je posle mnogo godina lutanja, mučenja i rintanja konačno uplivao u mirne vode i sada za sebe može da kaže da je zadovoljan. On ima dovoljno para, sve dugove je isplatio, u kladionicu ne mora da ide sem kad ode na piće sa drugarima ili da osmotri novu radnicu, auto ide bez problema, deca ( ako ih ima ) se pooženila, poudala i otišla iz kuće, ima sasvim razuman višak kilograma, primeren ostatak kose...jednom rečju on je SREĆAN ČOVEK. Pa...skoro.
D : Je s' to ti, Miroslave, gimnazijski druže moj...?
M : Jeste, ja sm Miroslav, samo ne mogu da se...
D : Pa, ja sam, bre, Dragoslav, išli smo zajedno u Prvu Petoletku!
M : Jooj, jeste! Dragoslave, 'de si prijatelju sto godina...!
D : A ja baš ovih dana razmišljam o tim vremenima...
M : Pa, jes' bili smo mladi...Nego, šta ima novo?
D : Ma, ništa me ne pitaj - sve naopako. Posle gimnazije sam pokuš'o nešto da upišem, nije išlo pa se zaposlih kod pokojnog tate u garaži. Aaaaa, krvav je to pos'o, Miroslave moj. Evo, i dan-danas to radim i pravo da ti kažem, muka mi je više. Odvrni, zavrni, odvari, zavari...ode život, jebiga. Nisam, bre letovao 5 godina! Sin i ćerka već 10 godina studiraju - nikako da završe, stoke nijedne...i tako. Odem ponekad u kladionicu, samo da bacim pare, šta ću. Gubim pare, kosu i živce k'o i svi. Dobro, a kakav si ti ? Kako preživljavaš?
M : Pa, ne znam kako da ti kažem...Eto, još samo da pustim sise pa i žene da se rešim...
Drevna narodna izreka koja na veoma plastičan ali i bizaran način govori o beskorisnosti, suvišnosti i totalnoj nepotrebnosti postojanja jednog ljudskog bića. Diskretnosti oslobođen komentar, upućen nesrećnoj majci koja je verovatno propljuvala likvor rađajući jednu, ispostaviće se, običnu cepanicu. Ustvari, siguran sam da bi i jedna cepanica bila mnogo korisnija od osobe u biti - zgubidana koji badava troši vazduh i džaba hleb glođe, što se kaže. Njegova ili njena nesposobnost poistovećuje se sa sposobnošću nadgrobne ploče da diplomira na FON-u, što je, priznaćete, ne baš previše težak zadatak. Elem, srpski narod je uvek umeo da bude duhovit u situacijama koje su to od njega zahtevale i ovaj slučaj nije ništa drugačiji. Naravno, niko se pametan nije setio da jadnim svinjama donese taj jebeni kamen iz naslova ali to je već neka druga tematika.
- Sine, ajd' molim te skokni do šupe i nacepaj malo drva. Za'ladelo nešto u kući, promrz'osmo živi, jebotebog...!
- 'Oću, ćale, 'oću...***
- Pa, dobro, doktore, kako je naš mali...?
- Ah, šta da vam kažem...Ja i dalje ne mogu da pojmim kako je samo jednim jedinim zamahom uspeo sebi obe noge da odseče! Jeste li vi sigurni da ga nije napala neka kriminalna grupa ili horda...?
- Ama, kakvi, doktore, pa znamo mi našeg sina! E, Radmila, Radmila...Bolje da si drvo rodila, hlad kravama da pravi nego što si doživela da ti rođeni sin sopstvene noge za potpalu seče...!
Onaj koji zna da ima komarca u sobi, ali ne radi ništa povodom toga.
Zajebantska prozivka dobrog ortaka, svesno gramatički neispravna u potpunosti, u situacijama kada njegova supruga, devojka ili bilo koji druga verzija "lepše polovine" postane tetka.
Viša sila, neki kurac, seks između redova.
- Sve sam uradio kako treba i opet nisam prošao! Jebem ti državu i dozvole i gradnju i ....
- Nisi podmazao šine, sigurno.
- Šta ti je to ?
- To je ono što jebe naše koke, a nije pevac.
Ma ko ga jebe.
- Stavio sam malo bibera. Jel treba još?
- Ma ko ga jebe. Kad je bal nek se jebe i princeza.
_______________________________________________________- Ej, pa ja nisam naručio pivo.
- Pa rekao si pivo.
- Ma ko ga jebe. Kad je bal nek se jebe i princeza.
_______________________________________________________- Hoćemo ići na treći čas?
- Ma ko ga jebe. Nismo bili na prvom i drugom nećemo ni na treći. Kad je bal nek se jebe i princeza.
Pitanje koje ti postavlja neka gistro Srbenda, kad mu kažeš da slušaš Eminema (ili Nirvanu).
Mislim, šta to mene treba da zanima?
Šta slušaš?
-... Eminema.
Ti znaš da on mrzi Srbe?
Najgora kletva za grobare, kamenorezce i slične profesije koje ostvaruju profit na nesreću drugih ljudi.
sin grobara: Dobro bre ćale, dokle ćeš da ideš na parastose nepoznatim ljudima?
otac: Ćuti bre!!!...Ovaj je radio u Nemačku, nego maloj Mariji iz susedne ulice umro deda, zašto je ne pozoveš da nege izađete, daću ti i auto ako treba.
sin: Jaoj ćale, kad bi Bog dao da ljudi žive većno.
otac: JESI TI NORMALAAAAN!!!! A POSLE DAJ ĆALE PARE ZA OVO, DAJ ĆALE PARE ZA ONO!!!!
Jedan od duhovitijih načina da se našalite sa drugarom koji se sprema za izlazak. Međutim, kao i svaka šala, nije baš poželjan u svakoj prilici.
- 'Ej, ja sam. Je l' mi kod tebe crni sako?
- Pa, ti još nisi krenuo? Jeste, kod mene je.
- Dobro. Sad ću da svratim po njega.
- Je l' si se okupao?
- Jesam.
- Obrijao?
- Jesam.
- Isekao nokte, namirisao se?
- Jesam , jesam, što pitaš?
- A je l' misliš da ćeš da karaš nešto, a?
- Idiote, jes' ti jeo bunike?! Pa, znaš da sam krenuo na sahranu!
- U, da, jeb'o te, izvini...
Česta pojava kod muških jedinki gde se svakog jutra pitate da li se ispišati k'o čovek, ili ga izdrkati k'o majmun.
Često mi se desi da se probudim sa kamenom erekcijom. Možda je to zbog snova, možda zbog manjka seksa, možda zbog moje ultrapotentnosti ili možda samo zbog toga što mi se dig'o.
Keva me još od malih nogu učila da tempiram kada ću ići wc, tj. da naviknem organizam da idem da kenjam i šoram ujutru, u to doba pred školu, tako da me ne hvata "frkica" na času. Ja evo, već treću deceniju svog života kenjam čim se probudim, osim ako ne zaboravim, a volim da šoram i kenjam u isto vreme, ništa slađe.
Problem često nastaje kada se probudim sa jebenom bejzbolkom u gaćama. (onom šuntavom, što se prodaje po ekskurzijama na Kopaoniku i Zlatiboru, ima ispisano jebeno ime mesta, tipa čajetina, i predstavlja svojevrstan suvenir, pravi komad drveta koji je simbol čitave kulture toga mesta, jebena bejzbolka)
Ustanem sedem na šolju, čekam da se iskenjam dok ne znam šta da radim spreda. Dal' da piškim ili da se igram. Najčešće bih ga tako slatko izdrkao, jer je jebeno tvrd stamen i u najboljem izdanju, ali mi se u isto vreme i mnogo piški.
Onda probam da zavučem u šolju, ali teško ide (tu ide tehnika dijagonalnog šoranja u sam vrh šolje, ima negde neka definicija o tome), onda ga izvadim pa krenem da drkam, ali jebeno mi se pripiša.
Tu nastaje najgora dilema koja me skoro svakog jutra muči. Ako se ispišam, drkanje posle toga mi neće biti toliko zabavno, a i odužiće se, a ako ga izdrkam (ako uspem, a da urin pod pritiskom ne pređe u kontraofanzivu), neću moći da se ispišam odmah posle toga, zbog nesavršenosti muškarca kao jedinke. A mnogo volim da se ispišam ujutru, onako, junački.
Sve bi to možda bilo mnogo lakše da nemam tu naviku da se iskenjam svakog jutra, a pošto sam brzi kenjač onda sam već do sada obavio taj posao, ako ne ceo, a onda barem do pola, a guza musava.
Najčešće se ispišam, pošto ipak više volim da se olakšam, a onda ako imam vremena i ne moram nigde da idem, vratim se posle 10-15 min pa odradim i to drugo.
Ne znam za vas, ali ja tako.
Sve u svemu, žene su blažene, one nikada nisu u dilemi.
Kratak CV porno glumca.
Rečenica koju često možemo čuti u filmovima holivudske produkcije. Na nju dotadašnji negativac, koji je naprasno odlučio da pomogne glavnom junaku u svojoj borbi protiv zla, odgovara sa onim prezajebanim: "Ne znaš.". Time je kupio njegovo poverenje i onda zajedno kreću u totalnu osvetu.
Izraz kojim muški karakterišu devojku sa izrazito malim grudima, vidljivim tek toliko da zaliče na bubuljice.
Zagoreli:"Jao, jesi vid'o onu malu, ne da bih je.."
Napucani:"Ma, vidi je, bre, da joj iscedim bubuljice, pa da je pošaljem u vosjku!"
Oni ljudi koji ubacuju dinar u automat za kucanje karata u GSP-u, i tako ga onesposobe da izvrsava svoju zlocinacku funkciju.
Pitanje dosadnim telefonskim anketarima, po teoriji zavere, članovima satanističkog kulta i zapadno-vijetnamskog lobija, koji sa strašću prodavaca kirbija ispituju građane o totalno nebitnim stvarima.
Takođe postoji teorija da su ovi ispitivači ustvari lopovi i proveravaju da li ima nekoga kod kuće.
- Dobar dan. Sprovodimo jednu anketu o položaju Aboridžina u Srbiji. Da li ste zainteresovani?
- Ne! :tutututu:- Dobar dan. Imate li minut? Sprovodimo anketu o kolaču u tiganju.
- Ne! :tutututu:- Dobar dan. Sprovodimo...
- Pa pička vam materina lopovska,umesto što me pitate šta mislim o ocenama sinovca Dinkićeve tetke, što me nekad ne zovete da mi kažete da sam dobio neke pare?!