
Često opravdanje dede kad na nešto ne želi da odgovori.
- je li deda, ti si iz ovog Miloševa?
- jesam dete.
- a jel znaš Gordanu Jankovu, to mi devojka.
- znam.
- a kakva je ona?
- ne znam dete, ja sam star.
- ma reci bre deda kakva je.
- ne znam bre, ti kažem da sam star.
- ajd bre kaži.
- ja sam star, ali ovi što su je jebali hvale se s njom, kažu da je baš dobra.
Kad odeš sa mamom u butik da kupiš sebi farmerke, a mama hoće da uzmeš za dva broja veće pa da ti mogu i sledeće godine.
U Butiku:
-Sine, vidi kako su ove lijepe, baš ti lijepo stoje.
-Ali mama, ove su dva broja veće!
-Pa, znam, da ti mogu i sledeće godine, da ne kupujem i sledećeg mjeseca još jedne.
-Ali...
-Nema ali, ako hoćeš uzmi ove ili ništa!
-Dobro, uzeću ove!
Likujuće pitanje majstora, koje automatski nameće zaključak da je prethodnik navodno opasno zasr'o i da će sad on kao veliki znalac povaditi stvari. Postoji i lekarska varijanta "Ko ti je ovo prepisao?".
- E tebra, jel' može ovaj tet da se prepravi nekako, npr. u naš grb?
- Ma gde može, pa ko ti je ovo radio, sjebao te skroz?
- Ma ja sam pokušavao nešto dok bio u tvorza, bilo mi dosadno pa improvizovao.
- Pa ono nije strašno, mislim mog'o bi ja to da prepravim.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
- Auu, šta rade ovi... pa koja budala ti je ovo prepisala.
- Izvinite doktore ali to je vaš izveštaj!
:gulp:
Dete u disfunkcionalnoj bračnoj zajednici.
Majka: Reci ocu da ti da pare da ideš u prodavnicu.
Dete: Tata, rekla mi mama da mi daš pare za prodavnicu.
Otac: Pitaj majku koliko para treba.
Dete: Mama, pitao te tata koliko para treba.
Majka: Sto dinara.
Dete: Tata, rekla mama da mi daš dvesta dinara.
Otelotvorenje sreće. Nema dalje. Veća sreća nego posle najboljih trideset sekundi tvog života.
A: Šta je bre ovom konju?
B: Ma pusti ga, bre, prošao godinu pa je srećan k'o dete u prodavnici igračaka.
Kad jedan ortak dobije klinca i (kako to biva) malo više se oduševljava pred ekipom, što oni, naravno, ne kontaju, pa pokušavaju da ga malo spuste i pretresu nešto uobičajeno o filmu, fudbalu, pivu... on im, jadan, ispali ovo iz naslova.
- ...Ama, ljudi, razumite me... ne znate vi kako je to kad dobiješ dete...
- Tja, možda ne znaš ni ti...
Nekom intuicijom i dete shvata da je transfer iz u veoma ozbiljan posao.
x bialjt
Ozbiljniji od deteta na tuti može biti samo onaj ko nije stig'o do iste.
Usr'o se ko grlica.
Predstavlja predmet jedne od najomiljenijih seoskih igara. Naime, ako ste ikada bili na selu, a Bože moj gradsko ste dete, verovatno ste upoznati sa ovom igrom. Ona izgleda otprilike ovako: neko od seljana vam da zadatak da uradite neki seoski posao (što komplikovaniji to bolje), za čije obavljanje treba da koristite alat za koji nikad niste ni čuli, niti ga videli, a da ne govorim o vašoj veštini korišćenja istog. Pritom verovatno i ne radi. Da bi igra bila još interesantnija, najčešće je rejon vašeg delovanja blisko na neki način povezan sa životinjskim izmetom. Vrhunac igre predstavlja kada seljanin, u ovom slučaju vaš poslodavac, gledajući vas kako se jebavate sa kojekakvom mašinerijom, do pola u govnima, poziva svoje ortake koji brzinom svetlosti napuštaju mobu ili čime god se bavili, kako bi se zajedno smejali i uživali u porazu grackog deteta.
Ono što nisu uračunali jeste kreativnost gradskog deteta u činjenju osvete(veličina direktno proporcionalna vremenu provedenom u gradu), koja će biti barem dvostruko brutalnija.
Radašin: E Igore, idi uzmi fiberštrucnu i zameni kravama vimenik.
Igor(jebaću vam kevu, ima da ga zamenim, šta god to bilo..): Evo saću..
.....5 min kasnije (Igor uvaljan u smesu kolomasti, kravlje balege i neobranog mleka i dalje besomučno pokušava da natera jebenu skalameriju da proradi).....
Radašin(bezuspešno prikrivajući smeh): Milojiiiiice, Maradoooona, Stevaaaane, Ljubiiiiinka, dolaz’te brzo da vidite Ivanovog malog....
(oko Igora se napravio krug ljudi koji zadovoljno posmatrajući ovu scenu, grohotom se smeju i naizmenično iznose vickaste komentare)
Milojica: Igore pa di si u’vatijo fiberštrucnu za kleizablu, pri’vati je niže kod remenika, haahah..
Ljubinka: Hahaaha....Cccc, šta ti je gracko dete, niš’ ne može sam da uradi....
Igor(tako a? Otići ćete vi na spavanje pa ćemo onda da vidim šta je smešno...).
Dete kome se nista u zivotu ne sme zameriti.
Da sam joj ja birao ime, nazvao bih je Nada.
Izuzetno oćna riba koja hoda kao da je jahala burad.
Izraz se koristi u mnogim prilikama. Od izvlačenja kod pandura: "jao nemojte on je sa sela juče došao u grad", preko ponižavanja u društvu: "daj pogledaj ga bre hardcore dete sa sela", pa sve do moje omiljene fraze u busevima GSP-a.
Gužva na stancici. Bus staje a pored tebe gospodja sa enormnim šeširom i cvikerima (toliko velikim da joj jedva i celo vidiš) u belim rukavicama sa lisicom iz prošlog ili predprošlog veka. Glava uperena u nebo, kao da traži nešto od Boga, i sa velikom distancom stoji od svih prisutnih. Majstor otvara vrata a ta ista gospođa se zaleće poput sumo rvača i obara i gura sve pred sobom. Konačno si ušao i pošto si takve sreće stojiš pored šipke gde se i gospođa drži. Kreće bus i taj trzaj pomera gospođu koja sa svojih 70+ kilograma staje na tvoju nogu i ne pomera se!!! (velika debela štikla u 95%slučajeva) I tada ide ta čuvena izreka: "neka gospođo ja sam dete sa sela" naravno glasnijim tonom da bi privukli pažnju. U tom trenutku kada se taj leteći tanjir na glavi zarotira i pogleda te, snažno cimneš nogu i kažeš, nadovezujući se na malopređašnje: "navikao sam da me svakakva stoka gazi po nogama"!!! U neretkim slučajevima gospođina stanica je upravo sledeća.
Opaska koju muž upućuje ženi kada njihovo dete odbija da jede kuvano povrće.
Obično se misli na to da je dete počelo da se samozadovoljava.
Najlakši način da naterate dete da vam kupi potrebne namirnice.
Priznajem, stizao sam i za 3 minuta kao mali...
Ovo izjavljuje osoba za bilo koj sport koj ne zna da igra.
Basket 3 na 3
Lik: (puca trojku i promaši ceo obruč) OVO JE NAJGLUPLJI SPORT NA SVETU! Ne znam kako neko može da ga igra...
Roditeljska indirektna pridika koja ti u isto vreme nabacuje osecaj krivice jer ne ucis, i strah od cinjenice da ces postati deo radnicke klase kao tvoj tata.
Једна од посебно курчевитих примедби упућених кучкарима од стране заједљивих фосилних остатака по парковима.
Као и већина таквих опаски, наводи на бескрајна размишљања о узрочно-последичном односу људске глупости и стања у земљи, или на паметнију опцију - простодушно терање у три пичке материне. Дешава се, међутим и ово:
(истинита прича)
-Гледај матору кобилетину и ђувегију, БОЉЕ ДЕЦУ ДА ШЕТАТЕ А ТЕ ЏУКЕЛЕТИНЕ У КОНТАЈЊЕР ШЧУЛИ?!
-Баба, а имаш ли ти децу?
-Пии децу, унуке!
-А што седиш ту сама, где су ти деца и унуци?
-У Америку!
-Благо баби, јел' помажу? Јел' су ти тај ужегли чаршав који носиш послали из Америку?
-Не помажу ништа јебем им бога божијег! Нико се бабе не сети!
-А овог кера што ти лиже руку би у контејнер?
-Ију! Беж џукело да те не шутнем! Децу да правите, питаће вас онај горе после Петру на истину кад од...
-Терај се, баба, у курац.
Ljepši način da nekome kažemo da je stvar koju smo dobili preslatka.
Kad ti sudija kaže "sudićemo vam kao odrasloj osobi".
Dete koje uvek dobije batine... za primer!
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.