
Drugim rečima, dobro mi ide, samo što ja više volim da se upravo ovako izrazim, kako ne bi ispalo da se kurčim.
A i da ne čačkam đavola.
Početak odgovora koji za cilj ima da korišćenjem proste logike i uzročno-posledičnim metodom obrazloži jadikovanje vašeg sagovornika.
-Jao - ne mogu da verujem da sam po treći put sam pao ispit...
-'Oće to tako kad ništa ne učiš.
-Jao, jao - ne mogu da verujem da sam overio gazdinog glanc novog audija!
-'Oće to tako kad voziš 150 kroz grad.
-Jao, jao, jao - ne mogu da verujem da sam zakevio onu maloletnicu!
-'Oće to tako kad mešaš pivo i vodku po splavovima u tridesetoj godini.
Rečenica koju koristimo kada hoćemo da popijemo neko piće(alkoholno) sa nekim drugom, komšijom, rođacima...
A: I tako ja i Stana po ceo dan uživamo... Penzionerski!
B: Dobro je to komšija, nego imaš li ti još onu tvoju.. Da se prekrstimo mi...
A: E vala komšija imam i red bi bio..
Rečca "da", koja se gubi kada se govornik iznervira.
"Oćeš ti jebem mater?"
Bessmislena kuknjava studneta razoćaranog u život u toku ispitnog roka.
-Jaoo da mogu sad da zaspem i probudim se za mesec dana kad sve bude gotovo.
-Pa debilu onda bi ti ostali svi predmeti za naredni rok!
-Puši kurac!
Pitanje kojim se namestiš sagovorniku na zicer, a samo si hteo da budeš kulturan i ispoštuješ eventualni nepušački prostor.
-Sale, je l’ sme ovde da se puši?
-Brate, ja nisam raspoložen, ali pitaj Lepog da li hoće da ti učini... samo mi ne ostavljajte fleke!
Pomalo prostacki,ali apsolutno delotvoran nacin da objavis svetu da ti nesto nikako ne ide od ruke i da si apsolutni maler.
Sinomim za "Hoces da se smuvamo?"
Osoba A - musko Osoba B -zensko
A startuje B preko FB chat-a
A: Cao sta radis?
B: Nista evo smaram se ti?
..........................
Nakon 2 sata chatovanja
A: Jel izlazis veceras?
B: Mozda malo do grada...
A: Hoces da se vidimo?
B: Izvini imam decka...
A: Ma ja mislio prijateljski malo :)
Obično se govori nekom mršavom, napaljenom klincu koji bi hteo da se fizički obračuna sa vama.
Mršavko: A"e na fer!
Vi,ja...- A"e beži, nemaš kila ni da se obesiš.
Specifična vrsta sranja koja mora da se junački naglasi svim sagovornicima da bi znali razlog vašeg prevremenog odlaska iz društva.
Kum - De ćeš bre tek smo zapalili? -
Dule, samozadovoljno - Idem da se oserem . -
Reči kojima se tešiš kada se nađeš u nekoj katastrofalnoj situaciji, smišljajući još gori scenario.
1)
Kada ideš na posao/faks/u školu, svakog jutra iz pravca Banovog brda ka gradu i "vučeš" se preko sajma, na petlji pomisliš: " Nije sve tako crno, zamisli da radim/studiram/idem u školu na Novom Beogradu (kolona na uključenju za NBGD cirka 2km).
2)
Kada te neko udara čekićem u glavu pa promaši, a tebi lepo pa pomisliš - nije sve tako crno.
Pohvala gibanice njene majke.
On: E, ceo dan sam po bio na faxu, jel imaš nešto za has?
Ona: Ima ova pita, mada stoji 3 dana.
On: Daj pite, znam da imaš, hehe....Uuu, ali je dobra.
Ona: Pa mama kad napravi...
On: Kaži majci da odmah može da se udaje. Što mi uzimaš tanjir?!
Ne, nije. Da jeste, uradio bi umesto tebe. Kada ti neko traži pomoć, a suviše je sujetan da kaže hvala.
Baba: Deder, sine, izmeri dal' može ona komoda sa vikendice što je deda konfiskovao Nemcima posle rata da nam se uturi u kuhinju, ne vidim ja ništa na metru.
Unuk: Saću ja to očas posla da nacrtam u AutoCad-u.
Baba: Ih, mogla sam i ja tako!
Baba: Deder, sine, vidi ovde broj od Radmile Milojkove da je zovem da pitam za broj Žikicine Radojke da joj javim da pozove Živoradovu Milunku na slavu.
Unuk: Sad ću očas posla da pustim Milunkinoj Ivani preko fejsa da joj kaže.
Baba: Ih, mogla sam i ja tako!
- izraz koji se koristi kada nesto hoces da uradis na neki samo tebi moguc nacin (dakle, u vecini slucajeva to nesto je nemoguce!)
Веродостојан опис човека који се одавно одао алкохолу.
-"Еј, Перо, виде ли ти Цунета ових дана, треба ми за нешто?"
-"Нисам, ал' тај ти је увек "код Јованке", не мрда из кафане".
-"Ух, бре, па он није нормалан више, сјебаће се ако настави тако..."
-"Ма... Пије као да се нада да ће из њега да никне шљива, па да онда не мора ни у кафану да иде".
-"Ћути, можда му се испуни жеља кад га покопају за пар година".
Fraza koja uspostavlja hierarhiju u obavljanju nekog zajebanog seoskog posla. Naime, u svakom pomenutom poslu obično postoji jedan lik koji je glavni jebač jer navodno radi tehnički najzahtevniji deo, i brdo sporednih likova koji su mu potčinjeni, tako što rade usrane stvari.
"Da se zna ko kosi, a ko vodu nosi!" (pandan je izreka "...ko kosi, a ko piša na brus!").
"....ko vozi traktor, a ko otvara kapiju!"
"....ko vozi kamion, ako skida stranicu!"
"....ko trese šljive, a ko čeka u potoku!"
"....ko đene sjeno, a ko pravi naviljke!"
"....ko goni kosačicu, a ko ručno mlati obale!"
"....ko ćera plug, a ko vodi volove!"
.....
Najčešće su u pitanju četiri lika, mada ima reklama gde su dvojica, a najređe trojica.
Uglavnom su relativno normalne građe, za razliku od nabildovanih drvoseča, vatrogasaca, sportista i metroseksualnih, polufeminiziranih likova sa prodornim pogledima, koji su provejavali kroz takve reklame pre par godina, a dan danas se mogu videti u reklamama za brijače, kremice i razne druge proizvode za negu muškarca.
Iako na prvi pogled deluje da je to pomak ka manjoj iritantnosti, nije.
Sam pokušaj da se napravi reklama sa običnim, kul likovima iz kraja, koji vole fudbal, bace stonać na gajbi jednog od njih, ljušte roštilj na nekoj poljani, gledaju fudbal u pabu ili bleje na kauču da vide gol svog omiljenog kluba iako im se piša do jaja, potpuno je neuspeo i deluje izveštačenije od grandove pevaljke koja voli iskrenost i kao jedinu manu navodi preteranu veru u ljude.
Da, nisu baš sveže obrijani, frizura im nije nameštena pod konac, isto kao i meni ili većini vas, garderoba im je potpuno obična, normalna, uz neki detalj koji prati boju voljenoga kluba ili reprezentacije. Jeste, često je jedan od njih malo deblji, trapavi ortak koji bi trebao da bude onako gotivan i da doda šmek realnosti u reklamu, a opet sve to iritira i deluje izveštačeno.
Da l’ je u pitanju to što to deluje isuviše kežual, tako da je obrnulo krug pa se stiče dojam usiljenosti ili je možda u pitanju to što oni nisu takvi likovi u stvarnom životu, a kao glumci su go kurac, pa ne mogu da dočaraju tu atmosferu gledanja fudbala sa ortacima. Možda je i sam scenario nekako nadrealan, ortaci ’vataju pivo pre pičke, imaju televizor u frižideru i klonji, pri pomenu čipsa sa ukusom bele vešalice prave face kao da će da jedu pravu belu vešalicu, nekoliko sekundi pre gola počnu da se cimaju nešto kao epileptičari, bacaju taj čips po sobi kada padne gol ili možda čak i to što i ne deluju kao da su ortaci uopšte, nego se baš vidi da su četiri lika koja se prvi put vide u životu, sve je to dovelo do toga da su reklame za pivo totalno sranje i rame uz rame sa reklamama za deterdžente, iako je u njih uloženo daleko više i traju duže.
Izbacite likove iz reklama, stavite samo ime piva na jednobojnoj pozadini i to dve do tri sekunde plafon i prestanite da nas nervirate. Ionako reklama ništa ne znači ako vam je pivo sranje.
Obična, lokalna kafana u kraju, drvene klupe i stolovi, na zidu dve slike, jedna nekog igrača Partizana iz osamdesetih, jedna igrača iz Zvezde sedamdesetih, retro, crno-bele, ali u reprezentativnom su dresu, da se ne ljute ni jedni ni drugi, četiri drugara, malo zarasla u bradu, blago raščupani, kežual obučeni, normalni, jedan je malo deb'o, ostali nisu. Jedan nosi dres reprezentacije, dvojica karirane košulje različitih boja, a poslednji nosi duks pesak, bež, oker ili tako neke boje koje ni ne razlikujem. Trojica su u pantalonama malopre pomenutih boja, jedan je u farmerkama. Debeli obavezno u pantalonama i zaboravih da napomenem, njemu se može desiti da ipak bude jedini obrijan, ne znam zašto.
Na plazmi koja jedina malo ruši sliku retro-rustičnosti, ali je kul, piči neka tekma reprezentacije. Neki naš igrač je u šansi. Sva četvorica počinju da se nešto krive. Tenzija raste. Deru se "Ajde" i tako nešto u tom fazonu. Razrogačili su oči. Debeli briše znoj sa čela. Počinju da stežu jedan drugog za ruke kao homoseksualci. Sada tenziju možeš već nožem da sečeš.
Ispred njih staje vr' pička i pita 'oće da je sva četvorica jebu. Oni je sklanjaju jer ne vide TV. Debeli je gađa čipsom. Naš igrač još tamo dribla, sada već petog protivničkog igrača. Gotovo sigurno će gol da padne.
Najlepši od njih, onaj sa kariranom košuljom i u farmerkama baca ribi mig u trenutku kada pada gol. Skaču, grle se, ljube i urlaju stežući pesnice. Leti čips na sve strane, a debeli je sada klek'o.
Na kraju ide kadar gde se kucaju flašama, a riba je ispod stola, potpuno očarana njihovom muškošću i kuloćom, pristala je da se igraju kamene face. Debeli se osmehuje. Provalili su da njemu blajva.
il' si jelen, il' nisi.
Uniformisana lica svi gledamo s poštovanjem. To su osobe koje su se borile i ginule za svoju otadžbinu. Hladne zime, kaljavi rovovi, noćne straže, red, rad i disciplina. Zato je vojna uniforma svetinja, tj bar bi trebalo tako da bude, međutim u današnje vreme sve manje ljudi odlazi da služi svojoj zemlji. Nažalost, danas uniformu nose i osobe koje nemaju nikakve veze sa vojskom.
- Pa Gorane, zar opet nosiš tu uniformu po kući?! Nemoj loš primer da daješ detetu kad dana vojske nemaš! Sećaš li se da smo se tako dogovorili?!
- A bre Marice, bio sam u lovu, hik.
- Idi baci tuš pa da jedemo.
3 dana kasnije mali Filip stoji pred televizorom, umotan u uniformu, drži srpsku zastavu i salutira
- Crni Gorane, vidi šta nam uradi. Sklanjaj ga odatle.
- Ali mama, zašto ovaj čika može da nosi uniformu a ja ne, kmee?
- Sine, to je naš ministar odbrane.
Nalik nekom ratnom pokliču, jecaju samohranih majki i plakanju one gladne bebe, ništa ne stvara jači efekat kod sina na rastanku. On postaje svestan da je muško, da je potpuno odrastao, da je pušten u tu džunglu zvanu svet.
Takođe, rečenica koju često čuju osobe sa mononukleozom.
-Sine, danas je došao taj dan kada postaješ muškarac. Moj sin - padobranac! Ej, k'o bi rekao. Nego, sa srećom ti bilo, i da se pokažeš tamo kao pravi vojnik! 'Ajd, da se ne ljubimo.
-Ali tata ja neću da budem vojnik!
-Nego šta bi ti da budeš?
-Princeza jupiiiiiiiiiiii.
-------------
-Gde si Mile, odi 'vamo da te coki teta Rava.
-Mojne da se ljubimo, teta Ravo, gledao sam te kako pušiš poštaru Miki, a čovek pun holesterola, ja sam ipak sportista.
Ako je verovati starijima, ovo je jedna od stvari koja najviše utiče na zdravlje ljudi koji se ne pridržavaju ovog pravila. Naime, ukoliko ste pošli negde, a usput se setite da ste nešto zaboravili, ne ovrćite se ni za živu glavu, već nastavite kuda ste krenuli, jer će u suprotnom zadesiti neki maler, vas ili nekog vama bliskog.
- Jebala te tvoja pegla za kosu, kasnimo već sat i po, Bogu hvala te krenusmo. Koliko ima sati?
- Ček da vidim. Ma gde je.... zaboravila sam telefon. Pa normalno da ću ga zaboraviti kad me stalno požuruješ. Čekaj me sad tu.
- Stani, ne valja da se vraćaš, idemo.
- Ma jebale te vradžbine.
- Deda, jesam li te probudila?
- Ma nema veze, ionako sam hteo da skuvam kafu.
- Ja zaboravila telefon, pa se vratila po njega.
- To ne valja, dedino. Nego, stavi ti meni za kafu, ja ću je zakuvati.
- Važi, samo nemoj da se uspavaš, molim te.
- Neću, taman posla.
- Uključila sam ti ringlu, vidimo se kasnije.
Četiri sata kasnije
- Jovana, je l' ono tamo bila naša kuća?
- ____________________.
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.