Врло добар изговор кад ти неко лоше критикује твоју игру у неком спорту.
Игра се баскет испред зграде.
А: Миле јебо те ниси ни један један кош погодио од 10 покушаја!
Б: Брате који ти курац?! Ја нисам спортиста, ја сам интелектуалац.
Rečenica koju su tvoji roditelji redovno izgovarali kad si bio mali i kad napraviš neku pizdariju. I uvek si se potajno nadao da taj "neko" nećeš biti ti... Ali avaj!
Oličenje nebitnosti. Nije super a nije ni heroj ali zato ima jednu moć - nevidljiv je. Ko zna, možda bi zbog svoje neprimetnosti u nekom drugom univerzumu bio dobar profesionalni ubica ili tajni agent. U ovom je, jebiga, statista. Igra na životnoj poziciji levog smetala i treća je postava. U drugom timu. Često ga porede sa rezervnim točkom, osim što od točka ima neke koristi.
E sad, da me neko pita zašto je to tako - tri blage nemam šta bih mu rekao. Genetika? Mentalni sklop? Možda je previše mekano umešen? Da nije stidljiv na čukun babu Radunku? Ili je glavni i odgovorni krivac nemogućnost da se nametne?
Možda ništa od toga, a možda i sve zajedno. Jedno je sigurno - pored takvih stabala prolazite svaki dan.
Nikada se nisam izdvajao. Možda zato što sam užasno tih. Od kad znam za sebe, progovaram samo kad moram, kad me nešto pitaju. Lakonski govor, Sparta i taj fazon. Ali drugi to ne vide tako, zovu me Muto. U školi sam znao odgovor na svako pitanje, ali koliko god visoko da podignem ruku, nastavnica me nije prozivala. U trećem razredu sam na školskoj priredbi bio drvo. Nije to bio nimalo lak zadatak, c! Morao sam da mašem rukama koje su u stvari predstavljale grane. Molio sam onog gore da me drvoseča secne pa da se stropoštam posred bine, bar bih tako došao do izražaja. Al' ne lezi vraže - stavila me učiteljica u sam ćošak. Čak je i mala Maja bila Sunce, i imala je puno rečenica da izgovara. Zavideo sam joj na tome, mada sa ove tačke gledišta priznajem da mi se sviđala. Čujem udala se i napravila karijeru. A ja, Muto... ništa. Evo i sada, dok mašem rukama kao nekad granama imam osećaj da me niko ne jebe ni dva posto. Pogađate, saobraćajac sam.
Definicija napisana za takmičenje ''Komparejšn kompetišn'', krug II.
Opis veoma skučenog prostora koji ne odiše ležernošću, u kojem bi se i igla stisnula ne bi li se nekako smjestila.
- Ajde' Medo, upadaj, idemo na vops kod Miše!
- Ček majke ti! Kako ti misliš da ja uđem u to tvoje govno od Smarta?! Pa pogledaj me, imam 2 metra i 150 kila žive vage, još jutros pojeo teleću glavušu, sam!
- Ajd' ne kenjaj, već ulazi! Auto k'o auto!
- Pa brate, treba mi jebena kašika za obuću da bi se ugurao u taj burago! Odoh ja pjehe!
Iskusan odgovor na ponudjeno piće, pod uslovom da si blizak sa domaćinom ili imaš obraz k'o opanak. (upotrebljivo i za torte i kolače)
-Imam pivo i neku rakiještinu, za čim si?
-Ne bi ja to razdvajao...
Retoričko pitanje koje pokazuje koliko je izgovaralac zaglibio s faksom.
Ide mu ko tenku u rikverc ili ko vrapcu u ajvaru, ma ide mu toliko loše, da je prejebao i puža uz bukvu jer pored toga što sam ne može u dogledno vreme da diplomira, nego se još i druži sa istim takvim slučajevima kojima je takođe ostao dvocifren broj ispita.
A: Brate, ako me prozove, kaži da se vraćam odma, otišo sam drugaru da čestitam što je položio diplomski!
B: Eh, kad bi ja samo dočekao taj diplomski!
C: Ma idi bre, kod mene je: Kad ću ja da dočekam da čestitam nekome diplomski.
Kaže se osobi koja uvek "pametuje" kako bi sve bilo drugačije da smo nju poslušali dok smo radili nešto.
Eto vidiš , da si me poslušao, i da smo išli drugim putem , verovatno ne bi naleteli na to čudo i ti ne bi sada menjao probušenu gumu!
Jeste, svega ovoga ne bi bilo da Eva nije ubrala jabuku! Umukni bre više i dolazi ovamo da mi pomogneš!
Neki ga znaju kao Pancev (Darko)...
Blokada svakog tvog pokušaja sprovođenja demokratije u kući. Izražava veliku količinu roditeljske nezainteresovanosti da sasluša tvoje argumente, jer oni (zaboga) imaju godine iskustva, a tek da vidiš kako je bilo u njihovo vreme...
-Sredi taj svinjac što ga nazivaš sobom, lenčugo jedna. Samo sediš za tim kompjuterom i ne radiš ništa!
-Ali koja je poenta da je sredim kad ću napraviti haos za pola sata?
-Čuješ li ti mene šta ti kažem? Dok te ja 'lebom hranim ima da bude kako ja kažem! Ima da bude cakum-pakum i da pitaš je l' možeš još nešto da središ. Jasno?
--------------------------------------------------------------------------------------
-Ustaj bre, vidi koliko je sati, noću mi gluvariš, diži se i u prodavnicu!
-Kevo, jesi normalna, pola 9 je?
-Dok te ja 'lebom hranim ima da bude kako ja kažem! Ako ti se ne sviđa idi pa nađi druge roditelje.
-Pa da ih bar nude u oglasima...
-Molim?
-Pitam šta treba da kupim.
Nisam ja te sreće.
Ne može mene da snađe nešto što valja, ne bi me munulo neko dobro i pitomo june uz put, pa da ga radosno dovedem kući i ovajdim se za džabe. Ne, mene bi pre munulo nešto rogato. I to sa povećim i šiljatim rogovima, ali 'rapavim. I to bi me nabolo kroz guzicu i nataklo me k'o Turčin na kolac. Jebiga, kad Bog delio sreću, mora da sam bio u WC-u pa sam zato stalno u govnima.
- Tebra, što ne uplatiš neki tiket?
- A što bih? K'o da ću nešto da dobijem.
- Hehe, nikad se ne zna, tako mnogi kažu pa odmah dobiju. Otkud znaš ako ne uplatiš? Možda ipak dobiješ kintu.
- Eh, neće to june mene da mune, težak sam ti ja maler. Ako ima neka nagradna igra gde se pobedniku oduzimaju stvari, e tu bih ja bar pet puta za redom osvojio glavnu premiju!
Ljudi koje vidite po raznim svečanim i manje svečanim prilikama. Sjede najbliže izvoru hrane, prvi se sa njega napajaju. E sad, neki malo brže smažu sve iz tanjira, a oni iskusniji tempiraju. Znaju kad će da se nosi supa, a kad će da dođe sarma. Sve u svemu, sva hrana koja prođe kroz njihov digestivni sistem istisne sav vazduh ( i još poneki gas) iz njihovih utroba. U nekim razvijenijim zemljama neki ih nazivaju i gurmanima.
- De bre Milunka, što spremaš tol'ko sarme za slavu?
- A šta, sad je ne voliš, a?
- Ono jes, volim sarmu k'o pič... ovaj, da, ali to je previše.
- Znaš onaj moj strika Jernej?
- Onaj što je izdao familiju tako što je otišao u Švabiju i nije kontaktirao ni sa kim do prije 2 godine, kad ti je ćaća umr'o, da traži dio nasledstva?
- E taj! Dolazi nam za slavu.
- Zajebavaš?
- Jok, i planiram da ga dočekam k'o najrođenijeg.
- Nećeš valjda kutlačom da ga...
- A? Ma kakvi. On voli sarmu. Al' od nje prdi, užas živi. A prdež mu je smrtonosan, za njega je iperit k'o Šanel 5. E, to ćemo da iskoristimo. On ionako dođe da se najede, samo da može da prdi kasnije.
- Šta? Švabica ona njegova da se guši... Auu... Da sam znao da imam tako opasnu ženu, dvaput bi razmislio prije no što bi te zaprosio hehehe.
- K'o da si imao izbora nakon što si me napumpao.
- Jebiga :tužan izraz lica:
Pusti snovi eks Yu nostalgicara da se SFRJ ponovo ujedini
Uvek kad se neko mom tati obrati sa Gospodine, on se okrene za 180 stepeni i kaze
Ne vidim Godpodina, vidim samo druga od koga je rad ucinio coveka, a nerad Gospodina
Ultimativni stepen baksuzluka nekog maleroznog pojedinca.
Konstatacija da je nešto nejestivo i izuzetno neprijatnog mirisa.
- Uzmi malo klipsija sa sirom.
- Kako, bre, možeš to da jedeš? K'o da je neko opr'o noge u to pa upakovao u lepu ambalažu. Beži to smrdljivo od mene. Idi lovi miševe sa tim.
Recenica zbog koje su nekada klinci imali toliko svadja kao sto sada imaju kod podele uloga izmedju Nadala i Djokovica. Naime, niko nije ni pomisljao da bude Tihi a kamoli neko iz protivnickog tabora da bude Kriger. Klincima Tihi nije zanimljiv jer je veoma ozbiljan lik, vec Prle koji je uvek nasmejan. Uloga Tihog je preostaja nekim " drugarima " iz prve klupe, a ulogu Krigera su uvek dobijali oni najslabiji, po svoj prilici morali su, jer nisu imali izbora. Od velikog odmora koji traje dvadeset minuta, uvek je troseno petnaest na svadje oko toga ko ce da bude Prle, ili Prle ili necu da se igram.
Marko, Pedja i Ja smo Partizani, vi budite Nemci. Ja posto sam najstariji ja cu da budem Prle, ti budi Tihi jer si moj najbolji drug, a ti budi Beli jer si nas juce tuzio uciteljici.
- A neee, hocu ja danas da budem Prle, nikada nisam bio.
Ne moze.
- E necu, uciteljice?!!!!
Nadrndana osoba cesto zenskog pola, koja se istresa na drugim osobama jer za nju nocas nije bilo jebacine.
Profesorka ulazi na cas, i odma' sa vrata : Maticu izlazi na tablu.
Matic : Ali profesorka, zasto, nista nisam uradio.
Profesorka : Jel cujes ti sta ti ja pricam, brze na tablu.
Matic : ( Dok se krece ka tabli, promrmlja ) . Nisam ti ja kriv sto nisi dobila kurca sinoc.
Profesorka : Molim? , nesto si rekao?
Ucenik : Ma ne, kazem lepo vreme napolju.
Drugi naziv za filmsku programsku šemu lokalne TV stanice. Nastao je kao česta pojava gore pomenutog teksta na sred ekrana posle sat vremena filma na nekom lokalnom kanalu.
"Gledao sam juče Hobita! Mnogo je dobar film!"
"Gde si gledao? Jel u Koloseju!"
"Ne bre! Kući sam gledao!"
"Na filmoviziji?"
"Ma ne bre! Gledao sam na onoj ubaci drugi disk televiziji što pušta sve najnovije filmove!"
"TV M+ ? Ma idi bre! Verovatno su prva televizija u svetu koja je emitovala Hobita. Da nemaju jednocifren broj gledalaca možda bi ih i neko ganjao!"
Vadjenje iz govana u koje smo sami zapali uradivši nešto što se ćalu ili kevi ne svidja.
Ćerka, 15-godišnja tinejdžerka, dolazi kući u 3 sata noći, sa pocepanim farmerkama, majicom dva prsta ispod sisa i novim pirsingom na pupku. Pokušava da udje u sobu bez galame, kad ćale je čeka u sobi: ''MARIJA!!! Dovlači se ovamo, hoću detaljan izveštaj o tvojim noćnim kretanjima!'' Pogledom se spušta do pupka i umalo dobija srčani udar. Hvata se za srce i viče: ''Sidoo, daj čašu vode i dodji da vidiš šta je tvoje dete uradilo sa sobom! Ajde sad ti lepo meni da objasniš, dok sam još smiren i živ, gde si do sad i što si probušila pupak. Aaa, ptičice, pa ti si i cugnula malo. Ili malo više?! Gde si bila? SA KIM? Šta si radila?''
''Ali nisam samo ja, i Ana je bila sa mnom i Petar, Pavle, bili smo u novom klubu, da znaš kako je extraa, a pupak sam probušila iz čiste zajebancije, šta ti je bre ćale...''
''Do sutra hoću broj i od tog Petra, Pavla, Mike, Pere, Ere, da vidim i ja ko su ti huligani sa kojima ideš i radiš te gluposti. A ujutru to sr..e na pupku nećeš imati!! Vuci se sad u sobu.'' Seda, pije vodu sa šećerom i diše kao da će da umre.
Dobro se pripremite, jer je vest koju ćete tada čuti zapravo i razlog zbog kojeg vas je sagovornik pozvao, ali je prethodno morao da vas smekša raznoraznim nebitnim temama kako vas vest ne bi pogodila kao grom iz vedra neba i time u vama izazvala neku burnu reakciju, ili ne daj Bože nešto još gore.
- Halo?
- Zdravo, Miloše.
- Zdravo, čika Tomo, kako ste?
- Ah, onako. Umrla mi je tašta, doduše to me i nije nešto puno pogodilo, zapravo nije uopšte, jer je bila baksuz prema meni, ali me brine kako će moj Velja to da podnese, ona ga je očuvala od kilo mesa, bio je mnogo vezan za nju, sve mu je udovoljavala i tako to. Zvao sam tebe, jer niko od nas nema hrabrosti da mu to saopšti, pa bih te najlepše zamolio da ti to uradiš, ipak ste najbolji drugovi.
- Uhh, u redu, zvaću ga sad. Prijatno, čika Tomo.
- Halo, reci?
- Brate, šta radiš, hoćemo na kafu?
- Aj za petnaest minuta, može?
- Dogovoreno.
Petnaest minuta kasnije
- Pa gde si bre brate, nisam te video jedno tri sata sgurno!
- Šta ti je, šta si me se toliko uželeo, da nisi, ne daj Bože promenio opredejenje?
- Haha, sve si lud. Ma nisam, nego se prisećam naših dečačkih dana, šta smo sve radili. Smejem se sam ovde deset minuta, ljudi misle da sam prolupao.
- Uhh, stvarno smo bili ludaci. Sećaš se kad smo na ekskurzji u Nišu držali za noge Mišu Ćoroskopa na ivici tvrđave?
- Ćuti, znaš da je dobio šećer zbog toga?
- Ne kenjaj? Stvarno smo bili debilčine, dobro se skrasismo.
- Da znaš. Ček sekund. Halo? Evo na kafi sa Veljom. Kad? Evo za pet minuta stižem, vidimo se.
- Gde ćes bre, tek što smo seli?
- Ma ja totalno zaboravio da danas imam turnir u malom fudbalu. E, da, nisam ti rekao. Zvao me malopre čika Toma da ti kazem da ti je umrla baba Smiljka, ona što te najviše volela. Primi moje saučešće i gledamo se večeras. Ćao, brate, drži se.
Još jedan u nizu načina da raspirite sukob.
Učiteljica: Kako glasi množina reči stena promenjena po padežima. Dakle: stenje, stenje, stenju, stenje, stenje, stenjem, stenju.
Učenik 1:Milane, pa ovo ko kad ja odem ko tvoje keve!
Učenik 2,3,4,5...:Uuu, ja to ne bi' toleris'o!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.