
Nepogrešivi osećaj svake žene kojim na prvi pogled određuje ko će biti dobar otac za njenu decu.
Donator genetskog materijala ne mora nužno biti ista osoba.
Predmet koji je uveden u skole ,protivno zdravom razumu!
Glavni problem sa tim predmetom je sto ga predaju nekompetenti ljudi,koji nemaju veze sa materijom koju predaju.Pojedinci su fanatici,koji uce decu da treba da mrze sve one koji nisu srbi,da mrze pedere i slicne ...(kao sto je onaj lik iz Arandjelovca)!Veronauku je trebalo uvesti u srednje skole,jer su deca tek tada sposobna da razumeju pitanje morala i vere.U osnovnoj skoli,poslati decu na ovaj predmet predstavlja zlocin,jer steta koju im pravimo je nemerljiva.
Smatram da je velika sramota sto smo dopustili da nam veronauku uvedu u drzavne skole.Drzavne skole moraju da budu ociscene od bilo akkvog verskog uticaja,cak bi trebalo zabraniti i nosenje verskih obelezja.Srbija je sekularna drzava i treba to da neguje.Ko hoce da mu deca uce veronauku,neka ga vodi u crkvu na predavanja ili neka ga upise u neku crkvenu skolu ili neku privatnu skolu,koja to neguje.
Ovu definiciju pisem zgrozen pricama deteta koje ide u osnovnu skolu.....
Pametnija od one iz grada, jer decu na selu prave popovi i učitelji, a onu u gradu vodoinstalateri i poštari.
Kolektivna trauma, ultimativni mehanizam kolektivnog ispiranja mozga mladih generacija zapakovan u, naizgled, benignu reklamu za decu.
Scenario - dvadeset godina kasnije zazvoni telefon i glas “sa one strane žice” vam kaže: I KOFERČE, I KOFERČE.
Vi, naravno, kao hipnotisani, uzimate kilo eksploziva ili snajper i odoste “na misiju”.
Dijetetski obrok za odojčad i malu decu koji je kriv za gojaznost većine očeva u postporođajnom periodu.
- Milorade, uzmi nahrani malog, izgleda da ću se zadržati na poslu.
- Dobro, dušo.
Sledeći kadar, Milorad vs. mali na jednu teglicu Juvitane:
- Ajde mali, zevaj... Mmm, otvori ta usta, tako... Ček, ček, ne prosipaj to bre, neko bi to sa apetitom smazao odma'...
- Ta-ta, ta-ta... Daaaa... brr...brrr... :izbljuv kašice Miloradu u oko:
- E, pa znaš šta... Jel nećeš? Dobro, ima ko 'oće... Njam, njam... mmmm... piletina sa pirinčem i još ne moram da se mučim da žvaćemmmmm...
Čuvena rečenica koju su najčešće izgovarale naše majke, i to u dva slučaja:
a) Svojoj deci, kad bi pomenuta svojim roditelju stavljala do znanja, da više nisu mala, odnosno deca.
b) Osobama koje bi skrenule pažnju roditeljima, na to da njihova deca više nisu mala.
Kao što (neki) roditelji svoju decu vide kao malu ili vrlo mladu, isto tako deca svoje roditelje vide kao stare. Ljudi su mladi dok imaju malu ili mladu decu, a samo deca imaju mlade roditelje...
a)
Majka: Slobodane, sine, obuci jaknu, hladno je napolju!
Sin: Aman, Milena, napolju je 22 ° C, a i imam 44 godine, nisam više mali!
Majka: I 70 godina da imaš, za men' ćeš uvek da budeš dete! Sećam se, k'o da juče beše, kad sam te rodila tog januara 1977. godine.
b)
- Je l' jeo majkin sin?
- Kak'i majkin sin, kak'i kurac!? Nije njemu nit' 5 nit' 15 godina, već 27! Ja sam u njegovim godinama im'o trogodišnjeg sina!
- I 70 godina da ima, za men' će uvek da bude dete!
Ili papica.
Bilo koje jelo za bebe ili veoma malu decu.
Majka govori malom detetu koje pokusava da nahrani (prethodno mu je nekoliko minuta namestala portiklicu koje je ovo non-stop uspevalo da skine iako je majka bila ubedjena da ju je dobro namestila): "'Ajde slecice, 'ajde dusice, da poluckamo papicu pa da jepo pajkimo. 'Ajde slecice, da se mamin slatkis lepo napapa da ne bude gjadno." (I tako neko vreme sve to potraje).
Osim igračke za decu ovaj izraz označava i nekog ko je izneo neku ludu i glupu ideju.
Šta to radiš? Kakve su te to "lutke uvatile"?
mutirana narodna poslovica "ko priznaje, pola mu se prašta" koja potstiče decu, a i stariju populaciju na laž
mama: "reci mi jesi li krao trešnje sa mikicom?"
dete: "rekao sam ti da nisaaaam"
mama: "pitam te lepo još jedanput...jesi li ili nisi...slobodno reci..neću ti ništa"
dete: "pa dobro jesam,ali...."
mama: "jooooj..prebiću te...koga ti lažeš?!"
Komplentni set papira za crtanje za decu, koja dolazi uz svaku dečju sobu.
Vredan baja koga je muka naterala da crnči u firmi 5 dana nedeljno, a šestog da radi. Njega bole brige ko je na vlasti, ko mu upravlja zemljom, šta je uradio Partizan u Ligi Evrope ili koliko će mu u ponedeljak poskupeti hleb-pljuge-kafa ili čorba za auto, jer on uvek sipa za crvenu. Nema ni ženu ni decu, a i koji će mu đavo, iskreno. Sam je sebi dovoljan.
Kad ima - troši, kad nema - ćuti. Kad jebe - JEME, kad pije - plaća za sve. ''Ne dugujem nikom ništa, samo dušu Bogu'' (Savo Radusinović) je njegova mantra i gajdns za život.
Ma kulijana od čoveka. Al' ne zameraj mu se ni pod razno.
Vikendom ode u gostionu, našika se i pravi haos.
Nagon koji tera decu da na slavi pored osam vrsta kolača i tri torte, otvore i jedu čokoladu koju su doneli gosti.
Pitanje koje se postavlja kada se pita za ženu i decu.
- Kako žena i deca, slušaju li te?
- Kako ne, imaju sve moje albume.
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.