
Spas od udesa, dolaska ranije, smora, gubljenja u divljini ili u gradu, dobro obeleženi, puni pandura..
I opet svi na njih kukaju, umesto da izvuku pozitivno iz situacije.
Udes:
Voziš nekom seoskom džadom 150 km/h, sve leti prašina, kamenje, gušteri i zmije. Put krivudav, tebi vožnja fetiš, ma uživanje. I da nije one oštre krivine >>> kada si smanjio brzinu, zabo bi se pravo u neobeleženi traktor, pun sena i ljudi.
Dolazak ranije:
Svi pa i ti mrziš da dođeš ranije i čekaš nekoga ko kasni. Naši putevi te teraju da kasniš, i samim tim čim stigneš, odma može početi biznis ( ovaj drugi stigao). Mada to se može sprečiti, ako lepo izračunaš koliko ti je potrebno vremena, bla, ali dal će onaj računati?
Smor:
Pa ljudi zamislite da je sve pravo, da je sve ravno, da možeš da pržiš 300... Niko ne bi mogao da uživa, jer niko i ne može da vozi trista, smrad izuzecima. Uglavnom, kamiondžije mrze te evropske staklo-puteve, kažu smor do zla Boga.
Gubljenje u divljini ili u gradu:
Grad: To ti je ulica Starine Novaka 20, drugi sprat. " Stvarno, daj objasni mi LEPO??!!" Pazi, odeš odatle na Slaviju, onda onom uzbrdo, za tramvajima, ali pored onog parka, ne gore pored Trgića, i ideš samo pravo nekih 1 km, i naići ćeš na jednu RUPČAGU, celom širinom puta, ne vozi brzo, otpašće ti točak, od rupe 20m levo, ta zgrada.
Selo: Ukoliko ideš busom iz neke tuđe države ( jer nisi lud da letiš Nikijem) ima da spavaš sve dok ne upadneš u Srbiju. Da je i kod nas staklo-put prespavao bi sve i ko zna dokle bi stigao.
Dobro obeleženi:
Imaš gomilu znakova svuda, uglavnom na pogrešnim mestima, što te primorava da pitaš neke prolaznike gde je šta, čime ostvaruješ socijalnu interakciju sa lokalcima, što često dovodi do dimljene pršute, domaćeg soka od maline ili višnje, prenoćišta...
Panduri:
Strah od pandura ( od zakona koji bije džep), tera da mnogo više vodiš računa o svojoj vožnji, posebno u nekim mestima " poznatim" po zajebanim zakonskim sprovoditeljima ( Požega npr.).
Putevi Srbije, I'm loving it!
Svaki muškarac potajno priželjkuje da se u javnosti skine go i šeta, klubom, ulicom, livadom..Priznao on to ili ne. Zašto? Zato što je svaki muškarac manje ili više očaran pojmom polnog organa - od trenutaka kada zažališ jer se ne vidi u erotskim scenama filmova, preko crtanja istog na koricama knjiga i svesaka, pa do onog trenutka kada prvi put ugledaš Roka Sifredija u akciji divljeg orgijanja.
Pošto potiskivanje želja dovodi do stvaranja manjih ili većih kompleksa koji se povremeno ispolje, što uglavnom nije dobro, tvoj prijatelj će ti pomoći da ove želje pretvoriš u dela. U stvari, tvoja je dužnost da pokazuješ falus drugim ljudima :
- mora neko i to da radi
- učinićeš sebi život zanimljivijim
- pružićeš priliku ženama da potajno uživaju u prizoru (iako to ni jednim gestom neće pokazati)
- nabićeš komplekse drugim muškarcima i tako nahraniti sujetu
- možda, možda nešto i pojebeš. Ko zna.
No, krenimo redom:
1. Imaš jednu kitu, i o njoj valja voditi računa, jer jednog dana će i ona početi da odbija poslušnost - postaće bezobrazan i nezahvalan penis. Pošto ti nisi klošar već najnormalniji uspaljeni čovek nagnutih shvatanja i potreba, obrij svoju kitu. Delovaće masivnija, a i žene će shvatiti da imaš svest o higijeni. Ako si ekscentričan, napravi joj frizuru po izboru, ženama će delovati simpatično.
2. Vadi ga polako. Ako na brzinu otkopčaš pantalone, pokažeš svoj ponos i pobegneš, ispašćeš plašljivi mlakonja i nećeš ljudima dati priliku da te jasno upamte. Imaj kontrolu nad situacijom - raširi noge, otkopčej šlic polako, i sa blagim osmehom šmekera lagano smakni gaće. Pusti publiku da uživa u iščekivanju. Ne nadaj se aplauzu, ljudi nisu naviknuti na ovakve prizore pa će se pogubiti i propustiti da odaju priznavanje tvojoj veličanstvenoj močugzi.
3. Izbegavaj mesta koja imaju obezbedjenje, možeš biti pogrešno shvaćen. Kreni sa parkovima i ulicama, i u početku ga pokazuj samo jednoj osobi. Nikako se ne skidaj u marketima jer će te snimiti kamera, i posle će šefica i radnice trljati svoje genitalije a da ti nećeš dobiti ni dinar. U porno industriji bi te dobro platili. Ako već imaš fetiš prema marketima, potrudi se da zadržiš autorska prava na snimak svog divnog polnog opštila.
4. Biraj lepe gaće. Predlažem ti da kreneš od extreme intima, a ako te njihova roba ne zadovoljava, nadji belu italijansku svilu koja je medju ženama uvek popularna. Nemoj da je upišaš. Po seksi šopovima ima i kožnih garnitura, možeš svoju sreću i tamo okušati. Ako ćeš već ti da uživaš u pokazivanju kurca na javnom nastupu, učini i drugima užitak potpuniji.
5. Nemoj da ga pokazuješ pred malom decom i u gej paradama.
6. Nemoj da piješ brom pre akcije, negativno utiče na erekciju. Mlitave pimpeke ne žele da gledaju kako žene tko ni muškarci. Ako adrenalin posle petnaestog puta prestane da te roka, potraži neko sredstvo za dizanje u apotekama. Deluj dominantno i samouvereno.
7. Ukoliko završiš na sudu i objave te u novinama, pokušaj da se izvadiš na muško razumevanje kod druga sudije, muški deo porote će te verovatno razumeti. Videćeš, vremenom ćeš postati ponos i dika svog kraja, onda grada, pa regije, a ako su te majka priroda i sreća obdarili, postaćeš prava zvezda. Onda se prijavi za ja imam talenat.
Srećno.
Apsolutni vrhunac vojnog umeća, domišljatosti i praktičnosti. O čemu se radi?
Naime, dok su borbeno sposobni (čitaj: mladi, bez relevantnih fizičkih nedostataka, fizički spremni i žedni krvi) Kinezi su dužni da svim svojim kapacitetima brane otadžbinu (što bi i u nas do skoro, sada su jedino profesionalni vojnici dužni da to rade, što će reći da se ljubav prema domovini-plaća). Medjutim, kada prestanu biti borbeno sposobni (čitaj: postanu matori), od njih se očekuje da se-i sada sledi ono genijalno-predaju neprijatelju. Pičke? Imajući na umu da živimo u modernim i humanim dve hiljaditim, u kojima raznorazne medjunarodne konvencije zabranjuju nehumano postupanje sa zarobljenicima, ovo je odlična ideja.
Jedini problem je što sve konvencije padaju u vodu u slučaju globalnog nuklearnog rata, ali u slučaju toga nehumano postupanje sa zarobljenicima ionako postaje minoran problem.
Zamislite samo...
...Kina našla naftu ispod Kineskog Zida i automatski rešila da zabrani prodaju svih proizvoda koji dolaze sa trulog zapada i iz omraženog im Japana. Amerikanci krenuli u prljavu medijsku kampanju u kojoj "eminentni" istoričari ranga našeg Deretića objašnjavaju kako je lično Abraham Linkoln udario kamen temeljac, a Ujka Sem doturao gradju za gorepomenuti zid i kako je on bespravno prisvojen od strane zlih Kineza. Koji su pritom komunisti. Ameri traže da im predaju naftu, ovi im se smeju u facu i počinje rat.
Dva debela vojnika sa američkog juga sede u klimatizovanoj zemunici na plaži prijateljskih im Filipina i blenu u Plejboj. Pored njih radar počinje da pišti. Puštaju sirenu za uzbunu i svi istrčavaju napolje. Prilazi brod na kome se vijori oooooooogromna "Made in China" bela zastava.
Poručnik: "Opaaaaa!!!! Predaju se žuti!!! Go USA!!!!"
Kapetan: "Smiri se, idiote, moj otac bio u Koreji, kaže da se žutima ne veruje. Samo mirno. Mada, ako se stvarno predaju, ima da postanem major. Vidi koliko ih je. A i pukovnik ima onaj fetiš sa kosookim ribama, mora da bude neka dobra medju njih ovoliko."
Brod prilazi i iz njega izlazi 6 522 336 sedokosih Kineza.
Kapetan: "Toliko o fetišu".
Mudri Najstariji Kinez: "Mi se predajemo".
Kapetan: "He he, uplašili se Kineščići, a? Svi se predali odjednom. He he."
Mudri Najstariji Kinez: "Mmmm, da da, baš. Prvo, duzni ste da nam obezbedite smeštaj, hranu i čistu vodu. Drugo, treba da postavite stražu da nas čuva. SVE nas da čuva. Savetujem da za tu priliku pozovete pojačanje. Treće, ja, i ne samo ja, sam gladan. A čim jedem biću i žedan. A bešika mi loša pa moram odmah posle toga i da pišam. Što me podseti, trebaće i oko pola miliona WC-a. Koje neću ja da čistim. I deder pomozite ovima da se iskrcaju, većina njih ne zna da pliva, a ako se koji udavi može da se desi da se Sonja Liht najedi, a onda ste najebali. E, da, i jos jedna stvar: Nismo se svi predali odjednom. Ovo je tek prvi kontigent. Ovoga puta se delimo po medicinskom stanju. Mi smo sa slabom bešikom smo stigli sad, a odmah za nama stiže i ekipa sa prolivom. Srećno, dečaci. I, momak, deder zatvori usta, uleteće ti muva."
Epilog: Američke trupe rešile su da se povuku iz zemalja koje se graniče sa Kinom i da ljubazno, u duhu poznate američke darežljivosti, prepuste i zid i naftu Kinezima, kao i da se posvete širenju demokratije u potpuno drugim delovima sveta.
Najuvjerljivija laž. Ona u koju sigurno povjerujete dok vam je sagovrnik govori. Iskrni poznavaoci ove tehnike mogu obmanuti dosta ljudi. Političari sa velikim govorima su izuzetni korisnici. Također može se koristit kao i prepričavanje situacije iz života sa ciljem stvaranjem kvalitetnog humora i osobe koji ga stvaraju su izuzetno talentovane za humor. Situaciju za koju se koristi može biti svakodnevna i njena upotreba se koristi tako što se barata sa mnoga istinutnim podacima(pogledaj post ždrepčeve svrši na temi triling iskustvo prim.aut). Čak cijela priča može biti zasnovana istinitnim podacima, ali njena srž nije tačna. Na kraju priče sa humorističnim sadržajem poželjno je da bude razotkrivena od strane autora.
Prije dva ljeta ono kad sam radio u Dubrovniku na kamenolomu zaradio sam neku dobru kintu. Kad sam završio poso napio sam se ko zemlja sve sam pare spičko tu noč, sjebo sam sve ono što sam zaradio za četri mjeseca ostalo mi samo za kartu. Sutradan trebo kući i odem ranije na stanicu, bilo mi dosadno, oni moji ortaci svi rade. Sjedim ti na stanici onaj narod prolazi gore dole, znaš kako je na stanici. I tako sjedim ja kad iz busa sa relacije Doboj - Dubrovnik izlazi anđeo u ženskom obliku, crnka brate, ono nisam nigdje u životu vidio, Jaričeva Andrijana nije ništa za nju, najljepša žena na planeti. Vidim iznosi neke kofere, imala je tri, na svakom je pisalo nešto na turskom, plave boje su bili. Jedva ona to iznosi, vidim niko nema da je čeka i svi bulje u nju čak i žene. Kontam da joj priđem, nemam šta izgubit, a i boli me kurac niko me ni ne zna, ako ispušim nema me čega bit stid. Ja mislim da su to i ostali mislili koji su se zatekli tu. Nekako skupim hrabrosti priđem, pitam jel mogu da pomognem, a ona naravno i još mi se prva predstavi. Ines brate, kako to divno zvući ko što bi reko onaj u kenguru. Odnio ja do taksija, zahvali se i pita me dal bi joj učinio uslugu kad bi kreno sa njom do stana da joj pomognem iznjeti, ne radi joj lift u zgradi a živi na šestom spratu, jedno 10 minuta vožnje od stanice. Bio sam u fazonu ŠKK, jel ovo sanjam, kapiram nisam baš neka reprezentativna pojava, zna me 5 minuta i već me zove u stan. Znam, iskoristit će me ko nosača, nemoguće da nju voda neki tucač kamena već samo oni koji imaju jahte duže preko triest metara, al brate ono kad bi samo gledo bila bi mi satisfakcija. I krenem ja sa njom, do polaska busa sam imo još nekih sat. Onaj taksista nije sklanjo pogled sa onog špigla i jednu ulicu je namjerno promašio da bi duže vozio ne zbog taksminetra već samo da je gleda, razumio sam ga. Nije htio ni da naplati punu cijenu, nešta malo skroz uzeo, nije ni on vjerovo šta je mu je sjelo u auto. Uzmem ti one kofere, teško ko jedna dobra mješalica grube malte, jedva sam ja to iznio, išla je ispred mene i pogled u one obline mi davo snagu. Kad smo došli ispred stana pita on dal bi htio da popijem nešto da se osvježim, da mi se nekako oduži, nudila je i novac, nisam mogao da prihvatim. Ponudila me nekim sokom od grejfuta i nudila mi nešto da pojedem, nisam mogo ništa jesti, sok sam popio. Razgledam onaj stan vidim sama živi ili sam barem stekao takav dojam. Veli ona meni ako nigdje ne žurim da sačekam je 15 minuta da se istušira pa da možemo da se bolje upoznamo, nije odavno srela kulturnijeg muškaraca, valjda vidi i ona da mi bale isapadaju za njom. Našao sam neki viski, popio sam tri, čuo sam da se može duže tako. Projektovo sam svaku moguću situaciju u glavi. Kad je izašla, usta su mi stala.
Odmah je prešla na stvar, ništa okolišanje. Rekla je da je do sad spavala samo sa jednim muškarcem i da ću joj biti drugi. Svejedno mi je bilo, bio sam mnogim drugi. Kad je otvorila frižider sve mi je bilo jasno i bila je prva žena kojoj sam sa sigurnošču reći da sam joj bio drugi. U frižderu je držala neka govnad i rekla mi je da ima taj neki fetiš. Fetip ne bi mogao režirati ni najbolesniji um japanske porngrafije. Morao sam ona govnad koja su bila mjesec dana u frižderu pojesti. Ukoliko bi to uradio mogao bih je posjedovati sedam dana i raditi sa njom šta mi je volja. Velika unutrašnja borba se odvila u meni. Prelomijo je. Jeo sam govna. Nakon prvog, ujedno i najmanjeg, odmah sam povratio. Povratio sam još četri puta, za svako govno po jednom, plus još bonus kad sam završio i opro se.
Čim sam došao prešao sam na stvar, raščupo sam joj gaće i skino sam se brzinom Klark Kenta. Kondom nisam imao, a i da sam ga imao ne bih ga stavljo. Kad se namjestila u dogi pozu, sekund prije akcije osjetio sam neku ruku na ramenima i poznat glas. „Hajd ustani Denise, zakasnit ćeš na poso sine“
"Idi kevo u kurac, što me nisi probudila dok sam govna jeo"
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.