
Kao što se i može pretpostaviti sleng je nastajao prvenstveno iz praktičnih razloga odnosno da bi se nepoznavaocima (for example : muriji) zavarao trag o tome o čemu pričate. Iako je ponekad lako dokučiti šta određena reč znači i na šta se odnosi, u nekim komplikovanim slučajevima se mora dobro poznavati govor ulice koji varira od kraja do kraja grada.
Prema tome, ako ste sa Novog Beograda a dođete na Dorćol da prosipate fore i fazone, velika je verovatnoća da ćete popiti batine zbog neadekvatne upotrebe jezika.
Uostalom, sleng i jeste odlika malih kompaktnih zajednica koje ne žele da se identifikuju sa ostalim, ističući svoju posebnost i originalnost.
Da zaključimo, iako nije zvanični književni govor, sleng jeste deo naše kulture i svako od vas se kad tad susreo sa njim.
- Tebra đida mova da ti žemka štone?
- Si ga dilivio vajo najo?
- Tajsmo indžo, dise i tiću : )
Povećanjem mase tela se redukuje inteligencija i umna sposobnost određenog lika u priči.
Svi volimo da ogledamo pojedine delove tela u ovom ogledalu, zar ne?! :)
Starinska balkanska vakcina. Sredstvo koje pomaže protiv korone, za dezinfekciju duše i tela.
To je kada se u lokalnim teretanama rade isključivo ruke i grudi, jer su to najupadljiviji/najočigledniji delovi tela.
baki#1: bate...šta ćemo radimo danas, a?
baki#2: bate...pa zna se... "komercijala"!
Odokativna mera za veličinu.
Kao takva, ističe se odsustvom apsolutne reference "dovde", ali se ta mana često nadoknađuje mimikom, sticajem okolnosti ne uzimajući u obzir pretpostavljenu mudrost elitističke izreke "govor 'spomoć šaka odaje prostaka".
Krenem ja znači da se prestrojim u desnu, kad eto ti ga pored mene onaj rudarski KAMAZ, krenuo kroz JA! Sine, ono točak ODAVDE! Samo krampon mu k'o frižider!
Stanje tela i duha nakon konzumacije case hladne Coca-Cole uz rostilj...
Cssssssss
Lik sa dugačkim nogama, kratkog tela, grbav... Ukratko, bolesnog izgleda.
Hod u kojem su noge brže od ostatka tela. Karakterističan za silaženje niz planinu.
- Ko ono ide iza ćoška?
- Čekaj jesu ono Đurasovićeve patike?
- Sačekaćemo da mu se pomoli glava.
- Jest, on je.
Deo tela koji služi za brisanje ruku u nedostatku krpe ili peškira.
Oprati samo odredjene delove tela,uglavnom kosu i noge,pred izlazak u grad.Moji ortaci redovno to rade.
-Jel idemo do grada?
-Idemo,samo da se pausalno zaperem i krecem.
Ja, ti i mi.
Svi se mi proseravamo ciframa... "Mi smo njima toliko, oni su nama toliko"... U suštini cifra je fenomenalan mehanizam odbrane. Ako sve predstavljamo kroz cifru, sve ima manju vrednost. Nešta nije toliko bitno. Par hiljada dinara je par stotina evara...
Ponekad se pomera gore, ponekad dole da bi izgedalo lepše ili ružnije. Svi se mi konstantno svađamo oko cifara. Da li je u Jasenovcu pobijeno 700 000 ili "samo" 70 000, da li je u Srebrenici ubijeno 6 000, ili "samo" 1 200...
Cifre koristimo da ne bi morali da zamišljamo scenu. Kada neko kaže 50 miliona mrtvih u II svetskom ratu, mi vidimo mentalnu sliku petice i sedam nula... i baš toliko nam i vredi ta slika. Možda se neko zamisli i kaže to je veliki broj, ali NIKO ne može zamisliti ni 1000 mrtvih, a kamoli 50 000 000. Hiljadu mrtvih... hiljadu tela koje se raspadaju, hiljadu porodica koje plaču, hiljadu planova, želja, ljubavi, sećanja...
I sada pomnoži.
Na kraju se svi mi svodimo samo na cifru na nekoj listi.
Staljin je rekao "jedna smrt je tragedija, milion je statistika".
Ljudi ovo predstavljaju kao oličenje njegovog zla, ali u stvari to je surova istina. Sa jednom smrću mi možemo da se poistovetimo. Možemo da sažaljavamo mlad život i njegovu porodici... Milion je samo broj u našoj glavi, i poludeli bi kada bi pokušali da vidimo šta zaista znači milion mrtvih.
-------------------------------------------------------------------
Na kraju sam iznos cifre nije bitan, jer ništa nema vrednost kada se svodi na broj.
Izuzetno suptilni i romantični poziv na sudar, koji se pride ograđuje od ispijanja kafa i buljenja u nebeska tela.
''Mislim da je vreme da se naši svetovi sudare.''
''Kako si romantičan? Gde me vodiš? Na Avalski toranj? U Coffe dream da sanjarimo uz bogati šlag?''
''Dušo, nema sudara bez BUM! Pravi, eksplozivni sudar svetova! Da ti uletim sa strane uz zvuk eksplozije, pa tek onda da brojimo zvezde... Jer, ljubavi, buljenje u zvezde i mesece nije ništa naspram uživanja u tebi, tvoje telo je meni čitav svemir, ona nebeska mogu samo da crknu od ljubomore!''
''Ahhh...kako si samo romantičan! Uleći mi u svemir!''
Deo tela nemačke kancelarke u koji Boris Tadić bezuspešno pokušava da se uvuče.
- Uuuuuuuuuuf! MMmmmmmmmmmmmmmmH! Ivice, brzo zovi Božu i Vuka, nek dovedu i Bageristu Džoa, mislim da sam se zaglavio!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.