
Kada ovo cujete od devojke porucuje vam:teraj se u kurac.Zaista porazavajuce za muskarce.Cuo sam ovo vise puta i nikad nije "razmislila" kako sam ja zeleo :)
-Ajde molim te ,stvoreni smo jedno za drugo
-Sladak si ali moram jos da razmislim
3 dana kasnije :
-Picka jos nije nazvala :(
Recenica koju koriste uglavnom voditelji zabavnih emisija kako bi uvelicali muzicke izvodjace kojem je album(ili spot) radila ekipa za koju nikad niko nije cuo.
Muzicki izvodjac: Album su mi radili Micko,Sule,Ciki i Velja
Voditelj: Opa...Znaci provereno dobra ekipa !!!
Ako ovo cujes od devojke, znaj nije dobro, jer si upravo cuo drugu najtuzniju mogucu recenicu, odma iza recenice "zao mi je, ali ipak je maligno"
To je ono što bi rek'o svaki urbani tinejdžer kada bi čuo stih Desanke Maksimović "Sreća je lepa samo dok se čeka, dok od sebe samo nagoveštaj da".
Pera: Jao Jelo što volim što gubimo ovaj drugi čas da odmorim malo dušu od ove hemičarke, nabijem je..
Jela (štreber na kvadrat): Ponovo nisu učio? Pa normalno kad stalno posle škole ideš s' onom Anom.
Pera: Ma već deset dana se tu nešto gledamo, smeškamo, ništa konkretno, neko trpanje, nešto....
Jela: Znaš, sreća je lepa samo dok se čeka, dok od sebe samo nagoveštaj da.
Pera: WTF?! Šta reče?!
Oldskul sleng za tešku glavobolju. Pucanje glave od kojeg trnu jebeni zubi. I obzirom da mene lično trenutno upravo tako i otkida lobanja, ja bih uz vaše cenjeno razumevanje i završio ovo izlaganje. Hvala i pozdrrr...
- Dobar dan, gospodine Mitiću, ja sam doktor Aleksić. Kako se osećate danas?
- Uh...Pa, obzirom da ni ne znam zašto sam ovde, doktore, valjda i nisam loše. Samo me glava boli k'o da me neko maljem tukao po njoj...uh...
- Bejzbol palicom, Mitiću. Al' bili ste neobično blizu...
Upozorenje na zidu jedne kafane ( u blizini Bijeljine), koje, u stvari, znači: Mole se cenjeni gosti, da, ukoliko su već seli u naš restoran, poruče nešto za jelo ili piće, iz našeg bogatog asortimana. Hvala.
Na prozoru iste kafane, nalepljen je papir na kome piše: PIVO LADNO KO IŠTA, što bi, verovatno trebalo da znači da je pivo toliko hladno, da se i sto, na koji se ono spusti, strese od hladnoće.(Navedeno sam lično video pre par godina, kada me put naneo tamo.)
U bolničkom si krevetu. Posteljinu ti nisu menjali ove nedelje. Nude ti da se urediš, obriješ, ali uljudno ih odbijaš. Neka, neka, hvala vama, samo zaspao mi ovaj rak na plućima, pa da ga ne budim. Baš smo fino zaživeli. Onaj do tebe krklja, ko zna, možda će mu već sutra skinuti meru. Dobro je to, ovih dana padaju kiše, meko je za kopanje, bar mu grobari neće majku psovati. Da si i sam te sreće. Ulaze posjete. Na vratima stoji komšijin mali, dve kuće od tebe, kaže zamolila ga tvoja deca da ih odmeni. Gledaš ga, crveni njihovu sramotu. Hvala ti sine, a sada idi. Ovde jedino ja polažem pravo da budem ožalošćen.
Nikoga! A možda je i bolje? Zapravo, svakako je bolje. Treba se navikavati na samoću. Meni i inače ne preostaje ništa drugo. Zašto insistirati na nekim prijateljstvima. Ne, ne... Nikoga više neću da zovem, ni usmeno, ni pismeno, ni telefonom. Čekati, mirovati, pomalo raditi, i to je sve. Da sam ja imao iole dobrog prijatelja, možda danas ne bih morao ni da ležim ovdje. Ali, šta mogu - ponekad mi se čini da se čovjek može osloniti na prijatelje, pa se zanesem, vjerujem, nadam, a ove nedjelje i četvrtci udaraju po očima kao šamar.
Dosta više iluzija, Vitomire!
Vitomir Nikolić
Bolnički fragmenti
25. decembar 1966.
Neizgovoreno pravilo. Znači k'o nađe njegovo. K'o ga nije čuo verovatno nije odavde. Mada kad su devojke u pitanju ni onom "drugom" ne smeta ako zna da je drugi...
K'o prvi devojci, njegove devojka,
k'o poslednji, njegova žena...
Likovi za koje je neispunjavanje obaveza neprihvatljivo.
Ustajali su u cuk zore, prašili do posla i rmbačili bez obzira na sve. Bolesni su radili isto kao i kad su zdravi. Nisu očekivali da im neko kaže "hvala" za to.
Ipak, nakon četvrt veka rmbačenja, počinju da uviđaju da se bolovi u leđima lakše podnose kad se leži i žao im je sopstvene pospane i kenjave dece koju su odvodili u cik zore u obdaniše umesto da su ih sami polečili u pomazili. Ne bi oni to ni uvideli da sada svi oko njih ne rade baš tako.
I, šta im onda preostaje nego da se hvale svojom slepom predanošću obavezi?!
- E, evo još malo pa tries godina staža i nikada nisam bila na bolovanju. Ni trudničko nisam koristila do kraja. Radila sam, bre, kao sat....i ko mi sad kaže hvala???!!
- Javorka, pa svi oko tebe imaju veći staž bolovanja nego rada! Je l' si ti, bre, normalna?
Najveći stepen gorčine (i jačine kafe). Jača od sikteruše i one "što mož' da tera voz".
Kad sam prvi put u životu kuvao kafu ćaletu, čuo sam ovaj izraz.
Skuvao ja kafu ćaletu (prvi put, sa 7 godina), on pije gorku, bez šećera. E sad, možda sam malo preterao sa kafom, al' šta zna dete šta je kašičica kafe. Sipao ja ćaletu, a on se onako očinski nasmeja i potapša me po ramenu. Primače šoljicu ustima i srknu, i u milisekundi mu se skupi faca, k'o da je jeo stipsu:
"Maki, pa šta ti je ovo, ovo ne da može da tera voz, od ovoga ciganka mož' da abortira!"
Baronija koja se prenosi sa kolena na koleno i dogodila se u svakoj skoli bar po jednom.
Svako od nas je čuo ili ,,bio,, prisutan tom dogadjaju.
u učionici je haos,svi urlaju,skaču,lupaju. Iznervirani profesor je odlučio da reaguje.
Profesor: Ajde zadnja klupa napolje
2 lika: jel mi profesore?
Prof: VI,VI,ajde,ajde požurite
2 lika ustaju,uzimaju klupu,otvaraju prozor i izbacuju je kroz isti. Mrtvi ladni se vracaju i sedaju na stolice koje su ostale.
Nazvati osobu sa kojom se nisi čuo sto godina, sa diskretnom uvertirom za traženje molbe zbog koje si tu osobu i zvao.
- Jel’ znaš ko možda ima kombi, da nam baci kauč do Čačka?
- Pa ima onaj tvoj Bogdan sa kojim si radio pre…
- Ja zaboravio da taj čovek postoji… ‘Aj zovem da ga pitam za zdravlje i da se rešimo ovog kurca više.
Refleks koji se javlja kod osobe koja zaista ne zeli da podeli neku grickalicu sa vama, a ipak vas ponudi, jer je cuo da je to uljudno.
stipsa: "oces griZine?"
ja:"aj daj, moze"
stipsa stiska kesicu i nemoguce je uzeti vise od jedne jedine griZine...
ja:"pa opusti tu ruku serem ti se u uvo, nije ti poslednja!"
Što kaže moja baba kad krenem u crkvu:
- Kad se svi krste, krsti se i ti, ne mož da omaneš sve i da oćeš.
- Nemoj da ideš prljav, nije lepo, šalje lošu sliku o tebi (namig), možda vidiš i neku pristojnu curicu, pa šta će ona da pomisli kad te vidi takvog ko iz kanala! Obuci nešto čisto, nemoj novo, jer ćeš ispasti pomodar, a ja to, sine, najviše mrzim! Svi bi sad da idu u crkvu, koj kurac!
- I obavezno čiste cipele ili patike! Pa ulaziš u Božju kuću valjda, zamisli da dođe neko kod tebe u kuću sa blatnjavim čizmama!
- Prekrsti se i na ulazu u portu i pred vratima crkve. Nemoj to da zaboraviš!
- Kupi sveću, ali nemoj neku malu, će se smeju ljudi. Kupi bar one od 35 dinara i zapali sebi za zdravlje, babi ne moraš, dosta sam ja preživela... I upali jednu za deda Žiku, Bog da mu dušu prosti... Ali tamo dole, za mrtvake, nemoj gore, za ove žive, da ti se ne smeje neko.
- Kad sve to završiš, meti neku paru na one slike i ikone, valja se.
- Stani sa desne strane, tamo su muškarci, levo stoje žene.
- Ćuti i slušaj popa i gledaj dole, kad kaže AMIN - ti se prekrsti. Nemoj prvi, možda ga nisi čuo lepo. Opet gledaj druge, da ne štrčiš ko pevaljka u kafani...
- I nemoj da psuješ! Ni naglas ni u sebi!
- I ponesi ona jaja, će se tucate tamo, valja se... Vaskrs...
... A jaaaa sam počeoooo da luuutaaaaaaaam!
Pop drži liturgiju, niko ga ne jebe ni cvaj posto. Ribe u utegnutim farmerkama i bodi maičicama prosto mame poglede ovih sa desne strane.
"AMIN!"
('aj se krstimo).
Kuckaju se poruke tipa - u crkvi sam, stižem za pola sata; ae posle neki basket; wubim te, piwe moe mawo! MWA!...
"Gospodi pomiluuuuuuj...".
('ae se krstimo).
- Vidi onu malu Jovanu tebra... Baš je za tršnju...
- Ćuti bre, majke ti ga, 'de sad to da kažeš? U crkvi smo, 'oćeš da mi se sad digne?!
"AMIN!"
('ae se krstimo malo, možda zaboravim na Jovanicu).
Počelo malo da smara. Deset godina nisam bio u crkvi, zaboravio sam kako to ide...
Pop: " 'Ajde sad ko hoće da se pričesti i očisti svojijeh grehova..."
- E znao sam brate da je ona Tamara blajvala Duletu... ide na pričest... Pička, a nije teo da mi kaže...
Nisam citao, ali znam.
Nisam gledao, ali sam cuo.
Nisam bio, ali su mi pricali.
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.