
Ovu rečenicu kažemo onima koji malo pričaju ili onima kojima moramo da vadimo riječi iz usta da bismo nešto saznali od njih. Upotrijebimo je kad nam ta osoba baš dosadi da bismo se makli od nje ili da bismo joj dali doznanja da je dosadna.
-Brate kako je bilo?
-Dobro.
-A što ste činjeli a, a?
-Ništa.
-Ne, ozbiljno jel bilo čega?
-A jes.
-Čega?
-Nečega.
-A što je ovo brat moj, pun si priče ka' vrabac govana.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Profesor:Jeste li učili nešto?
Đaci:Jesmo.
P: E super. Što su prokariotske ćelije?
Đ:.............................
P:Ajmo ko će?
Đ:...............................
P (odgovara sam na pitanje i postavlja drugo) Što su eukaritoske ćelije?
Đ:..............................
P:Rekoste li vi da ste učili?
Đ:....................................
P:A vidim đeco puni ste priče ka vrapci govana!
Odjeb kojim se stavlja do znanja da nas je osoba od koje smo zatrazili pomoc izneverila, i da od iste nikad vise necemo traziti pomoc.
Osnovna skola:
Vlada:E Mare 'oces da mi das engleski da prepisem?
Ja:E nmg ni ja nisam uradio...
Vlada:Hvala Nemanja.
Kada neko nesvjestan svoje nesvjesti valja gluposti a da pri tome ne primjecuje da ostale odavno gnjavi i smara...
-''...a i tako,imam ritual, prije svake utakmice serem, jedem meko kuvano jaje, i obuvam vlazne carape...''
-''Brate, hvala ti sto si to podijelio sa nama!''
Rec koju najčesče koristimo kada dobijemo nešto što nam nije potrebno ili nam se ne svidja.
Jao , Izvoli , evo kupila sam ti jedan lepi par zavesa da stavis u tvoju sobu da ti sunce ne smeta , nista narocito , mali znak paznje .
E hvala vam puno, baš mi je to trebalo.
Rezultat interpretacije muvanja devojke iz matematičke gimnazije postavljanjem funkcije i traženja aritmetičke sredine izmedju njene konveksnosti i konkavnosti dok se nalazi u horizontali putem prenošenja na opširnost njene sveske.
- Jao, pa kako ti je divan ovaj znak za koren, ti baš znaš da napišeš tu imaginarnu vrednost dobro.
- Jao pa, hvala ti, uvek mogu da se oslonim na tebe, kao na hipotenuzu.
- (za sebe) To bre, još malo pa će mi dati u koren iz dvojke.
Prefinjeni izraz koji se koristi kada nekog ko izvoljeva ( najčešće dete ) ili ko preterano sere ( najčešće žena ) hoćemo da upozorimo da nam je strpljenje na granici da skoči i da se samoubije.
- Mama,mama, 'oću sladoled!
- Ajde, sine, sad će ručak, posle ćeš...
- Ali, ja hoću sad!
- Dobro, ajde. Koji ćeš ?
- 'Oću neki sa čokoladom..
- Ok...
- Al' da ima i jagode...
- Dobro...
- I da bude u kornetu..
- Važi...
- I da ne bude hladan...
- Uh...
- I sa kašičicom...
- Au, jebotebog, al si ti pun buva al' oni' sitni' pa nabijenih!
Sedam puta tokom jednog dana dođeš na autobusku stanicu, i sedam puta se vracas kući jer je bus pun. Na kraju, puste te u onaj poslednji što postoji, ali naravno ako hoćeš da stojiš pošto mjesta nema. Jedva nalaziš neki prostor da staneš normalno. Autobus kreće i misliš-Hajde, dobro sam se namjestio, izdržaću ja to lagano. Al ne lezi vraže-kondukter sa stomakom ko bure, ide kroz busi počinje da naplaćuje karte onima koji je nemaju. Naplaćuje mi i provlači se kraj mene. Osjetim ćevape i luk što je pojeo za ručak. U tom momentu, autobus naglo koči, kondukter se hvata za nešto gore, nabija mi mišku u facu. Doživljavam blagi epileptični napad. Prolazi kraj mene, ide dublje u bus da naplati, odradi što ima, i opet svima nama koji stojimo pomjeri bubrege dok se vrati do početka busa.Opet se nekako namještaš. Posle određenog vremena počne da trni jedna noga, pa se prebacuješ na drugu, i tako u nedogled. Postaješ smoren toliko, da ti je podatak koliko je stepeni u autobusu nešto najzanimljivije što si uočio u poslednjih pola sata. U busu nikog ne znam, nemam s kim da pričam. Momak kome stojim nad glavom igra igrice na telefonu. Polako počinje da mi vadi živce svojim antitalentom za igrice. U nekoliko navrata sam se sudržao da ne kažem-Pa 3 stisni pička ti materina, kako ti nije mrsko pola sata na jednom mjestu da stojiš??? U međuvremenu ulazi još 5-6 putnika tako da je stepen zagušljivosti i gužve dosegao svoj maksimum. Stojimo jedni na drugima. Autobus ko na kurac svako malo nešto koči, pa svako malo čuknem nekog ili rukom ili nogom u neki dio tjela. Gospođa do koje stojim izdaje mi naređenje da se pomjerim negdje jer ona nema dovoljno mjesta. Pošto nemam gjde, ulazimo u konflikt. Bus se budi ,vidiš im po očima, jedva čekaju da se nešto desi da navijaju. Međutim kondukter smiruje situaciju. Prošlo je nekih 2 sata, ostaje još toliko. Zbog zagušljivosti kondukter se žali da mu je muka. Ne prođe nekoliko minuta, počinje da povraća. Miomiris luka i ćevapa se čiri busom. Posle toga pije malo kisele da dođe sebi, i podriguje glasno da ne može glasnije. Skontam se sa nekom ribom malo kasnije, al ona izlazi za 10 minuta.PU!!!! Opet ostajem sam. Dolazimo do granice. Mi što stojimo izlazimo napolje da carinik može da prođe busom. Temperatura je -15 srepeni, a carinik razvlači. Ulazimo unutra vidno ozebli. Tek tad shvatam koliko me bole noge i ledja. Namještam se u sve moguće poze svijeta, ne ide, jebe pa rastura. Trudim se da ne mislim o tome, pred očima mi je krevet, pravo mi super, neka ekstra riba na njemu govori-Oplodi me. Odbijam je jer me bole leđa. i opet povratak u stvarnost. Pravimo pauzu konačno, i to kod motela koji je na 15 minta od moje kuće. Pauza pola sata. Iskuliram, popijem kafu, ispušim tonu cigareta. Konačno stižem kući. Ležem u krevet. Od bolova se okrećem u krevetu do pola 5 ujutru. Zaspim nekako. Probudi me telefon, ne mogu da dišem kako treba od bolova. Pokušavam, da ustanem, jedva, oči ispadaju.
Ne vraćaj se kući busom nikad za vrijeme praznika.
Floskula koja se više se koristi u pismenoj nego u verbalnoj komunikaciji i znači mnogo mi je zapelo, u teškom sam sranju, najeb'o sam k'o Francuz I Nemac po ruskoj zimi.
SMS
Je l' imaš 2000 kinti na zajam da vratim Mikiju Pegli dug? Hvala unapred, tvoj drug iz vrtića, Zoki.
FORUM
-E ljudi, izašle su mi neki zeleni mehurići na glaviću koji se iz sata u sat pune nepoznatom žutom tečnošću koja mi peče kožu, probao sam da istisnem, pa mi je tekućina prsla u oko i vid mi je postao zamagljen. Mislim da sam dobio kataraktu. Ako neko može da mi kaže šta radim?! HVALA UNAPRED!
Pismo
Dragi moj tata,
odlučio sam se da Vam pošaljem pismo jer to smatram najelegantijim načinom da Vam saopštim da sam konačno odlučio da pre svega postanem čovek, a uz to, naravno i produktivni član društvene zajednice. Posle devet godina mukotrpnog rada u leglu korupcije i uskovidnosti, dragi tata, tvoj sin će konačno krenuti da stvara. Činjenica da sam okinuo i zadnji ispit me je jako frustrirala bacajući me u apatiju, jer i pored mog velikog zalaganja shatio sam da ono što me sputava je neobrazovan predavački kadar koji ne shvata moje ideje i drugačiji način tumačenja gradiva. Jednostavno sam ispred svog vremena. Napustio sam tu unazađivačku ustanovu. Sa ponosom ti to kažem jer se konačno osećam slobodnim. I duhovno i telesno (Nisam više u Domu, naravno). Trenutno živim sa njom u garsonjeri. Dolazimo ti za godinu dana. Svo troje. Pošto je i ona napustila fakultet zbog tvog unuka prvenca! Bili smo na ultra zvuku! Onu što pomenuh, na početku, da sam odlučio da stvaram, potkrepljeno je mojom strašnom idejom za biznis koju ću ti izložiti verbalno uz topao porodični ručak, u našem malo skromnom domu, na selu, čije sam zvukove goveda i opojne mirise uvek nosio u srcu, među ovim pustim betonskim blokovima prestonice. Do tada, ne bi bilo loše da nam pošalješ po koju crvenu da bi nekako mogli da bivstvujemo u miru dok najlepši cvet moje bašte ne da nov izdanak koji će produžiti tvoje srećno porodično stablo. Unapred hvala!
Tvoj sin, jedinac
Fenomenalan odjeb osobama tipa:
Izvini da nemaš slučajno 50 din.
Ili onih likova kojima baš ti i samo ti, od 2.500.000 Beogradjana,
možeš da pomogneš, naravno sumom novca ne manjom od 200-500din.
Da se vrate u neki tamo pizdojevac.
Sedim sa društvom na trgu Nikole Pašić.
Prilazi NN osoba.
NN: Izvinite, da vas pitam, da nemate slučajno kod sebe 300 din, treba mi za taksi.
JA: Imam imam, hvala na pitanju, ne brinite se vi za mene.
(A u sebi nešto mislim, pa ni ja se ne vozim taksijem, mamu jbm)
Dobronamerna kritika sagovorniku da zalud troši vreme i snagu na nekog ko to ne zaslužuje radeći nešto što će mu doneti više štete nego koristi.
- Mile, šta radiš to iza mesne zajednice?
- Vidiš da krčim ovaj bagrenjar da liči na nešto, sve uraslo k'o džungla.
- Vidim, i to našom testerom, a pretpostavljam da ti ni gorivo nisu kupili. E, moj Mile, neko će sutra hvala da ti kaže što lomiš kičmu za neke tamo lezileboviće.
Pristojan, i samim tim apsolutno neefikasan način za izbegavanje promoterke nečega.
Kupac tera svoja kolica hiper-sega-mega marketom. Pred točkove mu izleće šarena spodoba, i kreveljeći mu se u lice počinje sa deklamovanjem.
ŠS: "Dobar dan, danas imamo promocija "Argeta" pašteta. Za kupljene 3 paštete dobijate..."
Kupac (Ubacuje kolica u četvrtu, bez žmigavca skreće u suprotnu traku, ali ne uspeva da pobegne od priče o četvrtoj pašteti gratis, osmehuje joj se kiselo...): "Hvala, ne treba mi..."
ŠS (prisećajući se osnovnog marketinškog postulata "ne prodaje lep, već uporan", nastavlja): "a za kupljenih 6 pašteta dobijate jednu majicu, obratite se na izlazu našoj sar..."
Kupac (naglo koči, vraća od pritiska podignu poklopac rođene lobanje na svoje mesto i odigrava sigurno...) "Jebala te bre pašteta više!"
Najcesce koriscena fraza u situaciji kad hoce neko(rodbina ili prijatelj)da vam daju novac.Vama je prosto "Neprijatno" da uzmet novac jer ste na njega "Alergicni",i ako vam taj novac u tom trenutku tako treba za nesto(planirano ili neplanirano) ali se snebivate iz ciste kurtoazije i odjednom puff,eto ga duh iz carobne lampe.
Ujak iz Kanade:"Dodji ovamo Nikola(u ruci drzi 50eura),uzmi"
Ja:"Nemoj Nenade stvarno"
Ujak:"Ma uzmi bre"
(onda ide neizbezno gurkanje ko dve babe na pijaci,da mi ubaci u dzep "Ja se otimam")
Ujak:(ubacuje mi 50eura u dzep)"Uzmi kupi cokoladu"(i ako za te pare mogu da kupim gram koke a kamoli cokoladu,kako bi uopste izgledala ta cokolada od 50 jura?)
Ja:"Hvala nije trebalo Neso"
Odgovor kojim jasno saopštavate nekome da .ebeno dođe na vaš rođendan već jednom i da pokaže to malo poštovanja!
-Brate Rale, srećan ti rođendan i sve naj naj ti želim!!!
-Hvala brate, a šta si mi kupio??
-Ma nisam kući ceo dan, ćale nešto kenja i nisam stigao da...
-Aj ne smaraj više, dođi i donesi neko piće bre, nemoj da se vadiš uvek!
Sve češći, a bogami i poželjniji odgovor na pitanje "Šta ima novo".
- Šta ima novo?
- Poskupeo benzin.
......
- Novosti?
- Poskupela struja. Opet.
......
- Nešto novo?
- Ionako davno zamrznute plate nam još i smanjuju.
......
- Šta ima novo?
- Smanjuju broj zaposlenih, biće otpuštanja.
......
- Koje su novosti?
- Evro opet skočio u nebesa.
......
- Dobar dan, kolega. Šta ima?
- Upala nam iznenadna inspekcija i našli silne nepravilnosti kod tebe. Reče direktor ODMA' da mu se javiš.
......
- Ima li nešto novo?
- Bogu hvala, ništa danas.
- Uh, dobro je!
Vukajlijo, da imaš revere, krvnički bih te uhvatio, cimnuo i razdrao ti se u lice. Urlao bih koliko te volim, koliko mi je žao, starino moja, preko svojih pleća šta si sve prevalila. Posteri obrisani, čet ne radi, spameri se množe, bombaš inficirao temu fk crvena zvezda..
Zmajevi, silni, od hiljadu leta, ukotvljeni, razjapljenih usta, ispuštaju krike, poslednjom snagom. Umeš da odglumiš sreću, a bura tuge se valja tvojim forumima. Što sam stariji to te više osećam u svojim kostima, mišićima koji brekću od plusovanja tvojih definicija ponosnih. Među tim definicijama čuvaš tajne, moja Vukajlijo. Iskrzao sam nebrojeno mnogo miševa zbog tebe, na tvojim forumima drugovao, recitovao, monologe na forumima bacao, rojeve misli svojih, bacao na tvojim temama, slao svoje misli u tvoje vrtloge interneta.
Šta bi sada rekli oni kojih odavno nema na tvojem forumu, u kafani koja više ne postoji... Upisali su se u najlepša vremena tvojih stranica, dragi Vitezovi čiji eho opominje. Pao je kristalni sneg, zakucala seta, stižu sene uspomena... Teram zimu dođavola uz bluz sa starog gramofona, i mislim se u sebi: "Vukajlijo, hvala ti za kresove, jer bilo ih je!"
Rečenica , koja služi da jedna osoba izrazi najdublje razočaranje u drugu .
- Zaustavio pandur razjarenog osamnaestogodišnjaka u još ljućem Yugu , situacija - 120 km/h kroz selo .
Pandur : " Znači , dećko , m'logo brzo voziš , ne si se vezao , svetlo ti ne radi jedno ... Si čuo bre ti za ovaj novi zakon , a ?? Znaš , be , da imam pravo sad da ti primenim sad taj zakon , a ...
... posle dužeg objašnjavanja :
Pandur : " 22.000 ti iznosi kazna , dećko , si svestan ti svoje nesvesti ??!
mladi selja : " Evo čiko 1000 kinte da popijete nesto ti i kolega , evo ja obećavam da se neće ponoviti ! "
Pandur : " I to mi je "hvala" sto te ovde pola sata učim o životnim lekcijama , zakonima i pravilima lepog ponašanja ?!!
mladi selja : " Izvini čiko , evo jos 1000 i flasa rakije , deda Mile peko ... "
Pandur , sa osmehom : " Aj piči da te ne vi'm više ! "
kada nesto sto bi trebalo vrlo lako da se uradi se pretvori u neizvestan posao zbog odredjenih razloga i kada se konacno sve zavrsi kako treba nas covek veoma cesto ima obicaj,sto zbog olaksanja sto zbog besa koji i dalje oseca u sebi,da izgovori ovu recenicu :)
1 jun-"sefe kada ce plata"?"Bice,bice.....polako" kaze sef! 10 jun-"sefe kada ce bre plata"!?"U bre polako...bice,bice" kaze sef! 25 jun-"stiglaaa vam plata" kaze sef!"oooooooooooo hvala kurcu i petru dobrnjcu" rece radnik!!!!!!!!!!!!!!!!!
Rečenica kojim upitana osoba odgovara na pitanje da li privodi neku pičetinu u skorije vreme.
"Šta radiš,jel radiš negde?"
"Ne."
"A jel igraš PES sa društvom?"
"Pomalo."
"A jebeš li nešto?"
"Ne, ja nikako."
"A što ne, jebem te nenormalnog?"
"A što, hoće li mi neka reći hvala?"
Izraz koji opisuje osobu koja je inače govno od čoveka, ali je sada uradila korisnu stvar pa se sa tim diči tj. kenja do bezgraničnosti.
- Drage naše kolege, okupili smo se ovde na MOJ zahtev kako bi proslavili Dan rada. Zaslužili ste da se odmorite i JA to prvi mogu potvrditi jer je protekla godina bila jedna od najnapornijih kako za vas tako i za MENE koji sam se žrtvovao za preduzeće do maksimuma. Nije bilo dana da nisam pomislio na MOJE radnike i njihovu situaciju. Zato smo svi sad ovde kako bi proslavili rezultate MOG rada, a i vašeg.
- Šta bre priča ovaj? Kad će pečenje?
- Pusti ga! Vidiš da nije srao nedelju dana pa je pun sebe.
Izgovor da se izbegne neka neželjena aktivnost, ili šaljivo retoričko pitanje na zamerku da se kaže "Molim?", a ne "A ili šta?"
1)
Sale:"Stefane, ti još nisi završio onu tabelu?"
Stefan:"Ne. Što da žurim, da neće neko da mi kaže hvala?"
2)
Ljuba:"Batice?"
Srki:"A?"
Ljuba:"Kaže se molim! Pokaži malo kulture..."
Srki:"Što da molim, da neće neko da mi kaže hvala?"
3)
Telefonski razgovor:
Laki:"Matori, šta ima?"
Neša:"Evo ostavio decu kod babe za vikend..."
Laki:"Ooo ja hteo da te pozovem na vops, al' vidim biće ispunjavanja bračnih obaveza..."
Neša:"Ma kakve obaveze! Što, da neće neko da mi kaže hvala? Vidimo se u "Masci" za pola čuke!"
Laki:"Dogovoreno, ae vidimo se!"
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.