
Svijet je ovaj tiran tiraninu a kamoli duši blagorodnoj, a naš ti je čovjek goluždravi tužna tica iskrivljena lika i poklonik sjaja svakakvoga, u vekovnoj borbi bednik: gura jadnik da uniđe u prvi kanal i jarugu pakla, da oseti miro original parfijuma svežeg mongolskoga, al stalno bi vraćan od profesionalnih izbacivača što ga prezru, nemilog pogleda, bez ozlijeda, ne udostojivši ga, ni objašnjenja ni razloga, pa se na kraju mučenik i preda:
Pređe u drugi kolosek, odijel za sirotinju, traka za spora vozila, traka zaustavna, zabrana prilaska Leni Kovačević, ukrajinski zejtin, estonski riblji ćevapi, sardele Beograd Rijeka Crnojevića, Narodna kuhinja je ok stvar, mandarine s neba pale naša vrata zatrpale.
I uvide naš junak, baš na dan svetoga Ivana L. Lalića, da korak ne može održati sa svim tim belosvetskim sjajem i šljaštanjem svuda okolo, sa potražnjom i ponudom, da redovno gubi, ispada smiješan, neprilagođen i nedostojan preliva sjajnih pogleda koji ga potvrđuju kao člana čopora. Uviđajući dakle svoj poraz, pritešnjen, on rešenje konačno nađe u preziranju svih tih carskih mrvica lažne kinske krune, baca izbledelu od pranja porfiru i zaključava se na Mansardu, pali tv lampaš crno beli, pušta Drugi, zaglavljuje dugme na daljinskom i frlja ga negde na tavan.
I od toga dana blagosloveno gasi dotadašnji godinama sklapani nakaradni razum i polako se budi ono iskonsko kulturno siortinjsko u njemu – period inkubacije nekoliko nedelja – čisti se kulturom ko kefirom i semenjem lana, kenja zavijutke skočkova, skida sve naslage visokorezolutne pohotnosti žudnje koja nikad nije mogla, uvek gladna, da se ispuni.
E eto me pijem 7 kafi na dan 28 cigareta i 19 votki, čuveno pravilo 7-28-19, koje ustvari označava 28. jul 1919. kad je Toša Manojlovič poručivši špircer poždrignuo u kafani, u Moskvi, u Beogradu, onda pustim Drugi i surfujem na kulturi: Trezor, manjine, oslobođene mečke, kulutra, hemijski eksperimetni, Branislav Radivojša Platiša, Vavilon, Tv mreža, Čitanje pozorišta, Kulturni dodatak, Metropolis, Izbor beloruske poezije na romskom, onda otvorim prozor da prhne iz ruke stvorena ofucana gugutka umazanih krila naftom i uđe snježna princeza Bojana Maljović da sredi po kući, isprazni pepeljare i zadovolji neke čisto ancilarne ljubavne potrebe, posle je otpremim mesecu nazad dok njen otac Branimir Brstina pomalo nervozno šilji brke u oblaku i govori ajde ajde.
Majstor maskiranja. To je ustvari Đavol, lično Sanđama, samo se lepo obukao, da se to ne primeti.
A šta mislite, za šta mu služi ona smešna kapica što podseca na Šiptarske? Pa da prekrije rogove! Aljina mu služi da sakrije rep(ima i to, rekao mi Ivan Karamazov), a papuče nosi da mu se ne vide kopita!
Kada se neko nađe u debelom sranju kada mu je najlepše bilo ili kada ga sačeka neka osoba koju uopšte ne želi da vidi.
Kao peder na guzicu
kao kec na jedanaest
kao Tadić na izvinjavanje
kao Mišković na tender
kao šamar perverznjaka
kao Ivan Ivanović na postere na Vukajliji
kao porez na uvek plaćen račun
kao Berluskoni na mladu kurvu
kao Ciga na kontejner
Prezirati iz dna duše nekog smrada.
Aca:Vide li onog Gorana?
Jovan: Ma ne pominji mi ga. Uopšte ga ne mirišem. Ne pomaže dezodorans kad je čovek smrad.
Ivan:Tebe izgleda ne miriše ovaj fizičar.
Mile:Ma kakvo mirisanje crno... Ja njemu bazdim ko govno od pre tri dana.
Vrlo odlucna radnja, usmerena ka izazivanju negativnih, burnih emocija neke/nekih drugih persona koje se nalaze u vasem (ne)posrednom prisustvu. A sta se time dobije? Licna satisfakcija i jos ponesto...
Utakmica izmedju dve reprezentacije.
Vule: "Al' nam ga zavukao Anri, onaj Stojkovic supalj, heh..."
Pero: "M'rs Vule!"
Miki: "Jebi se Vule!"
Ivan: "Vule, 'oces samar!?"
Tri poslednje recenice su se cule gotovo istovremeno, ako su se i desile, jer ovo je samo primer. :)
Pretpostavka, koja se glasno izgovara kada muškarac iskaže povećan nivo nervoze, bez posebnog razloga.
Sava:"Dokurčilo mi je više da u ovoj firmi svima izigravam dadilju, šupičku materinu svi!" :Izlazi, i zalupi vrata:
Vlada:"Savica, je opet iz čista mira, bacio na masu..."
Ivan:"Tja, možda treba da dobije?"
Nipodaštavanje nečijeg kvaliteta, ili autoriteta.
1)
Šef:”Jebote, opet svi ležite k’o lavovi!”
Ivan:“Šefe, i ja sam im to rekao.“
Šef:”A ti si mi pa jak štih!”
2)
Na malom fudbalu:
Laki:”Batice, ovi nas deru tri termina za redom.”
Neša:”Brate, ali danas igram, i ja”
Laki:“Jak si mi ti štih! Šta si uobrazio, da si Inijesta?“
Zubi, najčešće prednji, koji uporno pokušavaju da pobegnu iz vilice. Vampirnjaci. Najčešće dolaze u paru, gde svaki beži na svoju stranu.
Marko:E brate snimi onu malu u ćošku. Slatka je. Evo i smeje... AAAAAA! Vidi joj zvernjake, ko vepar bokte!
Ivan:Ne bih joj okretao leđa, vidi kako ti merka vrat... kreće kanama, begaj!
Marko:Čuvaj mi leđa! Zvaću Van Helsinga!
Rečenica koju, najčešće tiho i na koljenima, izgovara gubitnik u tuči između dvoje djece, kada protivnik već napušta bojno polje i okrene mu leđa. Razlog zbog kojeg gubitnik ovo izgovara tiho, samo da čuje par onih blizu njega, a nikako protivnik, je taj što bi se isti taj siledžija ako čuje da ga je gubitnik nastavio provocirati, mogao i vratiti.
Dino: "Pusti ga Ivane, mislim da mu je dosta za danas!" (Dino i Ivan odlaze)
Dječak iz gomile: "Ooooo Damire, jes' te nalem'o!"
Damir: "Ma, šta je on nalem'o! Vidiće on od mog brata!" (pogleda prema Ivanu koji odlazi)... "Dobićeš ti svoje sutra!"
Poslovično objašnjenije scene u kojoj mlađahna sponzorušica ulazi u džip troduplo starijeg tatice.
A on ulazi u nju, jelte.
- A dodaj više taj džok, tebra, saftaš ga pola sata k'o da je moj tuki, hehe...
- Hahaha debilu, eo...Uuu, el' ono mala Marina što izlazi iz S-klase?
- Teeebra, tu prdaru bih prepoznao svuda...Lol, izvali metuzalema što joj krlja jezičinu, 'nači, bljuv!
- A, brate, klasičan "bez starca nema džeparca" rad, ne očekuješ valjda da fura sa nekim od nas dvojice klošara...
- A šta bi joj falilo, jebote? Ne, ozbiljno sad? Ono - okej, trenutno jebeno varimo pa smrdim do jaja...ali ovako sam normalan dečko iz normalne porodice, nisam debeo i ćelav, dole gajim solidnu batinu, iam svoju sobu i kolekciju stripova Dilan Doga koja jebe sama po sebi. Šta će joj više, reala...
- Da, brate, bukvalno si Kazanova jebeni...i još imaš tu kolekciju, ono, ja se čudim kako te ne obleću misice iz dana u dan, mora da si razvio mimikriju k'o bogomoljka ili Ivan Tasovac...
Ivan Tasovac. Pola bogomoljka, pola mimikrija.
Način na koji smo kao klinci, još neupoznati sa osnovnim matematičkim operacijama, delili bombone ravnopravno sa mlađom braćom ili sestrama.
Marko: Ivane, Miro, kupila nam mama bombone.
Mira: Jeeee! Daj mi, daj mi...
Ivan: Hoću i ja!
Marko: Evo, evo, sad ćemo bratski da podelimo... Jedna meni, jedna tebi, jedna tebi...
Tamo svako može da bude najbolji, najpametniji, najkulji, najlepši, najjebozovniji itd.
- Vidi kako je dobra riba!
- Dobra je riba. U svetu riba koje to nisu. Gde može riba od metar i po da bude dobra? Ne može čak ni da se podvede pod ribu, a kamoli pod dobru.
- I to što kažeš.
•••
- Kako je pametan ovaj Marko Vidojković!
- Jeste, pametan je u svetu onih koji to nisu.
•••
- Kako je kul ovaj Ivan Ivanović! Baš ima smisla za humor!
- Ima. U svetu ljudi koji to nemaju.
Način da se ljudi nadmeću u tome ko može više da se urniše alkoholom, tokom praznika.
VMA - odeljenje za ispiranje želuca
Ivan: Brate, upali Tv, studio B, sada će Nada Macura da nam presudi ko se bolje uradio..
Marko: Aj, aj..evo je
A sada imamo na vezi neizostavnu Nadu Macuru, Nado da li se čujemo..?
Nada: Da, naravno...
Pa, recite nam Nado kako je prošla noć u Beogradu, koliko puta ste intervenisali..
Nada: Pa noć je bila burna, ali izdvojila bih dva slučaja, taman da skrenem pažnju omladini, da smo oko 3 h na Novom Beogradu u besvesnom stanju zatekli mladića koji je bio pod dejstvom alkohola i to do te mere da je vozač morao od svojih para da kupi jednu malu pljeskavicu tom detetu, koje da to nje pojelo, ne znam da li bi preživelo...
Ivan : Tako je Nado bre, kako me je opisala, nema većeg alkosa od mene u gradu...to bre...e vidi senf mi ostao...
Marko: Ćuti bre sada će mene...
... a što se tiče drugog slučaja, mogu reći samo to da smo kod tog lica našli krv u alkoholu, a ne alkohol u krvi...to dete je bilo toliko komirano da ja vama ne mogu da opišem, vozač je kupio opet od svojih para, ali ne pljeskavicu, već šiš ćevap, da brže deluje, al jok...jedva smo ga povratili jutros...
Marko: Opaaa, nova pobeda...4-3 za mene do sada..
Ivan: Čim izađemo odavde, ima da te stignem...gasi tu babu...
Aplauz publike kojoj je podeljeno po 1000 din. da aplaudira na fore starije od Krkobabića ili u političkim emisijama gde se ističe idiotizam gostiju.
"Veče sa Ivanom Ivanovićem"
Gost: ... 8
Ivan Ivanović: Nosam (opšti smeh)
Publika glasno aplaudira
"Da Možda Ne"
Mladjan Dinkić: Nezaposlenost je smanjena ove godine za 0.003% u odnosu na prošlu. Vlada će nastaviti da uspešno sprovodi njenu politiku (uzima sok)
Publika glasno aplaudira
Lik koji se doselio u Beograd, a nije usput naučio da i na selu postoje ljudi koji su gospoda, kao što u gradu postoje ljudi koji su seljaci. Pošto je, iz nekih ličnih razloga, duboko nesiguran u sebe i nema izgrađenu ličnost, on nema hrabrosti da kaže odakle je, a kamoli da bude ponosan na to. Zato se uvek trudi da to sakrije ako može, između ostalog, tako što pokušava da sakrije svoj akcenat (neuspešno). Sela se gnuša, kao i Srbije generalno, jer jelte - urbano i nacionalno ne mogu ići zajedno. Granice i nacije su za njega prevaziđena stvar. Himna mu para uši, a zastava bode oči. One su opijum za seljake. Ne veruje u Boga, ali voli da priča o njemu i dokazuje njegovo nepostojanje. Čak i kada ga niko o tome ne pita. Jer, ima li išta urbanije od podjebavanja vernika? Oblači se urbano, sluša kul muziku, izlazi na kul mesta i druži se sa kul ljudima. Kako prepoznaje šta je kul? Jednostavno. Gleda televiziju. Inače, B92 mu je memorisan na broju 1, jer RTS gledaju samo seljaci. Gotivi Lunu Lu, Bebi Dol mu je baš super, a Ivan Tasovac je pravi gospodin. Voli da čita (isključivo izdanja Samizdata). Vremenom, kad ispegla akcenat, uklopi se i malko pusti muda, onda prelazi na sledeći stepen kuloće i urbanosti, a to je pljuvanje po Beogradu. Nekad ga je taj grad fascinirao, ali sada ga već guši. Prerastao ga je. Pun je seljaka, primitivan i zatvoren, nije kao Njujork... ili London... ili Zagreb. Jedva čeka da ode iz njega...
Iako ova reč znači "mešavina", češće se koristi za opisivanje osobe koja po svom rastu odudara od ostalih.
***Sumnja se da je izraz nastao u Vojvodini gde su hibridi NS Seme-na obično dva puta viši od ostalih ku'ruza.***
A: Iz kog razreda ti je ova slika...?
B: Mislim da je četvrti.
A: Aham...Ju, brate koliki ti je ovaj učitelj, taj je bio treći pik na draftu!
B: Konju to je Ivan, ova mala pored njega je učiteljica.
A: Brate koji hibrid, taj je u trećem razredu zakucavao bez odraza!
B: ....klečeći.
U srpskim imenima često se nađu imena životinja, što ukazuje na njihov oblik postojanja u prošlom životu. Važi i za građane koji žive na teritoriji Srbije.
1) Petar ZEC,
2) HaRIS Brkić (pokojni košarkaš Partizana, za one koji ga se ne sećaju),
3) VUK Petrović,
4) Ivan LISICA.
A najgore od svega je kombinacija imena i prezimena koji iniciraju na životinje + životinjski nadimak :
VUK LISICA zvani OVAN i + mu neko u razgovoru kaže da je konj.
-Jesi Konj,Ovnu, Vuče, Lisico!
Trenutak kada nas ortak podseti na nešto o čemu samo mi imamo tajnu informaciju.
Lazar: E, ja sam čuo da je Violeta izašla u grad sa nekim ragbistima.
Miloš: Jes' jebote. Karalo je njih trojica odjednom. Kažu da je čupala kosu od uzbuđenja.
-------------------------
Mirjana: Sad imamo matiš.
Ivan: Jes' jebote! Pismeni!
-------------------------
Nikola: Au al mi muka od onog piva.
Andrej: Jes' jebote! Ja pišao u njega!
Puno ko Marakana kad peva Ceca. Puno ko škola kad počne septembar. Puno ko faks kad se uzimaju potpisi. Puno ko neotvorena tegla ajvara. Puno ko u kineskom SUPu. Puno ko šiptarski vrtić.
- E, ovi moji baba i deda smorili su me ko Ivan Ivanović petkom i nedeljom.
Te nemoj da ložiš non stop, pa odakle nam tolko drva, te znaš li kolko su tvoji drva skupo platili, neće preguramo zimu, te maj je bio prošle godine hladan...
A znaš kolko nam je puna šupa, trepavica nema gde da padne!
Ono što kažemo nekom našem poznaniku kada se sredi da negde ide tj. upicani ili kada uradi nešto nekarakteristično za njega.
Ivan - ( Izlazi iz kafića i pozdravlja se sa Stefanom) Astalavista.
Stefan - Izvini Terminatoru nisam te prepoznao, haha.
Mare ( Upicanjen ko za svadbu) - Gde si Djole brate, kako je.
Djole - Brate nisam te prepoznao, gde si se ti tako upicanio.
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.