
Mitski lokalitet varirajuće veličine, smešten negde između levog i desnog testisa svakog ljudskog primerka koji iste i poseduje, gde se za razliku od mejnstrim Holivuda i nešto manje mejnstrim Bolivuda ne pokazuje ni najmanji stepen zainteresovanosti za postizanjem čak i delića brojeva koje postižu pomenuti filmski giganti. I dok se, na primer, u moćnoj imperiji pokretnih sličica sa Zapada godišnje prosečno snimi oko 600 (slovima: šest stotina) starih/novih naslova, što je za oko 400 usranih i obavezno 4-časovnih govnurdi sa pevanjem i igranjem manje nego u ciganski produktivnoj sestri- industriji iz daleke Indije, u filmskoj kući iz naslova ne snimi se niti jedan jedini film. Zapravo, u celokupnoj istoriji ove kompanije zabeleženo je tek nekoliko produkcija od kojih su sigurno najnezapaženije one zvučnih imena Boli me kurac šta ste radili prošlog leta, Stani ili će moj kurac pucati i Kitanik 3-D. Lucidni reditelji pomenutih ostvarenja su bili toliko raspoloženi da ih snime da na kraju to i nisu učinili. A i glumce je, realno, baš mnooogo zaintrigirao scenario.
Ae, štagod...
- Ćale, daš, pliz, neke pare za Adu?
- Ne mogu sad, sine, počinje mi neki film iz Bolimuda...
◄◄◄
- ...i ja taman da uzmem pljeku i krenem kad - Ivan Ivanović! E, 'ladno ON doš'o da naruči šiš-ćevap, jebote...!
- Brate...'Sti gled'o možda ostvarenje Tri karte za Bolimud?
◄◄◄
- Nemam ja tu o čemu previše da vam pričam, gospodine Dačiću. Moji partneri iz Indije nalaze da je Srbija za njihove uslove jako egzotična zemlja, nepodeljeno su zainteresovani da snimaju na lokacijama u njoj i spremni su da izdvoje prilična finansijska sredstva da bi te svoje namere i ostvarili. E sad, jedini problem u celoj priči bi bio taj što mi još nismo doneli zakon koji bi gostujućim filmskim produkcijama u našoj zemlji garantovao 20% povra...
- Dobro, dobro, pustite sad to...Nego...Dolaze iz Bolimuda, a?
Izraz koji predstavlja uvod u rečenicu koja opisuje uzrok neke nerešive sitaucije. Nakon što ovo izgovorite, šanse da uspete u svojoj nameru su umanjene za 99 %. Značenje rečenice posle njega može da se podeli na tri grupe:
1) Pokušaj da se opravda neuspeh
2) Spoznaja sebe. Iskrena i tužna konstatacija o svojoj nemoći u nekom trenutku ili o lošoj osobini.
3) Nezadovoljstvo svetom, ili nečim posebno u njemu.
1)
-Brate, šta to pokušavaš?
-Da izvučem snagu iz zemlje, ćuti.
-Kul. A je l' si dobro?
-Gledao sam juče na Eksplorer, ne seri.
-Čekaj, mlatiš se tu rukama i nogama i misliš da ćeš šta tačno da uradiš?
-Izvučem snagu iz zemlje za udarac kao nindža, jebem te glupog!
-Pa dobro… A nešto ti ne ide, a?
-Kurac kad podloga ne valja, drugo je Kina.
2) Izlazak iz voza u pripitom stanju
Stižemo lagano... Opa, stali smo, malo se vrti, ali je dobro... Čekaj, koje bre ovo drveće? I što je ovako mračno? Možda i nije moja stanica, istripovao sam se… Pa da, sigurno nije, ne vidim ništa poznato. Vidi ga ovaj kreće, ubrzava majku mu… Jao, eno ih svetla! Eno ga znak! Kurac kad sam pijandura. Džeronimo!
3) Ekskurzija, soba 96, kucanje na vratima
Ivan: Ko je sad, jebem mu mater?
Razredna: Ivane, moja majka je umrla pre 10 godina.
.....Neprijatna tišina.....
Ivan: Kurac kad ne dihtuju vrata!
I tako ... Napunio si tri banke i još kusur ... Nezaposlen, malo okolnosti a malo lična odluka. Studirao si neki bezvezni faks, kulturologija, andragogija ili tako nešto. U boljem slučaju si završio, u gorem te još uvek po nekim prašnjavim arhivama vode kao apsolventa. Živiš kod keve od njene penzije.
Rešiš malo da se baviš političkim aktivizmom. Naravno, nešto što se isplati. Učlaniš se u neku od soroševskih NVO. Protiv Vučića, podrška Ukrajini, LGTBQXZY prava, kilamtske promene, stop litijumu, sloboda za arktičke foke i antarktičke pingvine ... Uobičajeno.
Organizujete proteste, ulične blokade. Trudiš se da se istakneš, nadaš se da će da te primeti američka ambasada, a malo i da se pokažeš u društvu. Ekipa vam se ugrubo deli u dve grupe: jedno su likovi kao ti, a drugo buržujčići iz kruga dvojke i sa Dedinja kojima je dosadno pa se igraju revolucije. U tu drugu grupa spada i Mia. Mia je ćerka nekog filmadžije, na skupove dolazi Smartićem, uvek je stilizovana i lepo miriše (za razliku od tebe).
U poslednje vreme je počela da ti se javlja, javjaš se i ti njoj, ali ostaje na tome. Ne smeš da joj priđeš a hteo bi da je izvedeš negde, ali kako kad od keve žicaš lovu za pekaru i švercuješ se u javnom prevozu jer ste prodali Punta od pokojnog ćaleta. Ti naravno glumiš kako si iznad svega toga materijalnog, furaš neki stil između Če Gevare i rastafarija. Ali u dubini duše znaš da Mia nikad neće biti tvoja. Jednostavno ... ne pripadate istim krugovima.
Kad dođeš kući zapališ gandžu, uduvaš se, i sanjariš kako bi bilo da si narodni poslanik pa da plaćaš kurve i kokain. A onda počne da te gricka crvić: a što se ne bi ošišao, obukao neko odelce i učlanio u SNS ...
- Pa vidi, zar nije presledak moj Ivan ?
- A čime se bavi ?
- Pa znaš on je aktivista, idealista i uopšte ga nije briga ...
- Jao, Mici ... Dođi da te sestra zagrli. Opet neki besposličar. Pusti takve likove, dođi da te upoznam sa Đorđem. Teniser, frajer i po, kažu da će biti novi Đoković ...
Kada neko ne pokazuje rezultate u tome što pokušava da uradi, i to najviše zbog toga što se ne trudi baš puno.
- Ovaj Ivan napada svaku žensku koju vidi, kako to da nikad ništa ne smuva?
- Ide uvek na istu priču, ne trudi se da popravi nešto, sve čeka na tacni, kao Francuski pokret otpora. Umislio da je šmeker kao Boda Ninković, a u stvari je iritantan kao maksi pčelica.
Maksimum, rekord, san snova, visina za koju se ceo život pripremaš i kad konačno dobiješ savršenu priliku ti je ipak ne možeš preskočiti. Bupkinih 6,15 metara, Topićevih 240 centimetara, visina koju sanjaš i želiš ali je samo malo van dohvata. Bez obzira što si skakao više od ostalih, nevažno je što te niko ne može potući pod istim uslovima, uvek ti ostaje ona gorčina i žalost za tih par centimetara koje ti nedostaju.
- Daj Marija, skini štikle barem!
- Skinula sam još malopre...
- Pa de bar malo čučni!
- Znaš šta Ivane, rekla sam ti da možeš dobiti sve što možeš dohvatiti, snađi se!
- Pa jebemga, što ne reče da mora stojeći da bar ponesem stoličicu!
Pesme turbo folka koje su obelezile jedan period (vesele '90e) i i dan danas ostale prepoznatljive u 99% slucajeva
Recimo:
Ivan Gavrilovic-200 na sat
Mira Skoric-otkaci
Zeljko Sasic-crna zeno
Svetlana Raznatovic i Zeljko Sasic-k'o na grani jabuka
Svetlana Raznatovic i Mira Skoric-ne racunaj na mene
Viki Miljkovic-nikom nije lepse nego nama (koka-kola,marlboro,suzuki :))
Aca Lukas-licna karta
..
Film od koga se ne očekuje puno dramskog zaplete.
Brate aj' naletiš do mene večeras da otpadamo ima dobar film, sve jaki glumci.
Ko igra?
Ma sve jaki glumci: Švarceneger, Stalone, Stiven Sigal, Majkl Dudikof i onaj što mu se imena ne mogu setiti, ma znaš onaj što što vazda glumi rusa Ivan Drago tako nekako.
Tipična srpska reč.
Ipak, retko se upotrebljava. Nekako je puno prirodnije reći: "Pun mi je qrac svega".
Niste još to okusili? Dajte da vam malo osvežim pamćenje...
Ustajete. Palite komp. Otvarate Vukajliju. Čitate odabrane definicije. Imate utisak da ih je neko malomoždan pisao, neko retardiran birao, ili ih bira da bi se smejao komentatorima koji kukaju kako je njihova defka trilion bilijardi puta bolja. Posteri ista priča. Close window.
Uzmetate novine u ruke. Iste face se rotiraju na naslovnoj. Iste priče o propasti. Iste priče o sportu. Gola cica je gola cica, više ih i ne razaznajete. Iste umrlice (da, i njih ste počeli da čitate). Čak vam se čini i da su sudoku ponovili. Ivan Bosiljčić u ukrštenici. Bacate novine.
Palite TV. "Kriza je", priča od kad znate za sebe. Negde udario cunami, negde pukla nuklearka, negde bus uleteo u kamion. Dosta mrtvih. Nigde ne javljaju koliko je novih beba rođeno juče. Nema zahlađenja, biće jos toplije. Koliko god stepeni da bude, na RTSu kažu da će biti 38. Fiskno. Klik.
Sedate da jedete. Klopa dobra. Ima mesa, ima krompira, ima salata... ma i sir je tu. Ali vam se ne jede. Nije da očekujete nešto drugo, nije da niste gladni, nego jednostavno.. opet to. Mrljaviš koliko možeš i ustaješ.
Javlja vam se cura (da, ova definicija nije rodno ravnopravna, šta da vam radim). Priča vam neke priče koje vas apsolutno ne zanimaju. Očekuje od vas da zalečite njene frustracije, nesigurnosti, neuroze. A dobro zna da ima dovoljno drugarica koje to isto mogu da urade, samo puno nekvalitetnije. "Ej, imam frku sad, zovem te kasnije". Klik.
Plan je da izadjete u grad sa drugarima. Ista ekipa. Isti klub/kafana/kafić/štagod. Isto piće. Iste priče. Opet i ponovo. Lepo je, ali samo dok ste pijani.
Ne večeras, dosta vam je tog sranja, večeras ih kulirate.
Take a pick.
Došlo je do zasićenja.
Mi Srbi, naravno, uvek negujemo nenormalni optimizam pred veliko takmičenje.Ali zbog više razloga (prvo učestvovanje fudbalera posle sankcija,veliki broj odličnih individualaca,želja "da im se najebemo mile majke") ovo takmičenje je verovatno bilo dočekano sa najvećom euforijom od svih ostalih.Kao svedok tog vremena su ostale mnogobrojne navijačko-paljevinske pesme i pesmice spevane pred taj Mundijal.
Riblje Pušenje (Riblja čorba i Zabranjeno pušenje)- Pobednička
Prljavi inspektor Blaža- Allez,Allez
Vladimir Savčić Čobi- Idemo u Pariz
Ivan Gavrilović (sa Dejanom Stankovićem)- Idemo u finale
na kraju svega,ono što se slušalo posle ispadanja
Riblje Pušenje- Gubitnička, sa stihovima koji najbolje oslikavaju našu reprezentaciju ("Svi imate strašnu cenu,a serete po terenu...").
Ovaj izraz nepravilnom upotrebom reči apel postaje jednina. Otkad su izvesni voditelji i vlasnici televizija, produkcijskih kuća i slično počeli da apeluju na jednu osobu koja je sa druge strane žice, široka narodna masa označava ogromnu, neotesanu gromadu od čoveka koji zove iz Prijepolja ne bi li pozdravio takmičara iz njegovog rodnog kraja. Široku narodnu masu karakteriše nepristojnost, vrhunsko poznavanje folk muzike proteklih 30 godina i to da ma koliko mu govorili da utiša i priča telefonom, on uporno viče u televizor.
Voditelj i vlasnik produkcijske kuće:"Dobar dan, direktno ste u programu, izvolite?"
Radoslav iz Prijepolja:" Aloooooo, SAAALEE, ođe Radoslav, želio bih pozdravit' mog čo'eka Đurašina, što je pjeva' pjesmu od Šabana!"
Voditelj i vlasnik produkcijske kuće:"Šta kažete? Molimo stišajte televizor..."
Radoslav iz Prijepolja:"Aloooooo, SAAALEE, ođe Radoslav, želio bih pozdravit' mog čo'eka Đurašina, što je pjeva' pjesmu od Šabana!"
Voditelj i vlasnik produkcijske kuće:"Nažalost, veza je pukla, ali moram apelovati na vas da ubuduće stišate televizor i pričate preko telefona."
Kiosk brze hrane, pljeske se peku, ljudi stoje i čekaju, jer su žene prestale da kuvaju...
Igor i Ivan stoje u redu i čekaju svojih 20 ćevapa, kada ispred njih u red ulazi ogroman čovek sa tragovima znoja na leđima koji se mogu videti, a i osetiti...
Ivan:"Vidi ovu široku narodnu masu što se ugurala ovde, u pičku lepu materinu!"
Igor."Izvinite, gospodine, ušli ste preko reda, mi ovde čekamo 10 minuta, mogli ste sačekati svoj red..."
Radoslav:"Ma pusti me, čovječe, gladan sam k'o ker..."
Ivan:"Alo, bre, majmune jedan, jel' ti ovo liči kao kraj reda?! Hajde nazad!!!"
Radoslav:"Slušaj, ti mene dečko, ja sam doša' ođe sa željezničke stan'ce i putova' sam pet i po sati... A tebe jeb'o ko te vaspita' tako da se obraćaš starijim od sebe i 'ajde ti na kraj reda da ti ne bi jeba' majku ođe na sred Biograda!"
Igor i Ivan naglo ućutkuju i gledaju svoje Najk patike, dok Radoslav pobednički pevuši jednu pesmicu koju je pre trideset godina pevala gospođica bez grudi, a sada je peva ugledni estradni umetnik i udata žena sa ogromnim biorazgradivim grudima.
Napomena:Apel je francuska reč koja znači javni poziv, odnosno, obraćanje svim građanima jedne države, što Radoslav iz Prijepolja svakako nije.
Opis osoba sa kojima je nemoguće ostvariti bilo kakvu komunikaciju.
-Idem večeras da prošetam sa Marijom, nekako mi je slatka.
-E brat moj, moram ti reći nešto za nju.
-Pa hajde, znam da nije ništa loše, dobra je Mare.
-Pa nije da nije, al jebo je Ivan i kaže da se ne brije dole.
-More majmune, nisi ti za društvo.
Prevozno sredstvo koje se dobija skupljanjem pedala i korpi u toku jedne večeri.
A: E ćao, ja sam Ivan, gledam te cijelo veče, slatka si mi, možda bi mogli malo bolje da se upoznamo.
B: Posmatram i ja tebe cijelo veče i vidim da konstantno dobijaš pedale i koliko sam uspjela da saberem sa ovom mojom sklopićeš jedan fin bicikl, taman da se zabavljaš kada kreneš kući. Ajde džalta odavde.
Skup sportista, među kojima lupom mogu da se traže studenti.
Izjava plivača Čabe Silađija:“Ivan Lenđer i ja smo od strane ljudi koje ne poznajemo naterani da nastupimo na Univerzijadi, a čak nismo ni studenti!“
Možda je ova izjava nekoga šokirala, ali odavno je jasno da na Univerzijadi ima više profesionalnih sportista nego studenata. Na primer, 1987. na Univerzijadi u Zagrebu, u fudbalu nas (SFRJ) je predstavljala A reprezentacija predvođena studentom Draganom Stojkovićem Piksijem.
Oni koji te se uvek, ali uvek sete.......kada treba da im "instaliraš poslednju verziju Interneta".
-Aaaaalo, 'de si mila?
-Evo baš s' posla. Ko je to?
-Eh opet ne znaš ko je, pa strika iz Jugovićeve. Što ti kupio sladoled kada si dobila prvu peticu.
-Aaaaaa sad se sećam, tražio si mi tastaturu kompatibilnu za tvoj kompjuter. Šta sad treba?
-Jao jao teraš šegu opet, pa misliš da te ja zovem samo zbog toga? Hteo sam da vidim kako ste, šta ima novo, kako ti je na poslu...
-Ma evo nešto se nerviram, frižider nam se pokvario, Ivan mi ostao bez posla, neka me temperatura slomila prošle ned...
-Ma da, 'oće ti virusi s' proleća, nego vidi, za taj kompjuter...
2012.
Olimpijada u Londonu.
Kosarkasi, blago nama, osvajaju zlato.
Doček se organizuje na improvizovanoj njivi od 20 hektara u Surčinu, kako bi svaki košarkaš pred oduševljenu masu izveo sve članove svoje familije.
Ivan Ivanović vodi program i naši zlatni momci se sapliću o njega.
"Idi zameni Krletovom dedi pelenu. Ne moze upišan pred ovoliki narod." - u prolazu govori Teodosic Goci Trzan.
Ivanovic najavljuje Dudu Ivkovica. Duda izlazi i pozdravlja naciju.
"Hvala vam na ovom divnom dočeku. Izvinjavam se što nisam poveo nikoga sa sobom, bih ja, nego su pomrli svi moji preci jos u 20. veku. Ziveli!"
Redom izlaze igrači, jedan po jedan.
Teodosica unosi na rukama njegova familija. Komada 14.
Novica Velickovic ulazi u pratnji tri ribe koje je navatao na aerodromu, za njim ide njegova bakuta i nosi medenjake u kesi za pijac.
Krle kasni, deda mu se upišao, a Goca ne zameni pelenu.
Mačvanov pradeda balavi u portiklu i štipa Mariju Kilibardu za dupe.
Kešelj dobija ćuške od keve i ćaleta, jer nije pozvao komšiju Milorada na binu.
Krle još uvek menja pelenu dedi.
Darko Miličić gleda u ćerku fizioterapeuta (koja je naravno takodje na bini) i diskretno govori Teu:
"I ćerku ću da mu karam."
Oduševljena masa skace uz "Igra rnr cela Jugoslavija", sa visoko podignuta tri prsta.
Ljudi pored malih ekrana puštaju suzu.
Krle konačno izlazi na scenu sa sveze presvučenim dedom.
Puštaju Ivanovica da prodaje fore masi, kako bi totalno otupela i kako bi se smorila do mere da ne bude ni malo glasna, kako neko od članova familije na sceni ne bi doziveo fras. Starost je to , jebiga.
Ludnica, delirijum, suze i Miroslav Ilić na plejbek uz vatromet.
Savremena, tj. usavrsena verzija turbo-folka.
Turbo-folk je zaziveo krajem prve polovine devedestih. Ogleda se u tuc-tac tehno muzici tog vremena upakovanu sa glasovima pevaca koji su sebe nazivali narodnjacima. Takve pesme se nisu mogle svideti ljubiteljima izvorne narodne muzike, jer su previse odudarale od pravih narodnih pesama. Dela pripadnika turbo-folka su bile pamtljivije vise pesmice nego pesme, jer su bile neozbiljnog karaktera (prva asocijacija je Ivan Gavrilovic i 200 na sat).
Prosle su godine. Umro je ZAM, na samrti Juzni Vetar, izlapeo Diskoton i svi slicni njima. Rodio se GRAND.
Krenulo je sa povampiravanjem narodnjaka. Jedan po jedan, prilazili su GRANDU. Mnogi su se opirali, ali parola "Kuda Turci, tu i mali Mujo", ovde ja potpuno uzela maha.
Tipican predstavnik je Mile Kitic. Od nekadasnjeg okorelog narodnjaka, "jaci nego ikad" Mile je promenio imidz, prosirio nozdrve i poceo sa plavljenjem Ciganke. Harmoniku je zamenio turskim instrumentima u bas-bas varijanti.
Time je GRAND uspesno krenuo da osvaja simpatije onih koji su stare narodnjake dozivljavali kao vecne predstavnike narodne muzike, verujuci da, ako su ih nekada slusali i da su im se svidjali- tako mora biti i danas, bez preispitivanja licnog ukusa. Polako, ali sigurno, doslo je do ujedinjenja omladine koja bi u devedesetim bila u turbo-folk vodama i starijih, ali usled teskih vremena oguglalih ljudi, koji su se sa nostalgijom secali "plata i punih dzepova, a na uvce peva Sinan" situacija.
Tekstovi turbo-folk pesama bili su smesnjikavi i na duze vreme pamtljivi. Cilj je bio da se zapamti ritam, a tekst je u drugom planu.
Odlika nitro-folka su pesme gde je akcenat stavljen na tekst, kojim se salje zapovedna poruka, uveliko sa socijalnim temama. GRAND parada je postala simbol ujedinjenja starih i mladih muzicki i za mnoge stvari neopredeljenih bica.
Moda nitro-folka ogleda se u cudovisno nasminkanim i silikonima napunjenim lutkama, koje svojim umesnim isticanjem atributa, uspevaju da potpuno skrenu paznju sa muzike i teksta, tako da sve lici na spontani striptiz.
Jednostavno, nitro-folk je poziv na opstenarodni blud i genijalno resenje za unistavanje svesti, razoblicavanje stvarnosti i forsiranje novih socijalnih normi i standarda- putem ( takozvane ) muzike i mode koja cini nitro-folk.
Otuda more klinki koje pocinju da se sminkaju sa pet godina, roditelja koji ih takvima cine i masovne debilizacije ljudi.
Reprezentativni primer:
Ista poenta razlicito upakovana.
Narodna pesma:
"Hocu ljubav, necu prijateljstva, s nekim drugim ti prijatelj budi..." (Ljuba Alicic);
Nitro-folk pesma:
"... pitacu te kad jos jednu popijem na ex- da li si za sex, da li si za sex..." (Stoja, jedna od povampirenih).
Ostali primeri:
"Ako imas cuku, ako imas herca, pokloni mi bundu od nerca" (Tina, koja kaze "ako nemas kesa, onda setaj, ustvo, barabo);
"... Necu, dobar si u dusi,al' necu, necu u Jugicu..." ( Dzabe ti sto si zanimljiv, dobar, pametan i sto si verovatno normalan decko. Nemas, brate, kola, pa idi da ga tutnes u auspuh tvog zardjalog jugica) A ko zna, mozda su doticni "pevaci" bas u ficama sklepani;
"Ne znam ti ni ime, al` ne kajem se, ne..." ( a jos ako si crnac, a ja na letovanju u Grckoj, jebe mi se i da si zarazio sidom celo pleme u Somaliji). Pesma one bez desne ruke...
Primer amaterizma. Verovanje da ako nešto prolazi na dalekom zapadu, proće i u zaostaloj Srbiji. Samo tu nastaje problem. Snimanje emisija koje se emituju preko grane često zahteva velika novčana sredstva i usavršeni stručni kadar. Novca nemamo to je jasno, ali još više brine koje mentole stavljamo u žiri i samo kreiranje emisija tog tipa.
Zapad: Koperfild prolazi kroz Kineski zid, izvlači brod iz Bermudskog trougla...Srbija: Onaj iritantni debil sa Pinka smara ljude po parkovima pokazujući trikove sa kartama i izvlačenjem šarenih marama iz rukava...
Zapad: U takmičenjima kulinarstva ljudi se ogledaju u poznavanju gotovo svih poznatijih nacionalnih jela, ne samo svoje već i drugih kultura. Kombinuju začine koji su većini od nas nepoznati i serviraju jela kao da im je Pikaso oslikao tanjir.Srbija: Nenad Čanak savetuje Suzanu Mančić kako da joj pire nema grudvica i setno se priseća kako se nekad dobro jelo uz pesme Panonskog govnara.
Zapad: U emisijama muzičkog karaktera pojavljuju se mali nigeri koji su cepali saksofon od druge godine života i plesne grupe iz kvarta koje igraju kao da imaju pundravac u dupetu.Srbija: Ivan Bosiljčić se raspilavio nad kompozicijom nekog fegeta koji tuče u gitaru, ostavlja mu porukicu sa brojem telefona i moli ga da se posle emitovanja nađu nasamo. Tasovac iznosi svoje prekaljeno mišljenje nejebača i kritikuje lika koji svira usnu harmoniku jer zvuči drugačije nego u vesternima.
Zapad: Najbolji mehaničari sređuju kola do neprepoznatljivosti. Ugrađuju sisteme za koje smo verovali da ih poseduje samo spejs šatl. Zna se ko je zadužen za farbanje, ko za dizajniranje, ko za sklapanje...Srbija: Ovde još nisam primetio takvu emisiju. Ipak verujem da će je uvesti uskoro i da će se svesti na čišćenje auta kirbijem.
Zapad: Na zapadu ti uzmu ženu jer si im poslao pismo u kome tvrdiš da je požrtvovana majka, verna supruga, ali nažalost nezadovoljna svojim izgledom. Pošalju je na mali milion plastičnih operacija i kada se vrati može da menja Pamelu u Čuvarima plaže.Srbija: Uzmu tvoju ženu, uvale ti debelu ciganku od 120 kila, koja ima više očiju nego zuba i posle tri dana ti opet vrate tvoju ženu.
Uloga koju na sebe preuzima lik iz društva u cilju ličnog žrtvovanja zarad dobrobiti grupe.
- Donesi nam četiri točena, velika.
- Stani. Došli smo kolima, ko će da vozi nazad?
- Ja ne. Ja sam prošli put imao karakternu ulogu. Može Ivan večeras.
- Ne mogu, nisam poneo vozačku. Ajde ti Stevo.
- Hoćete li vi da naručujete ili šta?
- Ajde donesi nam tri velika i jedno malo, da ne gubimo vreme.
Često se u online igricama ili npr. chatovima koriste pseudonimi, tj. nadimci, koji su ranije bili normalni, a sada su dosegli nivo individualne satisfakcije.
1) Raniji nadimci: Pera, Boža, Johnny, Gile.
2) Sadašnji nadimci:
a)Randomiziran, konačan skup slova simbola i brojeva:
M.="!#$! I.***!"#$ L"!#!!" E (hteo je da napiše Mile)
b)Nadimci uz koje ide neki inferioran epitet:
Ivan Master, Božidar the king, Petar Bond Petar, Dušan the pro
c)Nadimci u kojima dotični žele da dokaže da su pametniji od ostalih ili da imaju neku osobinu po kojima su bolji od drugih:
Matematičar, Fizičar, Teretana Boy, Bilder, košarkaš aim šuter
d)Emovski nadimci:
Prodavac magle, Čistač tajni, Soulstalker
e)Retardirani nadimci:
Idi gledaj u sunce, Simka slatka navika, Petar jebe Božicu Djolovu mamu, Spava mi se
f)Nadimci koji se sreću skoro gde god da odete i gde se klinci svađaju ko je kome ukrao nadimak i ko će da ga promeni:
Killer, Jimmy, Chuck Norris, Serbian fighter, Serbian killer, Legija.
Izraz za devojku, zenu, koja nema seks vec duze vreme, ili ga ima, ali, s' obzirom kakav je- bolje da ga nema. Neispunjena zenska bica mogu se lako uociti. Neke cak dodju do faze tikova, preteranog grickanja noktiju/pusenja cigara, nekontrolisanog treptanja i govora- u velikoj meri zbog neispunjenosti.
Ivan i drugarica.
D: "Ivane, daj, bre, covece, dodji bar jednom na vreme...",
I: "Izvini, jbt, kasnio sam 5 minuta!",
D: "5? Na mom satu pise 8!",
I: "Dobro, 8, i sta sad?"
D: "Kako sta sad? (pocinje da brblja 300 na sat)",
I: "E, nisam ti ja kriv sto si neispunjena.",
D: "Sto nisam STA?".
I: "Pa, neispunjena. U smislu (pokazuje joj rukama).",
D: "Ma, mamu ti..."...
( sva neispunjena zenska bica dace minus za ovu definiciju )
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.