
Muškarac koji sedi u fotelji, gleda fudbal i loče pivo. Na sebi nosi bele sportske čarape (kao Šiptar u nemačkim pornićima), staru majicu i bokserice. Kroz rupu na majici mu je ispala bradavica, kroz nogavicu levo jaje. Tako da je tehnički polu-go iako neiskusnom oku deluje obučeno na prvi pogled.
Jedan od mračnijih kutaka cele priče o tamnoj energiji zapravo se odnosi na jebeno preciznu i jezivu izvesnost svekolike, pa i pojedinačne, sudbine. Postojanje tamo neke sile koja razvlači, kida, štipa i uvrće svako ćoše Vasione udaljavajući sve od svačega i usput neosetno eutanazira ledenom paralizom i najmanji titraj svakog jebenog atoma i nije naročito uznemiravajuća vest. Ono što zaista uznemirava je u stvari gubitak mira neizvesnosti jer blaženo neznanje je stanje umirujućeg spokojstva u kojem provodimo najsrećnije trenutke puzanja po lijani vremena.
Takođe, nema ničeg prepoznatljivo utešnog u činjenici da će se Vasiona tiho ali smrtonosno ugasiti ne ponudivši svoje telo bogovima reinkarnacije. Nekako smo naviknuti na te beskrajne cikluse rađanja i umiranja. Naviknuti smo i na zanimljivu činjenicu da reinkarniramo svoje i tuđe atomsko tkanje u večitom lancu međusobnog proždiranja i parazitiranja. Zbog toga, nema ama baš ničeg uzbudljivog u mogućnosti da se Vaseljena neće ponovo sklupčati u novo kosmičko jaje i da u singularitetu neće sabiti moje i tvoje subatome tik uz Proksimine i Andromedine kako bi ih ponovo razbacala u nekom novom spektaklu velikog praska i ponovnog rađanja. Biće da su Haos i Hronos ovog puta suludo podelili karte i da će na kraju i oni sami ostati bez neophodne vatre za pečenje Girosa. Ledeni mir mrtve Vasione koja neće više nikada kresnuti fuzionu iskru neke zvezde nas neodoljivo podseća na vlastitu smrt i večitu nepomičnost.
Nije ovo ništa novo jer je opičeni, dlakavi i mišićavi Švajcarac bugarskog porekla (Fric Cviki) još tridesetih godina prošlog veka izračunao da Vasioni jednostavno nedostaje 75% materijalnog korpusa da bi bila ... šta? ... pa Vasiona. Da ste Cvikija pitali šta je onda ovo što zovemo Vasionom ako 75% nje to nije, verovatno bi odgovorio "obično napuvano iskričavo govno koje će se pumpati i rasti zauvek", i naravno nastavio bi da radi sklekove na jednoj ruci. Ako bi tražili dodatna objašnjenja samo bi rizikovali da dobijete batine i to bez objašnjenja.
Ima jedna, opet ne tako utešna, računica po kojoj je broj svetova beskonačan. Međutim, broj naseljenih svetova je daleko manji, a broj svetova naseljenih razumnim životom još manji, što sve cima na zaključak da je broj ovakvih svetova ipak konačan. Rezultat deljenja bilo kog konačnog broja sa beskonačnim je toliko blizu ničega da se postavlja pitanje da li uopšte postojimo ili je Vasiona smo mlohavi kurac u nečijoj VEP pumpi? A vlasnik pumpe pumpa li pumpa do beznadežno neizvesne i verovatno kratkotrajne erekcije. Njegov cilj je dostizanje stepena inflacije dok se ne desi Veliko cepanje – totalno deflorisanje materije.
Ipak, postoji malo verovatna ali bezgranično zanimljiva i umirujuće neizvesna mogućnost da je tamna energija neuhvatljiva i nevidljiva samo zbog toga što ona i nije deo naše Vasione već neka teško zamisliva vanvaseljenska usisavajuća pička materina koja funkcioniše po principu VEP pumpi za ekspandiranje malih kurčevitih i vatrometastih Vasiona.
Apartmanski smeštaj na bazi polupansiona za samo deset evra po osobi. Hotel na plaži i fantastična usluga. Zaletiš se na demo verziju, uplatiš, a tamo te dočeka četvorokrevetna soba, more vidiš kroz prozor, ali je u pitanju privatna plaža na kojoj se plaća ulaz, a za doručak dobiješ kuvano jaje, šolju čaja i prizmu zdenka sira.
- Alo bre, konobar, šta je ovo?
- Doručak gospodine, uplatili ste polupansion.
- Ovo doručak? Ja kod kuće toliko inhaliram dok pomirišem jelo!
- Gospodine, sad ste na moru, nema potrebe za inhalacijom kad imate morski vazduh...
Isto što i stav,držanje,samo što attitude ima celebrity, a stav - običan smrtnik koji govori srpski jezik i nema tu privilegiju da gostuje u emisijama Sanje Marinković, Nataše Miljković i Lee Kiš.
Natasa Miljkovic: Koja je vasa kljucna rec,šta je starije - kokoška ili jaje?
Celebrity: Moj attitude je da je to jaje,jer...bla,bla,bla...
Debilni slogan iz reklame za margarin koji oduševljeno izgovara domaćica, gledajući je pomislio bih da se drogira. Iskolači oči na margarin, pa meti jedno jaje u brašno i margarin i uzima telefon da javi drugarici da joj se dotični margarin U SVE MEŠA. Onako u transu dodaje i da se meša u kolače, torte.
Čovek bi pomislio da dok je snimala reklamu da je tresao jedan dobar orgazam ili blaži epileptični napad.
Veoma mlad lik, koji je tek položio vozački (ili nije uopšte), a već vozi BMW X6.
Školu završio sa maksimalnim uspehom a škole video nije.
Pare baca kao da mu rastu na drvetu. (a nije daleko od toga).
Kako sve to radi? Ćalac mu je neko jaje, mafijoza, guzonja, a on je guzonjin sin.
Jelo od kukuruznog griza (krupno mlevenog kukuruza) koje se tradicionalno sprema u kuhinjama srpskog naroda koji je poreklom van Srbije. Kuva se na slanoj vodi sa kašikom masti, šakom sira, a u fensi i bogatim kućama se dodaje i koje jaje radi proteinske podrške. Po izgledu gotovo jelo podseća na griz, ali se služi slano uz salatu od usoljenog crnog luka.
- Ženo, mala se usrala...
- Pa presvuci je, neće ti ruke otpasti da zameniš pampers.
- Ne mogu, od ove humane napravi takvu palentu da je strašno! Kad mi se zgrči grlo hoće vilica da mi ispadne...
Hladno predjelo kojem je obogaćen žutanjak tako što je tvrdo kuvano jaje masakrirano na pola i izvađena mu žuta utroba koja je samljevena i pomiješana sa sirom, biberom, solju i kečapom. Zatim je sav taj bućkuriš stavljen u vrećicu sa odsječenim ćoškom i kroz taj otvor istisnut tamo odakle je, invazivnim putem, izvađen gore pomenuti žutanjak.
Vrlo specificna pojava za nase prostore. Dok se u normalnim uslovima trenerka nosi dok se trenira (kako i sam naziv kaze), ovde se, u nenormalim uslovima, trenerka nosi u kombinaciji sa air-max patikama i oznacava "mafijasa" (levo jaje) u usponu. Od dodataka se koriste bele carape, vidno istaknute kajle i jos koje kakve gluposti kako bi se odrzao duh veselih nam devedesetih.
Primer: neobjasnjiva pojava mladih sportista u kasnim vecernjim satima. :)))
Majstori bilo kog profila, a posvećeni svom poslu, umeju toliko da se sažive sa strukom, da terminologiju iz iste koriste u svim segmentima života. A i njihovo bliže okruženje usvaja ponešto od toga. Čak i u krevetu.
-Draga mislim da bi mi leglo jedno ravnanje glave večeras. Pritisak motora je kritičan bejbe, he-he...
-Vidi majstorčino, dva dana bacam ulje po kući, a ti iz garaže pravac u kafanu. Sad možeš sam sebi da balansiraš jajca, i ispustiš ulje.
-A ako ti obećam za sutra generalku u salonu lepote?
-Pali na tuširanje. Čekam te na kanalu...
Reč koju izgovara svako odeljenje u svakoj školi nakon profesorovog pitanja da li im je odrađena lekcija jasna...To najčešće đaci govore vrlo smoreno, konfuzno i neubedljivo, alo profesora zabole jaje, jer on je ipak, iako zna da im nije jasno, čuo to ''jeste'' !
A jadni učenici bi pre i da nikad ne shvate to nego da se smore još na času pokušavajući da shvate nešto što ni sami ne žele da shvate...
Negde :
- Profesor : ''...Inače, ova jednačina se samo može uzeti u obzir kao ne-relativistička aproksimacija. Strogo govoreći, Bio-Savarov zakon važi samo za konstantne struje, što znači da divergencija gustine struje je jednaka nuli, ili ekvivalentno, diferencijal gustine naelektrisanja po vremenu u svim tačkama prostora je jednak nuli, a kretanje jednog tačkastog naelektrisanja ne spada u konstantnu struju.....Da li je ovo jasno ?
- Učenici : ''...Jeste...''
Opis nečega što se radi bojažljivo. Bilo kakvi crkveni obredi se rade sa dozom strahopoštovanja kod ljudi, pa tako i ovaj. Nafora (hleb) se, inače, prima na kraju liturgije. A pošto se daje iz ruku sveštenika, prima se i prenosi kao jaje na kašiki.
Takođe, izraz označava situaciju kada masa pohrli da uzme nešto što se deli besplatno.
- Je l' daješ ti ikad cigančićima pare?
- Zavisi. Nekad se sažalim, pa dam...
- Jebiga. Ionako to sve ide u njihov komandni centar, gde im roditelji uzimaju pare. Posle ih prebiju, pa pošalju gladne u krevet.
- Ima i takvih. Al' pre neki dan dadoh nekom malom čokoladicu, a dete me poljubi u ruku, kao popa posle delenja nafore.
- Ne znam. Ja ne bih dao. Ko zna gde to sve završava...
------
- Evo, doneo sam telefon na popravak.
- Popravak? Pa, ovo ti je novo.
- Tri godine staro. Inače, babin telefon.
- Oće to kod starih ljudi...
- Ma, da. Otkad ga je dobila, samo ga drži u ruci kao naforu. Boji se da bilo šta pipne, da se ne pokvari. Al' đed kad je uzeo, odmah ekran razjebao.
------
- U, jebote! Kakve su to modrice po rukama?
- Kao da sam u borbi bio?
- Jesi li?
- Ne. Nego delili pred nekom školom besplatne kondome. Napaljene horde tinejdžera pohrlile kao da se nafora deli.
- Neka, nek' se štite.
- Štite? Od čega? Niko od njih pičku nije video, niti će u skorije vreme videti. Svog su me pogazili u onoj gužvi. I na kraju će praviti vodene balone od toga. Boles'.
Pod izrazom "Frankenštajn kola" ne mislim na kola koja pripadaju Frankenštajnu. To su kola koja vidimo svakodnevno na našim ulicama, kola koja su sastavljena od više dijelova. To ne bi bilo čudno kada bi govorili o dijelovima koji se ne vide, npr dijelovi pod haubom. Govorim o kolima koja se šarene kao Vaskršnje jaje.
Golf 2 - plava boja
- prednja lijeva vrata - trula višnja
- hauba - prevučena git masom - bež boja
- prednje desno svjetlo - skinuo sa komšijine Džete
- zadnji branik - pokušao da nabudži auto - zadnjeg branika više nema, otpao na ležećem.
Zatim unutrašnje modifikacije prosječnog Frankenštajn automobila:
- Golf je nekada bio benzinac - ubačen mu je dizel motor - zvučna izolacija svedena na minimum.
I tako naš prosječan vozač Frankenštajn kola dok se vraća sa posla (ako ga ima), organima čula sluha sa desne strane čuje treštanje muzike iz zvučnika koji je stariji i od njega samog, sa lijeve strane drndanje vrata koja su skinuta sa nekog unesrećenog Golfa 2. Svu tu idilu upotpunjuje zvuk dizel motora koji daje utisak da će svakog trenutka da eksplodira. Zato većina Frankenštajn vozača prvo kupi krst, stavi ga u auto pa onda krene u vožnju života i smrti.
Časopis od požutelog papira očajnog kvaliteta. Štivo uglavnom za penzionere i dokone ljude koji još nisu otkrili čari interneta. Časopis se sastoji od ukrštenica koje su slične kao jaje jajetu. Obično postoji rubrika sa glupim vicevima i još glupljim imenom kao vic po mic. Na naslovnoj strani je obavezno neka polugola domaća žena obično voditeljka sumnjivog morala.
Lik u društvu koji na neki neverovatan način može da smuva ribu koju hoće. On je majstor za sve vrste muvanja: u klubu, preko fejsa, poruke, pisma, na ulici, u klanici, na sahrani.... Najneverovatnije je kako sve te devojke, za koje bi "obični smrtnici" dali levo jaje, jure Bačje-a i on onda, jadan, mora da izađe sa njima da ge ne bi više smarale.
Ti, par drugara i Bačje dolazite u bolnicu da posetite druga koji je bolestan. Stojite u sobi oko bolesnikovog kreveta i tešite ga. Bačje prilazi zgodnoj medicinskoj sestri šapne joj nešto i ona mu kao hipnotisana diktira broj mobilnog telefona i drhtavim rukama zapisuje njegov. Sutradan ga zove sedam puta i moli ga da izađu i vode ljubav na prvom sastanku i on, jadan to i uradi.
Poput večne dileme da li je prvo nastala koka ili jaje, tako i ova životinja deli ljude na one koji misle da je crno-bela i one koji misle da je belo-crna. Međutim, odgovor se krije u činjenici da je ona nastala u trenutku kad je majci prirodi ponestalo ostalih boja, pa je upotrebila samo ove dve i tako stvorila zebru.
Militantna igračkica popularna kod dece u devedesetim. Kalota gume koja je ostavljala smrdljiv trag u šakama (zato što joj je zakon ležao u topuzu), mogla se kupiti na istim onim mestima gde se snabdevalo kašikarama, tetrisima, kalašnjikovima i tigrovom mašću. ‘Poenta’ ‘igre’ sa hopsijem bila je u tome da se gumena glupost izvrne naopako i onda baci ili ostavi na nekoj površini nakon čega kontra sila elastičnoj deformaciji izbaci hopsi nebu pod oblake. Ali … Mnogo interesantnije bilo je postaviti je nekom na teme i indirektno mu lupiti čvrgu. Ili, ne daj bože, na oko dok spava na času.
Bilo je tu i drugih igara. Posto su ‘kaubojce i indijance’ i uopšte idole zamenili drugačiji savremenici popularne su bile i druge eksplozivne igrice. Npr. Kinder-jaje bomba. Plastično, sad svi znamo nejestivo, žumance iz kinder jajeta se punilo sledećom praskavom mešavinom : dva dela praška za pecivo, jedan deo sode-bikarbone se dopuni sa malo vode, zatvori i promućka. Onda potisak oslobođenog ugljen-dioksida rasprska jaje i isfleka predmet obožavanja nestašnih decaka, budućih 'opasnih momaka' (u to doba su to još uvek bile uglavnom devojčice) svojevrsnim predpubertetsko-frustro-Palma-porno-naivo-nevinim bukkakeom.
Sunce. S obzirom koliko je udaljeno od zemlje, greje toliko da ti ne treba drugi izvor toplote da bi ispržio jaje, samo ga staviš na limeni sims i okrećeš. Skuva čorbu za tili čas, izaziva isparavanje vode iz tela, isušuje cveće, osuši veš za pola sata, bolji od TA peći i toplane zajedno. Toliko je vruće da parovi apstiniraju 2 meseca ili dok ne rokne kiša.
- 'Bem mu. Ala jebe ovo daljinsko grejanje?
- A da prođemo još jednom pored ventilatora ili da ga približimo još malo? Ne mogu više u ovoj most pozi. Hoću da te zagrlim.
U osnovnoj definiciji veoma ukusan doručak-večera u slučaju da ti ostalo nešto starog hleba , a imaš i koje jaje pri sebi,malko brašna i mleka pa sve to zamešaš i umočiš hleb pa pečeš na vrelom ulju i kad na to namažeš pekmez od šljiva i zaliješ belom kafommmmm prste da poližeš.
U drugoj modernijoj da ne kažem novijoj varijanti je izraz koji se upotrebljava za nesretne devojke koje iz želje za što preplanutijim tenom , a naročito zimi "malkico pojačaju" kvarcanje i ne koriste tajmer u solarijumu...
Delovi ženskog tela o kojima nije moguće raspravljati na temu "šta je važnije", jednostavno su mišljenja različita. Poznato je da neki muškarci više cene sise, dok ovi drugi preferiraju dupe. Da ne dužim, nešto kao "kokoška ili jaje".
Medjutim dupe je po jednoj osnovi(koja nije zanemarljiva) ipak bolje od sisa. Naime, u dupe čovek može da gleda koliko mu volja dok u sise nažalost ne može(jer su oči na istoj strani tela kao i sise).
Muškarac čeka red u banci i gleda u razbuktao dekolte žene pored. Ona skonta i posle niza uvreda verovatno mu sleduje i šamar.
Muškarac čeka red u banci i gleda u fino izraženo dupe žene ispred...i gleda, gleda, gleda....
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.