
Skriveni adut u rešavanju konflikta. Kad su svi drugi argumenti konfrontirani do tačke pucanja, kad su obe strane ušančene i spremne da ratuju letnji dan do podne, kad se smeši parnica za školovanje advokatske dece, može pomoći ova, jedina tačka slaganja obe strane, presek skupova interesa, koja igra na obostranu netrpeljivost i želju da se rastanemo kao ljudi.
- Kolega, šta ja da radim sa Vama? Koji Vam je ovo put da izlazite na ispit, petnaesti, šesnaesti?
- Koliko ja pratim, mislim da je devetnaesti, ali sam jednom vratio pitanja pa se to ne računa.
- Eto, nek bude osamnaesti. Ako ovako nastavimo, na kraju ću Vas uzeti za kuma. Dakle, šta ćemo sad?
- Profesore, dajte Vi meni jednu šesticu, pa da se ne gledamo.
- Uf, kolega, u tanku žicu me gađate. Evo Vam šest, ali da mi obećate da nećete da se zaposlite u mojoj opštini.
Seoski izraz. Za kravu se kaže da se razobadala kada je izujedaju obadovi, usljed čega ona poludi na nekih pola sata pa preskače ograde, sumanuto trči po livadi, pravi zijan...
Ipak, razobadati se mogu i poneki ljudi, u naletu nervoze:
-Maaa, brate, neću da igram više fudbal sa vama! Udarate se ko da vam život zavisi od jebene utakmice, lažete za rezultat, za broj kornera, za onaj penal od maloprije!!! Kako vas nije sramota, pederi jedni!!! Marš u pizdu materinu svi!!!
-Alo, brate, smiri se malo, sta si se razobado koji kurac... Niko nije ništa slago. A moramo malo da se krljamo jebote, nije ti ovo balet, hehehe
Fraza koju mala deca redovno koriste kada neko traži od njih nešto da gleda "iz svoje ruke". Sledi može, ali iz moje ruke i kao razlog se govori ovaj izraz.
-E, aj mi daj autić da vidim kakav je.
-može, ali iz moje ruke.
-A, što iz tvoje, daj da ga uzmem?
-Ne može, očima se gleda, rukama se krade!
Najava izlazka, koji obično završi kao i svi drugi prosečni izlasci.
Popiješ 5-6 piva, neku žestinu sa strane, onda prestaneš sa ispijanjem, smoriš se, odeš sa ortacima na has, i ćiku.
(najbolje je neplanirano pijančenje, i ono kad kažeš:"Ajd po jednu...")
Rečenica kojom sebi možemo da opravdamo apsolutno svaku glupost koju se spremamo da napravimo
Po decenijama ustaljenom pravilu, prva rečenica koju će prosvetni radnik uputiti učenicima ili studentima na prvom času posle raspusta, uglavnom zimskog i prolećnog, mada neretko i letnjeg.
Profesor: Ah, dobrodošli nazad, drage kolege. Nadam se da ste se lepo odmorili za ove praznike, ali se isto tako nadam i da se niste samo odmarali, jer bliži se ispitni rok, hjohjohjo!
Popnes se na Ajfelovu kulu,i ako je prva stvar koja ti padne na pamet da pljunes sa vrha - onda si sigurno Srbin!
tužna ali realna verzija "sve se može kad se hoće"
Izgovor, lažan i prazan kao i svaki izgovor. Ustvari se bavi politkom, sa predumišljajem, da bi jednog dana imao koristi od iste. Na nesreću oni brzo nauče, a mi brzo zaboravimo.
Pošten čovek: O komšija, lepa trospratnica, za tri meseca, svaka čast!
Perspektivan politačar: A šta ćete komšija, posle 20 godina života u onoj straćar, bez kanalizacije, moralo se. A štedeli smo...
Pošten čovek: A da, otkad ti je mati ćaću sačekala sa pračljačom, ono veče iz kafane, uštedlo se dosta na rakiji, a i lepo se može živeti od tuđe nege i pomoć.
Perspektivan politaičar na lokalnom nivou: Pazi komšija, šta pričaš, znaš da sada ima svoje ljude svuda. Nećemo valjada da ti milicija otkopava to što imaš ispod kruške.
Pošten čovek: Jeste, nećemo, nego reci mi gde si ti odjednom diplomu iskopao, diplomirani ekonista, svaka čast. Nisi ti ono bio napusti srednju?
Perspektivni: Nema u Srbiji kupovine diploma. Pazi šta pričaš! Ja sam pošten čovek!
Pošten čovek: Kad si pošten šta tražiš u politici? Znam ja, mala knjižica, velika kućica!
Na lokalnom nivou: Bavim se politikom, da se ona ne bi bavila s mojim životom, želim ovoj deci da osiguram bolju budućnos!
Pošten čovek: Da, da, tako je ... Svojoj deci!
Oštrija konverzacija bračnih drugova u špajzu, zbog gostiju koji se nalaze u dnevnoj sobi.
Ženo, dođi do ostave da mi pomogneš nešto...
Poslednji stadijum paćenja. Trenutak kada svi vide da nećeš uspeti, a ti i dalje pokušavaš uzaludno ni ne znajući da je to nemoguća misija.
-Vidi ti ovog Žiku što juri psa. Pre neki dan mu je taj isti pas ujeo kćerku, pa je završila u bolnici. Srećom, oporavila se. A on... Pati se kao patika. Ni ne shvata da je razdaljina izmedu njega i psa porasla za preko 100 metara, on samo šiba dalje i ne motri niti levo niti desno.
-To je sigurno neki psihopaćenik. A i sećam se da je jedan moj drug Mile uporno pokušavao da ustima dohvati svoj polni organ! Patio se kao patika! 3 sata se mučio, neće, te neće... Jedva sam ga ubedio da je to nemoguće. Ni Mile nije ništa od Žika drugačiji. Kao da ih je ista majka rodila.
Propratni slogan koji koristimo dok držimo slovo osobi koja večito kasni. Zbog nje smo propustili sve bitnije događaje ovog sveta, na svadbu stižemo tek posle kume izgore ti kesa, na ispraćaj ne pre nego što vojnik seda na voz da krene a na Slavu ako stignemo da preberemo srču sa stola to je bingo. Jedina korist od ovakvih ljudi je da ih pošalješ po smrt, naživeo bi se sigurno.
- Uf dragi, kako sam vruća ako me razumeš. Želim te sad i odmah.
- Razume se. Nego, čekaj samo sekund da popakujem ove stvari, TA peć nam puni preko dana, ko će bre račun da plati, skuplja tarifa je sad. Da je isključim i stižem, moram i tv da stišam. I izvini, da vidim ovu scenu samo kad ova plavojka prekršta noge u strastima...
:posle 26 minuta:
- Evo me!!!
- Dok se Mara navuče i svadba se povuče...
- A? Kakva Mara? Ova ispod nas, sa trećeg?
- Ma sad se jebi sam prostačino eto ta Mara. Ili se rukuj sa gospodinom pa zajedno gledajte tu scenu sa plavom kurvom. Sikter od mene! Na jedno mesec dana!
Mesto gde si pošao da kupiš cvikere, a vratio si se sa Sonijevim tranzistorom iz '87-e.
-Matori, šta ti to?
-Pauk na kompresovani vazduh.
-Jel Apatinska pivara promenila brend, pa im sad zaštitno lice pauk?! 'Esam ti dao pare da mi kupiš pivo, a ne to sranje?
-Ali viiidi gaaaa... (pritiska pumpicu i pauk skače)
-I pizda mu materina... daj meni malo...
U tu prodavnicu retko ko ide. Svi su zaboravili i da postoji. Kad uđeš unutra (čitaj: kad pogledaš kroz izlog), izgled je veoma jeziv, jer podseća na one prodavnice za vreme inflacije. Moglo bi se reći da tu ni radnici više ne dolaze.
-E izvini! Mi nismo odavde, pa ako nam možeš reći ima l' đe u blizini da se kupi koca?
-Pa vidi ovako, imaš tu na sto metara jednu radnju, al' bogami, ne preporučujem ti da tamo uzimaš, tamo niko ne zalazi već godinama, ustvari lažem... ima jedan čile što uzima svako jutro tri jaja, step i 'leb... to ti je to. Skupila se paučina na robi jebote!
-A đe je sledeća?
-Pa na jedno dva i po kilometra odavde, samo pravo piči.
-E fala ti buraz. Milivoje spremi se, čeka nas dugačak, žedni put.
Još jedan u nizu lokalizama i poskočica koji se koristi kad se kakve cure u'vate u kolo,pa poskakuju da sve treska na njima.Obično se do takvih cura(šiša) u kolo 'vataju mladi momci željni malo vunice(da ne kažem pi.ke),a ovi iskusniji "jebači" bodre neku od njih:Ne daj na se,raspala se!
Одједном те погледа и крене да те прати. Где скренеш скрене и он. Прати те док се не смори или док га не отераш. Чак те уредно чека на семафору, или ако буде метар два испред тебе, стане и погледа да ли идеш.
Стало на пола и ни да мрдне. Нит да одустајеш, нит да настављаш.
Одувек ми је ћале говорио да је најгоре прекинути нешто на пола посла, а ја никако да послушам. Каже, ако си кренуо нешт
Hedonistički princip, po kojem je moguće da osoba bude dovoljno ispunjena isključivo kroz unošenje hrane/pića/opijata u sebe, posedovanje nečeg čime može da se ogrne ako zahladi i voljnim partnerom/partnerkom za redovan rekreativni seksualni snošaj. Intelektualno i duhovno uzdizanje zakržljavaju kod ovakvih ljudi, usled svog totalnog odsustva i potisnuća.
Onome ko se preda ovom principu zna da se desi da proživi ceo svoj vek kao savršeno srećna budala. Dok posmatra ostale, nesrećne budale oko sebe, takvo stanje uma mu možda i ne deluje toliko neuzvišeno; naprotiv.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.