U početku, dok ih je mnogo i možemo da biramo, jedemo one koji nam se najviše sviđaju (sa puno oraha, prave čokolade ili nekim dobrim filom nauštrb onih sa predominirajućim testom ili izraženim prisustvom kora). Tokom vremena (sekunde, minuti ili za one sa čeličnom voljom - sati), kako se broj kolača smanjuje, pa se na kraju svede na svega nekoliko najneatraktivnijih, a najčešće u nedostatku bilo čega alternativno slatkog, upravo ti bivši neprivlačni postaju najbolji i svi se oko njih otimaju. Bolji čak i od onih sa početka.
Osim što se odnosi na sitne kolače, ovo pravilo postoji i u međuljudskim odnosima (samo bez kanibalizma) i nije baš pravilo, već više uteha.
vesnik zime! Kada vidimo visibabe,laste,rode i Bosance na mešalici tada znamo da nam stiže proleće. Kada vidimo ugalj znamo da nam stiže zima ili da nam ne stiže gas Južnim tokom!
Jednostavno momenat kada nam nešto legne onako kako nam najviše odgovara iz prvog pokušaja.Nije bilo prevelikog zamaranja.
Upotrebljava se kada nam je nešto prejebeno simpatično do granice da nam i poslednji atom pristojnosti puca pred naletom kjutnosti. Postoje zle mice, kada se radujemo nečijoj nesreći, gde nam je ista slatka, a ima i onih iskrenih, gde se navareni divimo čupavim zečićima i naivnim pristalicama evrointegracija
-Znaš šta mi je ona Marija rekla? Kaže, ona i Uroš su sada u vezi, i da ja tu više nemam šta da tražim!
-Kurva! A bili ste 2 godine zajedno... kako sme...
-Neka, vratio joj je bog. Na žurci kod Ivana slomila štiklu i udarila glavom o lavabo.
-A micaaaaa...
-----------------------------
-Meni niko nije pušio dosad...
-A micaaaaaa.....
Najmoćnija reč u svetu marketinga. Iako niko nema pojma šta kog kurca predstavlja baršun, da li je to neka travuljina, morska sasa ili pak običan korov, mora se priznati da pridev izveden od ove imenice šalje subliminalnu poruku koja se uvuče na mala vrata u naš mozak i odjednom ruska lada 79. godište, koja je prešla 2000 puta relaciju Moskva - Vladivostok izgleda tako dojajno. Jebiga sad, pošto se ovi bogalji od automobila ne reklamiraju na tv-u, ostaje nam da kupujemo peškire, gaće i pazarski teksas, sve zajedno pod kopirajted oznakom "baršunasto".
Trgovački putnik: Dobar dan, želim da vam ponudim analogno digitalni merač krvnog pritiska, časopis "Anoreksični ali srećni" i plastičnu kašičicu za eurokrem. Sve to za samo 17 'iljada.
Mirko Cvetković: Bež' bre u pičku materinu, poč'o sam da šišam bradu, prekide me zvono, mislio sam da je Boris doš'o d'igramo mice.
Tp: Nisam vam rekao ono glavno. Ako kupite ove proizvode, dobijate gratis ove baršunaste patosnice za Renoa 4. Meke k'o duša Havijera Solane.
Mirko Cvetković: Baršunaste veliš? E ako je tako, daj 2 ture svega toga, taman jednu i Borisu da poklonim za godišnjicu predsednikovanja.
Nije za obične smrtnike. Konstatacija koja nam govori da nam nešto nije priuštivo.
Ortak 1: Brate, jesi vidio ovaj novi Bugatti Chiron, prava mamba. Kažu da te servis izađe 100.000$. 2 miliona $ najjeftiniji primjerak, pa ko to može da izdržava?
Ortak 2: Ne zamaraj se tebra, to ti ne kupuje ko radi od osam do četiri, lako je meni za buržuje.
Ortak 1: I to što kažeš.. Koliki je ono minimalac sada?
Ortak 2: 193 eura
Ortak 1: Opaa pogledao nas Bog.
Prethodnica wannabe-ja.
Definiše se kao bitan element degradacije subjekta u rečenici, često praćen obiljem ironije i podsmeha. Uz izgovaranje ovog pojma često možemo videti poznatu gestikulaciju iz američkih tinejdžerskih serija, u vidu pipkanja palca i kombinacije kažiprsta i cajpera, podignutih u visini glave...
- "Što nam je Sandra onako sjebana?"
- "Ma pusti je, znaš onog njenog "nazovi" psa...?"
- "A da, šta ona beše ima, čivavu...?"
- "Da, imala... Pustila ga u dvorište i ladno naleti kobac i odnese ga."
- "U, al' će se najesti, u pič maj..."
______________________________________________________________________
- "Kume jel' ti pop osveštao slavski kolač...?"
- "Jes' Boga mi, otac Hristo mi je to završio."
- "Otac Hristo?? Onaj "nazovi" sveštenik...?"
- "Što brate, ne seri... Hristo legenda."
- "Kume, pa taj je pojeb'o više tetki u komšiluku od Makarija u "Čudu neviđenom". Proveri ti da ti nije on izveo neki paganski ritual nad tim hlebom..."
Beograd je stomak Srbije koji je uvek gladan i nikada neće biti sit. Slično Šankmajerovom Otesánek-u.
Beograd je ruka koja bi vam i margarin s hleda skinula.
Beograd je metropola samo ako ste mrav ili liliputanac.
Beograd je glavni diler Srbije koji je navučen jedino na sebe, bez svih ostalih bi mogao. Svi drugi gradovi nisu Beograd.
Beograd je urban.
Beograd je urban.
Beograd je urban.
Beograd je urban koliko i broj kupljenih zlatnih i srebrnih patika.
Koliko i hiljade copy-paste glupača koje više ne znaju koga da kopiraju, modnih frankenštajna, pičaka koje nose skupe stvari da bi se znalo koliko koštaju.
Beograd su likovi koji podignu jednu nogavicu da bi im se videla tetovaza.
Beograd je grad u kome samo pičke daju žmigavac kada se prestrojavaju u drugu traku.
Beograd je grad u kome dvadeseti lik u koloni na semaforu trubi svima ostalima, jer je on najvažniji.
Beograd je grad gde ima dobrih ljudi, jako dobrih, ali je šabana mnogo više.
Beograd je grad koji može da bude jako lep, grad koji može da promeni mnogo toga, ali koji , na žalost, nikada neće promeniti ništa, jer je suviše opterećen sobom.
Sveko može da pronadje i lepši Beograd, kao što mi je jednom Tobić Tobić rekao: "Ja sam našao onakav Beograd kakav sam želeo." Svako ga može naći, ako je spreman da zatvori oči, na sve druge Beograde.
Moj teča, gledajući nevreme koje nam se približavalo iz glavnog grada: "Sranje nam je uvek dolazilo iz Beograda."
Pitanje koje postavljamo iz čiste kurtoazije onome ko nam je učinio neku uslugu, a u potpuosti smo sigurni da nam neće ništa naplatiti.
- Kumašine, možeš da mi ošmirglaš i izgletuješ ovaj hodnik, gle na šta liči, sramota me kad mi dođe neko.
- Evo samo da skoknem po alat do kuće i će ga napravimo.
Par sati kasnije
- Kumašine, dođi da vidiš. A, šta kažeš?
- U bokte, k'o nov. Kumašine, rodila te majka za sve. Reci ti meni koliko sam ja dužan za ovo?
- Ma beži bre, uživaj. Nemoj to više da me pitaš, uvrediću se.
- Hvala ti puno za ovo, kad budeš radio nešto, nemoj da ne pozoveš!
Par dana kasnije
- Halo?
- Kumašine, šta radiš?
- O, kumašine! Evo gledam neki sport, ti?
- Evo rešio da zakoljem onog vepra, pa ako možeš časkom da skokneš samo da pridržiš sajlu dok mu ne prinesem macolu na čelo.
- Uf, gde baš sad kad igra Bajern. Evo stižem, samo da se završi poluvreme.
Pola sata kasnije
- E hvala ti kumašine, ne bih mogao sam da ga izvedem, imao preko dvesta kila. Sad ću ja na brzinu da ga iskasapim, pa da stavimo meso na roštilj da ručamo.
- Žurim, kumašine. Počeće mi drugo poluvreme. Nego, da se mi raskusuramo, pa da krenem polako.
Pojava pri kojoj nam se pred ocima ukazuju stvari koje su nam u tom trenu prekopotrebne ili bi prosto zeleli da ih vidimo.
Cesta pojava medju putnicima GSP-a.Svako ko je imao prilike da iscekuje autobus na jednoj od stanica ili da potrci za njim susreo se sa tom cudnom pojavom.
Moj brat i ja se vracamo sa posla:
Ja:Trci eno nam ga autobus.
Brat:Ne sekiraj se daleko je,hvata ga crveno na semaforu(fatamorgana 1).
Ja:(ubrzavam hod)Meni se cini da se upravo sad ugasilo crveno...
Brat:Aj trci cini mi se da ima gde da se sedne (fatamorgana 2)
Poslednjim atomom snage krecemo da trcimo,vesto izbegavamo smrt pod tockovima automobila i ostalih prevoznih sredstava dok ko sumanuti pretrcavamo preko ulice gde je za pesake crveno i stizemo na stanicu taman na vreme da na zadnjim vratima ugledamo broj autobusa koji nikako nije nas a i pritom je pun ko oko.(sudar sa realnoscu)
Brat:(dolazi do daha)Pa ti nisi normalna,aj sto je bio krcat nego i nije bio nas autobus.(hvata vazduh i gleda niz ulicu)Eno ga nas autobus.Corava!I definitivno ima mesta da se sedne.(fatamorgana 3)
Polako prilazimo stanici,autobus koji jeste nosio nama potreban broj prolece pored nas,a mi sa nevericom i krajnjim ocajanjem ostajemo na stanici dok nam pred ocima jos uvek blica zastrasujuci natpis koji je svetleo pored broja,a glasi "Za Garazu".
Reklamna poruka telekoma Srbije,koja bi trebalo da nam ukaze na domacinski odnos naseg operatera prema svojim klijentima.
Pored takvog prijatelja ,neprijatelji nam nisu potrebni....
Svaki narod ima neku svoju sliku kakvom se predstavlja svetu. I kako nam oni ''reču'', tako nam je.Ta slika je uglavnom kroz godine slikana političkom četkicom jedne velike federalne zemlje.Oni svima kroje kapu, tj. slikaju sliku !
Mada utisci koje ostavljamo na strance nisu uvek stvarani političkim temama.
Prosečan stanovnik nekih zemalja će ovako reći o nama :
Nemac : Srbi ? Aaa to su oni što nam, kao i ostali dolaziše na stotine hiljada pre 30 godina...Sećam se da smo sa njima nešto malo i ratovali.A da, Jovanović ! Dobar igrač...
Francuz : Srbi ? A, to su oni mali,crnpurasti...Da, cigani...Emir Kusturica mnogo pravi predstava u Parizu pa sad znam da su to oni.
Avganistanac/Iračanin/Iranac : Srbi ? To je onaj narod koji je najebo od Amerike, koji nije mogao da se suprotstavi, mislim da Al-Kaida njih neće da dira...
Kinez : Srbi ? Kako ne bih znao, to je onaj mali narod na Balkanu što se loži da smo im neka braća zbog Kosova, hihihi...
Rus : Srbi ? Naša braća, oni su mnogo propatili, ali neka, sad mogu da se greju, čak i Kosovo ne priznajemo, mada mnogo nam se šlihtaju.
Grk : Srbi su naša pravoslavna braća ! Sa njima nikada nismo u problemu, niti ćemo biti ! Oooo Paokara, eho trela ! θYPA 4 !
Turčin : Aaa Srbi nas mnogo gotive, poturčili se mnogo, a kako i ne bi, kolko smo ih muzli...
Amerikanac : Srbi su oni divljaci iz Evrope, što hoće nelegalno da zadrže Kosovo za sebe ! Nezavisno Kosovo ! Trebali smo ih još bombardovati...
Švajcarac : Srbi ? Ma to su ovi odozdo...Nego, vidi što imam čuku, pravi Rolex, može za soma ?
satelitski program - malo nam je 1000-kanala za dangubu-evo još 1000-pa da nam ulepšaju dan..
nama su dovoljna i dva kanala....
jedan za fudbal i drugi za španske serije+TV DNEVNIK
Produkti odbrambenog mehanizma ljudskog duha, koji služe kao tampon zona izmedju okolnosti i ludila.
- Dobar dan, koliko košta ona majica u izlogu?
(devojka koja te osudjivački odmeri od glave do pete) - To vam je 6.700 dinara gospodine.
- Hvala, do..
- To nam je nova kolekcija, veoma je moderna i daje neki kosmopolitski izgled, ne moram da napominjem da je marke ceilo..
- Aha, ajooj, pa ne rekoste odmah. A vidim ja da odiše i nekom vedrinom. Dobro, daćete mi tri i po kilograma.
- Izvinite?
- Šupičkumaterinu, jebo vas vaš kosmopolitski butik.
Veoma koristan lik zbog toga što nam je omogućeno da od malena vidimo kako izgleda pedofil iliti zlostavljač dece.Iako i dalje imamo traume zbog njegovog odurnog izgleda i još neprijatnijeg glasa znamo barem kako izgleda čovek koji kada nam pridje na ulici kazemo " nije nam dozvoljeno da pričamo sa strancima". Skoro su ponovo pokušali da nam prodaju tobogan show koji vodi on i plus dodali neko izvitopereno digitalno dete.
Kuvarski festival u Šajkašu. Na festivalu se kuvari nadmeću u spremanju specijaliteta od belih bubrega (beli bubrezi). Za narednu godinu najavili su da će skuvati jajca od kengura. Da ne bi bilo mnogo copy/paste pogledajte sajt:
http://www.ballcup.com/
Jako široka grupa ljudi, ali uglavnom za svakog od njih je zajedničko da su zaludni i da im dolazi podebeo račun za telefon.
Uostalom, najkraća definicija: Najdokoniji pripadnici našeg društva. Čak dokoniji i od nas Vukajlijaša.
Ima ih više tipova:
1) "Saću vam jebem mater" lik:
- Alo bre, pa je l' znate vi da je taj isti Kukoceljić najveća lopina u našem gradu, pa to je sramota za ovu emisiju što on tu gostuje, mene je i sramota što sam Srbin kad vidim ovog lika.
2) Rešavalac problema:
- Ja bi sve te koji gaze cveće po balkonima poslao u rudnik soli.
3) Antimason lik:
- Ma bre to je sve njihova zavera, od toga su profitirali i Kozomora i Vutropirić, a ovde se pljuju, ma znam ja vas, pljujete se, a odmah posle emisije odete u kafanu da se obločete đuture.
4) Postavljač konkretnih pitanja:
- Gospodine Tadiću, šahta u mojoj ulici nema poklopac, ministar Dulić je obećao brzo rešenje još marta meseca. Od tad su u kanalizaciju upali moj brat Bora, lokalna kurva Redževana i sam ministar Dulić. Kad će to biti rešeno?
5) Beznadežni:
- Moja ćerka je završila fakultet pre deset godina, ja sam zvala i Snupija i Ajvi Tizdejl...(i tako pola sata, jer je glupo voditelju da prekida ovakve mučenike)...
6) Zajebanti:
- Predsednik Tadić je ipak popušio jednu ekološku.
7) Izgubljeni (lek za njih Srećko Mitrović Srele, vatrogasac):
- Alo, Mićo je l' moja mistrija kod tebe...
8) "Pozdravi je, pozdravi" likovi:
- Želim da pozdravim najkorektniju voditeljku, sve u studiju, živeli nam sto godina, i naravno draga Zorice (ovo voditeljki ili gostu, ili bilo kome) da ti prenesem, posrao vam se neko ispred vrata, baš na Welcome.
Najčešće nam kažu roditelji kad nam ne dozvoljavaju nešto,a ni sami ne znaju zbog čega.
Dete: Mama,mama je l' mogu da idem kod Marka danas ?
Mama: Ne može !
Dete: Ali zašto maamaaa ??
Mama: Zato što ja tako kažem !!!
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.