Izraz koji se vrlo često koristi na stranim forumima. Upotrebljavaju ga stranci za osobe koje se na "srpsko-hrvatskom" svađaju po forumima i raznim chat kanalima.
Teme su uglavnom: ratovi, genetika, genocidi, košarka, Tito, poreklo naroda...
I ako je tema foruma nevezana za to, dovoljna su samo dva Homo Balkanicusa iz bivše SFRJ, da rasprava sa pravilnog korišćenja "Vilidžer" kosilice pređe na Miloševića, Tuđmana, Murata, Dražu itd...
Rasprava kreće na engleskom, ali brzo prelazi na domaći jezik sa kočijaškim psovkama. I ako stranci ne razumeju tekst rasprave, na samo pominjanje reči kao što su: Ustaše, Četnici i Balije zovu administratora foruma.
Teoretski rasprava može da traje večno, jer na svaki argument jedne strane ova druga ima kontra-argument. Obično se završava dolaskom administratora i permanentnim udaljavanjem oba učesnika sa foruma.

Najveća podrška našim sportistima.

Postoje razna mišljenja da bi ova pojava bila dobra po čovječanstvo, ali malo dublje razmišljanje dovodi do toga da nije ni najmanje dobra stvar. Kada bi se internet ukinuo, samim tim Fejsbuk, Majspejs, Jutjub, Vukajlija i svi ostali sajtovi, došlo bi do masovnog poremećaja hormona među ljudima.
Naime narod bi počeo masovno da se druži sa svojim normalnim drugarima, da izlazi vani, samim tim bi ulice, kafići i parkovi postali pretrpani. Kada bi se odvojili od kompjutera i kada bi faza nolajfer prešla u lajfer, narod bi otkrio mnoge svoje talente (Gitara, fudbal, košarka, pisanje, pjevanje itd.) što znači da bi došlo do priliva talenata širom svijeta.
Izlasci sa drugarima koje znaš i kojih je sve više, bi postajali sve skuplji, znači, cijena bi rasla srazmjerno broju drugara. Više izlazaka znači više upoznavanja, više muvanja, a samim tim i više seksa, što implicira da bi došlo do porasta prirodnog priraštaja, previše ljudi, znači previše automobila, što dalje implicira više ugljen-dioksida koji se širi, dakle manje vazduha... I tako bi naša planeta pretrpjela veliki udar kao grom iz vedra neba za kratko vrijeme, što bi nas dovelo do globalnog zagrijavanja, nastali bi cunami talasi, svi bi bili potopljeni, i sve bi nestalo.

Tako, dragi moji, uplaćujte te petnaest eura mjesečno i sačuvajte našu planetu od propasti.

Ljeta Gospodnjeg 1813. rodio se jedan od najvećih sinova naroda sa ovih prostora. I od prvoga dana se znalo da je predodrijeđen za velike stvari, zaključiše Tomo i ostali glavari okupljeni oko ognja tog hladnog novembarskog jutra. Šta činiti sa mladim Crnogorcem? Neki predlagahu da se da na velike škole, a neki, s obzirom na pripadnost relativno visokom narodu te se mogao očekivati visok rast mlađanog Njegoša, da se da u kampove košarkaške. Prisutno je i bilo razmišljanje da se pošalje u Ameriku, gdje bi na nekom od koledža mogao spojiti obije stvari.

Ipak, sjutra, stiže vijest da košarka još nije otkrivena i da se čeka da se rodi ovaj što je otkrio. Razočarani glavari, ipak ga poslaše na te velike škole a od košarke ništa ne bi i nije zabilježeno da je ikad zaigrao tu igru međ' obručima.

Ali, u narodu osta, i spominjaše se od tada, da kad se neko u nešto ne razumije da se razumije ka Njegoš u košarku. Kako tada, tako i danas.

Izgleda da se guske sremaju/pune dok su vruce. Ja nijesam kuvar i ko ce ga znati sto se ne pune kad su hladne. Ono sto znam je da srbi ovaj izraz koriste prilikom svake utakmice kad tim pocne da pravi veliku razliku.

Posljednjih godina možda i najčešće izgovarana rečenica u zemljama zapadnog balkana osobito kod muške populacije kao direktna posljedica ekspanzije kladionica.

Pacovska ruka je šatrovačko-medicinski izraz. Koristi se kada nekom utrne ruka i dobije bolove u ramenu zbog preteranog držanja kompjuterskog miša.

Posljednji izdanak jugoslovenske, srpsko-crnogorske i srpske škole košarke zasnovan na inteligenciji i dobrom baratanju sa loptom. Čovjek koji je igrao šah na košarkaškim terenima širom Evrope. Najsporiji igrač sa najbržim driblingom. Čovjek zbog kojeg je nastala izreka :“Kad ne znaš šta ćeš sa loptom daj je Bodirogi.“

Čovjek koji je u stanju da ti pogodi svoju prvu trojku u finalu turnira za pobjedu ili eventualno za neki produžetak. Slobodno bacanje je mogao promašiti jedino na Bogojavljenje, i to ako se nebesa otvore pa se njegov protivnik tad pomoli Bogu. U trećoj četvrtini od 20 peona 15 je njegovih. Srce, inteligencija i vještina, ma kako to danas izgledalo nemoguće, sve u jednom. Razdjeljak sa desne strane, tromost, besprekorno umiljata faca odavala je utisak štrebera zalutalog u mušku igru pod obručevima. Sve dok se ne izađe na teren. Onda vidiš da nije štreber, jer teško da štreber može postati doktor nauke kakva je košarka. Sve što je radio izgledalo je izuzetno jednostavno, potezi koji se vide na svakom terenu za basket izvedeni u pravom trenutku, protiv najvećih zvijezda evrposke i svjetske košarke. Pošalje NBA zvijezdu po ćevape, podigne palac i kaže :“ Mali, dobra ti je stara.“ Čak i glavni arhivator Čvarkov Đorđe je od njega preuzeo čuvenu rečenicu kojom je on ispraćao svoje protivnike :“Pozdravite mamu vašu.“ Gospodar igre jedan na jedan.

Danas je idol generacije Novak Đoković, svaka curica, curetak i cura vlaži za njim. Ali pitajte vaše mame... Svaka domaćica bi dala ćerku Bodirogi prije nego njemu, džaba milioni, teniski turnir, obilaženje svijeta... Veći šmeker je veći šmeker. U očima naših mama Bodiroga je jedini izbor za zeta,lijep, pametan ( ima razdjeljak sa strane, uredno podšišan), visok dakle zgodan, umjeren, ne puši ne pije, ima srce ko Rusiju veliko. Najbolji ortak mu Vanja Grbić (i dalje u očima mama), a od njih dvojice nema dalje.

Oni koji danas igraju košarku trebalo bi da uče na njegovom primjeru. Ne treba ti odraz od 123 centa, snaga, mišići, brzina i ostalo za pobjedu, košarka je i dalje misaona igra a lopta će uvijek biti makar malo brža od igrača, pa je suština i dalje u pravljenju viška.

Umjesto u teretani naši klinci neka vrijeme provode na terenu sa loptom u rukama, da ne bacaju šajte na koš, i da misle o igri košarke umjesto o tome kao da izbace 200 kila iz benča. Mislite o igri zbog trenera da im se u opis posla ne dodaje pridjev „sizifov“. Mislite zbog onih koji sjede ispred televizora i koji će vas dočekati ispred Skupštine.

Mislite o čovjeku koji je nosio broj četiri a igrao za čistu peticu.

Citanje hrvatskih sportskih portala danas :))

Vrlo cudna bica slicna nama, imaju jetru, srce, bubrege. Vrlo je lako prepoznati kvazi kosarkasa u teretani, pekari, teniskom terenu, gradu... Karakteristicni, "dzak krompira" nacin odevanja, u kome se sorc maltene vuce po zemlji, jos duza majca 16 brojeva veca. Znojnice koje obavijaju oko glave, ruke, prstiju, kurca, palca, nemaju nikakvu funkciju, osim sto se tripuju: "Ako vec ne igram dobro, ima da izgledam". Na mestu predvidjenom za patiku, nalazi se neka dzomba,( Ned'o bog da spici sa ovim, ubiVa na mestO) za koju se prica da sama trci, skace i prica kineski, verujem da 'vata wireless . Svrsavaju na sve vrste reklama u kojima se pusti kul muzika i neki lik tapka loptu za basket. Pre utakmice strmopizde u sebe sve vrste sokova i cokoladica iz pomenutih reklama jer one ipak "daju energiju i hranljive su", pa se posle cude sto ne mogu da se pokrenu na terenu. Deru se na kevu zato sto im nije isekla pizzu pred vaznu utakmicu. Posle dvosatnog drvljenja tukidida i igranja NBA na kompu, odlucuju se da odu na lokalni teren. Posle pola sata sedenja na bicikli i lizanja sladoleda uzimaju loptu i probacuju je kroz noge kao da je to najteza sportska disciplina na svetu i da samo oni njome barataju. Cesto se desi da ih operu likovi iz 90% pusi, 100% pije ekipe, nasta se naravno vade, da nije isto basket i kosarka. U sustini su dobri momci, ali su zrtve svojih bolesno iskompleksiranih roditelja koji zele da ponosno kazu: "To je moj sin" i tako nadomeste svoj neuspeh u zivotu. Kada shvate da nista nece biti od njih, loptu zamenjuju gajbom piva, gitarom...

Zagrliti nešto iz sveg srca, sa velikim zadovoljstvom, prihvatiti oberučke bez trenutka razmišljanja. Ponekad se koristi i u sebičnim situacijama.

Nenadjebiv argument u bilo kojoj raspravi navijača večitih rivala.

Nevidljivi, mrski i podmukli neprijatelji. Ne zna im se lice, ma ne zna se ni ko su oni, ali su krivci za naše nedaće i mrzimo ih iz dna duše.

Država koja služi za kantanje u nekom sportu. Ekvivalent simpatičnoj ekipi.

Osoba koja je u stanju da poništi i najveću sportsku prednost samo svojim prisustvom.

Odredjen "pozamašan" broj fanova ova dva tima koji u medjusobnom sukobu mišljenja na temu koji je tim bolji imaju (uglavnom) samo po jedan "adut / izgovor". "Zvezdašima" je to titula u Bariju 1991. , utakmicu koju pola njih nije gledalo zato što nisu ni bilo rodjeni , dok je "Partizanovcima" to odnos snaga ta dva tima u ostalim sportovima (pogotovo u košarci).
Dok su u fudbalu oba tima trenutno nula i dok bi Bristol Rovers iz engleske 3. lige bio bez problema prvi u našem šampionatu.

Krajnja napetost sa puno varnica,psovanja,pucanja nerava...

Upućen u određenu oblast. Dobro obavešten o čemu. Vičan. Poznavalac jebeni.

Uglavnom, termin potiče od latinske reči "versatus" i nešto se frekventnije koristi međ’ intelektualcima nego međ’ prostijim narodom, kojem je ipak dovoljno ono “zna znanje” da bi nekoga etiketirao kao mahera. Srdačan.

Poređenje nastalo zbog intenzivne potrebe hrvatskih sportskih novinara da veruju u uspeh svoje momćadi, čak i kad je očigledno da im pobedu ne može doneti ni Gospa iz Međugorja.
Naravno, jedini lek je basket sa Srbijom.

Siromašan si, ali to nije dosta zloj sudbini, pa te još i okolnosti dodatno jebu. Ne može ni ono malo da bi obezbijedio opstanak. Šta god počeo, omaklo se, šta god planirao, iskrsli problemi, gdje god da okreneš - zid! Ipak, izraz se koristi i u šaljivom kontekstu.