
Odgovor na iritirajuće pitanje "A za koga navijaš?" koje postavljaju raznorazni zaluđenici u toku utakmice na kojoj snage odmeravaju osvedočeni neprijatelji SrBskog naroda poput:
Engleza i Nemaca
Italijana i Francuza
Holanđana i Belgijanaca
Hrvata i Bugara
Austrijanaca i Mađara
Rusa i Japanaca
Danaca i Šveđana
Grka i Norvežana
Iraca i Španaca
Škotlanđana i Amerikanaca
Brazilaca i Kineza
Slovenaca i Albanaca
itd...
- Ko to igra?
- Nemačka i Engleska?
- A za koga navijaš?
- Za koga navijam?! Navijam da padne bomba na teren, po mogućstvu neka malo jača, i da pomlati i njih i publiku, mamicu im jebem agresorsku i okupatorsku! Seme im se zatr...
- Dobro, dobro, šta peniš, jeb'o te?! Kud sam te i pitao...
Zemlja takve površine da je osnovcima u dobrom delu sveta zadavala glavobolju kada treba da je pronadju na karti. Što se pak toga tiče, njihove stanovnike (svih 33.000) karakteriše savršen bol u kurcu za granice, služenje vojnog roka, cene goriva u regionu ili svetske probleme, oni na to ne mogu i onako da utiču.
Jebe im se i što Madjarska nema more, jer nemaju ga ni oni, za šta im se takodje jebe - imaju dovoljno velika primanja da mogu da biraju gde će da idu, ne trbaju im vize, nemaju redove..Imaju dobar standard i lepo žive. I boli ih kurac.
Prkosno pokazuju kako ne moraš biti velik da bi bio siguran - oni nemaju koga da napadnu, niko ih neće napasti jer bi to bilo ispod časti, a teritorija je takva da ništa ne može od njih ni da se odcepi. Država mala, gradovi mali, malo ljudi, tako da se gotovo svi i poznaju..
Razgovor dvojice prijatelja koji žive na dva suprotna kraja Lihtenštajna:
- O pa gde si Mateo, nema te dve nedelje da svrneš u naš grad! Priznaj da ti je žena udarila pritvor zbog onog pijančenja..
- Ma jok Sandro druže stari, poslala me na pijacu a kući u Maurenu nestalo brokolija pa naleteo ovamo prigradskim, nisam se vozio 100 godina nekim motorizovanim prevozom.
- Nećeš uzimati kola?
- Ma odustao sam, šta će mi? Prehodam do granice za sat i po polako, bajkom mi treba 20 minuta laganeze..
- Ma uzmeš neku mečku da ga parkiraš ispred kuće za kurčenje, ne moraš da ga vozaš. I onako nemaš gde pare da potrošiš. Nego gde je Alex?
- Otišao u Afriku na svetsko, hoće da ga pojedu oni crnci ili da navuče neku boleštinu..Nema pametnijeg posla, jebo ga fudbal.
- Baš, ne bih mogao u tom rasulu da živim, šanse nema. Nego jesi video grupu za evropsko, biće derbi sa San Marinom a?
- Ma ko ga jebe, i onako se nećemo plasirati..Ej zamisli, malopre sretnem lika u busu, prosi!
- LAŽEŠ! Pa..Pa toga ima i kod nas!?
- Ma nije naš dobro je - neki Rumun..
- Jebem ti sreću, kako su ove granice pootvarali, još će nam i Kinezi prodavnicu ovde otvoriti. Nego gde ćemo ove godine na more?
- Ma možemo gde hoćemo..
Kad glup čovek kaže da neće glasati ni za koga zato što misli da su svi političari isti.
- Za koga ćeš glasati na predsedničkim izborima?
- Neću glasati ni za koga. Svi su isti.
- Kako to misliš?
- Paaa… Svi su protiv mene.
- Ali oni verovatno uopšte ne znaju ko si ti!
- O tome se i radi. A uvek pobedi političar koji najviše liči na mene, hehe… A ja ne glasam uopšte.
Čovek koga ne mrzi da vas nazove telefonom i saopšti vam da vam se deca drogiraju, a supružnik švaleriše.
Kada ga pitate ko je on, reci će da vam je prijatelj.
Pored takvih prijatelja ne trebaju vam neprijatelji.
Treba vam identifikator poziva i bejzbol palica.
Izlizan odgovor starijeg pametnjakovica na pitanje klinca, za koga navija.
-A za koga ti navijas?
-He,he, iskljucivo za svoj stomak, he,he.
(gladeci se po meshini)
-Ako i dalje tako nastavis, postaces svetski sampion.
Najvažniji dan u životu prosečnog studenta. Dan kada student dobije nadljudsku snagu i uspe da nauči bar onoliko gradiva koliko je naučio do tad (u ekstremnijim slučajevima i više). Dan bez koga većina studenata ne bi položila gotovo ni jedan ispit.
Razlog zbog koga su olovke na šalterima javnih institucija (pošta, banke, domovi zdravlja, zavodi i sl.), vezane kratkim i debelim kanapom.
Covek protiv koga raznorazne fekalije vode vrlo ostru negativnu kampanju.
Uzmimo za primer kampanju radikala protiv Bokija Tadica, u kojoj je vrlo diskutabilno pitanje: ko je tu od koga veca fekalija???
hmmmm
Onaj fini, ponizni, ljubazni, nadasve skrušeni kmet u koga se pretvara svaka osoba, od bodibildera do profesora pred šalterskim službenikom koji treba da mu overi papire.
-Gospodine, morate da potpišete još ovde, ovde, ovde i ovde, a onda da se okrenete da vas malo jebem u dupe, pa ću da vam overim sve za tri dana.
-Naravno, naravno, poneo sam i vazelin.
Čarobne reči koje rešavaju problem koji nastaje usled napada na vas, od strane trećeg lica, zato što niste kulturni ili razgovarate neosnovano, bez argumenata. Uglavnom, problem koji nastaje usled konstatovanja da ste idioti. Često se može videti i u raspravama na poznatim socijalnim internet mrežama.
A - DA SE NOSIŠ I TI I ALBANIJA U TRI PIČKE LEPE MATERINE DA ZNAŠ PEDERČINO JEDNA RASPALA
B - ok to je tvoje mišljenje JEDI BRE GOVNA GEJČINO RETARDIRANA NEMOJ DA TI POJEBEM KEVU SAD SPIZDIM TE U ČMAR
A - tako ti misliš, i ja to poštujem ali KOGA ĆEŠ BRE TI TO DA SPIZDIŠ U ČMAR A BRE OĆEŠ DA TI NABIJEM MOČUGU OD 20CM U SESTRINU PICU JELIBRE
Najviši stepen velikomučeništva. Sirotice nad siroticama, koje zaslužuju da budu proglašene sveticama. One se pate kao Isus, ali su hrabre, emancipovane i pobornice stava da je deci dovoljna majka i eventualno mamin novi dečko, koji će glumiti oca. Pravi otac je najčešće pobegao od kurvetine, još u prvim godinama braka. Od tada radi dva posla, školuje decu, izdržava ih i naliva se alkoholom, oplakujući tužnu sudbinu i momačko neiskustvo kad je dotična uspela da ga smota pesmom u kafani na Ibarskoj magistrali.
Emisija Magazin In, gosti: Dragana Katić, Suzana Mančić, Vesna Radusinović i Zlata Petrović.
Voditeljka: Današnja tema je: "Potresne sudbine uspešnih samohranih majki u Srbiji." A za najvernije gledaoce, koji ostanu sa nama i nakon 543. bloka reklama, anketa u kojoj poznate pevačice otkrivaju koliko često oralno zadovoljavaju partnere.
Suzana, Vi imate dve prelepe ćerke, koje rastu bez oca. Kako je biti samohrana majka u Srbiji?
SM: Jako teško. Srećom pa je tu moj dečko, osamdesetogodišnji Simeon, koga moje ćerke jako poštuju i vole. Ne zato što nam on plaća letovanja na tropskim lokalitetima, nego je to jedan divan čovek, koji je bio tu kada mi je najviše trebalo i kada me je ona svinja od bivšeg muža ostavila, jer sam blajvila karu kumu. :suze: Niko ne razume muku samohranih majki.
Voditeljka: Potresna priča. Ti, Dragana imaš blizance, koji rastu bez oca. Koliko je to bolno?
DK: Pa znaš kako draga, neizmerna bol se širi mojim telom dok ih gledam kako u meni traže nikad upoznatog oca, ali jaka sam. Ove zime ćemo samo jednom ići na skijanje, a letos ih nisam mogla treći put voditi na more, jer mi ona debela kučka Božen nije isplatila honorar, nabijem joj rukavicu u dupe, a i Rošavi se stisnuo nešto, misli da ću ja džabe da smeškam i najavljujem one fuksetine iz Granda. Golema je tuga, nas samohranih majki.
Voditeljka: Neverovatno, sirota tvoja deca. Ja ti se divim kako stoički podnosiš da budeš stub porodice. Zlato, Vi ste razvedeni i imate dvoje dece. Da li je vama, kao samohranoj majci teško da ih izvedete na pravi put?
ZP: Pa ja pevam na ciganskim svadbama i uzmem tu dobru kintu, tako da moja deca nisu nikad patila. A i Peja i Hasan mi daju i crno ispod nokta. Ja sam bre moderna majka, sad imam novog momka, jeste da je mlađi 23 godine, ali mora i samohrana mama da se zabavi. Hihihihi. Podrška samohranim majkama.
Voditeljka: Ajmo aplauz za Zlatu, nije lako biti samohrana majka, a tako pozitivna i vedra. Vesna, Vi ste razvedeni i imate sina. Da li Vam je razvod teško pao?
VR: Ja se jesam vazvela, zato što je moj supvug bio šovinista, koji je sputavao moj umetnički kavaktev. Svećom, Milomiv Mavić, moj dugogišnji jebač se supev slaže sa mojim sinom, a meni dopušta da ispadam glupača u svim emisijama. U mojoj novoj knjizi "Kako biti samohvana majka i imati kvalitetan sex" sam svim čitateljkama povučila- nemojte da vas sputa to što vam je muž poginuo, umvo, što ste se vazvele, jev na kvaju, najbitnije je da imate nekog ko će dobvo da vam ga sateva.
Veoma rasprostranjena podvrsta osnovnog modela Gluteus maksimus koja u sebe uvlači sve što joj se nađe na putu, bez obzira na tip, veličinu i vrstu materijala od koga je sazdano.
-Uspori malo da izvučem gaće iz dupeta...
-Znači, ne mogu da verujem...Zar i bokserice? Da nosiš tange već bi ih svario!
Svakodnevnica gde ima dvoje il´ više braće u kući. Tuče zbog zadnjeg para čarapa, čiste a opeglane majce, patika i džeparca pa sve do na koga je red da sedne na kompjuter...
1: Bilmezu, vrati mi majcu! Koga si pitao da je uzmeš?
2: Koga da pitam, tebe možda? Ma boli me kara, neću da ti je vratim!!!
-Bum-tras-bum-
1: Jebaću ti mamu u pičku!
2: Kome ti mamu da jebeš, kurtončino?
Moju mamu ne sme niko da psuje, uteram ti mami baš!!!!
Reakcija beograđanina na odgovor na pitanje "Za koga navijaš" prosečnog novosađanina.
B: Brate, za koga navijaš?
N: Za Vojvodinu, gari, naravno.
B: Tebra, ozbiljno te pitam.
Mitsko biće, pas koga smo jako voleli a koga više nema. Prisećajući se njegovih vrlina priča vrlo često dostiže mitske razmere.
Nikad više takvog kera, to je bilo čudo jedno. Bio je ogroman,neverovatno snažan ali drag i umiljat kad treba. Ma bili smo prosto povezani telepatski, on je znao sam da donese ogrlicu kad treba da ga šetem i nije voleo tačno one ljude koji su me nervirali. Išao mi je do kioska po novine a u prolazu su mu ovi iz kladionice i listu davali.
Poštara nije dirao, ali zato ove što raznose sudske pozive očima nije mogao videti. A omiljeno mesto za zapišavanje mu nije bilo drvo nego stepenište suda. Ma bio je laf u duši, jednom mi je u parku smuvao i ribu tako što je stigao njeno odbeglo kuče, uhvatio ga za ogrlicu i doveo nazad dok sam je ja tešio...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.