
Rečenica koja te zatekne nespremnog, izgovorena od strane devojke, paničarke, koju poznaješ taman toliko dugo da joj broj telefona još uvek ne znaš napamet. Niti njenu prirodnu boju kose.
Grom iz vedra neba!
Smak sveta! Kraj, ništa više neće biti kao pre.
A verovao si da su šanse da ti se ovako nešto desi, baš sada, jednake verovatnoći da je vetrenjača iz Servantesovog Don Kihota, zaista div.
- Halo?
- Ja sam bubili. Izvini što te zovem ovako kasno, ne špijuniram te više, svega mi. Znaš da te ne bih budila u ovo doba da nije nešto hitno.
- Ooo da, znam.
- Znaš, danas sam ceo dan nešto nervozna i preosetljiva. Tri puta sam zaplakala na „Oči boje duge“. Mamin ručak nisam mogla ni da pipnem, sve mi nešto muka bilo, a znaš koliko volim podvarak. I još na sve to, ceo dan na TLC-u puštaju neke emisije o bebama, kao da znaju. Bubili? Je l’ ti to hrčeš? Ladno hrčeš! Sram te bilo, svinjo bezosećajna! KASNI MI!
- Čččč...čekaj, stani. Kako kasni? Zašto kasni? Jesi li ti sigurna?
- Nego šta sam! Sve simptome trudnoće imam, nisi me slušao!
- Dooobro, polako. Samo bez panike!
- Ne paničim!!!
- Slušaj, jutro je pametnije od noći. Lezi lepo, spavaj, pa ćemo sutra ujutru da rešavamo to, m?
- Kako to misliš da rešavamo?! To? Beba je za tebe TO?! Hoćeš da abortiram, jel?! Kao znamo se mesec dana i te priče? Nema šanse! Rodiću ga!
- Halo, halo...Jelena?
Ok. Spustila mi je slušalicu. Nema veze. Bolje je tako...
I šta sad u pičku materinu? Jebote, imam 22 godine, još sam na faksu, moji me izdržavaju. Ma nema šanse, ne mogu da je oženim. Znamo se mesec dana. Nismo mi jedno za drugo. A nismo ni neki par, k’o kera i bandera smo. Ne znam ni kako joj se pudlica zove, koliko ispita ima do kraja, koje joj je boje kapija. Jebote, pa ja ne znam ništa o njoj! Smiri se, Nikola, smiri se. Pokušaj da odspavaš, tri sata je, ustaješ u pola sedam...
Čekaj, pa gde ćemo živeti? Kod mene nema mesta. Šta ako nosi trojke? Moraću da se zaposlim na građevini kod ćaleta. ĆALE! Jebote, ubiće me ćale! Dobro, pa i on je mene napravio sa 20. Znam, reći će: "To su bila druga vremena!". Kako da mu saopštim uopšte, ima slabo srce, neće izdržati. Juče mu se slošilo kod kuma Ranka na svadbi. Svadba! Sigurno će hteti veliku svadbu, pričala mi je da ima mnogo rodbine. Mrzim ta opštenarodna veselja! Ma ne, nećemo se uzimati. Priznaću dete i gotova priča. Plaćaću elimentaciju, nisam ja nikad bio skot. Viđaću ga vikendom. Pa da, vodiću ga i u vrtić ako treba, odlaziti po njega. Pa kad ga odvedem prvi put na pecanje, a on onako mali, jedva 5 godina, pa se kikoće pored vode. Vodiću ga i na upis u prvi razred, moj junak mali, veća torba od njega. Tačno ga vidim. Grli me na hodniku i gleda njegovim malim bečatim okicama i kaže: „Biću dobar, tata.“ TATA! Pa ja sam nečiji tata! Moram da zapalim pljugu, razbio sam san.
Dobro, moram reći mojima. Ljutiće se par dana, pa će ih proći. Kao i ono kad sam pao godinu i kad me murija uhapsila posle Derbija. Derbi! Jedva čekam da ga odvedem prvi put na stadion. Kupiću mu šal i duksić, biće pravi mali navijač. Junak tatin! A šta ako bude žensko? Šta onda? Nikada sebe nisam video kao oca devojčice. Mada, slatke su onako male, u haljinici i šnalicama u kosi. Biće lepa devojčica. Samo da ne povuče na mene velik nos. Biće bečata na mene, garant. Princeza tatina. Vrtirep mali, sa dugom crnom kosicom. Smaraće me da je vodim na balet i ritmičku gimnastiku, vodiće je taja njen. Učiću je od malih nogu šta je prava muzika. Izbaciću Pink iz memorisanih kanala. Ja ću joj izvaditi prvi mlečni zubić i staviti joj ga pod jastuk. Čitaću joj Andersenove bajke pred spavanje...
Nikola, o čemu to razmišljaš? Otišao si predaleko. Ništa to još nije sigurno. Nema veze, svanulo je, moram da odspavam makar ovih pola sata dok ne zazvoni alarm...
A šta ako mi zabrani da viđam dete? Ako se odseli u drugi grad? Ne daj Bože uda za nekog drugog?! Neki rmpalija da mi vaspitava dete! Nema šanse! Oženiću je, pa da. Nije ona toliko loša. Nije čak ni ružna. Ako izuzmemo klempave uši i krive noge. Dobro, i govornu manu. Al’ ima lep osmeh. I oči su joj lepe. Ima koji kilogram viška, ali nije to ništa. Pa eeej, nisam ni ja žgolja, fin smo par, onako kad stanemo jedno pored drugog. Nije čak ni ljubomorna. Preterano. Samo dva puta je pravila scene do sada. Ništa to nije. Čak je i palačinke pravila za moju ekipu kada smo se okupili da gledamo tekmu. A slatka je... To je to! Rešio sam! Provešću sa njom život! Rodiće mi malo voljeno biće. Imam plan. Saopštiću mojima ujutru, pa kud puklo, da puklo. Oni nam sigurno neće odmoći. Uselićemo se u babin stan, stanare ćemo otkazati od sledećeg meseca. Ja ću sam da ga okrečim. Mića će da mi uradi stolariju. Nebojšu ću zvati da mi sredi kupatilo. Duguje mi. Dečiju sobu ćemo da uredimo sami nas dvoje. Srušiću i onaj krivi zid, napraviću šank. Gajba će nam biti ko bombonica. FLEKICA! Tačno, Flekica joj se zove pudla. ŽENIM SE! Ako treba svadbu, dobiće i veliku svadbu! Moram sutra da javim ortacima. Ko ga jebe, jednom se živi! Biću prvi ćale u našem društvu. Jebote, ponosan sam na sebe. Tražiću da prisustvujem porođaju.
Alarm?! Kad pre? Toliko od spavanja. Nema veze, sredio sam svoj život. VOLIM JE! Savršena je! Zaprosiću je. Danas. Odmah! Moram da je pozovem!
- Halo, ljubavi. Jesam li te probudio? Nisam? Dobro je. Slušaj me. Sve sam isplanirao. Dolazim večeras do tebe. Što? Izlaziš sa drugaricama? Pa dobro, dolazim onda popodne, da se dogovorimo nešto. Otkud sad to? Što da ne dolazim? Boli te stomak? Nema veze, ovo ne može da čeka, rešio sam da te...aham, dobila si, pa dob...ŠTA?! DOBILA SI! Kako dobila?! Zašto dobila?! Jesi li sigurna?! Ne vičem! Noćas dobila? Kako možeš to da mi uradiš? Kako šta?! Pa jel znaš šta si mi sad uradila? Jel znaš?! Sve si mi snove srušila! Da, ti meni! Sinoć si mi rekla da ti kasni! Koliko?! Kasnilo ti je dva dana?! DVA DANA?! Eeej! Pa jesi li ti normalna?! NE VIČEM!!! Ja sam noćas već vodio decu u školu i na balet, a ti mi kažeš da ti je kasnilo samo dva dana?! Ti se bre igraš sa mojim osećanjima! Ne mogu da se smirim! Kako da se smirim?! Ne znam kad se vidimo. Zvaću te. Ajde.
I šta sad? Nemam više dete. Nema ni svadbe...ničeg više nema. Opet sam sam. Sa podočnjacima od neprospavane noći. Nema veze. Kad malo bolje razmislim...i nije bila neka riba.
Osoba koj ima problema sa orjentacijom u prostoru i koordinisanjem pokreta, pa se stalno lepi za zidove i vrata pri čemu obično razvaljuje rame ili lakat.
Tras!
-Uuuuu, al' si se zalepio k'o ljigavac...hehehe...
-Nije smešno, brate, razvalio sam rame..
U današnje vreme sve rasprostranjenija profesija. Sisato i guzato devojče sa pet-šest razreda osnovne škole, zna da čita ćirilicu, al' latinicu malo slabije, broji do 32 bez zastajkivanja, koristi 4 padeža (koj' će joj svih 8, je l'?), prati sve rialitije i čula je za Betovena, naravno, on je pisao tekstove njenom uzoru, Lepoj Breni kad je počinjala svoj vrtoglavi uspon. Reč umetnica u ovom izrazu nema nikakve veze sa pravim značenjem ove reči, nastala je od glagola "umetnuti", jer da bi ova osoba došla do estrade i vrtoglavih visina-mora joj neki glavonja umetnuti, po mogućstvu što više njih, jer, Bože moj-valja utabati više puteva do vrha, a ne samo jedan.
Контрапродуктивни обичај старијих укућана (посебно кевин) да се све што се употреби врати на ''место где припада''. Визуелно лоцирање светог нам помагала обично ступи у први план тек када позадина удобно потоне у кауч или фотељу и правило ''ако је ван домашаја, није неопходно'' преузме контролу. Количина разочарења које уследи сазнањем да је даљинац ван, не једног, него 4 домашаја руку пропорционална је растућој радозналости зашто се, кој мој, дотични предмет држи уз екран. (?!)
Епилог је устајање уз гунђање и наравно, ручно пребацивање жељеног канала, док се даљински намерно игнорише. При повратку у гнездо срџба према даљинцу, милом и слатком, експресно нестаје, па се уживање отпочиње...
Ne defovati pojmove poput "glancanja šlema", "raporta", "omaža, "cock sucking-a" već se orijentisati na pojmove kao što su "poljubac na kiši", "moj prvi poljubac", "moj prvi pravi poljubac", "moj prvi pravi poljubac sa jezikom", "kada sam prvi put zavolela", "kada sam prvi put zavolela i to doživela", "kada sam prvi put to uradila iz ljubavi", "kada sam prvi put to stvarno uradila iz ljubavi", a može da se piše i o pojmu "moji plišani medvedići".
Neka je činjenica da je moj stančić ekvivalent malo većoj ostavi za metle.
Neka je činjenica da tu mogu da praktikujem samo par različitih seksualnih poza u kojima ne mogu da udarim neki deo tela.
Neka je činjenica da je onaj stan u kom se održavala ona žuraja velik kao omanja kasarna. Neka je!
Ali, moj dom je moj dom! Mogu da idem kao od majke rođen, da dam oduška svojim vokalnim nesposobnostima, da spavam sedeći i jedem ležeći. Mali dom je kraljevstvo, a vlasnik istog je kralj.
Glagol koj se umesto značenja za napuštanje neke lokacije sad koristi i za nešto to se pokvari.
-Otiš`o mi karburator na Jugiću.
Kada shvati da se ON u SVOM zivotu gadno zajebao jer nije ''ucio skolu'' i da je bas zato sada tu gde jeste i da svako moze da ga ''keca'', moj cale se MENI, ljutito obrati recima: ''Uci skolu, pizda ti materina!''
Moj otac zanatlija, tu recenicu najcesce upotrebljava u ovakvoj situaciji:
Musterija (starija gospodja): Razumete? To mora da se uklapa uz ostali namestaj, ali da bude, na svoj nacin, posebno. Shvatate... I na ovoj levoj strani...ne, na desnoj...da ima tako...ovako...e bas kao kruska da bude ispupceno...ili bolje kao neka...tako...
Cale(blagi udarac u moj potiljak i kroz osmeh ljutito (?) izgovara): ''Uci skolu, pizda ti materina!''
Izraz koj BI TREBAO da prikaze vrhunac spremnosti i jebozovnosti nekog lika pred fajt bez obzira na distancu koja ga deli od suparnika
Skrpi muda! Kreni u akciju! Koj' ti je kurac? Izraz koji upotrebljavamo na ortaku koji se uzentao od skidanja mraka, uzevši u obzir da je napravio grdnu grešku u koracima, pa je rekao ribi da je arčitelj prve klase.
A: Brate, šta da radim? Rekao sam Maji da sam već 'močio, a dobro znaš da sam pičku izbliza video samo na monitoru. Koj' kurac da radim? Šta ću ako ne budem znao da turim gumu? Ili ako se budem isvršavao pre nego što umočim, ili još gore: posle 30 sekundi?
B: Slušaj sine, obriši sline, i prekini da se tripuješ oko toga toliko. Natakariš gumu, i kreneš da je talambasaš. Izdrkaj pre toga, štatijaznam, i za ime Boga, nemoj, ali NEMOJ da pokušavaš sam da ubodeš đanu. Promašićeš, i kobejnovaće te iz kreveta brže nego što moldavska kurva kaže "Da".
Čovek koji me na četu proziva da nemam život jer ceo dan visim na internetu. On to zna jer i sam tako provodi vreme...
Ako nolajferu pokušate objasniti kako radite i druge stvari u životu, da mnogo i čitate, svirate dva instrumenta, sjajno crtate, itd... on će okrenuti priču na to kako su to sve kućne aktivnosti i zakleti se mrtvom majkom kako se pre deset dana spustio niz Nijagarine vodopade, a pre toga je skakao sa Ajfelovog tornja bandži džamp.
Prihvatiću da sam nolajfer kada mi u kuću utrči čovek u trenerci sa štopericom u ruci i kaže mi to.
Ali na četu...
A, otkud znam, mozda on i jeste skakao...ali moj unutrašnji život je toliko zanimljiv da ja ne moram više nikada ustati iz ove fotelje.
Često postavljeno pitanje uznemirenim osobama, osobama pod sterosom i nestrpljivim osobama zbog svog ponašanja. Uglavnom znači isto što i koj ti kurac?
-Kevo je l gotov ručak, ajde ubrzaj to malo, umirem od gladiiii!!!
-Ma što dolaziš svakih 5 minuta u kuhinju, šta se vrtiš k'o usran golub, evo sad ce.....
Urbana legenda među Srbima da postoji "kompijuter Pentium 5" koji "ima neki naš rođak", "koji ćemo mi kupiti jer je to najbolji kompijuter" ili "naš rođak ima Pentium 5, ali mi čekamo da izađe još bolji Pentium 6".
Kako su Srbi znali ustvari samo za Pentium i ako kažeš da imaš komp, drug će te pitati "Koji ti je Pentium?", a naravno, ne vredi da mu objašnjavaš da pored Pentiuma postoje i druge vrste.
Noob: Brate, koji ti imaš kompjuter?
Geek: AMD Athlon 2 Ghz, 1 GB RAM-a...
Noob: Ma brate, koji ti je to Pentium?
Geek: Pa... Može se reći da je kao Pentium 4.
Noob: Brate, to je sranje, meni će ćale da kupi Pentium 5!
Geek: Kako kad Pentium 5 ne postoji?
Noob: Šta jedeš govna, ima ga moj brat od strica i to je najbolji kompjuter na svetu!
Geek: Zbogom pameti...
Isto kao i "Svedski akcioni",oznacava vrstu filma koja u stvarnosti ne postoji,koristili ljudi u doba VHS-a,kad pricaju pred decom da su gledali neki pornic,koji su u to vreme obicno stizalli iz Skandinavije i Nemacke.Moj ujak i moj cale,redovno pricali o tome,a ja kukao sto mi ne daju da gledam,jer u detinjstvu svi lozimo i na "akcione" i na "ratne" filmove.
Skraćena verzija izraza "šta koj' kurac koje pičke materine?", koji predstavlja skraćenu verziju izraza "šta?". Koristimo ga kad smo zbunjeni, nervozni ili kao argument.
1. Čovek sa sela se prošeta gradom, i vidi emo par. Prva stvar koju pomisli: "šta, kurac???"
2. Posle napornog dana na poslu i svadje sa šefom, ćale se vrzma po kući i mumla sebi u bradu.
-on će meni tako, seljačina neobrazovana... ja sam u toj firmi duže od njega... balavac, mogu otac da mu budem...
-e, tata, da te pitam nešto!
-ŠTA, KURAC?!
3. Dva prijatelja pričaju.
-Brate, to nisi smeo da uradiš.
-A jebiga, šta sad, kurac...
To je original Mercedesova, metarska, čelična šipka, koju moj matori drži u kabini kamiona, na dohvat ruke... inace služi za menjanje točkova...
Lik zauzeo celu traku u BG-u, ugovara cenu sa jednom kurvom... Ona neće da popusti, moj matori žuri i naravno posle 2 min legao na sirenu.
Lik: "Šta je bilo, ajde izađi ako si džentlmen" (i uzima nešto iz kasete)
Matori izađe sa spravom za diskusiju i polomi mu oba fara.
Lik (vidno prestrašen): "Uopšte nisi džentlmen!" (i pomera auto)
Efikasno, nema šta...
Neko ko apsolutno nema ideju kako izgleda.
Npr. moj pekinezer koji napada sve što je veće od njega bar tri puta.
Najomiljenije "žrtve" su mu, rotovi, pitovi, dobermani....
Moj deo posla je da ga vadim iz čeljusti istih.
Naravno, istripovano jak i veliki neće nikada odustati, jer da je tako, ne bi nosio gore navedenu titulu.
Najmračnija i najmorbidnija svetkovina u Srbiji, a možda i u svetu. Nastala među Vlasima, koji su i inače poznati po veoma čudnim obredima.
Kao i kod velikog broja naroda, i kod Vlaha je veoma jak i velik kult smrti, možda čak i prevelik. To dovodi do toga da se mrtvima poklanja veća pažnja nego živima. Uticaj svog kulta smrti su preneli i na ostale narode sa kojima su dolazili u kontakt, tako da se među Srbima sličan "o mrtvima sve najbolje i za sahranu iz slame da povadimo poslednje novce" način ponašanja zadržao do današnjih dana.
Međutim, sama crna svadba zbog degutantnosti i jezivosti ni među samim Vlasima nije naročito popularna.
Sve se dešava oko mladog para verenika. Svadba je ugovorena i momak i devojka treba da uđu u bračnu zajednicu. Međutim, ako se pre svadbe nekome od njih dvoje nešto dogodi (odnosno, ako neko od njih umre) svadba se mora održati. Sam dan sahrane jednog od nesuđenih supružnika postaje i svadba. Prvo se pokojnik/pokojnica venčava kao da je i dalje među živima, a potom se obavlja služba upokojenja. Između te dve službe, onaj ko je preživeo od nesrećnih mladenaca se zaklinje na jednogodišnju vernost. Dakle, i pored toga što je jedno od njih dvoje upokojeno, oni su u braku godinu dana. Ako kojim slučajem onaj ko je živ učini preljubu, to se gleda kao da je prevaren živ bračni drug.
Sama sahrana se ispraćuje kao svadba, sa sve trubačima, svadbarskim kolom, hranom, pićem, mladom u venčanici ili mladoženjom u odelu. Iako je porodica preminule osobe u crnini, iako su svi u žalosti, sve ide onako kako je planirano (da parafraziram Freda Merkjurija).
Đole: "Sale, reci ti meni, kol'ko godina ima onaj tvoj rođak, onaj što smo ga zvali Ludi Mile?"
Sale: "Šta ti je on sad pao na pamet koj' kurac? Šes' je stariji od nas, dakle 35."
Đole: "Pa, nešto se mislim, da l' se opametio malo i da li je našao neku ženu za se?"
Sale: "On da nađe žensku? On da se ženi??? Pa, zar ti ono "Ludi" ne kazuje ništa! Njegovi siroti roditelji mogu samo "crnu svadbu" da mu naprave i to pod uslovom da se nađe neka ludača koja bi zbog njega tako opičenog prerezala sebi vene ili se samoubila na neki drugi agatokristijevski način."
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Psiholog · 20. Februar 2011.