
Da bi napravili firmu, potrebni su vam:
- radnici
- fizikalci
- mali od palube, "mali kom je zadatak da ne smeta" i kuriri
- razne vrste zabušanata
Pored toga, potrebni su vam i:
- kontrolori kvaliteta
- kontrolori otpadne robe (sirovine koje mogu da se recikliraju)
- kontrolori kontrolora
- kontrolori kontrolorovih kontrolora
- predradnici
- poslovođe
- koordinatori
- šefovi
- šefovi smena
- šefovi nepostojećih ili ugašenih odelenja (šef slovoslagačnice u fabrici keksa ili šef topionice u tekstilnoj fabrici)
- direktori
- direktori pogona
- generalni direktor (1 komad)
Sve to staviti u jedan lonac (fabriku) i konstantno mešati da se ne zna ko koga... kerebeči...
Retko zvan recept je komad papira sa kojim doktor salje penzionera u apoteku da podigne lek. Uz naziv leka dodaje i doziranje.
Naziv vuce od naziva koji je napisan stampanim slovima i nekadasnjeg komada papira na kom je farmaceutu pisala recepturu za pripremanje leka.
U danasnje vreme su retke apoteke koje imaju labaratoriju, jer nema mesta da se istaknu svi brendovi i polica za sandale i decije igracke i organski slatkisi, a siroti farmaceuti su uglavnom naoruzani matematikom i sitnim novcem i brojnim alarmima protiv narkomana.
-Sine, pogledaj ovaj papir, jel moze ovo na recepat?
-Teto ovo je privatna apoteka. Ovde se sve placa.
Tacnije deformisan komad smokija - onaj koji nema obican oblik vec je prepolovljen ili nesto slicno. Iz nekog razloga je ukusniji od obicnog, normalnog, pa je prema zakonima univerzuma redak. Recimo da je svaki deseti takav. Uzrok poboljsanog ukusa nije siguran, ali je moguce da se vise soli uhvati za njega, a moguce je i da je u pitanju cisto psiholoski efekat - sama cinjenica da su tako retki ih cini specijalitetom.
Sve u svemu, upravo lov za takvim komadima cini jedenje smokija zanimljivijim, a svaku kesicu istog unikatnom.
Primer nije potreban, pretpostavlja se da su svi jeli smoki, pa samim tim imaju iskustva sa goreopisanim stvarima.
Pojava koja se javlja kada usled nekog problema izgubite apetit. Problemi mogu biti svakojaki: sa školom, poslom, ljubavni, sa porodicom, prijateljima i slično. Najgori su oni kombinovani, zbog kojih svaki zalogaj hrane izgleda kao nemoguća misija. Želudac se ponaša kao da je u njemu već pola praseta, ili komad stene, udara u grlo i otežava disanje, iako je prazan već neko vreme. Žvakanje je teško, omiljeno jelo nema ukus, a put zalogaja kroz jednjak je beskrajno dug. Tada vam stariji ukućani, obično baba ili deda, upućuju zabrinute poglede i uzdišu, pa vam bude još teže.
- 'Ajde, luče bakino, pa pojeo si samo šest sarmi... Šta te muči?
- Ne pitaj... Pritislo sa svih strana...
- Moraš se naterati. 'Ajde smaži još makar dve, ljubi ga baka.
- Ne mogu bako, stvarno. Jedem ja njega, jede ono mene...
Naravno, ima i onih koji nemaju ovakvo iskustvo, ali o njima neki drugi put.
Jedna od najrasprostarnjenijih ljubavi u Srbiji.
Deder sinko, skini mi sa žice iz pušnice jedan dobar komad suvog mesa...
Diferencijalni operator (∇) u funkciji zadovoljenja seksualnih apetita devojaka sa prostora karakterističnog za jedan oblik gubljenja samoglasnika.
Mil'ca se nab'la na oveći komad žilavog mesa.
Lik na kome nećete primetiti nove patike jer njegov izraz lica skreće pažnju sa bilo čega u okolini. Pun sreće, sa dozom narcisoidnosti on prosto zrači, ima ponosan pogled i kez od uva do uva, kao šakal u vreme parenja. Oseća se kao glavna faca u gradu, ma sav sija od sreće. Pažljivo prati da mu neka čestica prašine ne padne na cenjeni komad obuće, i ukoliko se to desi, odmah sledi čišćenje u trajanju od desetak minuta. Nevolja nastaje kada ga neko slučajno zgazi. E onda se čuvajte.
Lik 1: Divi što sam kupio tike? A? A? A? Jesu lepe?
Lik 2: Ma diiiiivne su...
Lik 1: Daj ne seri, vidi, od kože mungosa, impregnirane sa uranijumom i cement-ceramidom, Najk, nosio ih Bred Pit u poseti Nikaragvi. Mislim, ne njih, ali original takve... Deset soma...
Lik 3: (dolazi, potpuno nesvesno kači nogom jedan ćošak novih patika)
Lik 1: A nosi se bre u kurac! Vidi šta radiš! Pa jesi ti normalan, vidi šta si uradio majmune! Pa znaš ti koliko su me koštale?
Lik 2 i Lik 3: Dobro, brate, smiri se, iskuliraj, samo te je očešao.
Lik 1: A ne mogu da se smirim! Vama je krivo što sam ja kupio ovakve patike!
Fascinantna manufaktura koja je bila popularna sredinom '90-ih.U njoj si mogao da popijes kilo soka (cola,narandza,exotic) za citav jedan dinar.Obzirom da su to bili mali objekti,sokovi su se proizvodili u kadi gazdinog kupatila,pa si mogao u soku katkad pronaci neku dilindaru ili komad kamena za pete,posto je glavni tehnolog prekidao staramajku u pola banjanja kako bi spremio novu turu eliksira za nas,strokave klince,koji su sa tesko izvucenim dinarom hitali na osvezenje posle fudbala.
Komad mesa sa telećeg buta bez kostiju, istanjen i uvaljan u brašno, jaja i hlebne mrvice i ispržen u ulju. Kada se sa hladne i bajate bečke šnicle ostruže omotač i ista podgreje na roštilju, tek toliko da se na njoj ocrta rešetka, može se pijanim gostima podvaliti kao vešalica sa roštilja. Ukoliko se, pak, tako oljuštena samelje i izmeša sa paradajz sosom i origanom, dobije se preliv za špagete bolonjeze. Na kraju, ako je dovoljne veličine, bečku šniclu možemo ostrugati samo sa jedne strane, premazati ostacima bajatog kajmaka, urolati i podgrejati, i poslužiti kao Karađorđevu šniclu.
Dragulj ugostiteljstva na našim prostorima. Narodno predanje i legenda kažu da se u radijusu od 12 kilometara od bilo koje geografske tačke na karti bivše Juge nalazi po jedna kafanica imena Monako. Najčešće locirana u centru sela, između mesnog ureda i poljoprivredne apoteke, neretko u sklopu privatne autoperionice-vulkanizerske radnje. Žila kucavica koja održava život palanke, životni univerzitet za one koji se nisu po završetku srednje sa peronskom kartom u džepiću jakne i koferom u ruci zaputili u neki veći grad da uče škole. Jedan svet za sebe, izolovan od spoljašnjeg, i jedino verodostojno ogledalo istog.
Sklad šara između betonskih blokova neizmalterisanih vanjskih zidova narušava prislonjeni bicikl sa okačenom zelenom najlon kesom o kormanu, par žutih cmuraka pur-pene od prozorske izolacije i beli nakrivljeni komad šperploče iznad ulaznih vrata sa capslock natpisom "MONACO", varijabilnog tipa i veličine fonta. Sa desne strane naložena Veso Kreka i kraj nje dva sepeta suvih drva stvaraju toplinu domaćinske atmosfere odmah se ulaza u lokal, a sa leve - kompletan kapacitet lokala: tri stola sa plavo-belim kariranim stolnjacima i 12 drvenih stolica. Dva preparirana fazana, crkveni kalendar sa svecima i zahvalnica za sponzorstvo turnira u malom fudbalu krase zidove obložene izlizanom lamperijom. Dijametralno od televizora sa kojeg fercera prenos Šešeljevog suđenja u Hagu, stoji ofrlje ozidan šank, obložen lakiranom orahovom daskom. Kraj šanka sa strane ulaza u klonju je postavljen frižider Radenske-Tri srca sa domaćim pivom, flaširanom rakijom sumnjivog porekla i kvaliteta, i kanisterčićem medovače preostale od zadušnica.
Za šankom stoji Slađa, seoska konobarica, vd. direktora kafane, samouki psiholog i nezvanična bračna savetnica, a naspram nje podbočen o šank Stevo Roka, četresetogodišnji autolimar, nekada perspektivni centarfor mesnog fudbalskog kluba Proleter. Flaša Jelen piva, kutija Sarajevske Drine sa promotivnim upaljačem Gebi stočne hrane, pepeljara sa logom Laškog piva i skoro popijena mala čašica vinjaka na stolu... Tišinu prekine samo poneko "eh" koje se otme iz grudi čoveka – šta reći više što nije rečeno i što već oni ne znaju...
Neuki formalni čovek korporativnog doba, zaslepljen stereotipima i strahom da ne bude prihvaćen od sapatnika upregnutih pod isti kapitalistički ular, seosku birtiju Monako vidi kao neuglednu rupčagu, mesto okupljanja nepismenog polusveta. Slađa i Stevo Roka, kao i još neko ko je imao muda da istupi iz stada, dobro znaju da neizmalterisani zidovi te iste birtije čuvaju svu mudrost, sve što je potrebno znati o groteskno-apsurdnom čovekovom gmizanju po humusu zemlje crnice.
Psovka i čašica žestine – jedini dostojan izbor čoveka osuđenog na smrt bez prava žalbe.
Potpuni opozit konobarici. Najbitniji komad inventara. Deficitarna na tržištu radne snage k'o neurohirurg, u birtiji krucijalna k'o kurton na kaćkoj petlji. Džaba ti pikado, crno točeno i čist klozet, ako ti piće ne služi kafanska konobarica-ništa od posla.
Pijana taman toliko da izdrži, a da ne razbija. Karakterna taman toliko da se jebe, ali ne sa svima. Najčešći gost ginekološke ordinacije, zbog nje je više glava polupano nego zbog lokalnog derbija rumunske lige. Detektor stepena pijanstva, dovoljno visprena da te o'ladi za pola ceha svaki drugi dan, a da ne skontaš. Zato što kafana nije tvoja, nego njena sudbina.
Ima zajebaniji posao od radnika na skeli, životni vek kraći od novinara na glasu, veliku dušu i još veće sise. Ti si tu zbog nje, a ne ona zbog tebe.
Ono na šta nailazite kada se konačno rešite na generalno raspremanje svoje sobe
Hmm, ovaj fosil ispod kreveta je čini mi se nekad bio manji komad pice, prema mirisu procena starosti oko par nedelja. Ovaj komad čipsa pored delujeje nešto noviji, nije još uvek ni skroz nahvatao prašinu... Iza ormana... da malo obrišem, moja stara oguljena rubikova kocka, jao divno, još uvek je imam... A iza stola ladno 500 din, malo pocepane, ali nema veze. Ma odoh ja napolje da ih potrošim dok se opet na zagube, spremaću sobu drugi put, neće ovo đubre nikud da pobegne...
Fraza koja govori sama za sebe - opis muškobanjaste devojke, koja je zapravo, veći muškarac nego ti.
Kao mala se nikada nije igrala lutkama, štaviše uvek je osećala animozitet prema svemu što ostale devojčice vole. Jednako muški izgleda i kada je u farmarkama i kada je u suknji - s' tim što kad na sebi nosi neki ženstveni komad odeće, budi sadističke nagone međ' ortodoksne Srbende, jer podseća na tranvestita. Glasnogovornik, psuje, pljuje, kao neizostavni aksesoar, na sebi uvek mora da ima zadenetu čačkalicu međ' zube. Jednostavno rečeno - brat.
A: Kako prođoste u Sutomoru matori, je l' bilo šta žensko?? xexexe
B: Mi ostasmo suva kurca, ali Šomi navatao nešto nalik ženskoj osobi.. ma šta nalik, Bog se predomislio dao joj pičku u poslednjoj sekundi, ima šira ramena od Akinfeve!
A: Au matori, pa 'de je Šomi sad, on se nije vratio?
B: Ostao tamo, uči ga voljena da menja sistem za hlađenje motora...
Perverzan, ali slikovit opis izvajanog tela lepše polovine.
'JAOOO!!!!! Kako ona mačka izgleda, kakav komad. Ja gledam u dupe, tuki u nebo.'
Jedini izlaz iz situacije kad se treba spasiti nekakve krvopije koja je osetila da može da se ovajdi pa je izgubila svaku merku i uzima sve šta nije za nebo prikovano. Kad se kuče navadi na kaspanicu, razgovori ne pomažu, pretnje još manje, možeš da vitlaš satarom ceo dan, kuče možda pobegne koji metar, ali čim okreneš leđa, odneće najbliži komad mesa i rasteraće mušterije, ako probaš da ga hraniš, postaće još gore. Ili da ga ubiješ, ili da čekaš da ti upropasti biznis, treće nema.
-Ne znam šta da radim sa ovom mojom, sve me zove u neke zajebane restorane, jede k'o da joj je poslednje, pije samo pića sa svemirskim imenima i cenama, a ja sve plaćam, još dva vikenda i mogu da prodam bubreg.
-Znaš kako, kad se kuče navadi na kasapnicu, il' da ubivaš kuče, il' da zatvaraš kasapnicu.
-'sti normalan? Kakvo kuče, ubijanje i kasapnice?
-Kažem ti da teraš to u pičku materinu dok još nije kasno.
Sleng za stare, iznošene gaće, koje se najčešće ne bacaju jer su udobne i mogu da se iskuvaju, pa se upotrebljavaju kao žrtveni jarac kod ženskog crvenog slova, da bi sačuvale one gaćice više za pokazivanje za svetlije dane. Najčešće su tipa bubrežara, ali nije obavezno. Isto može da se tretira i bilo koji iznošeni komad odeće, koji izgleda kao da je preživeo dva rata, ali, jebem li ga, i dalje je mek kao duša, udoban kao iznošena cipela, i prosto ti ne da da ga baciš.
-Jebote, Marija, šta ti je to?
-Crveno slovo, jebi ga, neću se nikom danas pokazivati.
-Miloše, pa ti još nosiš taj duks iz srednje, a faks ćeš da završiš za koji mesec, ako Bog da, k'o što neće.
-Pa kad je udoban kao rasna guza, još mi dođe da ga štipnem.
Finansijska podrška u vidu tate biznismena, dede, babe deviznih penzionera, a može biti i u nasleđenim nekretninama.
- Odakle Raletu kinta za nov auto, ništa teže od kašike nije podigao?!
- Ima taj dobru zaleđinu. Deda ga mnogo voleo, i pre nego je umro prepisao mu hektare i hektare njiva i šuma. Rale sad to polako krčmi, komad po komad.
- Eh, što kažu, rodi me majko srećnog, pa me baci na đubrište!
Kaže se za nekoga ko je velika škrtica, lik koji za čitava života štedi svaki komad onoga što ima i najradije bi sve to ponio sa sobom u grob.
Takve osobe su najčešće pune prezira, nečovječne su i samožive, a u društvu imaju status nedruštvene osobe. Svoju opsesiju prema egzistenciji ispoljavaju kroz oholo odbijanje svega što je iole nepotrebno za preživljavanje jednog dana, oblačeći se u duboki ponor očaja iz kojeg se teško izbaviti.
Zaslijepljene sjajem novca, ovakve tvrdice bivaju izopćene iz društva i kupaju se u moru svoga sivila.
Dva inženjera razgovaraju o svojoj novoj šefici:
- Ne znam samo ko je posla u naš kombinat da nam šefuje... Sad smo fasovali sa platama samo tako.
- Znam, sve znam. Ta žena je toliko škrta da bi pojela sve što posere. Još nam je zabranila da puštamo vodu u WC-u sve dok ne postane smeđa. Zamisli!
- Misli da će postati poželjnija treniranjem strogoće i smanjenjem plata. Nabijem ih obje na stožinu! Nju bukvalno, a platu metaforički.
Svi smo ih imali u skolama,i,pored tetkica,spadaju u najbitnije faktore skolovanja i skolstva uopste. Obavezno u dzepovima imaju po par srafcigera,komad zice,eksere,srafcice i sve sto bi moglo da zatreba kako bi se premostio trenutni kvar. Oni nas pokrivaju kad se potucemo,stekaju nam alkohol,od njih se zicka "Drina" i u njihovom sisetu uvek ima rakije. Samo retki srecnici mogu da udju u njihove odaje koje su smestene u podrumu ili potkrovlju skole.Na odlasku u penziju,za njima ostane par "genijalnih patenata",par ljubavnih avantura sa tetkicama ili cak po kojom profesorkom ili sekretaricom.
Štilovka je "Stihl" model testere od nekih 20-50 konjskih snaga, ogromna.
Pomislio bi čovek, da moraju dvojica da je drže, a onda se pojavi neki ponosni gorštak i ponese je sam.
Svojevremeno su ove modele naručivala državna šumska udruženja i toliko su bile omiljene u narodu, da su svaki komad mogli da prepoznaju pojedinačno sa udaljenosti od 150 metara. Nekada su ove ogromne mašine bile previše skupe, a danas i vi možete da ih kupite za omanji kredit.
I danas po kafanama možete da sretnete brkajliju, koji se rasplače dok priča kako mu je žao što nije iz Krajine izvukao državnu štilovku, svoju miljenicu, kad je bež'o od noža, a da pri tome nikad ne pomene imanje što je ostavio.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.