
Crtani film u produkciji Cartoon Networka, koji ima jednu sjajnu osobinu, a to je - da svakom može da ga shvati i prihvati kako god hoće, bez osude okoline. Predrasude ostavite u stalku za kišobrane i ne izuvajte se. :)
Bilo da se oduševite, prepoznate ili zgrozite onim što vidite, neku pouku ćete uvek izvući. Ako ništa drugo, da sledeći put prebacite kanal.
Radnja prati dečicu- hladnu, prizemnu, ciničnu i iznad svega neustrašivu i zlu Mendi i Bilija koji je IDIOT. Vrlo zanimljiva kombinacija. Njih dvoje su se takmičili sa Mračnim Kosačem iliti Grimom u dušu mrtvog hrčka i pobedili.
Sada je on primoran da im bude najbolji prijatelj zauvek i zaglavjen je na zemlji sa njima kao njihov kućni ljubimac, batler, rob, šaman, zabavljač, učitelj i nosač.
Urnebes koji ovaj trio izaziva gde god se pojavi nadopunjava plejada sporednih likova i likuša koji se kreću od običnih ljudi do grčkih bogova i stvorenja koja žive u alternativnim dimenzijama ili zemljinom jezgru; toliko neurotičnih da bi zbog njih vredelo otvoriti kliniku koja bi bila hibrid Laze Lazarevića i Alkatraza.
Sve je začinjeno odličnom glasovnom glumom, izuzetnim scenariom i pakleno dobrim frazama i vrcavim crnim humorom.
http://en.wikiquote.org/wiki/The_Grim_Adventures_of_Billy_&_Mandy
Ovde su svi najsmešniji citati i fraze, ali link nešto neće ceo da mi se uglavi, pa ga umesto klika, C/P i uživajte u bruka humoru.
Iskarikirani i sasvim iritantni prikaz pravih srpskih radnika. Bića koja su kombinacija konstantnog trljača jaja koprivama (od koga su nasledila permanentnu nervozu) i jugoslovenskog kancelarijskog čoveka (od koga su dobila hroničnu oblomovštinu). Ovaj model Pavić prenosi iz serije u seriju- od "Boljeg života" do "Bele Lađe".
Dakle, naročito kada su u gomili, vidljivo je reč o gomili zgubidana koji u svom kolektivu ne rade ništa, a dižu kuke i motike kada plata zakasni više od nekoliko dana, jer neće decu da prehranjuju buđavim lepcom, već mesnim narescima. Na sindikalne sastanke dolaze jedino kada treba preuzeti novu turu mesa, a na sastanke sa upravom kada su načuli da su na firmin račun legle neke pare.
U suštini, jako je interesantno da je Pavke, posle gotovo 50 godina veoma pozitivnog prikazivanja radničke klase, predstavio prosečne srpske radnike kao ljude koji su zapravo negativni. Doduše i uprava je neretko lopovska, ali to je posebna priča.
Tipično za Pavića, većinom su došli sa neke južne pruge?
2020. godina- serija "Kad nam bude lepo juče"
Šef: Krmo, dođi nešto kod mene u kancelariju da mi pomogneš...
Krma: E, pa eto baš neću... Eve ti laktuša! Ću ti dođem kad budu pare...
Šef: Krmo, pazi kako se ponašaš, već si bio pod suspenzijom, dobićeš otkaz!
Krma: Ću te tužim onda!
Šef: Dobro, Krmo, hajde kao ljudi: šta ja mogu da učinim za tebe?
Krma: Možeš da uzmeš jedno konopče i da se obesiš!
Šef: Aman, čoveče, jesam li ti rekao da će plata biti čim nam ministarstvo prebaci novac!
Krma: E, pa idi i besi ministra!
Šef: Krmo, otpušten si, rešenje će ti stići na kućnu adresu. Možeš da pokupiš svoje stvari...
Krma (na sav glas): AAA!!! Štaaa!!!! Jaooo, ljudi, pomaaagajteeee, imam ženu domaćicu i kćerku jedinicu, čime ću ih preraniiim!!! Ovo govedo ljudsko hoće da me otpustiiii!!! Ja sam u ovaj kolektiv 20 godineee!!!!
Nehatno izbegavajući strob svetla, pomerajući ovlaš ramena uz zvuke Trentmulera okušao si se kod najbliže devojke u lokalu. Onako poseljački zahvatom za struk, što je uslovilo da sledeći bude za flašom piva. Efes draft, majku mu jebem. Sutra je nedelja, prekosutra se radi, preostala muzika bila je krš, a daska u wc-u posrana. Ženskom naravno. Lik iza tebe te non stop gura, onaj pored u Fubu majici epileptičnim pokretima dostojnim samog Iana Kurtisa prosipa random beveridž, baterija na telefonu odumire, svetlo se pali, fajront. Prosipa po tebi. Pogledom bezuspešno tražiš ortaka, nastavljaš solo, naručuješ rolovano belo. Pljusak, seo si ispred banke da jedeš, pitajući se zašto, ali zašto kombinacija urnebesa i ljutenice. Pa vegeta. Pakuješ u kesu da nosiš za kera, kupuješ mu šumeći ranitidin, nema taksija. Da nazoveš, kako, o univerzume, nema žive duše, jebem ti lažni fast charge i kineski android. Krećeš pešice, osećaš prljavi dašak svežine izazvan prolaskom taksija kroz obližnju baru. Springfild majica, dobio od ujne. Jebi me ujna. Svo očekivanje laganog vikenda i barem trunčice meditativne senzacije in uterus, figurativnim povratkom u majčinu utrobu i bukvalnom penetracijom u neku prolaznu simpatičnu stidnicu, palo je u vodu zajedno sa tobom. Svanjava uz katatonični doboš kišnih kapljica, plejada omanjih prizmi uhvaćenih u koštac sa šizofrenim vetrom. Nazire se početak ulice, vonj pokislog psa i utešni osmeh na licu. Ključ treba ući u bravu, ključa nema. Ključ je u jakni. Gde je jakna?
Luk Skajvoker je lakše podneo izjavu Darta Vejdera "Luke im your father", nego što bilo koji muškarac podnosi izjavu "Dobila sam" od bilo koje izabranice.
Devojka: Ljubavi dobila sam, iskuliraću kući večeras.
On: Važi pile, javi ako ti treba nešto. (U pičku materinu, prsnuće mi muda, moram da nadjem neku kombinaciju.)
On: Gde si lepotice, hoćeš da svratiš do mene malo?
Kombinacija: Slatki dobila sam.
On: Šta si bre dobila, ne smeta mi, staviću kecelju, samo daj malo da ga met'em!
K: Dobila sam kurac za ovo veče kad već pitaš šta sam dobila, čujemo se, ljubim...
On: :facepalm: Nevera!
Apsint, Green fairy, iliti Zelena vila. :D
Jedno od najboljih žestokih pića na svetu.
Piće predivnog ukusa i još bolje arome. Često podseća na miris negro bombona, mada zavisi od načina pripremanja, tj. travki koje su korišćene u pravljenju.
Pravi se destilacijom rakije od belog grožđa uz dodavanje pelina, anisa, šećera i raznih trava (uglavnom tajna kombinacija proizvođača) radi arome. Tradicionalno zelene boje, mada može se naći i u drugim bojama ako je veštački obojen. Jačina varira od 40% do 70% alkohola... Najjači koji sam pio je bio 87%.
Lažno optužen da izaziva halucinacije, i okarekterisan kao droga, pa je bio zabranjivan u dosta zemalja još od početka XX veka. Uvrđeno je da je to neistina, i da se sva psihoaktivna svojstva sastojaka apsinta gube procesom destilacije. Ali je ostala nezgodna reputacija. U suštini, apsint je samo toliko jako piće da gluposti koje se čine su zbog alkohola, a ne nekih halucionogenih efekata samog pića.
Tradicionalno se apsent pije time što se polako sipa (skoro kapljanjem) hladna voda preko kockice šećera, sve dok se ne izgubi zelena boja i piće postane belo. Voda pojačava ukus i arome apsinta.
Modernija konzumacija je ta da se natopi kašičica šeđera apsintom, pa se zapali, i polako kaplje u čašu. Vatra se ugasi, šećer razmuti i piće se konzumira. :D
Ja ga volim čistog, mada je efekat vatre uvek cool. :D
BITNO:
Apsint nemojte gasiti! Zbog suve materije u njemu, koja je prepuna alkohola, gašenje samo pojačava efekat. Popijete vodu, podigne se suva materija u želucu, oslobodi još više alkohola i ubije vas. :D
Termin najaktuelniji tokom 1993. i 1994. godine u Srbiji. Označava osobu koja je u atmosferi potpune liberalizacije medijskog prostora, ekonomskog kraha države, te konsekventne dominacije domaće novokomponovane muzike (turbofolka,turbo folk) i dance-a (Snow, Dr. Alban, 2Unlimited, Ace of Base) kao glavnih vidova masovne zabave insistirala na slušanju drugačije, buntovnije muzike.
Kako je među mladina uporedo masovno zavladao i dizelaški,dizelaš stil, padavičarska manjina dodatno počinje da se izražava kroz modni antistil koji se obično sastojao od puštanja duge kose te raznih kombinacija crnih martinki,martinke, tamnih farmerki, karirane košulje, starki, vijetnamke i/ili kape nikolsonke.
Različitost padavičarskog muzičkog izbora ogledala se u prihvatanju tada globalno veoma aktuelne grandž (grunge) scene iz Sijetla. Tako su grupe poput Nirvane, Pearl Jam-a i Soundgarden-a u Srbiji usko povezivane sa padavičarima. Ipak, među padavičarima je bilo i ljubitelja panka, hevi metala i domaćeg roka 1980-ih (EKV, Partibrejkers, Azra).
Originalno zamišljen u pežorativnom smislu, izraz "padavičar" brzo biva manje-više prihvaćen od grupe kojoj je namenjen, gubeći time na oštrini i jačini.
Ubrzo, termin postaje zastareo jer su već tokom 1995. godine i sami dizelaši počeli rapidno da prelaze na druge vidove modnog i muzičkog izraza. Posmatrajući ih s te strane, može se reći da su padavičari kao jasno definisana društvena grupa ili podgrupa postojali onoliko dugo koliko i dizelaši tj. da su padavičari u Srbiji predstavljali šaroliki antipod dizelaškoj kulturi.
Dva prekrasna dragulja, fatalna kombinacija masnog tkiva i nabubrelih, mrkih bradavica. Krv, znoj i suze. Rad, red i disciplina. Istorija čovečanstva u jednom pogledu. Muškarci su ovoj civilizaciji ponudili samo glupe, sporedne, nepotrebne stvari: rat, roštilj, fašizam, fudbal, usisivač, peglu, frižider, skafander, saksiju ... Sve što je na ovom svetu vredi, isključivo je vlasništvo žena. Predmet fascinacije, obožavanja, divljenja, cviljenja i balavljenja, ženske su grudi vekovima bile sredstvo dominacije nad muškarcima. Danas modni trendovi, upravo preko grudi, dominiraju ženama. Reklame su uništile ravnotežu među polovima, žene su nesigurne, a muškarci frustrirani.
Ideal ženskih grudi nije uvek bio isti. Prvo su poželjne bile velike, pa nešto manje, pa potpuno male, pa onda ponovo velike. Trendove su diktirali ratovi, tržište, modni kreatori, društvene krize i muškarci. Tek je oslobođena žena shvatila da su njene grudi njena lična stvar. Ali kasno. Došla je televizija i odmah je nametnula svoje standarde. Bilo da su male, velike, čvrste ili mlitave, ženske grudi su oduvek bile predmet fascinacije. Dete ih traži, muž ih želi, žena se identifikuje, lekari žele da ih štite, reklame ih koriste, inspiracija su za umetnike, modne magazine, pornografske revije, naučnike...
Zajeban situejšn. Kereća jeba je situacija pri parenju kučišta u kojoj Žućko sav poletan i razdragan zaskoči Belku i počne radnju, al' ona se u jednom trenutku stegne i on se o jadu zabavi, pošto ne može da iščupa vršnjaka. Mužjak tada najčešće pokuša mavaši geri, tj. da zadnjom nogom u okretu opali kerušu i da se iščupa, ali tada se najčešće samo okrene i predje u pozu dupe o dupe. Nešto poput onih smrdibuba koje smo svi rado gledali kao klinci.
Uleteo si u neki pos'o sav oran i razdragan misliš biće fest dobro. Nešto se iskundači, a ti ne mo'š da pobegneš, ostane ti samo da trljaš dupetom...
- Bila neka kombinacija, ja uzmem robu za 200 evra, prodam za 300, al ispadne da je kradena, počeli murkani da se raspituju...a ja ne mogu da je se rešim
- Kereća jeba, brate
- Uf, stegli samo tako, sad samo ćutim i pušim
Kažemo kada ne možemo da se smaramo više sa nečim. Nešto nam je preselo, i okrećemo novi list.
: Uzeću tvoj kišobran, moj leti na sve strane kad duva vetar, a ne mogu da se jurim sa njim po putu.
...
: I šta bilo sa Miloradom?
: Ma, ništa, hoće samo kombinaciju.
: Ih, jadna, a ti kao da se ne valja.
: Ma, znaš da mi to nije problem, ali ne mogu više da se jurim sa muškarcima po putu, hoću da se skrasim.
Opšte prihvaćen izraz za napirlitane starice koje i dan danas defiluju ulicama nekadašnjih kordoa ili njišući svojim bokovima konobarišu po ibaskoj magistrali.
Kad se cvet mladosti savije u vazni života, a poriv za devojačkim izgledom i dalje nastavi da prolama smežurano telo, produkt ne može biti ništa drugo do kombinacija antikviteta upakovanog u ukrasni papir sa šarenolikim motivima klinačke posteljine.
Ova balsamovana teles, umotana u zavoje živopisne istočnoazijske manufakture ne preza ni da svoje ostrugale pete uzdigne na dvocifren broj centimetara, skladno koračajući poput hibrida dame iz film-noira i razjarene zveri koja kao da se promolila iz anusa Borisa Karlofa, sve sa dekolteom Monike Beluči. Crven karmin je konstanta u estetskom prikazu, zajedno sa kosom kojoj bi pozavidele i mlađane pankerke sa poremećajem identiteta na lošoj vutri. Cigareta što duža i tanja, skidajući naslage karmina se stidljivo promalja dokačinjući, ovlaš, nevešto depilirane facijalne dlačice, tik pored veštačkog mladeža.
Vokabular provodadžijsko-kočijaški, govor razgovetan sa nazalnom primesom i priprosto dobrodušnim akcentom, krasi ovu pomodarnu, popunjenu, na turskom melosu odgojenu Evitu Peron, naviklu na dnevnu dozu kafanskih bahanaliju u sastavu sredovečnih udvarača već u dugogodišnjoj vezi sa delirijum tremensom, veranjem po stolovima, hvatanju za mikrofon i teranju seoskih džukela u kurac.
Neukroćena gracioznost među sirovom goropadnošću i pregršt pozitivne energije trejdmark je ove harizmatične dame.
-Alo, Teta Đano, pa gde su ta dva piva, čekamo već pola sata, nije u redu?
-Idite, bre, deco u kurac, suvi k'o Titova Jovanka, pa mene našli da jebu...evo pive, evo teta Đane, spremajte šušku, pa da tražim miradžike.
Nošenje ili transfer torte je vrlo rizičan proces koji se lako da pretvoriti u transfer blama. Obično se dešava prilikom odlaska na slavu, svadbu, ispraćaj ili sličnu manifestaciju u situaciji kada je vaša majka, baba, tetka itd. želela da iskaže svoje kulinarske sposobnosti. Tip torte je onaj koji dotična ceo život pravi i nosi na ta slavlja jer joj je jednom Zoričin mali rekao "Tetka Stano, torta vam je odlična!", pa zašto sad da menja dobitnu kombinaciju.
E sad, problem leži u vama. Kao i ostatak porodice, picnuli ste se i uputili se na proslavu sa kezom sve dok vam neko iz familije nije praktično ugurao tortu u ruke i zadužio vas za njen prenos od kuće do slavlja. A vi, vi ste mrzovoljni tinejdžer, spretan sa tastaturom ali ne i tortom u rukama. Počinje da vam raste nivo stresa u telu, na sve načine pokušavate da održite balans sa tortom, dok ulazite u kola, dok teča ne preskače nijednu džombu, dok iz kola izlazite, dok se penjete uz stepenice, sve do finalnog odredišta gde konačno ostavljate glupu tortu. Sledi instant budističko smirivanje tela i uma.
-E tetka, gde da stavim ovu tortu?
-Sačekaj još malo da sastave stolove.
-A u kurac! Drži bre ovu tortu, upiša se živ.
Tužni odraz naše svakodnevice, bogata cirkuska menažerija koja bi po potrebi mogla da posluži i za razna sociološka istraživanja. Krase je divni, vredni i pre svega karakterni poslanici. Krenimo redom, po strankama:
klub poslanika DS - zastupnici interesa SAD, Evropske unije, srpskih tajkuna, bosanskih muslimana, Republike Hrvatske, čileanskih indijanaca i arktičkih medveda, ukratko svačijih sem opštenarodnih
klub poslanika G17+ - zastupaju sopstveni i isključivo sopstveni interes. Velika je misterija kako su uopšte ušli u parlament, odnosno ko glasa za njih uopšte
klub poslanika SRS - gomila nesposobnih galamdžija, večita opozicija koja pre svega zastupa Vojislava Šešelja, što otvoreno pokazuju belim majicama sa njegovim presvetlim likom
klubovi poslanika nacionalnih manjina - peta kolona
klub poslanika SPS - najveće interesdžije u istoriji srpskog parlamentarizma, vratolomni preokret kakav su oni izveli teško da je ikad viđen u mnogo većim evropskim demokratijama. Para vrti gde burgija neće
klub poslanika SNS - nastao mutacijom Vojislava Šešelja i Borisa Tadića a oličen je Tomislavom Nikolićem. Čovek se preko noći opametio i postao evropski nacionalista, i pokazuje šta zapad želi od nas
klub poslanika LDP - mešoviti albansko/hrvatski klub, zastupaju interese geyeva, narkomana i mađarskih separatista
klub poslanika LSV - kombinacija LDP i DS
nezavisni poslanik Riza Haljimi - mitska ličnost, bujanovačka legenda, epski natčovek koji je postao poslanik države koju ne priznaje i po tom pitanju je nadjebao i Čaka Norisa.
Divlji zapad.
Izuzetno zabavna igra(za decu 5- godina), za starije nužno zlo prilikom biranja ekipa za basket ili fudbal. Neretko nastaju iritantne situacije. Naročito kada se nadje neki pametnjaković koji će sve da oduševi i do suza nasmeje svojom forom (pokaže srednji prst)
Ekipa igra zima zama zum, nikako da padne prihvatljiva kombinacija.
15. pokušaj "Ziiima zaaaama ZUM..." eeeee fala bogu, konačno može.
A, ne može!
Kako ne može?
Pa Strale pokazao kurac!!!
Ahahaha, kurac, pokazao sam kurac ahahhaha.
MAJMUNEGOVEDOBUDALO.
Ok,Ok,ok neću više.
35. pokušaj. Ziiiima zaaaaama zum.
Oooo evo ga konačno.
Epa nije.
Kako nije?
Jel Strale opet pokazao kurac, jel to on ima kompleks niže vrednosti? Nije.
Pa šta je onda?
Strale i žika pokazali kurčeve.
AAAAAAAAA IDIOTIIIIIIIII (grupna jurnjava jadnika)
Ako ovo čitate sigurno postojite, mada je Rene Dekart to egoistički rekao "Mislim dakle postojim". Elem, pošto ste ovde i čitate ovo morate znati da su bilioni lebdećih atoma morali da se nekako prikupe na složen, smislen i obavezujući način da bi otelotvorili baš vas. Kombinacija vaših atoma je tako poseban i specijalizovani aranžman da nikada ranije nije postojao i postojaće samo jednom u ukupnom vaseljenskom vremenu - a to je dok vi postojite. U nastupajućim godinama sve te male čestice će bespogovorno i neumorno raditi i učestvovati u milijardama koordinisanih (re)akcija neophodnih da se baš vi osećate prijatno i zdravo, obezbedjujući ništa više do vašeg, sa svakom cigaretom ili vožnjom motocikla krajnje potcenjenog, POSTOJANJA.
Potpuno je zagonetno zbog čega atomi to rade i zašto se uopšte gnjave time da budu vi. Na atomskom nivou, biti baš vi i nije bogzna kako zabavno iskustvo. I pored toga što neumorno rade sve one korisne stvari, vaše atome u suštini "zabole kurac" za vas. Oni zapravo i ne znaju da postojite. Ne znaju ništa ni o sopstvenom postojanju, ali ipak tokom vašeg postojanja oni će poslušno pratiti nepoznati impuls da vas očuvaju onakvim kakvi jeste.
Ako su ovo bile dobre vesti onda je loša vest da je vreme njihove odanosti veoma kratko, gledano naravno iz atomskog ugla. Oni su rodjeni, ili bar većina njih, pre mnogo mnogo milijardi godina u velikom prasku ili srcu neke umiruće zvezde, pa tričavih 60-70-80-90-100 godina vernog služenja vama i nije neko dugačko vreme. Kad odsluže vama posvećeno vreme, vaši atomi će se nemo iskrasti iz vas i veselo odskakukati da budu nešto drugo. Pčela, maslačak, kišna glista, običan i odvratni mulj u bari, bilo šta. A mogu se preseliti i na neku drugu planetu, zvezdu ili besciljno lutati svemirom dok on postoji ne gradeć i ne radeći ama baš ništa.
Verovatno da u vasioni ima interesantnijih mesta za vaše atome i kada bi mogli da biraju sigurno bi izabrali nešto drugačije od vas. Na primer, učestvovanje u zvezdanim vatrometima, sunčanje na milion stepeni u zvezdama, iscrtavanje svebojnih maglina, smzavanje na apsolutnoj nuli, razdragano uletanje gravitacionim toboganom u crnu rupu, razbijanje u paramparčad uz privatni vatromet energije, naelektrisavanje i razelektrisavanje, sletanje na neku planetu i uletanje u lanac ishrane ... i sve to onako, iz zajebancije.
Da, to si ti, to smo mi.
Podjebavanje na račun drugara koji je kupio patike sumnjivog izgleda, a usput se njima hvali kao da je pazario Ferrarija. Budući da je danas veoma teško razlučiti da li su pojedini odevni predmeti muški ili ženski, što se najbolje može videti po Sweet Years asortimanu i njihovim prodavnicama gde vam prodavači pristupaju rečenicom ''To je muško-ženska kombinacija, to svi nose.'' - neretko se dešava da se naivnim mušterijama uvale sumnjivi produkti. U savremenim zemljama kič odavno preovladava tako da su se relativno svi navikli na cirkone, roze majice i patike koje izgledaju k'o Pero Detlić u vreme parenja, no u Srbiji ipak vlada konzervativno razmišljanje, a pošto smo povrh svega dežurni zajebanti u svemu, pa tako i u oblačenju - nalazimo način da podjebavamo druge.
Kod odabira odeće ne dolazi do velikog problema, pošto se primedba na gej majicu ili preuske farmerke može lako savladati pukim prestankom nošenja predmeta koji je iskritikovan, no kod patika to ide nešto teže, jer po pravilu koštaju k'o Svetog Petra kajgana, pa ih moderna srednja srpska klasa pazari jednom do dvaput godišnje; te će tako iskritikovani potencijalni dukatljia biti prinuđen da nosi svoje isfeminizirane patike i da trpi uvrede od ekipe tarzana sa kojima se druži.
- E, brate, pazi patike što sam kupio. :okreće nogu za 360^: Samo 200 evra u Nike Shopu. Šta kažeš?
- Znam ove patike, fine su. Moja drugarica iz razreda ima takve. Kupila ih je na ekskurziji.
- Čekaj, brate, kako misliš ''drugarica''?
U žena to je krajnja stanica pred izrigotinu kroz prozor u japanskom vozu koji piči li piči. Ona pati, a i ja s njom. Traži mi da je ližem, simpara nisam pa kažem ne. Ali ona tužna. A ne volim kad je tužna. I onda prođe par sati i bude radosna.
Kao neko dijete s Tarnerom, zapela da ide u Dunavski park. Šta ćeš u Dunavskom parku, ženska glavo? Oće da hrani golubove. Dobro ajde. Odveo bi je nego moram do pošte izmirit račune. Kažem ne mogu. Ona se opet zakači. Jebeni Dunavski park i rakpederski kljunari. Pa koji ti je kurac? Već počinje da me zabrinjava. Kao Emili Rouz u završnoj fazi.
Ali zajebah se. Nije završna faza. Tri naredna dana zapela da ide u bioskop da gleda Malog Budu. JEBEM TI OCA U PRKNOOO HAHAHAH. Pa gledao sam ja to jednom. Lijepa kombinacija transfera i autizma. Gledao sam, opet ne mogu. Kažem ne mogu. I onda 14 puta do kraja dana Mali Budo, Mali Budo, Mali Budo... Kažem ne mogu.
Ali četvrti i zadnji dan je bio najgori. Pošto evo ne znam kako adekvatno da vam dočaram tu vibru u zraku. Prenijeću vam sve tačno onako kako je bilo. Još uvijek sam malo šokiran. Svašta je rekla.
- inače strašno sam nervozna. još otkad sam popila neko pivo osećam akutnu depresiju celom dužinom tela. sigurna sam da nije bilo u njemu ništa dodato. zato mi nije jasno što se ovako osećam. sad bih vršila masovne pokolje. palila bi sela i nožem kidala nebelkinjama bebe iz utrobe. skakala bi po usmrdelim leševima dok se ne raspadnu. iskopala bi majku iz groba i istukla je opet. spalila bi sinagogu i igrala se s davidovom zvezdom kao dete. posle bi je bacila u savu.
- ogromna količina agresije nalazi se trenutno u meni. kao da sam uzela šaku ketamina. ne znam šta da radim i ovaj osećaj potrebe da otvorim nekom lobanju ne prolazi. ako budete sutra čuli o ženi serijskoj ubici na N1 znajte da sam to ja. baš mnogo ljudi bi sad ubila. ubijala bi i ubijala dok mi se duša ne pocepa. dok mi se glasne žice ne pokidaju i vidim samo mrak kroz livadaste oči. uradiću sve to. isuse, spremna sam. pobiću ih sve. zapamtiće oni mene. oće.
Titula koja se obično daje liku koji je u tom trenutku sav u fazonu, spreman za akciju i zajebavanje, a inače je flegmatičan i nezainteresovan za bilo kakve kombinacije.
Huligani iz IV-2 bleje ispred škole. U tom trenutku im prilazi
Mali Bane, Štreber generacije, sav u fazonu i (razbacivajući se rukama)
Kreće sa spikom:
-De ste, braća š'a ima? Ima neka kombinacija za večeras, ovo ono a?
kad javlja se neko iz grupe:
-Vidi malog Bakija što se nafurao danas. Sav je u fazonu. Ko da je
siš'o s' pičke.
U tom trenutku Euforija kod baneta prestaje, jer mu se ostali
smeju znajući da on tu istu stvar nije ni video.
Tandenciozna emisija koja se emitovala na televiziji B92 (mislim 2004), ali je posle reprizirana nekoliko puta, kako čujem i ovih dana.
PORUKA EMISIJE 1: VREME I MESTO NASTANKA
- Turbo folk nastao je za vreme Miloševićeve vladavine.
OSPORAVANJE 1:
- Turbo folk (koji se može prevesti kao ubrzani orijent, upakovan u pop ritam) dominantna je muzika u sledećim zemljama: Maroko, Alžir, Tunis, Libija, Egipat, Sirija, Jordan, Turska, Albanija, Bugarska, Grčka, Bih i Srbija)
Da li je u svim ovim zemljama vladao Milošević?
PORUKA EMISIJE 2: - DVE SRBIJE
Predstavnici turbo folka, predstavljani su kao predstavnici nazadne Srbije, one nepismene, koja je zagovarala ratove. One retrogradne, koja se umesto modernizaciji vraća srednjem veku, primitivizmu, pa i homofobiji.
OSPORAVANJE 2:
Na žalost deo iste nazadne ideologije bili su skoro SVI na javnoj sceni u to vreme.
- Kojom vrstom muzike se bavi Oliver Mandić, koji je bio član SSJ i Arkanov dobrovoljac?
- Kojom vrstom muzike se bavi Toni Montano, koji je član SPS-a i koji je poznat po otporu zapadnom sistemu vrednosti?
PORUKA EMISIJE 3: POGLEDAJTE KAKO JE BILO
Kombinacija scena rata, na pesme turbo folka, koja nam govori o zaslepljivanju naroda u tim teškim trenucima.
OSPORAVANJE 3:
Bedan pokušaj manipulacije ukrštanjem potresnih scena sa "Slobinom" muzikom, koja je ipak, kod običnog naroda, odigrala ulogu.
Jeste, sad nema Slobe, al ja nešto ne vidim da je muzika bolja. Grand muzika, ni po čemu nije kvalitetnija od najvećih hitova Slobinog vremena.
Sorta ljudi koja je nastala pod uticajem nekog virusa, keletve ili eventualno nekog eksperimenta, rituala.. Po pravilu su nekoliko puta jači od običnih ljudi i veoma ih se teško riješiti.
Pojavljuju se u nebrojeno mnogo filmova, a jedan od boljih, visokobudžetnijih i upečatljivijih je i film ''World War Z'', koji bi trebao biti neka vrsta spremanja svijeta za neku moguću apokalipsu i slično tome. Međutim ponašanje zombija u ovom filmu je predstavljeno kao neka kombinacija super snage i pokreta Majkla Džeksona. Na kraju se ispostavilo kao veoma komičan film, kojem su slavu donijeli poznati glumci tipa Bred Pit i Nikola Đuričko, a zombiji su dali poseban pečat. Ne onaj pečat.
Ovaj divan naziv krasi par divnih pojmova:
1.Heavy Metal muzika,ciji su muzicari uspjeli zivjeti zivotom kakvim mnogi samo zele zivjeti-kombinacija slave i ljubavnog zivota porno glumca,o beneficijama istog ne treba ni pricati.
Heavy Metal nazalost umire jer sve je vise mainstream bendova koji se izdaju za heavy metal a sve sto rade je samo uproscavaju isti i dovode ga do zavrsnog cina.Heavy Metal je ikona svakom turbo folk djavolu,koji ce spremno il da utekne od iste il da je bataljonom svojih himni napadne.
Stari heavy je slika i prilika metal muzike i metalca generalno.
2.Heavy Metal magazin,koji je uspio okupiti neke od NAJBOLJIH umjetnika danasnjice(Bisley,Ledroit,Smith,Moebius su samo od nekih),koji se bavi fantastikom(u svim svojim oblicima)na vrlo eksplicitan nacin,sto nasiljem,sto erotikom i seksom.Pun lucidnih prica koje ne ostavljaju ravnodusnim,izveden genijalnim umjetnickim potezima crtaca koji su prepoznati duz planete,Heavy Metal je dozivio i dvije ekranizacije te i videoigru,a ipak uspio da ostane blesav,beskompromisan i divalj kako mu ime i nalaze.
3.Materija kojom se bore uber-ljudi,osobe cije poslove ne mozemo ni zamisliti,a priblizno nam ih predsavlja neki pompezni neduhoviti cmar od covjeka na Discoveryu koji za par sati radnog dana necijeg posla koji traje decenijama dobije sumu vecu od godisnjeg primanja radnika sa cijeg se posla pompezni cmar vraca.
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.