
Pitanje posle kojeg pucaju i najsnažnije veze u predškolskom.
Vaspitačica ga budi posle dvosatne dremke. On se oblači, gledajući kako Jovana sedi na tepihu i crta kuću. Navlači patofne i seća se sa ponosom kako joj je istoga jutra pozajmio baš tu ljubičastu bojicu. Rekla mu je da nikad nije videla bojicu takve boje. Njegovoj sreći nije bilo kraja. Ali onda...Ona spušta njegovu bojicu i uzima drugu da oboji nebo. Oseća probadanje u srcu, noge mu drhte i dah posustaje. Ne, to nije uopšte njegova ljubičasta bojica. To je neka jarko žuta. Prepoznao bi taj izgriženi vrh svugda, to je bojica onog krezubog Lazara što prdi kad jedu pitu od krompira. Krv mu vri i u glavi mu se vrti, ali ipak ustaje iz svog kreveta i nezaustavljivim korakom maršira ka Jovani. Uzima bojicu pred njenim zapanjenim pogledom i dostojanstveno se okreće na peti, marširajući ka uglu gde će se sasvim sam, ali očuvanog ponosa, igrati sa svojim bojicama.
Rečenica koja te zatekne nespremnog, izgovorena od strane devojke, paničarke, koju poznaješ taman toliko dugo da joj broj telefona još uvek ne znaš napamet. Niti njenu prirodnu boju kose.
Grom iz vedra neba!
Smak sveta! Kraj, ništa više neće biti kao pre.
A verovao si da su šanse da ti se ovako nešto desi, baš sada, jednake verovatnoći da je vetrenjača iz Servantesovog Don Kihota, zaista div.
- Halo?
- Ja sam bubili. Izvini što te zovem ovako kasno, ne špijuniram te više, svega mi. Znaš da te ne bih budila u ovo doba da nije nešto hitno.
- Ooo da, znam.
- Znaš, danas sam ceo dan nešto nervozna i preosetljiva. Tri puta sam zaplakala na „Oči boje duge“. Mamin ručak nisam mogla ni da pipnem, sve mi nešto muka bilo, a znaš koliko volim podvarak. I još na sve to, ceo dan na TLC-u puštaju neke emisije o bebama, kao da znaju. Bubili? Je l’ ti to hrčeš? Ladno hrčeš! Sram te bilo, svinjo bezosećajna! KASNI MI!
- Čččč...čekaj, stani. Kako kasni? Zašto kasni? Jesi li ti sigurna?
- Nego šta sam! Sve simptome trudnoće imam, nisi me slušao!
- Dooobro, polako. Samo bez panike!
- Ne paničim!!!
- Slušaj, jutro je pametnije od noći. Lezi lepo, spavaj, pa ćemo sutra ujutru da rešavamo to, m?
- Kako to misliš da rešavamo?! To? Beba je za tebe TO?! Hoćeš da abortiram, jel?! Kao znamo se mesec dana i te priče? Nema šanse! Rodiću ga!
- Halo, halo...Jelena?
Ok. Spustila mi je slušalicu. Nema veze. Bolje je tako...
I šta sad u pičku materinu? Jebote, imam 22 godine, još sam na faksu, moji me izdržavaju. Ma nema šanse, ne mogu da je oženim. Znamo se mesec dana. Nismo mi jedno za drugo. A nismo ni neki par, k’o kera i bandera smo. Ne znam ni kako joj se pudlica zove, koliko ispita ima do kraja, koje joj je boje kapija. Jebote, pa ja ne znam ništa o njoj! Smiri se, Nikola, smiri se. Pokušaj da odspavaš, tri sata je, ustaješ u pola sedam...
Čekaj, pa gde ćemo živeti? Kod mene nema mesta. Šta ako nosi trojke? Moraću da se zaposlim na građevini kod ćaleta. ĆALE! Jebote, ubiće me ćale! Dobro, pa i on je mene napravio sa 20. Znam, reći će: "To su bila druga vremena!". Kako da mu saopštim uopšte, ima slabo srce, neće izdržati. Juče mu se slošilo kod kuma Ranka na svadbi. Svadba! Sigurno će hteti veliku svadbu, pričala mi je da ima mnogo rodbine. Mrzim ta opštenarodna veselja! Ma ne, nećemo se uzimati. Priznaću dete i gotova priča. Plaćaću elimentaciju, nisam ja nikad bio skot. Viđaću ga vikendom. Pa da, vodiću ga i u vrtić ako treba, odlaziti po njega. Pa kad ga odvedem prvi put na pecanje, a on onako mali, jedva 5 godina, pa se kikoće pored vode. Vodiću ga i na upis u prvi razred, moj junak mali, veća torba od njega. Tačno ga vidim. Grli me na hodniku i gleda njegovim malim bečatim okicama i kaže: „Biću dobar, tata.“ TATA! Pa ja sam nečiji tata! Moram da zapalim pljugu, razbio sam san.
Dobro, moram reći mojima. Ljutiće se par dana, pa će ih proći. Kao i ono kad sam pao godinu i kad me murija uhapsila posle Derbija. Derbi! Jedva čekam da ga odvedem prvi put na stadion. Kupiću mu šal i duksić, biće pravi mali navijač. Junak tatin! A šta ako bude žensko? Šta onda? Nikada sebe nisam video kao oca devojčice. Mada, slatke su onako male, u haljinici i šnalicama u kosi. Biće lepa devojčica. Samo da ne povuče na mene velik nos. Biće bečata na mene, garant. Princeza tatina. Vrtirep mali, sa dugom crnom kosicom. Smaraće me da je vodim na balet i ritmičku gimnastiku, vodiće je taja njen. Učiću je od malih nogu šta je prava muzika. Izbaciću Pink iz memorisanih kanala. Ja ću joj izvaditi prvi mlečni zubić i staviti joj ga pod jastuk. Čitaću joj Andersenove bajke pred spavanje...
Nikola, o čemu to razmišljaš? Otišao si predaleko. Ništa to još nije sigurno. Nema veze, svanulo je, moram da odspavam makar ovih pola sata dok ne zazvoni alarm...
A šta ako mi zabrani da viđam dete? Ako se odseli u drugi grad? Ne daj Bože uda za nekog drugog?! Neki rmpalija da mi vaspitava dete! Nema šanse! Oženiću je, pa da. Nije ona toliko loša. Nije čak ni ružna. Ako izuzmemo klempave uši i krive noge. Dobro, i govornu manu. Al’ ima lep osmeh. I oči su joj lepe. Ima koji kilogram viška, ali nije to ništa. Pa eeej, nisam ni ja žgolja, fin smo par, onako kad stanemo jedno pored drugog. Nije čak ni ljubomorna. Preterano. Samo dva puta je pravila scene do sada. Ništa to nije. Čak je i palačinke pravila za moju ekipu kada smo se okupili da gledamo tekmu. A slatka je... To je to! Rešio sam! Provešću sa njom život! Rodiće mi malo voljeno biće. Imam plan. Saopštiću mojima ujutru, pa kud puklo, da puklo. Oni nam sigurno neće odmoći. Uselićemo se u babin stan, stanare ćemo otkazati od sledećeg meseca. Ja ću sam da ga okrečim. Mića će da mi uradi stolariju. Nebojšu ću zvati da mi sredi kupatilo. Duguje mi. Dečiju sobu ćemo da uredimo sami nas dvoje. Srušiću i onaj krivi zid, napraviću šank. Gajba će nam biti ko bombonica. FLEKICA! Tačno, Flekica joj se zove pudla. ŽENIM SE! Ako treba svadbu, dobiće i veliku svadbu! Moram sutra da javim ortacima. Ko ga jebe, jednom se živi! Biću prvi ćale u našem društvu. Jebote, ponosan sam na sebe. Tražiću da prisustvujem porođaju.
Alarm?! Kad pre? Toliko od spavanja. Nema veze, sredio sam svoj život. VOLIM JE! Savršena je! Zaprosiću je. Danas. Odmah! Moram da je pozovem!
- Halo, ljubavi. Jesam li te probudio? Nisam? Dobro je. Slušaj me. Sve sam isplanirao. Dolazim večeras do tebe. Što? Izlaziš sa drugaricama? Pa dobro, dolazim onda popodne, da se dogovorimo nešto. Otkud sad to? Što da ne dolazim? Boli te stomak? Nema veze, ovo ne može da čeka, rešio sam da te...aham, dobila si, pa dob...ŠTA?! DOBILA SI! Kako dobila?! Zašto dobila?! Jesi li sigurna?! Ne vičem! Noćas dobila? Kako možeš to da mi uradiš? Kako šta?! Pa jel znaš šta si mi sad uradila? Jel znaš?! Sve si mi snove srušila! Da, ti meni! Sinoć si mi rekla da ti kasni! Koliko?! Kasnilo ti je dva dana?! DVA DANA?! Eeej! Pa jesi li ti normalna?! NE VIČEM!!! Ja sam noćas već vodio decu u školu i na balet, a ti mi kažeš da ti je kasnilo samo dva dana?! Ti se bre igraš sa mojim osećanjima! Ne mogu da se smirim! Kako da se smirim?! Ne znam kad se vidimo. Zvaću te. Ajde.
I šta sad? Nemam više dete. Nema ni svadbe...ničeg više nema. Opet sam sam. Sa podočnjacima od neprospavane noći. Nema veze. Kad malo bolje razmislim...i nije bila neka riba.
Odvala par ekselans. Jedna iz asortimana fil gud bisera. Koristiš je, kao i svi, u zadatim situacijama kada se nađeš pred smorenim bićem koje ti je najahalo na močugu svom težinom svojih problema. Naglašena je riječ početak, u smislu da kasnije to sve već ide lakše. Šta je sa početkom sredine, početkom kraja? Svaka promjena donosi novo stanje stvari, samim tim i novi početak. Znači počeci su na sve strane, i svu su teški. Tako da ova izjava, kad se čovjek malo zamisli, i nije neki podstrek. Samo naučite da ćutite, za početak. Taj početak je najteži.
U početku je bilo teško, a onda sam se navikao na početke.
Lik iz kraja, notorni lažov koji ima izmedju 35 i 40 dina i odbija da poraste. Nezaposlen, živi sa matorcima i svi njegovi vozovi su već prosli. Jedino zadovoljstvo mu je prženje klinaca iz kraja koji su u ranom pubertetu, jer je od strane svih ostalih već odavno provaljen.
P. P. (grupi okupljenih klinaca) : Ja sam u vašim godinama na moru dve ribe odjednom karao...
Stariji lik : Snimi ovog Petra Pana što opet loži klince.
Zemlja takve površine da je osnovcima u dobrom delu sveta zadavala glavobolju kada treba da je pronadju na karti. Što se pak toga tiče, njihove stanovnike (svih 33.000) karakteriše savršen bol u kurcu za granice, služenje vojnog roka, cene goriva u regionu ili svetske probleme, oni na to ne mogu i onako da utiču.
Jebe im se i što Madjarska nema more, jer nemaju ga ni oni, za šta im se takodje jebe - imaju dovoljno velika primanja da mogu da biraju gde će da idu, ne trbaju im vize, nemaju redove..Imaju dobar standard i lepo žive. I boli ih kurac.
Prkosno pokazuju kako ne moraš biti velik da bi bio siguran - oni nemaju koga da napadnu, niko ih neće napasti jer bi to bilo ispod časti, a teritorija je takva da ništa ne može od njih ni da se odcepi. Država mala, gradovi mali, malo ljudi, tako da se gotovo svi i poznaju..
Razgovor dvojice prijatelja koji žive na dva suprotna kraja Lihtenštajna:
- O pa gde si Mateo, nema te dve nedelje da svrneš u naš grad! Priznaj da ti je žena udarila pritvor zbog onog pijančenja..
- Ma jok Sandro druže stari, poslala me na pijacu a kući u Maurenu nestalo brokolija pa naleteo ovamo prigradskim, nisam se vozio 100 godina nekim motorizovanim prevozom.
- Nećeš uzimati kola?
- Ma odustao sam, šta će mi? Prehodam do granice za sat i po polako, bajkom mi treba 20 minuta laganeze..
- Ma uzmeš neku mečku da ga parkiraš ispred kuće za kurčenje, ne moraš da ga vozaš. I onako nemaš gde pare da potrošiš. Nego gde je Alex?
- Otišao u Afriku na svetsko, hoće da ga pojedu oni crnci ili da navuče neku boleštinu..Nema pametnijeg posla, jebo ga fudbal.
- Baš, ne bih mogao u tom rasulu da živim, šanse nema. Nego jesi video grupu za evropsko, biće derbi sa San Marinom a?
- Ma ko ga jebe, i onako se nećemo plasirati..Ej zamisli, malopre sretnem lika u busu, prosi!
- LAŽEŠ! Pa..Pa toga ima i kod nas!?
- Ma nije naš dobro je - neki Rumun..
- Jebem ti sreću, kako su ove granice pootvarali, još će nam i Kinezi prodavnicu ovde otvoriti. Nego gde ćemo ove godine na more?
- Ma možemo gde hoćemo..
Obično se pojavljuju na žurkama,a konzumiraju ih naloženo opasni likovi koji su uvrteli sebi u glavu da su glavni u gradu,a da im je ćale Toni Montana.Bez ikakvog razloga stalno su namršteni,a u vas gledaju kao da ste im poklali pola familije.Koliko god vi (ja) izgledali normalno,oni će vam prići i upitati iz kog ste kraja.Posle odgovora obično nastaje problem,jer eto slučajno niste iz istog kraja,a eto njemu je neki Žika je*o mater nekada baš iz tog kraja odakle ste vi...
Posao koji nikada nema kraja. Posao u kome te nikada ne pohvale. Posao koji radiš samo zato što si moralista i što veruješ u ljude i bolje sutra. Posao u kome si na konstantoj meti ljudske sujete i zavisti. Posao u kome imaš vlast, ali kada bi se zezali...Preteča ovog posla je sam Sizif!
Moderator: Oooj Sizife, kako ide to kotrljanje kamena? Jesi li blizu kraja?
Sizif: Ni najmanje, ali kad pogledam tebe skoro pa sam završio sa poslom...
Marija Petrović.
-Sa 11 godina u leksikonu koji kruži kabinetom fizike u lokalnoj OŠ označava Srleta kao slatkog,hihi. ( Srle puši,ima četiri keca na polugodištu i priča drugarima da će ćale da ga vodi na kurve ako da gol za petliće Grafičara za vikend protiv Balkana i to na Mirijevu)
-Sa 14 godina se kara sa Srletom na eksurziji u osmom razredu (ona prva eksurzija što nije izlet nego ima i jedno noćenje).Pre toga je pomešala simeks pelinkovac i siti vodku,napila se i povraćala po hodniku.Videla ju je profesorka mate i onda se uplašila jer joj ćale i muž od profesorke rade zajedno.
-Sa 16 godina vara svog trenutnog dečka Baneta Gedoru sa nekim likom na splavu.Bane Gedora saznaje sa svojim drugarima iz kraja/sa severa/sa juga
prebija dotičnog nesrećnika štanglom ispred Srednje Mašinske a Marija dobija svoj prvi šamar punim dlanom.
-Sa 18 godina definitivno raskida sa Banetom Gedorom jer ovaj ide u zatvor no pre toga uspeva da svojoj kolekciji lakših telesnih povreda doda i ožiljak od ugašene pljuge na sisi.
-Sa 19 godina drugi put abortira.Miću Felnu je mrzelo da ode do trafike po kondom i mislio je da je onaj što je dobio na bir festu prošle godine ,kad je išao da bije neke pičke što su mu cimale drugara, ispravan.
-Sa 20 godina se udaje.Peva Esad Plavi.Bilans slavlja od 2 dana,14 tuča,78 šavova,7 polomljenih šoferšajbni.
-Sa 22 prvi put beži kod roditelja sa klincem.Joca Pijuk zove pijan,preti da će se ubiti lekovima,govori da nikad neće više,da će pre ruku sebi da odseče nego da joj priušti još jedan bekend slajs u vrat jer nije bilo piva u frižideru.
-Sa 24 prvi put zadržana u bolnici.
-Sa 25 drži za ručicu klinca koji već treba u osnovnu i još jedno bebče u onom kengur sranju što se kači o vrat,rukuje se sa Veranom Matićem dok joj facu prekrivaju one kockice što stave kad priča neki pajdoman iz Drajzerove i apeluje na državu da izdvoji još para iz sredstava poreskih obveznika da bi se pomoglo slučajevima kao što je ona, koji su dale životu i zajednici sve a oni njima ništa.
DA JE JUGOSLAVIJE VELIKE SADA GDE BI NAMA KRAJA BILO SADA.
Ortak iz kraja koji nema pojma da igra fudbal ali je maksimalno spreman i može da trči dve utakmice napred-nazad.
Šut mu je nikakav, pas igra ne postoji, osim ako ne dodaje nekom igraču na metar od sebe ali jednostavno ga ne možeš proći. Može lopta, ali ti nećeš.
Uvek koristan igrač u ekipi lelemuda koji su dobri tehnički ali ih mrzi da trče.
Gatuzo je uglavnom mali, nabijen i izuzetno prgav. Voli da se svađa a ponekad i da se pobije na terenu.
Kada Gatuza usere neki dobar potez on je srećan kao malo dete i svi na terenu mu tapšu a kada uradi neki potez koji je van pameti i potpuno retardiran, opet svi tapšu i smeju se jer on jednostavno ne zna.
Fenomen koji vekovima fascinira srpski narod. Predstavlja skup krajnje neobičnih i fascinantnih osobina i oblika ponašanja. Nemci dolaze na posao na vreme, ne izlaze sa posla i ostaju do kraja radnog vremena. Ne bacaju đubre po ulici, poštuju saobraćajne propise, smatraju korupciju za negativnu i antisocijalnu pojavu. Ne parkiraju se na travnjacima. Kada igraju fudbal, igraju do kraja utakmice - kada prime gol, ne padaju u očaj, a kada ga postignu, ne počinju sa slavljem dok se utakmica ne završi. Sve u svemu, jedan jako neobičan i zadivljujući narod. Radili bi i mi tako, al' ne vredi... to mogu samo Nemci.
-Komšo, doš'o malo na odmor, a?
-Jeste komšo, da vidim malo ovu moju milu Srbijicu...
-Ako, ako, itreba! Kako je u Frankfurtu?
-Nije loše, lepo se živi. Al' radi se! Svaki dan do pet popodne, ne smeš ni minut ranije da izađeš!
-Ih, šta ti je Švaba, svaka im čas', zato i jesu vazda sila bili!
-A ti komšo, ne radiš?
-Ma jok, radim, nego izaš'o sa posla, d'odem kod zubara. Ajd uzdravlje, pozdravi kući!
Žvaka koju seljaci koriste da muvaju devojke iz susednog sela.
- Od kojih si kuća?
- Od Vasića iz Donjeg kraja.
- Oooo tri krave i rakovica, dobra kuća.
Jednom su Chuck Norris i Superman obarali ruke za opkladu. Gubitnik je morao da nosi gace preko pantalona do kraja zivota.
Izraz koji najčešće koristimo prilikom pijančenja, običnog lokanja ili jednostavno, prilikom sipanja neodređenog pića u čašu. Ovim izrazom odgovaramo osobi koja odbija da čašu do kraja napunimo neodređenim pićem. Poslije upotrebe ovog izraza nepisano pravilo je da ta osoba mora da popusti i da dozvoli osobi da čašu napuni do kraja.
Dok osoba 1 sipa piće u čašu koju je tek napunio do pola osoba 2 viče : "Dosta, dosta" !
Zatim osoba 1 odgovara : "Pa jesi li ti pola čoveka ili čitav čovek" ??
Osoba 2: "Ajde onda sipaj" !
Nadogradnja fraze " zabiti nož u leđa" jer ovdje se nož do kraja zabija; kakav nož, nožina.
Osoba je preveslana maestralno, krajnje neočekivano i jedino što ostaje je da rezignirano promatra učinak izdaje.
Kod ovakve izdaje nema oprosta i boli sam spomen na istu. Flashback je isto moguć.
Može značiti i ubacivanje palamara do kraja.
- Kume, pa od svih da me ti prvi zavidaš i to moju ženu u našem krevetu.
- On me barem jednom pošteno zavidao odzada, huljo.
Da si ti znao upirat, ovo se ne bi dogodilo.
Urbani mit.Priča se da svaki kondom ima otkucan serijski broj na dnu.Verujem da vam zvuči neverovatno,ali,stavimo ruku na srce i budimo iskreni prema sebi,koliko nas uopšte ima potrebu da kondom odmota do kraja,i potvrdi mit?
BAJA:E tebra,znaš da kurton ima serijski broj odštampan na dnu?
bajica(sramežljivo):Paaa,ovaaaaj...
BAJA:Pa naravno da ne znaš,nikad ga nisi odmotao do kraja,hahahahahahaha(onomatopeja zlobnog smeha)
bajica:(propad u zemlju)
Tehnika koja se primenjuje u drustvu nepoznatih osoba, vrlo cesto u gostima. Gas koji je stigao do samog kraja debelog creva tezi da nastavi put kojim je posao ali se stezanjem guznih misica i sedanjem na tvrdu podlogu sprecava negov izlazak na svetlost dana. Kad pritisak gasa dostigne maksimum on:
1) izlazi napolje
2) vraca se odakle je dosao(PRDNUTI U SEBE), obicno sa propratnim efetktom - krcanje creva.
Ljudi koji su ovladali tehnikom mogu je primenjivati bez crvenjenja lica, grimasa, uvijanja.....
-VETROVI ME LOME
JA TERAM PO SVOME...
Svako od nas je iskusio casove u srednjoj skoli koji kao da nemaju kraja, koji odlicno objasnjavaju apsurd zivota i od kojih samoubistvo deluje skoro kao neka privlacna solucija. Takve pojave se obicno desavaju 6. ili u najboljim slucajevima 7. casa u poslepodnevnoj smeni, a najveca je muka ako se to zadesi petkom pa saznanje da si "tako blizu, a tako daleko" dodaje posebnu draz dogadjaju. E, zato srednjoskolci odlicno kapiraju Beketovu dramu...
- U jbt, ubi nas covek u mozak (zove druga iz prednje klupe) Alo, psst brate - Koliko do kraja?
- 25 minuta...
- Auuu sine, a kao da smo juce dosli...
Izraz koji se upotrebljava kada igrač postigne pogodak iz skoro nemoguće pozicije. Takođe se koristi izraz 'dade ga iz prednjeg dvorišta'.
Komentator:Kid do Stojakovića. Stojaković ka košu. Sada ga udvajaju. Još 3 sekunde do kraja meča. Sada su četvorica igrača oko njega. Stojaković se baca unazad, Stojaković šutira... I POGAĐA!! Pogodio je iz same svlačionice Peđa Stojaković! Zovite Dirka kažite mu da se pakujee!
Lik iz kraja.
1:E vidi ovog cara nisam ga video sto godina.
2:Ma da on ti je krajišnik išao je sa nama u osnovnu samo je '85.
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.