
Izraz koji koriste roditelji za svoju decu,u glavnom u negativnom smislu.Obično se ovim izrazom odbijaju dečiji zahtevi,uz mladi gospodin ide i rečenica kojom će vas ućutati do sledećeg zahteva
-kevo,kevo,možeš da mi kupiš tačskrin mobilni,svi u odeljenju imaju
-o mladi gospodin bi mobilni kao nagradu za svoje ocene,jesam li u pravu,koje su koliko se sećam bile veoma šarene,svega je bilo sem četvorki i petica?
-ma nema veze...
-ćale daj lovu da kupim farmerke,a ako može i za duks
-o,mladi gospodin bi farmerke,a zašto ne bi oblačio one što si kupio pre nedelju dana?A da,mladi gospodin ih je pocepao...
-ćale oću da mi odsad daješ 150 dinara za užinu,da imam za pljeskavicu
-o,mladom gospodinu trebaju pare za hranu u restorančiću,naravno zašto bi nosio od kuće i uštedeo neki dinar..
Snaga koja izbija iz povređenog ega tatinog sina.
- Viki dušo, aj sa mnom napolje da ti pokažem svog novog Ferarija.
- Pijan si, a ja nezainteresovana, prođi me se.
- Čuo si devojku, ostavi je sad na miru, da ti ne bih preuredio facu.
- KOME BRE TI DA PREUREDIŠ FACU, JER TI ZNAŠ KO SAM JA BRE, MOGU BRE SVE DA VAS KUPIM SA SVE GAĆAMA! BRE!
- E sad ću da te istresem iz tih gaća. Izađi napolje da ne rušimo enterijer.
Svaka kuća ga ima. Nije bitno da li je neka fioka, polica ili ormarić, obavezno je u svakoj kući. Tu se mogu naći mnogi lekovi, od brufena preko sedativa i lekova za srce do masti za reumu. I pošto je svaki srpski domaćin štedljiv, ništa se ne baca. Obično se tu i zatekne po neka čaša za šoranje, zavoj ili hanzaplast.
Deda: Ženoo, odo' u apoteku, 'el ti treba nešto?!
Baba: Crni ti, pa šta ćeš tamo?
Deda: Da j'em govna, pa da i'em da kupim lekove za pretisak.
Baba: (kopa po šteku za lekove) eve ti, puna ti kutija, doneo Živorad onomad iz Švajcersku...
Deda: Pa ovome je istk'o rok još pre godinu dana!
Baba: A ka'ke to veze ima, lek je lek, uzmi da se ne baci.
Deda: Ma i to što kažeš...
Izrazi najčešće upotrebljavani prilikom pronalaženja izgovora za izvlačenje iz različitih tipova socijalinih situacija.
A: Bratić, aj me molim te povezeš do Sremčice da kupim ribinoj tetki lek, idemo posle po B i C, pa na pivo..?
D: Brate, a moram kevi nešto da pomažem..
A: A jbg, važi brate.
Keva: Sine, ajd, ne bilo ti zapoveđeno, dovati se te knjige...
D: Evo, samo nešto da završim.
Ž: E D, ajd me povezeš posle do drugarice u Kaluđericu, sačekaš sat vr da mi nalakira nokte na levoj nozi, pa me voziš nazad?
D: Ne mogu Ž, imam neka posla..
Ž: Važi, zvaću nekog komšiju.
Pretnja koja se koristi kod dece sa sela koja neće, ili su popustili u učenju.
Sin: Mama, juče smo radili kontrolni i ja sam dobio 1.
Keva: Šta!? Opet kec? Pa dete jesi ti normalan?
Sin: Ali mama nisam samo ja dobio, dobio je i Aco.
Keva: Ma boli mene za Acu! E slušaj me sad ako nastaviš tako ja tebe neću više da šaljem u školu! Veliki je to trošak. Ja ću tebi lepo kupim stado ovaca i ti da ih čuvaš a kad drug iz škole prodje i vidi te tebe će biti sramota!
Sin: Nemoj mama, učiću od sad.
Prvi i poslednji argument gastarbajtera (sa IQ-om visokim kao temperatura u zamrzivacu i temperamentom kao u dobermana na samrti) u vezi sa "ogranicenjima" u nasoj voljenoj, ali seljackoj i primitivnoj Srbiji u odnosu na prosvetljenu i tamo-se-sve-moze Evropu.
1. Dolazi sin TOG-I-TOG na benzinsku stanicu posle ponoci, u periodu od pola sata u kojem benzinska ne radi iz prakticnih razloga i zali se kako ne moze da kupi Coca Colu, a u Nemackoj moze kad hoce. I mi smo stoka u Srbiji i ovakvi i onakvi. A nema osnovnu skolu zavrsenu i tamo samo sto ne cuva koze, a ovde glumi Dzeka.
2. Dolaze slicni gorepomenutom i masu evrima da plate u prodavnici iako evri nisu zvanicno sredstvo placanja i radnici ce najebati. Ali ne, "ja eurima mozem da kupim svuda sve, a samo u pisljiva Srbija ne mozem".
Udri brigu na veselje. Iliti opiši stanje u državi na blago šaljiv način. Aludira se da onaj koji nije doživeo nekakav psihički poremećaj u ovoj govnjivoj situaciji, sigurno nije čist još od ranije.
-Desi Mićo, sto godina? Kakoe?
-Jebeno. Odem sad na pijacu, vidim poskupele jabuke. Aupičkumaterinu više, ko ne poludi taj nije normalan jebote.
-Ma šta ti je bre, Mićko? Reko Vučko dve godine? Dve godine će i biti!
-Mnogo se ti uzdaš u Vučića, da nisi postao i ti sns bot?
-Jok, nego čekam da prođu te dve godine pa da kupim nova kola.
-Si ti uopšte zaposlen?
-Jok, ali dve godi...
-Ne troši reči, sve mi je jasno.
Jedan od najkontraverznijih pojmova ( bar u Srbiji ) . Postoje razne definicije, ali ova je najmerodavnija:
"Institucija u koju se upisujes da se ne bi zaposlio, a ispisujes se da bi se zaposlio".
Ova gore navedena vazi ukoliko na vreme odustanete. Ako, pak, zelite da idete do kraja onda vazi sledeca: "Udjes mlad i normalan, izadjes mator i lud".
-Eee, znas da sam upisao pravni faks, sad ne mogu da radim, ne mogu da zaradjujem kintu, ali kome jos trebaju pare. Ali zato placam 2 soma evra godinu, sta me briga, ucim po ceo dan, padam ispite i tako. Barem znam, da kad zavrsim i potrosim toliko para, s kojima sam mogao da kupim radno mesto bilo gde u Srbiji, znam da necu moci da se zaposlim. Pa sta? Nisam li zato i upisao fakultet.
-Ee, ispisah se sa faksa, resio sam da se zaposlim. "a i ukinuse obavezno sluzenje vojnog roka" mislim se
Stvar koju su tvoji baba i deda kupili na buvljoj pijaci pred početak drugog svetskog rata, od lokalnog džeparoša, pa je tvoji roditelji bacili u đubre kad su onomad krečili zid prljav od tvojih čarapa, a stvar koju ti sad kupuješ sa limunda za ozbiljne pare, jer si shvatio da u antikvitetima leži siguran profit.
Primer 1:
1937. godina: Oj, Dragiša, ajde deder da kupimo ovaj nožić, dobar za slaninu!
1985 godina: Bojana, šta da radim sa ovim nožem što sam našao iza šporeta?
-Eno ti tamo kartonska kutija, pa posle idi do kontejnera da baciš sve to.
Današnji dan: Kevo, fali mi 2 soma na ovih 5 da kupim ovaj retki nožić sa ručno rezbarenom drškom, za koji se smatra da je pripadao Draži Mihajloviću. Posle sačekam još deset godina i prodam ga za grdne pare!
Bez obzira da li je u pitanju košarka, bejzbol, hokej ili pak američki fudbal, posetioci ovih sportova u SAD-u se po svojoj biti uopšte ne razlikuju. Naime, teško da se uopšte mogu nazvati navijačima, pre bi se reklo simpatizeri ili pak ljudi sa viškom slobodnog vremena. Na utakmicu odlaze porodično, kupe karte za 172. red i onda se međusobno takmiče u raznim disciplinama bez nekog ozbiljnijeg obraćanja pažnje na sportski događaj koji se odvija u hali u kojoj se i oni nalaze. Njihove discipline uglavnom se svode na to ko će pojesti više hot-dogova, popiti džambo pakovanja sokova ili pojesti što više kugli sladoleda. Jebeš Kobija Brajanta koji je upravo zakucao sa linije za slobodna bacanja.
Dolazi ćale sa starijim sinom i donosi dva šlepera hrane u rukama:
Ćale: Evo doneo sam svima po dva hamburegera i džambo kokice.
Mlađi sin: A hot dog?
Keva: Pojedi prvo to, odoh ja da kupim po hot dog i pomfrit.
Stariji sin: Kevo, uzmi nam i po porodično pakovanje sladoleda.
Ćale (daveći se hranom): E, a što se deru oni dole u prvim redovima.
Mlađi sin: Ne'am pojma, ionako mi nikad' nisu bila jasna pravila ovog sporta.
Stariji sin: Ne znaš pravila košarke?
Mlađi sin: Košarke?! A i bilo mi čudno što se bejzbol igra na parketu...nego dodaj mi te kokice prelivene čokoladom.
Izraz koji pored očigledne naznake da ste nešto teško sjebali, govori i o stepenu bliskosti između dve osobe. Naime, papučama se najčešće gađaju bliski članovi porodice, muževi (bliski ili ne, papuča je uvek opcija) i u ređim slučajevima poznanici ako je leto, pa cipele ne dolaze u obzir. Malo iznad papuče je oklagija, kako raste zajednički staž sa dotičnom osobom. Ko se odluči za cipelu, oseti se ta neka distanciranost: ''Majmune, gađaću te cipelom.'' Ne ide baš.
-Kolega, vi ste neopisivi kreten. Ne mogu da smislim vašu krajnje retardiranu ideju da sadite suncokret na livadi iza faksa i prodajete semenke. Dođe mi da vas gađam cipelom.
-Ma, kikiriki će prodavam, samo da te izdržavam, hahahaha!
____________________________________________________________________
-Milorade, opet si zaboravio crevo, poplavila bašta. Gađaću te papučom, koliko me nerviraš!
-E, iš'o sam da kupim semenke suncokreta, se sećaš ono na faksu kad si mi rekla...
-Hahahahahahaha! Sećam se, hahahaha! A SAD- SKUPLJAJ VODU!
____________________________________________________________________
-Milorade, nisi pokupio ovog najmlađeg iz onog karate-kluba, smrzlo se dete na kiši, 'oćeš oklagiju u glavu?!
Povratni glagol posle kojeg, pak, nema povratka. Specifična i nezaobilazna faza u odrastanju jednog ljudskog primerka, koja s jedne strane nedvosmisleno označava kraj njegovog arhetipskog detinjstva a sa druge početak spoznaje svih čari reči bezobrazluk, kao i njenih varijacija. Najčešće dolazi uporedo sa adolescencijom a odlazi sa rođenjem personalne dece. Kažem, najčešće. Uglavnom, jebeni rolerkouster za našeg novoformiranog mangupa, 9-ti krug Danteovog Pakla za roditelje istog.
Šta to u praksi zapravo znači?
Ako je, na primer, nekada naš egzemplar kako-tako i šljivio svoje roditelje i slušao šta mu oni govore, sada je ta barijera konačno i terminalno probijena a to se, interesantne li kolone u našoj statistici, dešava i sa stambenim zidovima a kako broj decibela (dB) u toplom porodičnom domu nezaustavljivo probija stotku (100). On - a u najvećem broju slučajeva je to upravo i singularno on; prim.prev. - jednostavno počinje da radi šta ON hoće, ili barem onoliko koliko mu to dozvoljava i dalje osetna fizička premoć njegovih matoraca. Vremenom se, ali, najpre prevaziđu kevini šamari i čupanje za kosu a finalnu pobedu bludni sin ostvaruje pošto i muški roditelj odloži svoj opasač iz JNA jer više ne deluje na njegovog mladog naslednika (žalosna je činjenica da savremeni roditelji i ne koriste brutalnu fizičku silu u vaspitavanju svoje dece te ovo vremenom traje značajno kraće nego što je nekada bio slučaj; prim.prev.). Tim poslednjim bolnim porazom ekipe Mom&Dad, izgubljeni su krucijalni bodovi u vaspitavanju donedavnog maminog bucka i tatinog pišonje, zaostatak na tabeli postaje kosmički nenadoknadiv i, eto, konačno može da počne era odrastanja u sopstvenoj režiji mladog nosioca genetskog materijala.
Ono što sledi je klasičan i, bojim se, prilično zastrašujući horor "roditeljstvovanja": nevaspitano, drsko i brecajuće ponašanje kuratog juniora u čijem se svakodnevnom vokabularu sve više počinju pojavljivati psovke (i to one zrelije, sočnije potkategorije), što deluje dosta deprimirajuće na roditeljske nade položene u nekakvu svetlu budućnost istog. A taj junior je stravično iritantan svima oko sebe sem svom jednako iritantnom i jednako balavom godištu i možda eventualno svojoj bakuti, koja je, reala, i ovako gluva&slepa da bi skapirala u kakvu se dileju pretvara njen plavokosi unuk. Kao prilozi glavnom jelu, normalno, serviraju se loše ocene u školi, psovanje profesorke francuskog jezika (koje i mogu nekako da razumem) i nebrojeni mada i dalje bezazleni fizički okršaji sa lokalnim besprizornicima. Oni se, pak, mogu objasniti novonastalom željom mlade vucibatine da se fizički dokaže u društvu, kako zbog novostečene sigurnosti u samog sebe tako i zbog novostečene senzacije koja se polako javlja u predelu ispod subjektovog pupka. Tu, zapravo, i dolazimo do glavnog i, čini mi se, jedinog generatora pojave iz naslova - muškog penisa. Šnaucere valjda zato i kastriraju kada dođu u to razdoblje - ne mogu se izdržati, reče mi neko skoro.
Kako, avaj, kastracija u ovom slučaju nikako ne dolazi u obzir (ili barem NE pri teritoriji na kojoj ne važi jebeni šerijatski zakon, mada ko zna šta nam donosi budućnos'), verovatno jedini recept za ovu situaciju je ne činiti ništa i pustiti junca da dvadesetak puta dooobro lupi dupetom o ledinu i shvati da ono dvoje što sede kući i kunu dan kada su ga napravili to samo čine jer ga neizmerno vole. U čitavoj priči jedna konstanta je poprilično neoboriva - jednoga dana, sve će se ovo i njemu desiti i tada će, na nepodeljenu radost svoje omatorele keve i ćaleta, konačno naučiti šta znači termin kosmička pravda.
(Defka inspirisana originalnom idejom i svrhom ovog sajta. Autor.)
- Mihajlo, reci dragička!
- Dragička...
- Trudna sam! Imaćemo dete!
- Ništa. Zakazećemo abortus i gotova stv...
- Molim?! Abortus?! Pa, ti mene uopšte ne voliš!! BUHUhuhuhuhuhuhuhu!!!!
- Ma, kako te ne volim, Milena, naravno da te volim! Nego još smo mladi, studiramo i dalje, ceo život je pred nama, ja hoću da kupim mot...
- BUHUHUHUUHUUUUUUUUUUU!!!!!
- Dobro, dobro...Smislićemo nešto, samo nemoj više da plačeš, molim te...
######
- Dragoslave...Je l' i tebe žacnu nešto u rebrima maločas?
- Jeste, ženo, otkud si znala??
Pitanje koje se karakteriše kao nekulturno... u Srbiji... ako vam je plata prosečna ili nadprosečna. Ako je pak nešto manja, ili ne daj bože mizerna (kao što verovatno jeste), e onda to pitanje uopšte nije problem. Zapravo, dobićete odgovor tačan u dinar... I pola sata-sat kukanja i psovanja pride.
-E a kolika ti je plata... ako nije... tajna
-Joooj... e moj ti... Ma kakva tajna, nego bolje da ne znaš, pa ne mogu cigare sebi da kupim, jedva sastavljam kraj sa krajem, pa bre ni paštetu nemam da namažem, prazan frižider, vidi ovo, vidi (vadi priznanicu ili neki drugi dokaz mašući ti ispred nosa), pogledaj samo, 16 326 dinara, a vidi tek za septembar, pogledaj 14 470...
...
pola sata kasnije...
...
i tako ti kažem, jedva sastavljam kraj sa krajem... e moj ti.
Tarzaniše se je reč koja označava nečije neadekvatno ponašanje, ili ponašanje koje je često drugačije od "normalnog" ponašanja okoline. Često ga upotrebljavaju naše majke, zavidni prijatelji itd.
Primer 1
Dete: Ee, majka odoh na ulicu.
Majka: Dobro, dodji kući do 12.
Dete: Važi, odoh.
Majka: Ček, ček, ček. Šta si to obukao vidiš da je napolju 0 stepeni, a ti u tom duksu. Nemoj da se tarzanišeš! Obuci nešto odmah!
Primer 2
Lik 1: Ćao drugari.
Ortaci: Ćao Šomi, šta ima?
Lik 1: Ništa evo došo da kupim hleb.
Ortak 1: Ako, ako.
... (posle njegovog odlaska)
Ortak 2: Vidi ga molim te kako se tarzaniše. Obuko šulju, tike, spremio se ko na svadbu.
Prosjaci Novog doba.
Više ne možete samo ležati i čekati da Vam novac sam padne s neba.
Konkurencija je sve veća, i sami se morate izboriti za svoje mesto pod suncem, za svoj deo kolača. Zato je neophodno osluškivati tržište, proračunati šta prolazi i najvažnije, sve lepo isplanirati i organizovati. Organizacija je postala primarni faktor, u svetu ovom kapitalističkom.
Svet se menja, evoluira. Nikad brže, nikad jače. Ne daje vremena za razmišljanje- prilagodi se i budi, ili te nema.
-Brate, care?
(vi prilazite, ni ne sumnjajući)
-Šefe...
(polako kontate da se nesto dešava, ali šta ga znaš, mozda čovek traži upaljač, ili ga samo zanima koliko je sati)
-Jel' mogu da te zamolim nešto?
(čim je molba, tu su i pare)
-Ako možes da mi učinis?
(ispljuni ga više, jedi go'na, neizvesnost niokočega)
-Jel' imaš možda 30 dinara, fali mi za kartu?
=Imam brate, al' nemam sitno trideset, 'ajde samnom do trafike, ja ću kartu da ti kupim.
-A nemaš nešto sitno, bilo šta?
Tokom svog postojanja, sada RS dinar, a nekada SCG, SRJ, SFRJ, FNRJ, često je gubio na vrednosti zbog silnih devalvacija. Kada je skraćivan za po nekoliko nula, menjalo mu se i ime, postajao je novi dinar, a stari milioni - nove hiljade. Zbog toga su nakon par godina naši očevi i majke, babe i dede imali problema da nam objasne koliko je koštao stojadin iz '81, šporet iz '79 ili koliku su imali platu ili penziju u vreme Ante Markovića. Govorilo se o hiljadama i milionima ili opisno - crvena i plava. Česta tema rasprava na porodičnim okupljanjima, kada se stari prisećaju lepših vremena.
- I ja ti kupim tad "Ei" Niš televizor. To ti je onda bilo pedeset miliona, hiljada, ne znam više. Znam da su bile one crvene , "stoje" takozvane. E, ta stoja ,.
- Nije, "stoja" je bila plava, "konj" je bio crvena.
- E, pa dobro. Al' znam da je bilo 50 miliona starih, a to ti je bilo 50 000 novih... E, ti novi...
- Je l deda Avramovi ?
- Ma ne bre, deda Avram ti je došao posle, kad je bila ona hiperinflacija...
Sintaksički lakmus za brzu separaciju potencijalno elokventnih od onih na nivou kuvanog karfiola.
- Hm, gle onog tipa u ćošku. Deluje nekako zamišljeno i inteligentno, a pritom je naočit. Saću ga startujem.
- Ih, pa gde se dede naš ženski balkanski ponos. Zar nismo mi lovina koja čeka da bude osvojena od nekog mrča? Prava si prozapadnjakinja.
- More, dok ja sačekam da oni skupe muda i priđu, sprcah 32 u guzicu. Godine, seljanko, kamo sreće da je nešto drugo.
...
- Je l slobodno, momčino?
- :klim glavom po y osi:
- Piješ nešto?
- Mehurići šapuću.
- Konobar, 2 fante.
- Pa ono, šta ra'iš, čime se baviš, kom se bogu klanjaš, ko ti greje postelju, igraš li kladžu?
- Sautempton dvojka.
- Dvojka. Hm, doooobro. A je l ti to novi džemper ili koristiš pervol?
- Mama pere.
- A, živiš s kevom, jasno. Hegel ili Niče?
- Viša poslovna.
- E, a da nisi ti Indijanac pa govoriš retko al pametno?
- Džon Vejn.
- Haug. Aj zdravo.
...
- I šta kaže mislilac?
- Mislilac moj kurac, nume prostoproširenu da sastavi. U pravu si ti, bolje ipak čekati da oni prilaze, ako ništa zanimljivije je.
:prilazi mrčo:
- JA JEBEM! :signalirizira obrvama:
- E, ajmo do seksi šopa, molim te, ima da kupim šesnes vibratora i nikad više ne izađem među ljude.
Savremena kapitalistička verzija stare "klin se klinom".
M: U kurac, dva kredita, jedan 130 eura, drugi 170, nova ve ce šolja 40 eura, kredit za stan 70, ako sve redovno plaćam, ima da izađem iz kredita 2043. Kako da ne. Doviđenja, zbogo...
L: Stani Milorade, ne izmiči stolicu, nemo se bjesiti. Uzećemo jedan veliki kredit, zatvorićemo dva tri manja, nije sve tako crno. Znaš šta vele- kredit se kreditom izbija!
M: A ve ce šolja?
L: I nju ću da kupim, samo nemoj da trošim pare na crnu konfekciju leba ti!
Bankomat starije generacije, godina proizvodnje kerece se od 1935-1955, meni je uglavnom na nemackom, italijanskom ili francuskom a redje se mogu pronaci primerci na svedskom i holandskom (srpski po defauft-u). Ovaj tip bankomata, osim novca, daje jos i cokolade, mobilne telefone i garderobu. Prema njemu moramo biti nezni i ljubazni, dolazi iskljucivo za Bozic, Uskrs i nedelju dana tokom letnjeg raspusta a od 19.12.2009. mozemo da ga posecujemo bez viza. Sifra je univerzalna a najcesce se koriste sledece: "Bakice, kako si?", "Deko, kako zdravlje?", "Bas sam vas se uzeleo!", "Nedostajete mi puno!", "Evo samo da vidim sta radite.", isl...
Korisnik -Deko, kako si?
Dedomat -"Gut", sad sam bio do "Bille" da kupim "brot"...
Korisnik -Sta radi nana?
Dedomat -Eno je u "Küche", sprema neke "schnitzele"...
Korisnik -Pozdravi je puno!
Dedomat(vice) -Milina, Marko "grüßen Sie"!!
Babomat(u pozadini) -Danke!!
Dedomat -Evo kaze nana "danke"... nego sine, je l treba neka para?
Korisnik -Pa ne morate puno da se trosite...
Dedomat -Ajde, ajde... ide vasar, treba da se prenovis malo. Ide deka veceras na "West-Bahn" da nadje neki kombi i saljem ti pare.
Razne metode koje imaju za cilj izazivanje psihičkog i/ili fizičkog bola kod žrtve. Metode obavezno obuhvataju i uskraćivanje neke potrebe. Međutim, postoji jedna psihološka studija koja tvrdi da, ako se pretera sa mučenjem, aktivira se mehanizam odbrane koji funkcioniše tako da žrtva počinje da uživa u tome i čak provocira mučitelja tražeći još. Neka vrsta odbrambenog mazohizma.
- Na šta si to potrošio pare, takvu glupost da kupiš?! Kako te nije sramota?
(Znači, nije pao seks već neko vreme, a ni večeras neće garant)
Posle par posnih dana:
- Ženo, vidi što lepa tašnica. Hoćeš da ti je kupim?
- Jao, da!
- E, jebi ga, ne može, nema para. Samo te zajebavam!
- Stoko bezobrazna, kakvo đubre umeš da budeš!
(Ni večeras sigurno neće biti seksa, možda i još par dana, ali osećaj je kao da jesi jeb'o!)
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.