
Pišeš tiket dok u pozadini Mića Poskok gricka semenke i jebe mater Nalbandijanu jer ga je njegovo kurčenje sa drop šotovima koštalo 500 kinti. Pre odlaska u kladžu listaš teletekst Sport kluba i beležiš sve tekme koje se prenose uživo i praviš obavezno bar jedan tiket sa tim utakmicama. Za pisanje tiketa bitne su dve stvari:
1. pažljivo razmatraš utakmice, jer ti je bitan dobitak. Jebi ga, juri te Džoni dizelaš jer mu nisi dao pare za skank, a kintu za školarinu si sjebo na kurve, tako da moraš da se vadiš nekako.
2. igraš iz čistog zadovoljstva, čisto da imaš razlog više da uživaš u čarima subote. Dobitak ti nije previše bitan, ali ne bi bilo loše da kapne neka kinta.
Ne moram da pišem o tome da živimo u zemlji koja sitnim koracima, ali koji iz dana u dan postaju sve veći, ide u kurac. Da neko nema kinte za Frankfurt viršle i leskovački jogurt, da pojedinci sebi seku prste kako bi režimu stavili do znanja da ne mogu da nahrane sebe i svoju porodicu. Jebi ga brate, ako si jedan od takvih ne mogu da ti pomognem. Noževi bar nisu skupi, kupi jedan i pravac Skupština. Jedan prst manje više, boli te kurac. A nećeš moći ni da uživaš u čarima fudbala, jer para za SBB jednostavno nema. U stvari, uvek možeš da ostaneš kod kuće i gledaš prenos sa "Čika Dače" Radnički KG - Hajduk Kula na RTS-u ili Zvezda- Metalac na Prvoj ili eventualno neku košarkašku utakmicu Prve Lige Srbije. Ali pošto se košarka uglavnom poklapa sa Magazinom IN Sanje Marinković, bolje sapunjaj mačora na noge njenih gošći, jer koliko god da je ta žena antipatična, moramo priznati da su joj gošće nekad dobre pičke. Ne mislim na Isidoru Bjelicu. Bolje i to nego da se mučiš dok gledaš kako plej OKK Beograda pokušava da napravi krosover. Ali ako si nekako uspeo da uštediš kintu za SBB, ući ćeš u svet zelenila, koji ne želiš da napustiš.
Lepo je ponekad zatvoriti se u sobu, ugasiti telefon, ne javljati se na interfon kad te Pera Kinez zove da igrate američke na školskom. Čoveku je nekad potrebno da bude sam, da uživa u samoći i znoju koji se nagomilava na majici na bratele koju ne skida već šesti dan, dok opijum jarčevine sa kurca ulazi u poslednji stadijum bazda. Kupiš flašu apatinca, pola kile semenki kod Joce semenkara, legneš u fotelju, drapaš muda i uživaš u čarima Bundeslige na Eurosportu.
Sve je to lepo, ali ako imaš ortake istomišljenike, koji bi pre posetili Hadersfild da bi gledali njihov derbi sa Česterfildom u 3. ligi Engleske umesto da lade jaja na apsolventskoj ekskurziji sa Marinom čija bradavka dostiže veličinu ringle, onda je subotnje popodne sa njima pun pogodak. Kada od tiketa možete lagano da napravite rolnu toalet papira, kada se posvadjate jer se jednima gleda Bazel - Tun a drugima Livepul - Norič, znajte da je vikend uspešan.
Možeš i da backaš kockice sa Jagošem, možeš sa ribom da šetaš pored reke dok napaljeni klinci zamišljaju kako i oni jednog dana drže devojku za ruku, možeš da sediš u kafiću sa drugaricom i daš 200 dindži za kapućino ( dva tiketa od 100din / četiri tiketa od 50din / tiket od 100din i dva tiketa od 50din / šest tiketa od 30din + 20 ušteda ). Ja ću se ipak između kapućina i osećaja kada Rori Delap da gol iz auta, odlučiti za ovo drugo. Jebem li ga, onaj kapućino mi nekako mnogo bljutav.
- E ćao ljubavi, šta radiš?
- Rekao sam ti da me ne zoveš tako, znaš da me iritiraju reči koje počinju sa Lj. Mrtvi Ljodra, jebem mu familiju gubavu. Ništa, sad sam ustao, probudila si me, a lepo sam ti rekao da me ne zoveš pre 12 subotom. Al dobro ajde, nema veze. Ti?
- Ajoj izvini, al jebi ga, morala sam. Zvala me sad Sunčica, oće da igramo jamb kod nje, znaš ono, kao ti i ja protiv nje i Jagoša. Jel možeš da me pokupiš oko 2?
- Mogu samo da ti jebem mater, znaš. Da igram jamb sa onim degenom, dok se Blekburn i Vigan bore za opstanak? Si ti krštena? Ne diraj me ceo dan, subota je. Zovem te večeras oko 12 ako oćeš da se jebemo. Aj zdravo.
-
-
-
-
- E ljub...ovaaaj, jebaču moj, mnogo sam napaljena, nisam mogla da čekam 12, dodji kod mene, oću da me razvališ večeras.
- Važi srce, dolazim za pola sata, samo da se završi derbi u Barsi. Ako ga Espanjol uvali, častim te novim vibratorom, primetio sam da se na onom starom neki gnoj nakupio.
Nemi film. Nema se šta reći. Zatečen, video si ti sve, i ljudi je mnogo došlo, ali koja je svrha uopšte? Gde sam bio, šta sam radio...nemam pojma, al znam da nisam kvalitetno protraćio vreme. Kao da je neko jednostavno premotao par sati. Sličan osećaj onom od pre jedno dinu, kad je Toma Nikolić došao na vlast...sjeban, ubijen u pojam i sa još manje života u sebi.
:Ja u poseti ortaku, u Amerike:
Ortak: Tebra, vodim te na tekmu popodne, pomognem Maraji oko ručka i ona će ostati sa decom, dogovorili smo se već, jel tako bejbi?
Mariah: Yes Svetislav, you can go to the game...if you're done washing loundry...
Ortak: Kažem ti sve me sluša! Znaš kak'a tekma će da bude, plej of!
Ja: Ne seri!!! Nisam ni pratio mnogo Nba, koga gledamo? Majami? La? SPARSE?!
Ortak: Ma joook, ne to... vodim te na specijalnu utakmicu, ako me razumeš...pusti basket, to imaš svaki dan...
Ja: Na striptiz, u kurve? To matori!!! Znaš i ti šta valja! E za ovo ću ti slati domaću svakih petnes dana!
Ortak: Ma ne to, ne...
Ja: Štae, neš radžu? Dobro slaću ti pršutu, vid'o sam da i kuma voli! A jes se i malo ubucila, al neka, zdrava je!
Ortak: Ma vodim te na ragbi tekmu, znaš kakva, derbi!!!
Ja: Opaaalaaa, gled'o sam ja to, bile na blicu slike, kakve su pičke, straobalno!
Ortak: Ma zajebi pičke, samo na nji' misliš! Igra Winscombe RFC protiv Southern Districs-a, znaš kakve sam pare ispljun'o za karte, al vredi! A ima Maraja crnkinju drugaricu, pitaću da se slikate, i to ti je dosta da se fališ kad se vratiš ćiku!
:Posle isparelih sat ipo:
Ortak: Auuu, kakva tekma, sio?
Ja: Braateee...
Par zaređanih dana u kojima ti sve ide od ruke, noge, mozga, kurca, ma svakog dela tebe. Oni dani kada jednostavno plodiš i sve što uradiš, ti uradiš jebeno savršeno ili te toliko ukenja, da ni sam ne možeš da veruješ koliko te sere.
- Samo čekam gol ovde za sto hiljada i vodim vas dvojicu na kurve. Tebe kume jer si mi prijatelj od najranijeg detinjstva, a tebe mali jedva poznajem al' te vodim zato što još nisi jeb'o. Ajde spremajte se. Tekma za pet minuta gotova.
- Pa otkud znaš da će pasti gol za ovih pet minuta?
- Čuješ li malog kume?
- Čujem kume i ne verujem. Ne zna da su ti plodni dani.
- Kakvi plodni dani, to samo žene imaju?
- Što ti mali mnogo pitaš, al aj na brzaka da ti objasnim. Počelo je pre tri dana kada je dobio desetku na ispitu. To mu je prva desetka u studentskoj karijeri. U povratku kući je našao novčanik sa petsto jura u njemu. Vratio on novčanik i pare vlasniku, a vlasnik mu da soma jer je ispao pošten, a ionako je pun k'o brod, pa mu pet glava ne znači toliko. Nakon toga je na basketu u svakoj partiji dao po pet, šest trojki iz isto toliko šuteva. Prekjuče je dobio auto na štapiću od sladoleda i tri puta na fudbalici lobovao golmana od dva metra. Na male goliće. Posle toga se istuširao kući i izašao na terasu, kad na terasi pored ona milfača što vodi beogradsku hroniku. Ona dobra. Tu joj živi tetka koja je na putu, pa je ona došla da joj zalije cveće. Posle dva minuta je uspeo da se nađe kod nje u stanu i da je pojebe. Juče je pet mapa za redom bio prvi u kanteru, našao je posao u nekoj stranoj firmi čije ime ne mogu da izgovorim i nekoliko puta za redom ubacio sa zemlje pomorandžu u onu malu betonsku kantu. Danas je već dobio jednom na kladži, u radnji gde je kupovao patike koje baš gotivi bile su jedne jedine i to samo njegov broj na ekstra sniženju i kupio je pirošku sa sirom koja je bila puna sira.
- Kume zaboravljaš da sam imao dve odabrane u tri dana na Vukajliji, a evo i gol je pao u poslednjoj sekundi. Oblačite se pa idemo da prašimo.
- Dokle će to da traje?
- Mali, kada su ti plodni dani, o tome se ne razmišlja.
Pojava koja sprečava ljude da izraze iskreno mišljenje o određenoj društvenoj grupi.
Iako većina ljudi na bilo koji vid različitosti deluje tako što ismejava i izopštava osobu iz društva, usiljena tolerancija ih tera da zaborave na prirodne porive.
A: Miloše, upoznaj mog novog dečka - Jamezdina.
B(pozdravlja se): Drago mi je...
A: Upoznali smo se na časovima baleta. Inače radi na bazenu...
B: Ahaha, baletan, znači. I kupa se...Mislim, to je dobro.
A: Šta je dobro?
B: Pa, to...što se kupa. Znam ja još Cigana...ovaj, Roma koji se kupaju.
Ne govorim ja da se ne kupaju, samo ima i tavih slučajeva...
Mislim, nisam ja rasista, ja bih okupao sve cigane...
A: ...
B: Ne kažem ja da oni smrde. Evo, Jamezdin sigurno miriše svuda, zato je i baletan.
Ja sam tolerentan prema svima, nemojte me pogrešno shvatiti.
---------
- Bio sam danas na skupu podrške maloletnim trudnicama. Da ih samo vidiš, plakao sam.
- Ko ih jebe kad su glupe i neobrazovane...
- Kako možeš to da kažeš? Nije njihova krivica. Treba da pomognemo svima u društvu!
- Čija je krivica? Moja sigurno nije. 20 sam sprco u guzicu, a ništa nisam jebao.
- Sram te bilo! Gde ti je tolerancija?
- Sigurno ju je jebao neki bilmez. Takve će sutra ići u sigurne kuće, a ja ću plaćati izgradnju! Kurve se jebale, pa sad da im pomažem. More, mrš!
-----------
- Brate, onaj mali ciga ti šara auto.
- Ćuti, nije ciga nego Rom! Vidiš koliko je ljudi, nemoj da te čiju!
...
- Maloletni Rome, da li bio bio ljubazan da ne šaraš ključevima po mom autu?
- (nastavlja)...
Izraz koji se otegne starijoj gospodi, kada vide gdje ide današnji svijet.
-Šta je ono, Milutine, reci der mi. Muško nije, na žensko ne liči.
-Aman Radovane, pusti me potez da odigram!
-Pusti sad šah, vidi! Je li ono muško?
-Meščini, jes'. Ali se oblači k'o žensko.
-Heh, i moj je Marko im'o tu, kako se sad kaže, "fazu". Kad sam ga uvatio u ženinoj haljini ubio sam ga od batina...
-Pa jes, al sad su ti dukčiji zakoni. Ne možeš više đecu da tučeš kad 'oćeš.
-E svašta i ovi danas smišljaju. Čujem neki dan pederi izašli na ulice. Top na d1. Šah.
-Baš. Nije im dosta što smiju da se pederišu, nego još uničiće hoće da mi pokvare. Eno onaj Saškin, sve roze nosi, jeb'o ga ćaća ćaćin. Nema dioptriju, vid mu k'o u mene s dvajes' godina, a naturio neke naočare. Još da su normalne pa 'ajd, nego su nekako povelike. Pojedem ti topa konjem.
-Pu!
-Nego, kakvi su u tebe unuci?
-Pa onaj mali je dobar, uči, sve fino, sad završava gimnaziju, ali...
-Šta ali? Pa jel dobar il nije?
-Kaže 'oće u nekakvu umjetničku školu, veli, nisam ja za doktora, gadljiv sam, matematika mi ne ide, a jedino me ovo privlači.
-E, kod nas nije tako bilo. Ako ti ne ide matematika, učiš zanat, budeš sam svoj majstor. A danas...
-Danas nema ni zanatlija.
-E, kuku majko. Pa šta je s ovom mladeži danas? Top na e1. Šah-mat.
-Idi do đavola i ti i tvoj šah. Ne igram više s tobom. Mita izgubio slušni aparat, njega ću da zovem sledeći put. Zapriča me...
-Nemoj da jedeš što se ne jede i idi po pivo što si obećao.
Da li ste se nekada zapitali zašto neki ljudi imaju decu?Da li zbog toga da jednog dana ne ostare sami,zbog toga da bi imali nekoga da kinje i muče zbog svojih promašenih života,ili zato što je potreba jednog ljudskog bića da odgaja i neguje i provede kroz život drugo ljudsko biće.Znam razne roditeljske i dečje priče,alo ova me kopka već godinama.
Goran je 25-ogodišnji apsolvent na jednom fakultetu u Beogradu.Ima majku,oca i starijeg brata.Majka i otac nisu studirali a nije ni brat,čak šta više jedva je završio neku trogodišnju školu.Njih troje rade,Goran studira.Prosečan je student,ali veoma obrazovan,izuzetno društven i zabavan.
-Početak Goranovih studija;upao je na budžet,njegovi mu plaćaju stan u Bg-u.Stalno ga zovu,navodno čuju priče da se drogira,da prodaje drogu,da mu dolaze kurve...Izvori su im razni ljudi što ga sreću po Bg-u.
-Sledeće godine Goran putuje na vežbe i predavanja 150 km svakodnevno,
nema plaćanja stana jer ko zna šta on tamo radi.Zima,napolju minus,veje,Goran se smrzava,po 4 sata u putu,cvokoće na stanici i razmišlja kako da prodju još dve godine da bude svoj čovek.
-Raspust je,kući je sprema ispite.Svaki dan sluša matorce,dele mu savete za ispite,tu su i pretnje.Porede ga sa bratom koji u drugoj sobi sa drugom kamiondzijom,fizikalcem,i portirom gleda nešto na porno sajtu,Stoja trešti iz zvučnika.On je već čovek,radi treba da se ženi,a ne kao Goran vucibatina...
-Avgust,ispitni rok će uskoro,fali mu još neki ispit za uslov.Matorci ga vode u selo da radi od 6 ujutru do 6 popodne.Posle toga očekuju da uči naravno.
-40 stepeni napolju,pobeglo gde je šta moglo.Goran sa ćaletom''restauira''česmu u dvorištu.Ćale uložio u nju oko 500e.Neka španska keramika,ili šta već.Goran briše znoj i poneku suzu.Poslednji put je bio na moru'91 negde pred rat.Peče ga vrućina,a još više gorčina koju oseća.Zaklinje se da će biti svoj čovek čim bude mogao.
-Obnavlja godinu,nalazi posao,stan,ne javlja se roditeljima.Plaču,mole,preklinju da dodje malo kući.Ode ponekad,ipak su mu roditelji.
-Upisuje narednu godinu,obaveze na faxu,ne stize da radi,vraća se kući,obećali su da će sve biti super.
-Opet putuje,smrzava se.Kad ne putuje,uči.Daju mu 200kinti za izlazak.Matorci ga optužuju da je nastran jer nema devojku,a kući sve neki muškarci zovu...
Puca...izlazi napolje da zapali cigaru.Pita se šta je to bilo pogrešno u njegovom životu.Svaki novi dan sve je manje života u njemu a sve više gorčine.
Čitam novine svaki dan,crnu hroniku.Plašim se da ne naletim jednog dana tu na njega,da ne osvane njegov lik i priča komšija''Bio je tako fin i miroljubiv dečko,ne znamo šta mu je bilo.''
Sumnjam svakim danom šta mu može biti.
Svrš za naše novinare, uglavnom iz Blica i 24 sata, koji najviše na svetu vole da objave neku takvu priču, koja neki određeni postotak naše populacije dovodi do mentalne ekstaze jer zaboga, neki najnebitniji stranac, poremećeni Amerikanac koji pešači po Evropi, ili neki opaljeni Japanac koji putuje preko celog sveta biciklom je rekao kako je Srbija do jaja zemlja.
Da zlo bude veće, to nije neki članak koji se pojavi na nekoj žnj strani novina i nije članak koji je veličine dva, tri reda. Oni to tutnu na naslovnu stranu sa sve slikom nasmejanog strendžera koji ni sam verovatno ne može da veruje da je on, potpuno nebitni radnik u perionici automobila u Albukerkiju, toliko bitan da je u nekoj zemlji na naslovnoj strani. Mislim, ajde da je neki poznati batica u celom svetu, da je neki uspešan lik, pa da kažeš, dobro, lepo je pročitati šta on misli o nama, nego neki golja iz neke jebene selendre, kojoj ni ime nismo znali do tada.
Zamislite posle toga kakvo on ima mišljenje o nama. Da je ovo neka uboga zemljica gde oni, veliki Ameri ili odakle god da su, kakvi god da su u svojoj zemlji, dolaze na naslovnu stranu samo ako spomenu obične kurtoazne stvari tipa, klopa je do jaja, rakija je do jaja, žene su vam do jaja i posle ode kući sa tim novinama i pokazuje ortacima uz džoks, kako je on bio baja među domorodcima.
Sve nešto zamišljam koliki bi bol u kurcu osetio američki novinar da štampa šta neki Srbin, koji je doš'o tamo da obiđe Ameriku bicklom, misli o njihovoj zemlji, hrani, ribama i alkoholu. Ni u lokalnim novinama neke najnebitnije selembare u Americi ne bi izašao.
SRBIJA JE DIVNA ZEMLJA I DOLAZIM OPET
Tom KLuni, momak iz Amerike na proputovanju biciklom kroz Evropu, zastao je da uživa malo u čarima neše divne zemlje, a novinarima Blica je odlučio da odgovori na par pitanja samo zato što je potpuno fasciniran onim što je ovde video i iskusio, pa želi to da podeli sa svima.
Novinar: Zdravo Tome. Odlučio si da ostaneš jedan dan duže u Srbiji nego što si planirao. Zbog čega.
Tom Kluni: Pa prvo mi je pukla guma, a onda su mi neki ljudi što liče na naše crnce ukrali bicikl, ali pojavio se Premijer vaše zamlje i vratio mi ga, ali nije zbog toga. Ovde se osećam savršeno. Toliko prirodnih lepota, toliko pozitivnih, gostoprimljivih ljudi, nisam nigde video. Ovo je predivna zemlja.
Novinar: Znači preporučićete Vašim prijateljima da dođu ovde?
Tom Kluni: Svakako. Već sam ih pozvao preko svog Tviter profila i objavio sam na fejsu koliko sam samo oduševljen Srbijom.
Novinar: Hvala. Ima li nešto što bi Vi izdvojili kao posebno lepo ovde?
Tom Kluni: Pa prvo bih izdvojio predivne pejzaže dok sam dolazio do vašeg glavnog grada. Kao sa neke slike su, a onda sam dolazak ovde u grad, koji je kao neki mali Njujork. Pun života, ljubavi, emocija i sreće. Jednostavno sam šokiran.
Novinar: A da li ste malo videli šta Beograd nudi u smislu provoda?
Tom Kluni: Da, da. Preko dana sam bio na jednom mestu i jeo, kako ih vi zovete ćevapčiće i neku salatu, a onda sam jeo i pasulj. Divna jela. Posebno mi se svidela i rakija koja je lepša od bilo kog Škotskog viskija.
Novinar: A šta mislite o ženama u Srbiji?
Tom Kluni: Divne žene, nigde nisam video takve. Nasmejane, prate modne trendove, lepe i razlikuju se od ostalih žena u zemljama kroz koje sam proputovao jer ih krasi neka predusretljivost i neka živina. Ma srpske žene su najbolje. Sada moram da idem, ali jedva čekam opet da dođem. Pozdrav svima.
.
.
.
Tom Kluni: Ej brate vidi što sam izašao u novinama. Naslovna bato.
Džordž Kruz: U jebote, dodaj mi taj džok. Jesi to uradio nešto, spas'o neko dete ili neki podvig si napravio.
Tom Kluni: Ma jok bre. Domorodci k'o da su prvi put videli Amerikanca u životu. Naslovna strana, slikanje i premijera sam video. Znaš kad ću ovde Baraka da vidim. Nikad bre.
Čarli Braun: Koja je to zemlja bre?
Tom Kluni: Sibirija čini mi se, 'bem li ga.
Čarli Braun: Pa 'oćemo da idemo tamo sledeće godine?
Tom Kluni: Ma koji ćemo kurac tamo? Bolje na Havaje da odemo. Dobre pičke, dobra klopa, a i onaj havajski rum izuva. A havajćanke kurve stare, jebu se za deset dolara.
Džordž Kruz: Ma i to što kažeš. Jebeš Sibiriju.
Ova kratka rečenica se dodaje kao šlag na tortu posle planiranja kako će se zaraditi koji dinar.
U glavi
Još malo pa će leto brate mogao bih koji dan na njivu kad to malo bolje skontaš 2000 na dan pa ti računaj 70 dana, au brate kolko je to ček da izvadim kalkulator..
Aha eve ga 2000x70 = 140000 , jebote tolke pare za 70 dana, ma to mi je to sad svaki dan ustajanje u 5 neće biti problema dan ti je 24 sata a radi se samo 8 sati znači preostane mi 16 sati.. dobro i minus 5 sati spavanja znači 11 sati odmora mi ostaje, ma to je to od sutra krećem, biće para!
-Al vidi brate sad što bi ja krivio kičmu da čupam neke voćkice a mogu lepo da prodam ovaj komp iz 2001 za 20 hiljada, saću postaviti na kupujemprodajem, biće para!Ustvari oću kurac mrzi me da ustajem i šta lupaš debilčino ko će to kupiti ne može majnsviper da pokrene, sad za 20 hiljada kupiš frižider sa ugradjenim plejstejšnom možeš da drkaš one pizdarije po ceo dan, kakav bre komp u najboljem slučaju prodaću delove u staro gvožđe.
-Sad stvarno ispadam glup a mogu da se učlanim u neku grupu za tipovanje utakmici 1500 dinara i cepam kladionicu ko lud, evo vidiš pogledaj mu story sve neke novčanice okolo ajfoni, kurve e tako ću i ja saću babi da maznem 1500 od penzije pa da se učlanim, biće para!
Vidi ovo prijem članova 30.6 , a danas 21.5 idi bre .. Aj dobro sad kad sam već babi prepolovio penziju da ne propadne odo da kupim pivo i pljuge.
Hajmo da sprovedemo jednu anketicu. Prosto je a i mozete je sprovesti i u sopstvenoj kuci.
Sledeci put kada vam u posetu dodje bilo koje dete (sestric, bratanac, mladji brat ili sestra, ili bilo koje dete koje ima oko 12, 13 godina i ispod) postavite mu par pitanja. Dacu vam nekoliko predloga a vi ako se setite, slobodno dodajte par svojih.
1.Nabroj 3i spanske serije i jednog omiljenog glumca (GARANTUJEM da ce taj omiljeni biti neki momak od neme Maricuji, plavusan valjda, drogiran steroidima. Zove se po nekoj strani, dal' levi ili desni, ne znam)
2.Nabroj 3 reallity programa i 5 ucesnika bilo kog
3.Nabroj 15 "Zvezda granda" i otpevaj 10 pesama (celih!)
4.nASTAVI RECENICU: "Da li ce lepa Seherzada pretvoriti..."
5.Ispricaj makar 3 masna (znaju sta znaci taj izraz) vica koja si cuo u "Kursadzijama"
Bicete zabezeknuti rezultatima. Upravo ovo je nasa stvarnost. Gledam sta se dogadja oko nas, na cemu nasa deca grade svoja razmisljanja, cime oplemenjuju svoje stavove i kakve stvari uce. Jel mislite da je ovo NORMALNO?!
Nase generacije su se radjale u najgorim godinama, nasi roditelji su celu platu davali za kg ulja i brasna, odvajali 'od usta' za nas, trpeli sve i svasta i mucili se na najgori moguci nacin. Bili smo deca ratova. Ali i pored svega toga, ja se secam "Metle bez drske", secam se Mice i Acima, secam se Branka Kockice, secam se Pustolova, secam se lutkica iz "Laku noc deco"... Secam se da sam '99. godine, u sred bombardovanja, sa svojih 9 godina, dane i dane provodila napolju, igrajuci se sa ostalim vrasnjacima i vrsnjakinjama lastisa, zmurki i fudbala, sve uz zvuke sirena za uzbunu. Secam se da sam do srednje skole bila blago (ali ipak) kanjavana za svaku losu ocenu, secam se da sam prvu jedinicu dobila tek u srednjoj skoli. Pocela sam da pusim sa 18 godina... Sve sto smo radili, radili smo nekako kad je bilo vreme.
Imala sam detinjstvo kog se rado secam.
Danasnja deca ga nemaju.
Devojcice iz 5og osnovne uskacu pravo u stikle, ostaju u gradu duze od mene, sa 14 vec puse i piju, sa 15 imaju 'ozbiljne' veze, sa 16 su kurve, a sa 17 su vec prozivele 3 puta vise od mene i mojih vrsnjakinja i do neba su ponosne na to. Kockica je zamenjen grandom, Mica i Acim Onurom i Seherzadom, Pustolov Farmom, RTS Pinkom i tako u nedogled. Kada pocnem da razmisljam o svemu tome zapitam se sta ce biti sa nasom, sa mojom decom?! Sa 12 ce biti leceni narkomani, a sa 13, 14 roditelji?!
I dok ja ovo piskaram cela jebena zemlja gleda finale "Farme". Prinudjena sam da slusam ogavne lapsuse glupe voditeljke, jer, na zalost, moji ukucani zele da vide "koja ce budala pobediti ovoga puta". Neverovatno. Trenutno je u toj kuci, imanju ili cemu god, ostalo jos troje ljudi: jedna raspala Zvezda Granda, koju zovu 'Rasturacicom brakova', jedan propali politicar koji je otisao tamo da skrene paznju na sebe i izleci komplekse, i jedan covek-karikatura koji peva pesme ciji su tekstovi vise nego nebulozni "Kuca, pos'o, pos'o kuca..." i "Gola, gola, skini mi se gola, mozes gola, mozes i do pola", i koji je pravljenjem budale od sebe ocarao siroke narodne mase.
I ja to moram da gledam! Ne zelim! Briga me ko ce od tri idijota odneti pobedu. Ne zanima me ko ce zaraditi 100000 evra zbog jos vecih idijota, nas, koji to gledamo.
Rece Sojic: "Ma tjao, ne raspravljaj se s mene". I ja ga citiram. Necu. Necu da mi iko vredja intiligenciju. Ne dozvoljavam. Ja ne umem bolje, ne znam na koji nacin se izboriti sa svim ovim stvarima.
A vi, ako ovo procitate, prosvetlite me i pomozite meni, sebi i danasnjoj omladini. Ovaj svet je poludeo, a mi (iole normali) nemamo oruzja za tako tezak rat. Treci svetski, 'ladno. Jer ovakvu invaziju kica, sunda, povratka '90 i upropastavanja nase dece, mozemo komotno nazvati Trecim svetskim ratom. A ratujemo- sami protiv sebe.
Nadam se da nisam smorila.
Moto mnogočlanih porodica romulanske nacionalnosti koje žive od prosajčenja i srodnih delatnosti.
-Vinetu, ti stojiš levo od banke, čim se skinu sa bankomata da nalete na tebe. Sandokan će preko puta, ako krenu preko pešačkog, pošto brzo raste jebem ga u usta, neka uzme onu štaku što smo je juče navatali i nek glumi da je bangav. Sabina s bebu neka sedne desno, kod kafanu, ako se okrenu prema centar.
Akila i Ali nek obilaze kafići u centar, a Mirela i Dominik oni pored reku. Đontra i Admir nek uzmu konjče i kola da skupljaju gvožđe od vrata do vrata, kad padne mrak neka vide da l' mož se odšrafi onaj gvozdeni mostić kod malu reku.
Tarzane ti ko najstariji i najači si zadužen da pružaš zaštitu i skupljaš pazar, javljaj mi na mobilni svakih pola sata kod Zokija kako je stanje. 'El jasno?
-A tato, ako nam opet nude da nas vode u pekaru umesto pare?
-Nek si nabiju kurve kiflu u mindžu! Na izvršenje! Murš!
Nešto kasnije u lokalnom ugostiteljskom objektu:
-O gos'n Tajsone, kako ste? Izvolte, izvolte!
-Ma ne valja gazda Zoki, loše, loše...gadno vreme došlo...
-Eh da, vala baš, al' šta ćete...Uobičajeno mesto?
-A-ha. Imaš upaljač?
-Da, naravno. A vaši su svi dobro? Devet komada, jedno drugom do ušiju, tako?
-Jes', jes' dobri su svi...Daj mi duplu ljutu i stavi crevca na žar.
-Važno je da su živi i zdravi. Deca su najveće bogatstvo. Srećan ste vi čovek. Odma stiže!
-E to si dobro reko! I pojačaj deder malo Ljubu, života ti. Ako on smeta njenom ocu, meni ne smeta malo glasnije.
Mesto sa najvećom koncentracijom nejebača posle Star Trek konvencija.
Šone dolazi na žurku kod mlađeg brata od strica, Saleta.
Sale: De si bato, super što si do...
Šone: Auuuuu, koji sajam erotike!
Sale: A, reci što sam pozvao devojke.
Šone: Cele četri, bravo! A vas dvadeset. Matematički gledano, jedina šansa da niko od vas ne ostane suvog kurca je da su ribe spremne na geng beng. Ono, u isto vreme da puše, primaju u rč i čku, a jebiga, dvojica će morati da se zadovolje time da im izdrka.
Sale: A daj, to je groz...
Šone: Ma šalim se ja, znam ja da ste ti tvoje društvo suvokurići, jedini koji je od vas jebao je mali Mića Paladin i to samo zato jer ga je ćale vodio na kurve, da se uveri da mu sin nije peder.
Sale: Otkud ti to znaš?
Šone: Priča se po gradu. Nego, gde je pivo i ko je onaj mali sisati napičak?
Sale: Misliš na Milicu? To mi drugarica iz razreda. Njena mama i moja su takođe išle zajedno u ra...
Šone: Je 'l prima?
Sale: Šta?
Šone: Je 'l daje?
Sale: ŠTA???
Šone: Aman, je 'l se jebe, je 'l daje pičke, je 'l 'oće kurac da udomi u se? 'Oš da ti nacrtam?
Sale: A daaaaj... Nije lepo da pričaš tako o njoj, ona je stvarno jedna fina dev...
Šone: Opaaaa! Je 'l se to nama neko zaljubiška? 'Ajde de, šta si pocrveneo kao semafor, nije to ništa strašno. Što je ne startuješ?
Sale: Ma neeee...
Šone: Pa ako ti nećeš, ja ću.
Sale: NE NE NE NE...
Šone: Šta “ne, ne, ne”? Slušaj me sad dobro! Dosta si brukao porodično ime. Dajem ti dva sata fore da je smuvaš u suprotnom ću ja da joj pokazujem gde je bušna. I to nije sve. Ima čika Draganu da kažem da se drogiraš.
Sale: Ali znaš da to nije istina.
Šone: Znam ja, znaš ti, ali kad budem reko tvom ćaletu verovaće mi. I još ću mu reći da je to sve zbog onih igrica koje igraš po ceo dan. Znaš šta će onda da se desi? Ima da ti ukine vizu za Azeroth, jedino što ćeš moći da igraš je tetris i to krišom. A ako ti ovo nije upozorenje dovoljno, ima da kažem Milici zašto te zovu Konan (Steže pesnicu i mrda je gore dole).
Sale: NE!!! U redu, pobedio si. Ali, ali, ali... kako da joj priđem?
Šone: (Šeretski se smeje i značajno namiguje) Donesi dedinu rakiju da te pripremimo! A sutra možeš da mi kažeš hvala.
Teško gujcu pokrenuti, teže nego neku opaku boleštinu preležati, a opet svako nešto hoće, bez mnogo znojenja iste, mnogo i odmah. E, ne'š, kOlega, ne ide to baš tako! U mračnom procepu između tromosti guzice i apetita iste žive nelagoda i strah. Kurva život kad-tad čoveka opiči čamuganskom palijom po čekrli-čelenci, čisto iz kaprica da mu dokaže da baš i nije "najlepše i najpametnije oko mamino, tatin Dejo Savićević, đedov Živojin Mišić (a ne neki od onih črvenih izdajnika šjeme im se zatrlo!), i babin sudija i prešjednik mesne zajednice". Gde je teskoba gorivo, tu su ventil bes i mržnja. A kako lakše se rešiti toga, nego opljuvati na ono što čovek nije, a hteo bi da jeste. Kod Srba je to bar narocki recepat i psihoterapija vascele populacije. Repetiraj šlajmaru k'o da papovkom ciljaš Čampija, zaškilji na ono oko sumnje i prezira da iskalibrišeš snajper i opleti, šta on misli da je tu nešto bolji od tebe! Pu!
Gled'o sam na televizoru neku emisiju, jeb'o majku onaj pravi Ronaldo k'o tovljeno kezme... Nu, nu, biri, biri, dođi Ronaldo, mali Ronaldo, na klip šećerca, oć, oć.
Jebiga, naiđu sjebana vremena svakom, nemoj čoveka osuđivati, pritisak javnosti, kurve, kokaniđa, uostalom šta ti znaš o njemu, ipak je on bio Tito u svoje doba. Prekrsti se, praviću se da nisam čuo, i cuclaj to pivo kad ti je Bog dao.
Šta'e sporno?! Ja kad sam u svoje vreme ganj'o lopte, zvali me Stevo Metak. Ali bio jeben... voleo popiti, male ganjati, pobiti se... a mog'o sam glat u Zvezdi igrati, ljudi me iz Beograda dolazili gledati, pitaj ćaću svog.
Aj ne seri, taj čovek je moj stric, tvoj prvi komšija, koji je studirao u Beogradu, ali si bio nacuclan k'o čep pa si pao na zajebanciju mog budale oca i njegovog kuma da je stric predsednik Crvene Zvezde. A što se tiče talenata, i za asfaltinu Selmu sa Arizone su govorili da će biti nova Brena, a sad za pet evra peva na kurac samostalnih autoprevoznika umesto u mikrofon. Od ljudi i mesta se može pobeći, ali od onog što ti je u krvi niko nije uspeo. Može pivo?
More! E, bila jesen 82-ge, taman pred odlazak u armiju, ček, ili bi posle armije... e, da ga jebem... :rukom briše rosu sa pivske flaše, nateže pivo, dok mu jabučica titra: Čoveče, kraj utakmice za kvalifikaciju u kup SFRJ, s leva pas na mene, primim je na grudi, tap, volej, tap u rašlje. Publika na stadionu u Pelagićevu na noge, tribina od dasaka, hoće daske da se pokidaju, nešto dece spada sa drveća od euforije, druga polovina mi nudi što majke i što tetke samo da im dam dres, devetku, posle meča... e, al' su to vremena bila... :klok, klok, klok: DOBRRRAAA PIVA!... Baš se Ronaldo udeblj'o...
OVO JE KRATKA BIOGRAFIJA I OPIS GRUPE LJUDI KOJI SU NEKADA BITISALI NA PROSTORU KOJI SE ZVA' -Titograd.
Što je ovo sa današnjom đecom? Mi kad smo u njine godine bili, oćasmo se fino javit’ komšijama, profesorima i ostalima… Viđ’ nji’ danas? Sve pečatno! Ka’ da su starali… „Dobar dan“ ne umiju nazvat’ na ulaz… A mi? Ajde ja'an… Ne daj bože da nas je profesor iz Gimnazije vidio na ulicu posle dese’ sati, odma’ bi nas iz škole išćera’… Mada ni jedna kafana nije radila posle dese’ ura… Jedino ona na „autobusku“, đe se ronci kupljahu! Mada mi tamo nijesmo dosađivali. Izađemo na „štraftu“ da šetamo uveče. Gledamo đevojke i „zaustavljamo“ ih. Svačije se mjesto na „korzo“ znavalo. Svi su nas znali u grad. I dan danas znam ko se s kim zabavlja’ u to pero. Ni da’ ti ga Bog da „zaustaviš“ nečiju đevojku… Odma „na fer“. Tad nije bilo ovija, nečesovih noževa i pištolja, no kad se išlo „na fer“ skidali smo satove i prstenje da ko slučajno ne posječe nekoga… E, moja đeco, drugo je to vrijeme bilo…Kunem ti se da si moga’ na klupu zaspat’ da ti niko ništa ne učini. Eto toliko ti je sigurno vrijeme bilo. Ne daj Bože da se danas razboliš u Sloveniju… A tad? Moga’ si da se liječiš za „Dž“ đeg goj si htio u staru Jugoslaviju. Da vam ne pominjem kakve su nam plate bile. Od plate si moga’ kupit šporet i frižider i da ti pretekne da živiš ka’ grof. Oćasmo u Italiju dva puta godišnje odit’ da se oblačimo. A sa pasošem si moga’ đe goj si htio… Voljka te Italija, voljka te Rusija. Svuđe smo išli. Šćaše pokojni Ljalje po tri put godišnje ić’ u Poljsku kod jedne njegove pičke. Ovo ka’ što vi danas pijete kafu po ulici Slobode, mi smo odili u Dubrovnik. Aj ti pođi danas u Dubrovnik na kafu? Jesi li uopšte kad bio u Dubrovnik? Ma ništa vi ne znate!A da tek znate kakve su vam babe bile gospođe… Ja gledam ove današnje đevojke. To ne valja, „one rabote“. Ove vaše babe su bile žene „mimo“… „Mimo“! Kad ti velim. A ovo danas… Golog pupka i guzice, te nabada’u ovudijen… To ne valja ništa. Ima li ta mala brata, oca, majke… Da joj reknu: „Obuči se dijete, obraz ni okide!“ . Ni da’ ti ga Bog da je koja od moija drugarica izašla gole guzice na džadu. Jad bi je naša’ od braće i stričeva. Da ti ne pričam za tetovaže… To su samo gurbetke i kurve imale. A danas, medicinska sestra ima tetovažu! Zamisli to? Bruka đeco moja!Reka bi vam pokojni Goro… Eh, kakva je to „peča“ bila. Oćaše se sa desetericom pobit’ „bara-bar“. Kako je jednom u „hotel“ Crnu Goru razbuca dvojicu iz Maslina. A on, gradsko dijete… Sin prvoborca… Gospoče! Ali fitilj? Kratak… Ne mogasmo mu ništa. Viđi kako pogibe… Na najgluplji mogući način… Povuče ga ona kurva za gatnjik u aljine, teke on, brže bolje, razbuči dimije i načinje joj dijete… Posle ga je ostavila… On se propi… Uđe ljan u auto i pogibe. Što ti je sudbina? Čudo! Jedne rede, ja i on na bilijar u „Klub privrednika“, popismo po jedno po’ gajbe piva i pobismo se između sebe… Kran ne nije moga’ razdvojit kako smo se pojakali. Posle, onako pjani, kod njega doma odosmo, da popijemo po koju, te mu ona majka, fina žena, poče činjet’ dževap oko nas… Nikad nijesam vidio ljepše lencune i tavaje no u Gorovu kuću. Jedne prilike, ojdosmo ja i Dudo da pitamo ajtar za kuma Gljigovom babom… Popismo po koju, teke ti mi, ne budi lijeni i ostadosmo da je dvorimo do sa’rane… Baba bijaše stara, pa i nije bila neka žalos’. Popljanismo se ka’ guzice… Ašek se učinje tun. Kako smo mi bili jedna zdrava generacija… A viđ’ vas? Mobilni i matare… Muč’ tamo!“ Mora da vam je bilo dobro kad ste imali po dva’es godina! Priznajem! Ali ima li smisla da se pljuje po onima koji danas imaju onoliko godina koliko ste vi imali u neko srećnije vrijeme? Jesu li vas razumjeli oni što su imali po dva’es godina za vrijeme rata? Pretpostavljam da nisu! Nema veze… Možda je ovima koji sad slave punoljetstvo po parkovima, upravo tako zbog toga što ste se vi oblačili dva puta godišnje u Italiju… Može li bit’?
Šatro dame na autoputu. Još jedna klasa poznatih radnica. U nju spadaju žene svih dobi, a razlog lokacije mesta rada, jeste tajnovitost.
Pokušavaju da prikriju od porodice ono čime se bave i bore se da niko od njih ne sazna ili da ih niko njima poznat, ne vidi. Zato često nose kitnjastu odeći i na lice stavljaju talog šminke.
Predveče, drug i ja se vozimo 23. magistralom. Na zapadu, sunce polako nestaje iza purpurnih oblaka. Ispred i iza nas, kolona automobila. Ortak je za volanom i smeje se.
Skoro je položio i kupio auto. Kada uđete i osetite bilo koji njegov deo, uvidite i sami da je nov.Vraćamo se od njegovog burazera, koji pohađa faks.
Kada, pored puta, uz samu ivicu, nazire se silueta žene srednjih godina.
Drži palac, sa oštrim lakiranim noktom, visoko. Nosi tesne farmerke i kožne čizme do kolena. Leđa i ruke joj prekriva karirana jakna, dok njene obimne grudi izbijaju iz crne majice. U desnoj šaci drži malenu tašnicu i njom maše u krug. Lice joj je prekriveno rumenilom, dok crne obojene trepuške joj padaju preko plavih očiju.
- U jebote, pa to je Đokina keva!
- Ne seri?
- Da, ne mogu da verujem čoveče, da se pamprči po putevima.
- Šteta, Đoka dobar dečko.
- Jebeš njega, vidi kakva mu je keva milfara! Hoćeš da je ošacuješ?
- Ma ne, da li si lud?
- Što?
- Pa, kao prvo: to je keva mog druga..., kao drugo: nemam kondom, hoćeš da navučem neku boleštinu?, kao treće: da radim to u kolima, pa da mi se kita skvrči kao pikavac? Nema šanse!
- E, jesi papan tebra, kao da će on znati? Hajde, odluči se dok je nismo prošli!
- Znam to, ali ne volim autostoperke. Da li znaš, da su one najgore kurve?
- Evo prošli smo je! Kakav si ti kreten tebra! Vidi kakva je riba!
- Neću, već sam ti rekao zašto. Što je ti ne rokneš?
- Pa znaš, ja sam sa Slađom, ne mogu. A, ti si slobodan.
- Za keve svojih drugova? Zamisli da tvoju mamu jednom opali neki tvoj ortak, zar se nebi osećao bedno?
- Bih, ali moja keva nije fuksa kao Đokina.
- Bez obzira, makar ispoštuj njega....
- Dobro, ali je riba....
Besplatne novine koje bi trebalo da plaćaju svojim čitaocima za baljezgarije koje pišu, kao i zbog toga što pokušavaju da na seljački način popularizuju sopstvenu zemlju i narod. Izazivaju gađenje, svakog ko je prvo čovek a tek onda Srbin.
pored ostalog drugorazrednog sranja u svakom broju i to u svakoj mogućoj rubrici novina nailazite na izlive lažnih rodoljubivih emocija redakcije 24 sata najčešće u vidu velikosrpskog proseravanja. Stalno se pominju uspesi (ili ono što redakcija 24 sata misli da je uspeh) Srbije. I to sve vrste uspeha čak i oni banalni, i u toj meri da kad ne bi živeli ovde pomislili bi da je ovo neka uspešna i srećna zemlja. Te uspehe donose neki ljudi koji su redakciji 24 sata jedino bitni zato što su Srbi, pa su zato odlučili da ih pomenu u tekstu. Uostalom svi iz dana u dan čitamo uglavnom naslove kao što su:
*u nekim zagradama, posle naslova, su stavljena moguća razmišljanja autora tekstova u 24 sata, ljudi koje inače redakcija kao da sakuplja na ulici (ili pokojem fakultetu :D).
"Srpski di-džej pokorio Britaniju" (Evo vam ga engleske svinje!)
"Prvi svetski..., otvoren u Srbiji" (prvo pa muško)
"Srbija svetski šampion po kompjuterskim virusima" (no.1 u cyber seksu - puni kompovi pornjave)
"Srpski dizajner izumeo eko semafor" (Nikad čuli za eko semafor, ali bitno je da je čovek naš)
"Srbija svetski vicešampion po odlivu mozgova" (Zamalo šampioni, biće bolje dogodine)
"Amerika ima 4 Beograda!" (Aaaa! Srbija - Amerika 4:0)
"Srpski student u Londonu kreće u štrajk glađu" (to legendo crkni od gladi za majku Srbiju!)
"U Hrvatskoj cveta šverc pasa iz Srbije" (Aaaa! Opet smo zajebali Hrvate - mada ne znam ni ja kakve veze ima...???)
"Ekipa iz "Seksa i grada uskoro će posetiti Beograd" (fabulozno - sada će mnoge naše devojke uživo videti kurve na koje se ugledaju!)
"Srbi izveli najveću pljačku u..." (ono što najbolje znaju)
Pošto su besplatne misle da mogu da u ime svih nas govore o nama. Pa mogu li?
Najava izvrnute priče u svrhu opravdanja i ubeđivanja u ispravnost stavova danas.
Pošto ljudi, pre nekoliko stotina godina, nisu imali prilike da zapišu sve misli i dela, oni su ih prepričavali sa kolena na koleno. I kasnije, kad je pronađen način da se ti zapisi održe, opet se dešavala ista stvar.
Usled pogrešnog kucanja i pisanja reči, loše interpretacije, dolazi do značajnog izmenjivanja priče i idealizacije.
- Šervudska šuma, srednji vek -
Robin Hood(neki bandit): Brate, pogle' šta sam zlata ukr'o. Usput sam naišao na ženskinju kraj potoka i otrsio je pošteno!
Little John: Kul. E'o zajebavam se ovde sa Willom...
Will Scarlet: Kladili smo se ko može više seljanki pojebati i dece istući.
Little John: Onaj ko izgubi, liže pobedniku jarčevinu sa kurca!
Robin Hood: OK, kako god. Nego, večeras idemo da pljačkamo kuće bogatijih meštana. Posle toga idemo tim parama jebati raspale notingemske kurve!...
.....
19. vek
Potomak Robina Huda(kontroverzni biznismen): Našao sam neke zapise od pre 'iljadu godina... Ovde piše da je moj predak bio nekakav bandit i pljačkaš!
Zaposleni u kompaniji: Reci gazda, šta trebamo da uradimo?!
Potomak: Ćune da se kalja ugled moga stabla! Želim da prepravite ovaj tekst, napišite da je te pare, koje je "pozajmljivao" od ljudi, davao siromašnima...tako nešto...
Zaposleni: U redu, gazda....
....
2011, Srbija - policijsko ispitivanje
- Ohoho, 'tico, konačno si dopuzao!
- Ne priznajem ništa dok ne dođe moj advokat!
- Ooo, advokat? Nema se para za tako nešto!
- Želim advokata!
- Ovako, optužen si za distribuciju piratskih sadržaja, pornografije na hiljadama DVD-ova! Smeši ti se bar 5 godina za to!
- Eee, moj ti! Ne razumeš! Ja to radim za viši cilj. Shvataš? Ja sam Robin Hood modernog doba. Uzimam od bogatih kompanija, pa dajem siromašnim ljudima koji si ne mogu pruštiti da skupo plaćaju porniće!
- Dosta sam čuo. Uzgred, porniće mogu besplatno gledati na netu.
- Ali...ljudi, ja se borim protiv kapitalizma. Ja sam ON...Robin Hood!
Stalna veličina. Van fizike, to je devojka koja je deo tvog života, i koja je tako prirodno uz tebe, i oko tebe, da misliš da ona i postoji da bi ti bila gedžet. Ona ti daje taj tako bitni osećaj poželjnosti. Trpi tvoje kvazi - mangupske ispade, ispunjava bezlične dane, diže raspoloženje i to sve na takav način da izgleda kao da si ti tu za nju. Ne zna ona da isti potencijali ne daju napon, da glupani traže nestabilnost, varijacije. Zanimljive promenljive koje iskustvo pretvara u šablon.
I onda padne na pamet misao da o Konstanti ne znaš ništa, a ona o tebi sve. Zna kad ti treba, šta ti treba, uvek je tu, nenametljiva, pomirljiva, ali ti o njoj - ič. Nikad zagrebao po površini, ko se sve lomio da dokaže da ona postoji, ideal, osnova. Da je ona visina koju je trebalo dosegnuti. Da su sve ostale samo cifre koje su tu zbog nje, dok je ona smisao. I onda shvatiš, ali si već ponavljač koji je otišao da meša malter.
- Vidim sakrio si se tu iza stuba, ali viri ti stomačina, pa rekoh da ti skrenem pažnju.
- Heh, ćao, ovaj, da znaš, baš sam krenuo da te zovem, ovih dana. Nego u gužvi sam nekoj, trci, tako…
- A je l’ da? A imaš li mi broj dušo?
- Imam, naravno.
- Pa koji mi je?
- Šta?
- Kurac sto trčim za tobom! Broj, lepi, broj…
- Pa onaj 69, je l’ da? Stari onaj…
- Pa da, taj, koji je, kako ide?
- Pa ne znam, nemam ga ovde, nov telefon sam uzeo neki, pa nisam prebacio. Aliii… imam kuci, na starom.
- Aha, ali ajde ti ipak zapiši, čisto da ne možes opet da se izvlačiš, bože sačuvaj…
- Pa jao, zar mislis.
- Piši… 069… Daj ja cu da ti ukucam. Klik, klik. Evo, gotovo, tu sam ti izmedju Majde 2 i Maje kurve.
- Ma to Miki uzeo da se glupira, izmenjao imena…
- Ma naravno. Ajde cimni me, da mi ostane broj, pošto ću svakako ja tebe morati da zovem.
- Nemam kredita.
- Pošalji mi besplatnu poruku, ista smo mreža.
- Ovaaj. Ispucao sam sve tri, evo baš malo pre Milanu, treba neke knjige da mi…
- Aha. Haha, jaoo, knjige?! Jao. Jao. Sve se smeje u meni. Dobro, ništa, izdiktiraj mi.
- Od Getea “Faust” i od Dan…
- Broj.
- A, to.
- DA.
- Pa ne znam ga na pamet. Novi broj, ide nekako 6, 9, pa osam, nula… ček…
- MOLIM?! Uh. Dobro, mirno. Imaš u telefonu zapisan. Imaš na plastici od SIM-a.
- Ma ne znam da nadjem u telefonu, novi je bre, smartfon neki, nema ni SIM nego direktno kod njih aktiviran... Ja nisam u suštini ni hteo da uzimam, nego kao navalili, uzmi pa uz…
- Daj ja ću da nadjem.
- Evo, slobodno. KLIK Jao ugasi se. Pa vidiš kakav maler, baš kad… Nego da, baterija, mora da se formira, znaš no, tri puta po 12 sati...
- JEBI SE I JEBI SE! Ma koja sam ja budala... Šta sam je tebi? Nula? Sigurica. Konstanta! Uvek tu? Jebi se! Lunjam za tobom kao matora koka, dok ti čukaš sa strane. A i treba mi tako. Prostor?! Eto ti prostor. NA! Eto ti svet! Skote! Skote...
I izgubi glas. Okrenu se i ode, tako lako.
A voleo sam je.
Optičko pomagalo koje svet čini mnogo lepšim mestom za život menjajući njegovu percepciju iz korena u očima neutralnog posmatrača.
Osim ovog osnovnog tipa, poslednjih godina razvijen je još jedan model istih koji, nažalost, ne čini svet lepšim već baš, bukvalno ružičastijim.
- Pu! Gledaj ovo, opet neki ljomber pokrao komunalno, drpao godinama, silne milione pokupio i nikom ništa, kako bi ja to slatko...
- Ma pusti, to je sigurno neki očajnik, žena mu alava, deca razmažena, u kreditima do guše, i ti bi krao na njegovom mestu da imaš takve krvopije za vratom, veruj mi.
- Krao bi ja i bez krvopija na njegovom mestu, poenta je da je uhvaćen i treba pošteno da odleži svoje... a pazi tek ovo, stoka pijana sleteo s puta, usmrtio ženu i dvoje dece pa pobegao, policija ga potom našla u motelu Ere Ojdanića na ibarskoj magistrali sa dve Moldavke. Svo troje uhapšeni, ubica se brani kako nije ni primetio da je udario nekoga a ove dve tvrde da nisu prostitutke već njegove nevenčane supruge, pa gde mi to živimo brate mili?
- Strašno, al opet, ko zna zašto je to dobro, možda je neko od tih dvoje klinaca bio neki budući Hitler, hehe.
- Aj ne seri, koji ti je jutros jebote... e, a gledaj vamo, neki som posadio blago toksičnu a vrlo narkotičnu biljku ispred zgrade, deca mislila da je bagrem pa brstila i jela. Potom su proglasili nekog blago dementnog čiču iz zgrade za boga vatre i žrtvovali mu trinaest mačaka i kanarinca nakon čega je čiča obučen u nojevo perje spalio i gajbu i sebe. Vatrogasci su dali sve od sebe da ga izvuku ali ovaj nije hteo da izađe dok mu se, prema sopstvenim rečima, "ne izlegu zmajevi".
Pa brate ovo je strašno, radi li ovde iko svoj posao, komunalno, policija, ludnice, ma bilo ko?
- A što, deca ko deca, nek se provedu dok su mladi. A lepo i za tog čiču, nije mala stvar otkriti nešto za šta vredi dati život, jes da ne daješ mnogo u tim godinama al bitno da je od srca.
- Ti si bolestan, stvarno koji ti je kurac danas?
- ... a jebiga, dala mi žena sinoć.
///
- Šta gledaš to? Jebote opet neki pederi, gledaj matori ljudi a nose krzno na ovu vrućinu i još se cmaču i grle, joj kako bi im sad došao tamo da im overim milosnu, čmarina im se ogadila svima da im se ogadila dabogda!
- Brate, to je sabor ravnogorskih veterana.
Ciničan izraz kojim opisujemo neke od najtežih vrsta psihofizičkih najeba. Jer, da se ne lažemo... Sadistički rogonja crvene kože i dlakavih nogu nije baš najpoželjnija osoba za bilo koji vid saradnje. Ako sa njim ortački sadiš tikve, na primer, vlastitim dupetom ćeš da drljačiš njivu.
Dobro, žurku sigurno ume da napravi i zabavno je. Njemu. Za takve žurke mu je i gajba uvek pripremljena. Veoma je topla, toliko da ne možeš bez kreme za opekotine. A koristiće zvanicama i u neke druge svrhe, naročito ako imamo u vidu da će svi osim organizatora biti na pogrešnoj strani kurca. Pa i korbača, lanca, žarača, Kačavende i drugih sado-mazo aksesoara. Osim temperature, ni miomirisi nisu zvanicama po volji; sumpor i dim nisu baš najomiljenije zamene za Ervik.
Jebiga, on je domaćin, njemu lepo i takve žurke pravi svaki dan. E, kad je rođendan, onda mora da se ubaci neki spešl ivent i po neki poklon za slavljenika, red je. A poklon služi za ekstra zabavu, naravno.
Samo se nadaj da taj poklon nećeš biti ti...
- Matori, priča se da si bio na ratištu i da si tamo pošteno okrvavio gaće. Je l' istina?
- Da, pa?
- Pa, ovaj, da nam ispričaš kako je bilo. Svi bi za nešto ratovali, štitili neke nacionalne interese i tako to, pa k'o velim, ti si to proš'o, da vidimo kako to izgleda...
- Nerado pričam o tome, ali 'ajde... Pokupe me u pola noći, strpaju u Pinca, obuku u zeleno i istresu negde Bogu iza tregera. Krenu sa patriotskim govorancijama, kako smo mi povlašćeni što smo tu, svi su na nas ponosni i šta ti ja znam. Tutnu mi pušku u ruke i 'ajd da braniš državu negde u kurcu. A iskreno, to me i bolelo za tu državu koja mi ga utera kad god joj se pruži prilika.
- Ih, sad i ti...
- Deco, deco... Jes' rat fascinantan samo onima koji u njemu nisu učestvovali... Bace me u neku jedinicu, stave pred komandanta pijanog k'o čep, nateže on onu flašu i kaže "Ajde uz onu uzbrdicu, tamo je neprijatelj napravio utvrđenje, pa ožežite. Ako nećete, streljam vas". Mi krenemo i tad počne...
- U, jeeeee...
- Trčimo, a na nas pljušti olovo, krenula i artiljerija. Podrhtava ti zemlja pod nogama, zagluvi te, smrdi na barut i sumpor na sve strane, oči suze, ništa ne vidiš. Samo primetiš da gacaš po krvi drugara, vidiš po neku ruku bez tela, iznutrice, čuješ nekoga kako kuka... Baš kao da smo otišli kod đavola na rođendan. I tad me strefilo. Da ne beše onog mog zemljaka da me odnese nazad do bolnice, tamo bih i kosti ostavio.
- Jes' žurka...
- Marš, majke vam ga balave! Super žurka, a mi svi poklon kurve tom đavolu da se zabavlja!
- Valjda ti se ta država odužila...
- Aha, zahvaljujući njoj se i osećam k'o kurva najviše! Priznali mi invaliditet 19% jer bi sa 20 morali da mi daju penziju! A sad tutanj napolje zajedno sa tim belim miševima što ste ih sa sobom poveli!
- Kakvim belim...
- MORE, ČIBE DOK NISAM DO'VATIO HEKLERA PO VAMA DA OPLETEM ILI ZUBIMA DA VAS POKOLJEM, BANDO IZDAJNIČKA!!!
Bolest koja se razvijala sve intezivnije kako su se sedamdesete bližile. Svog najvećeg maha tek će da uzme, a danak već broji milione. Klice se rasprostranjuju po mračnim i vlažnim medijima, a do evidentnog oboljenja dolazi kada jedinka stigne na prag zrelog doba i stojeći pred ogledalom čvrsto odluči: "Ma jeb'o posao/brak/kravatu/male sise/bicikl, ja ću da vijam svoj san", i time prag trajno napušta.
Quentin Tarantino: Postaje režiser, ne videći drugi način da pije viskija sa blagorodnog tabana Salme Hayek. Ono što takođe tada ne uviđa, jeste da nikada neće pronaći tačku smirenja kakvu udovoljavanje cikličnolikim apetitima, prosto, ne stavlja na raspolaganje. Stoga, ubrzo (ca. 10 min) nakon realizacije sna iz ranog puberteta, apetiti rastu, i iznenada moraju da se jebu deca. Asocijacija filmadžija na to gleda sa dozom skeptičnosti, i on usled nedobijanja dozvole pretvara film u krljačinu sa zombijima. Ne uspevajući više ni kroz filmove da iskali svoj sveukupni bes, pokušava da kupi planinu u Srbiji i nastani je svojim naoružanim sledbenicima, ali lokalni tim za krađu ideja (iako ovom prilikom bez Brege) ga preduhitrava i kupi sav kajmak. Doslovno, sada i kajmak prodaju. Quentin, 14-godišnjak zarobljen u telu moćnog i uticajnog čoveka, počinje da snima Kilbilove ne bi li probudio makar trunku sopstvene arogancije i nemoći u potčinjenim gledaocima, golicajući granicu između uzbuđenja percepcije i neverice u nebulozu. Biva proglašen umetnikom o trošku same egzistencije neverice u nebulozu. Zajedno sa njim, na analni ulaz umetnosti (njeni anali), ulaze i široko slavljeni viski, mrki pogledi, serijali tepih-bombi "Horejšo-izjava" da ne mo'š lopatom da ih razgrneš, propali muzičari, kurve, crne rupe u sećanju nakon Traviate i 4 flaše JD-a i pištolji/sablje/nuklearne bombe unete u facu. U Srbiju stiže i "Coyote's" kahvana gde se gorepomenuto proslavlja, čisto zato što ga je Emil...pardon, Nemanja, zajeb'o za brdo na koje se prvobitno nameračio. Na stranu to što je posle kupio Čile na e-bayu, Andi prosto nisu ono na šta se palio kad je bio mali.
Prateći razvoj simptoma koje sve bolnije proživljava kroz period između "Reservoir dogs" i "Inglorious Bastards", ne ostaje nam drugo, do samo da se pitamo - hoće li jadan poživeti dovoljno, da dočekamo Milku Canić obučenu (isključivo) u lampu iz IKEA-e, specijalizovanu za šutanje podmornica, kako kroz 6 sezona brani titulu hrvačice u kerozinu (i loži se na kasete, lomi USB-ove i CD-ove u svakoj epizodi).
I konačno, je li on najefikasniji agent Zarobljavanja U Pubertetu, ili joj je, na neki hronološki neshvatljiv način, otac...?
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.