
Sredstvo za oralnu higijenu koje izgleda najduže traje kad je pri kraju – od trenutka kad primetite da paste gotovo da nema i kad sebi notirate u glavi „moram sutra da kupim pastu“, pa do trenutka kad tu kupovinu zapravo i realizujete, iz dotične gotovo-za-bacanje tube uspećete da istisnete paste još za deset pranja zuba.
...il' je lud il' zida kucu.
Ko na gradilistu ne poludi,taj nije normalan!
Kad se izgubiš u nekom liku, u principu je to sasvim okej, dok te neko ne snimi. Kada se to desi, onda, bar tako ide u filmovima, pokušavaš da izgledaš manje lud jer se preslišavaš za predstavu. Dramska sekcija, bre! Ko zna, možda budeš izgledao mnogo kulji, sve zavisi od dijaloga, zapravo.
-Ne, moja gospo! To nije u redu, mi ne smemo... Jao, kako da vam kažem...
-Šta to pričaš? Pola sata buncaš u ogledalo?
-Iju! Ma, ništa, ništa, ovaj... Imamo predstavu, ja sam Ser Lanselot.
-Nisam čuo da glumiš. Nego... Mnogo te viđam sa mojom devojkom, da nisam ja kralj Artur u toj predstavi?
-Ne! NE! Ne, naravno da ne.
-Dobro, da ti ne odglumim ja jednu kafansku tabačinu.
____________________________________________________________________
-Sa velikim žaljenjem vas obaveštavam da je naš kralj tragično preminuo. Naravno, intenzivno se traga za počiniocima. Pošto sam ja najbliži rođak, moram preuzeti to teško breme preuzimanja prestola. ŽIVEO NOVI KRALJ!
:ŽIVEO NOVI KRALJ!:
-Ajmo još jednom!
:ŽIVEO NOVI KRALJ!:
-Neeeee čujem vaaaaas!
:ŽIVEO NOVI KRALJ!:
-Ajmo sada samo dame na kraju tron-sobe!
-Živeo novi kralj, a dragi rođače?
-O, Vaša Visosti, nisam vas čuo da ste ušli! Ma, ne, ja to samo spremam predstavu... Da, u Vašu čast, hteo sam da se okušam kao glumac.
-Da, u kadi, dok vrtite zadnjicom u stilu Rikija Martina. Samo da znate, uhvaćene su neke plaćene ubice, upravo ih ispitujemo, ukoliko ste ih planirali u predstavi, moraćete da ih izuzmete. Prijatno.
1. Priznanje kvaliteta sadržaja koji je autor postavio na Vukajliju. Podrazumeva odvajanje nekoliko dodatnih sekundi života za klik na dugme za prijavu ili eventualno unos korisničkog imena i lozinke, radi autorizacije glasanja.
2. Indikator halo efekta, da ne kažem šlihtanja, na činjenicu da je definicija na naslovnoj, odnosno da joj je autor renomirani član.
Viši stupnjevi su: “resetovao sam zaboravljenu lozinku da bih ti dao plus” ili čak “kreirao sam nalog samo da bih ti dao plus”.
-Too, defka kida, ulogovao sam se samo da bih ti dao plus! Pogledajte i moje definicije, evo linkovi.
-Hvala najlepše! I mrš!
Glavno pitanje svake majke, kada nešto zaseremo...
Razocaran uzvik muskarca kada vidi sa kim su ga spojili
na "blind date"
Надобудна тврдња сваког живог мушкарца, да не кажем пичкопаћеника. Наравно, из потпуног незнања будала може изговорити ову реченицу, али шта се заправо крије иза рупе? Не пада вам на памет депилација, јебена чорба и болови у вези са истом, напади депресије, љубави, пижђење, хистерисање, преемотивни испади, кулирање, сламање срца (множина), нокти, косе, шишке, фенирање, шминкање сваког јебеног јутра, детаљи, проклети детаљи и наравно бол бол бол? И коме још може да падне на памет да се сваки дан трси?
Користећи женски унутрашњи монолог, завиримо у свест једне несрећнице на само пола сата. Пакао.
Да зар је већ јутро ма могу још пет минута јеботе немам времена где ми је чарапа брус уф ала жуља ова жица пу мајко што сам на тебе наследила оволике али добро бар сам висока мршава ију на шта ми личи коса па добро није лоше а јебем ти маскару ко је измисли зар је могуће три дана раније а све ти па зар данас где су ми тампони само ми фали да се покида кончић шта би рекла докторка сигурно јој се то пре дешавало смотануша види је као да јој је први пут али не сигурно не би навикли су они на то где ми је телефон јао срце моје зашто ме није звао скотина једна ко зна с којом се ваљао синоћ али боли ме ја знам да он мене воли јао види ову ћурку шта је обукла како могу тако у црно да се облаче како им не досади сваки дан гледати наказу у огледалу а како је лепо јутро где је глупи аутобус ма идем пешке шта је то двадесет минута опуштено али поквариће ми се шишке ма сачекаћу како је ужасно бити матор надам се да ћу ја заувек остати оваква ваздуха бре мајсторе отварај задња како их није блам да вичу као да не знају да ће отворити увек отвори да а шта ако је стварно био с неком уу како лепе очи срце моје да си ми само на један дан мани се лудачо ти си заљубљена али шта фали ако ми се свиђа више њих у исто време све је то нормално ти га волиш воли и он тебе ма немој више размишљати здраво оштроконђо кучко проклета знам да си га са'ватала ономад види каква ти је коса заобиђи ме се нећу више ни да те гледам никад обећавам нећу да размишљам о њему не занима ме што су раскинули ја сам срећна али боли и даље боли боли зашто зашто е повадићу све шта ће ми деца икад бити потребна у животу али син са његовим очима ипак не али деца серу кењају урличу ма мислићу о томе после и сад овај разглаба о боли ме ћоше стилу облачења смарачу проклети како ме само погледао тог дана да да да.
Pomalo apstraktna izjava, možda nejasna širem auditorijumu. Po predanju, njen tvorac je jedan stari, iskusni jebač iz plodnih ravnica Mačve, dok je po nekima on bio ubogi pastir iz bosanskih vrleti prepunih svakojakih opasnosti. Naime, jedan od dvojice navedenih čuvenu rečenicu rekao je svojim mlađahnim i poletnim sinovima, koji su u to vrijeme bili na granici prelaska iz djetinjstva u odrasle momčine, zrele za vruć komad ženskog međunožja. Elem, smisao ove izjave svodi se na to da, koliko god odabrana pripadnica ženskog pola bila zgodna i kvalitetna, ništa ne može da zamijeni komfor i blagodeti manufakture u sopstvenim odajama i da je ponekad bolje kvalitetno omlatiti majmuna, nego se upustiti u polni akt prema kojem je pojedinac indiferentan.
Nema ljepšeg osjećaja od stavljanja u vruće, od ulaženja u vrele i vlažne zidove Njenog Veličanstva, Pičke. Bude i ružnih, mršavih, debelih, bude i bombi, i pristojnih, i kurvi, i studentkinja i čistačica, kuvarica i gazdarica, sve je to za čovjeka, sve se mora probati. A gorepomenutom tvorcu ove paradoksalne izjave ista vjerovatno služi da opravda sebe pred omladinom, ali i samim sobom, jer više NE MOŽE. Ne može, i kraj. Jebiga.
- Vidi ga, đe si ti to poš'o tako nalickan, a?
- Daj stari ne zajebavaj, sat vremena sam pravio frizuru i peglao košulju, još me i ti peglaš sad.
- Opa, al' smo se zadali u sređivanje. Koja je?
- A?
- Ženska, koja je, s kojom ideš da se vidiš?
- Ma ona mala Đurova, znaš je, ide sa mnom u razred, prazna joj kuća noćas, otišli starci na slavu u Gacko, pa me zvala da dođem.
- Ona plava? E moj sine...
- Šta je sad, koji kurac?
- Ništa, ništa, vidjećeš. Ja sam isto tako bio blećina k'o i ti, al' kako sam počeo da jebem, shvatio sam kako je lijepo drkati...
- Aj' stari ne seri, majke ti, idi gledaj Vučića, i nisi za bolje.
Мисао која ти прође кроз главу у моменту кад ти дође да сам себе удавиш брате, јер си хтео да помогнеш некоме и на крају се увалио у невиђена говна. Тешко је бити фин!
Седиш у бусу, а седиште до тебе је празно. Прилази ти нека бакута и пита те да ли је место слободно. И седне она тако са 10 неких кеса са поврћем, воћем и неким срањима што је покупила на пијаци пошто је пре који дан била пензија. И онда те она пита да ли би јој могао рећи само када дође њена станица и објасни ти која је то тачно и да је заборавила наочале па не види ништа. И ти је једва скапираш и ајде обећаш да ћеш да јој кажеш на време. Е ту си га најебо- онда баба почне причу - о њеним унуцима, о некадашњим временима, како је било кад је Тито био жив, бла бла бла како данашње генерације су овакве онакве... И таман устајеш са седишта и објашњаваш бакути да је то њена станица, а и ти ту требаш да изађеш. И пре него што си се снашао, запнеш за ону једну њену кесу и паднеш колико си дуг и широк. А у глави иста јебена мисао -
" Боже зашто? Хтео сам за промену да будем љубазан?! "
------------------------------------
Идеш улицом кући и видиш пијаног човека како посрће улицом. Одједном, човек падне у неку локву. Прилазећи му полако скапираш да је то комшија из зграде, алкос са првог спрата. И ето, буде ти га жао и ајде одлучиш да га поведеш. И приђеш му, ухватиш га под мишку и полако крећете ка згради. Баш у том моменту, кад стижете пред зграду, човек поврати све по теби. А хтео си само да будеш љубазан за промену...
Još jedna stvar koja se savršeno uklapa u idiotski program našeg školovanja (već godinama uspešno proizvodimo intelektualne i fizičke bogalje).
Dakle, kada vaše detence stasa za polazak u školu, i posnosno ponese titulu "Djače Prvače", prvo šta morate uraditi je kupovina adekvatnih učila, zacrtanih po programu ministarstva, koje će vaše mezimče da izučava tokom godine.
Te knjige "za srećan početak", su napravljene tako da dete ništa posebno više ne nauči iz njih, ali da obavezno ( zbog svoje veličine, gabarita i količine) izvrše napad na kičmeni sistem prvaka, koji sve te knjige (OBAVEZNO) mora da tegli u samaru na ledjima, koji je obično teži od njega!!!
Kada sam pre oko godinu dana sproveo eksperiment, koji je za cilj imao da pokaže koliko teži prvačka torba mog malog komšije Alekse, ostao sam zapanjen...Vodeći se onom "triput meri-jednom seci" tri puta sam postavljao torbu na vagu- no rezultat je bio neumoljiv.... 13 KG!!!!
I ko je sada ovde lud....to ne znam,ali znam ko je zbunjen.Zbunjeni su roditelji koji za nove knjige bace prosečnu platu (osim sada kada su knjige besplatne, ali kao i sva čuda , i ovo čudo neće izdržati više od tri godine), zbunjena su deca koja se pod teretom "učila od olova" krive kao znak pitanja.
Zbunjen sam i ja jer se pitam ....može li naše školstvo niže da padne nego što je sada, sa torbama punim kamenja i ocenjivanjem u vidu zvezdica i cvetića
P.S
Mislim da sam ovim zaslužio bar neku zvezdicu....ili bar cvetić
Rečenica koja odražava klinačku potrebu da budu svrstani u neku fioku, neku grupu ljudi sa kojom će imati nešto zajedničko, da ih prepoznaju na ulici, jer su obučeni u skladu sa svojom deklaracijom, pa čak i da se dele unutar svojih podela na sitnije grupe, sve misleći da podstiču zajedništvo. Zapravo, potpuno suprotno - produbljuju jaz među svojim vršnjacima koji je i ovako preveliki usled preteranog otuđivanja kraj tv-a i kompjutera. Pokušavaju na ovaj način da izgrade svoj identitet,ali nisu svesni da se stapanjem u masu sličnih svaki identitet gubi,ostaje samo masa. Tada je sve jedno da li je u pitanju punk, rock, pop ili turbo folk kultura, masa je masa i nikada nije dobra za individuu. Svako stariji od 20 godina ko izgovori ovakvu ili sličnu rečenicu treba da poseti psihijatra.
Čudan covek koji uvek stoji na prozoru ili terasi i uvek je tu baš kad vi prođete.Njemu, naravno , uvek smeta muzika ma koliko je glasna.On je taj koji zove policiju zbog vaših žurki i poleva vas kofom prljave vode rano ujutru.
-Komšinice izvinite zbog one vode jutros, stvarno vas nisam video.
-Nema problema komšija, hvala puno, položila sam histologiju, tako da ću da vas pljujem kasnije.
Vrlo perfidan odgovor (keve) na pitanje: "Jel' ima nešto slatko?" . Tog slatkog, naravno, nema.
Ja sam lep decak kad me vide devojke na ulici javljaju mi se traze moj broj telefona smaraju me osobe zenskoga pola gde god da krenem ja sam smeker svetskoga glasa odlicnoga stasa bas sam lep momak adolescent devojke me vole i ja njih volim jer ja sam najlepsi decko na Balkanu ozbiljno ovo definisem jer osetio sam potrebu da kazem ljudima ovo jer svi mi stalno kazu da sam lep i ja zaista mislim da sam lep kad se pogledam u ogledalo odusevim se svaki dan imam izvajano telo kao herkules bavim se manekenstvom dugi niz godina.
Dok ljuljaju se kreveti tidabudibuda
Za ljubitelje RP igara, gadna stvar. Na primer, neki lik ti predloži nešto ultra zajebano, tipa da pođe sa tobom u sred bitke sa demonima, zmajovima, mutiranim ljudima bogomoljkama, iako zna da barata samo aparatom za kafu, a ti treba da sačuvaš i sebe i njega. Pošto ni lud na to sam ne bi pristao, namerno ti je ponuđena samo opcija ''važi se''. Mož' da se koristi kad upadneš u teška govna ili situaciju koju ne možeš nikako da izbegneš. Mora se i gotovo.
-Mala, gasi te repate plavokose i dolazi ovamo. Menjaj papagaju novinu i očisti kera.
-Ali mama, bojim se da priđem tom divljem kondoru, znaš da me je ujeo prošli put!
-Nema ali, ti si kupila tu ptičurinu, ti se o njoj brini. Ti si se igrala sa kerom u blatu, ti ga i peri.
-Ionako nemam drugu opciju u dijalogu...
____________________________________________________________________
-Aragorn, njemu je izgleda dijalog toliko bio zabagovan da za svaki zadatak kaže da.
____________________________________________________________________
-E, prijatelju, heroju Tamriela, spasitelju!
-Kaži, Martine? Šta treba? Mislim da mogu da ubacim poneki zadatak između popravljanja kuće lokalnom đuvegiji, lova na vampire, skupljanja korenja po kanalizaciji, učenja za čarobnjačke ispite, ubijanja nekromanta i roštiljanja sa nekim banditima i minotaurima.
-El bi mog'o sa tobom u bitku, kad ću već postati car? Jeste da sam bio sveštenik pola života, mač sam pipnuo možda dva puta, i to pogrešni, ako me razumeš, ali eto, ide mi se da vodim narod, a i tebi će biti zanimljivije pošto moraš da me održiš živim plus da se boriš sa demonima, uletiš im u leglo i zatvoriš demonsku kapiju? A, šta kažeš?
-(U sebi: %$%&"##$%"#$#!!!!!!!!!) Može.
-E, da... Tražili te neki stražari jer si ukr'o jabuku na trgu. Kažu opirao si se hapšenju, pa treba da te ubiju.
Dokaz da ne ukazujete dovoljno poštovanja nekome ili ga omalovažavate.
Rane devedesete kad smo naivno potrčali da kažemo ne režimu i iskreno plakali za Tomom Zdravkovićem. Romantičarski duh-za kralja i otadžbinu davao nam je vetar u ledja i nadu za bolju budućnost. Toma je umro i lagano su nestajali ideali. Vuk je vozio kamion kod Slobe a prestolonaslednik nije znao srpski. Danas uz ove derikože i secikese ne preostaje ti ništa drugo do da se sam sebi smeješ i lečiš što od batina što od hladnoće lepljenja plakata nastradale bubrege.
Pesme moje. pesme moje...
Dobro oseravanje u 4 ujutro.
Pitanje koje čovek postavi, najčešće sam sebi, nakon što ga zaprepasti i razočara ljudska glupost i nesposobnost.
čitas novine (rubruke velikim slovima):
SRBIJA:
-Tridesetoro ljudi povredjeno u stampedu za besplatnu sadnicu trešnje.Inače, cena jedne sadnice je 150 din...
CRNA HRONIKA:
-Bombom ranio trubače na svadbi.Okrivljeni:"Hteo sam da je bacim na livadu al zakačila za granu, šta ću sad."
SVET:
-U Španiji poginula tri čoveka u tradicionalnoj trci ljudi ispred bikova po ulicama grada...
DžET SET:
-"Šmrko sam pepeo svog pokojnog oca"
-"Jebala sam se na sred glavne ulice i snimile su me kamere-sad mi krivo"
KULTURA:
-Juče izveden performans prilikom koga je motornom testerom presečena krava na pola.Publika oduševljena.Oglasila se i ORKA...
SPORT:
-Fudbaler drugoligaša:"Spuštali smo sudiju u bunar, pa šta!?"
Zatvaraš novine, gledaš u plafon:
-Kako smo mi bre na vrhu lanca ishrane nikada mi neće biti jasno?Kako nas do sad nisu prejebali neki jazavci il koale?
Najčešće pitanje koje sami sebi postavljaju stariji ljudi kada se nadju na pragu kuće nesećajući se kako su se tu našli.Dešava se i onima koji nisu daleko od starih,posle konverzacije koja je vodjena kada je čovek krenuo negde ili se vraćao.
-dal sam bio negde pa sam došo,il sam kući pa sam pošo?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.