
Rane devedesete kad smo naivno potrčali da kažemo ne režimu i iskreno plakali za Tomom Zdravkovićem. Romantičarski duh-za kralja i otadžbinu davao nam je vetar u ledja i nadu za bolju budućnost. Toma je umro i lagano su nestajali ideali. Vuk je vozio kamion kod Slobe a prestolonaslednik nije znao srpski. Danas uz ove derikože i secikese ne preostaje ti ništa drugo do da se sam sebi smeješ i lečiš što od batina što od hladnoće lepljenja plakata nastradale bubrege.
Pesme moje. pesme moje...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ko i svaki romantizam, dobar za tužne pesme...
Razocarenje je islo ovim redom SPO,DOS,DS,svako sve vece od prethodnog...Slobo,pola ti je oprosteno.(nisam verovao da cu ovo ikad izgovoriti...ustvari i nisam izgovorio)
"pesma nas je održala". pilsPlus.
iskusno