
Poetski način da naglasimo, kako je neko ostao “sam na vetrometini”.
A:”Batice, je l’ ti gužva na poslu?”
B:“Brate, kako kad. Na primer danas nije bilo ništa posebno, ali sam juče najebao k’o žuti. Šef krenuo da baca seks i da deli zaduženja…svi uhvatiše krivinu, i ja ostadoh sam kao u gori vuk!“
Ok, malo sam priglup i naivan, al' ne baš toliko koliko ti misliš da jesam. Zajebeš me jednom, al posle toga znam za jadac.
- Aj lizni bateriju od 9V!
- :liz: aaaaaaaa, zalepi mi se za jezik!!!
- Aj sad gurni ruku u blender!
- Ma, napaseš mi se jaja, nisam tol'ki kreten baš.
1. Rolne toalet papira ne niču same u WC-u.
2. Prašina pada po mestima gde je nikada ne biste očekivali.
3. Potrošačka korpa je zapravo još skuplja nego što piše u novinama.
4. Keva mozda upada u sobu kad vam je devojka tu, ali za razliku od cimera nikad ne dobije zelju da malo visi s vama.
5. Kreteni iz elektrodistribucije će vam stvarno isključiti struju ako je ne platite mesecima.
6. Kreteni iz telekoma će vam još brze isključiti telefon.
7. Majstori koje ne znate vam naplaćuju duplo više nego oni kod kuće, iako saopštavanje cene svojih usluga počinju sa "ali za tebe..."
8. "Ne mogu da izlazim, sredjujem stan" je skroz validan izgovor za propuštanje izlaska.
9. Keva nije luda što usisava tako često.
10. Ćale ne bi izdrzao sam ni tri dana.
Vapaj osobe koja je dežurni krivac, na koju se ama baš sve svali. Nebitno da li je u pitanju nešto u karakteru te osobe, poslu kojim se bavi ili prosto - karma.
Kako god bilo, ako je došlo dotle da ovo zavapi, odaje zadnji stadijum očaja gde duša trpi krajnje muke nezamislive.
To, ili je u pitanju oženjeni muškarac u očima svoje lepše polovine.
- O, Sotono, prvi među palim anđelima, vladaru Pakla i...
- Skrati, džaba se ulizuješ, nisam danas raspoložen, nema ništa! Jeste da tražim malo poštovanja, al' ti ga pretera! Gukni!
- Pa, ovaj... Imamo reklamaciju na posao i da se tebi obratimo...
- E, dokle više meni?! Dokle ja da budem kriv i odgovoran? A? Pitam ja tebe!
- Ne znam...
- Ne kenjaj mi bar ti kad već ljudi to rade! Kad naprave sranja, pa završe ovde, ja sam im kriv! Kao, ja sam ih nater'o! A mene baš zabole za njih, sve i da 'oću ne mogu da im čučim na ramenu i zvocam! A i tad bi mogli da kažu ne, ali neće, slatko im da prave sranja sve dok im guzica ne padne u moj kotao! A čak ni ja nisam ovo hteo, Ćaletova ideja!
- Znam, ali...
- Ko stvorio Pakao? On! Ko ustanovio pravila za boravak ovde? On! Ko mene ovde postavio i naredio mi to da radim? On! Isti taj koji ih masovno podavi, spali cele gradove i tako to. Ja to ne radim! A oni ga obožavaju, a mene pljuju! Ja sam im kriv što sam živ!
- Pa, u vezi toga... Jednog bacamo na sve moguće muke i ništa! Ni da pisne, povremeno se i smeši... Eno, onaj tamo.
- Uh, vidi se da je zajeban, al' pos'o ne mož' da trpi, ipak ću morati to da rešim... Šta o njemu znamo?
- Iz Srbije je...
- Uh, opet?! Oni samo prave problem. Uh! Kako muke ne funkcionišu na njemu?
- Kaže, preživeo devedesete, ratove, bombardovanja i krize, sve njihove političare, jebavao se ceo život sa njihovom birokratijom...
- Jao, jeste! To ni ja nisam mogao da izmislim! Da l' je taj što im birokratiju izmislio to i patentirao, pitam se...
- Na kraju se i oženio i žena mu stalno zvocala kako je glup i nesposoban, kako je za sve loše on sam kriv...
- Aha, uzrok otkriven. Previše je kvalifikovan. Ništa. Prijatelju, dođi sedi ovde kraj mene da vidimo šta da ovima drugima radimo.
Vrhunac nezavisnosti. Naprosto vam se jebe za sva dešavanja oko vas, jer na vas nemaju nikakav uticaj. Jedino što možete da osetite je lagano zviždanje levog jajeta, koje vam daje onaj osećaj sigurnosti. Neki to zovu filing. Za mene je to više nešto poput:
-test na trudnoću negativan.
Leto mi je tu negde skoro najomiljenije doba. Skoro jer mi je nekako najomiljeniji onaj prelaz proleće/leto. Znaš ono maj/jun. Pa ne znam dal' da se odlučim za proleće ili leto. Završava se škola, svi ludi, nasmejani. Čak i ona klinka što je sigurno pala godinu je nasmejana, pijana, cepa svoje knjige jer zna da joj neće trebati kao što joj nisu trebale ni u ovoj sezoni. I penzioneri su srećni što vide sve to. Sunce, lepo vreme, nema snega, nema leda, sve procvetalo, zelenilo... Šta, khm khm, Zelenilo?
Prvi put sam je video mnogo pre toga, ali ovog puta sam je pod nerazjašnjenim okolnostima prvi put i probao. Samo sam se probudio sutra oko 19h, znao sam da sam je dimio sinoć ali ničega se ne sećam, pričali su mi drugari posle šta i kako ali ono čega se ne sećam nije si ni desilo sa sigurnošću. Pa pod tim okolnostima znao sam da je moram opet uzeti.
Bila je matura taj dan, i dok su se ti klinci vrzmali oko mene po naselju kao muve bez glave tražeći nešto što je do tada i meni bilo super, alkohol. Ja ih nisam lepo video, neki su mi se javljali na ulici, ja odpozdravljao, iako te male bezglave muve nikako nisam mogao prepoznati. U tom trenutku sam shvatio da oni stariji dosta od mene, pa onda i oni malo stariji od mene nisu ludi od gasova koje ispušta fabrika Galenika pored našeg naselja kako sam tad i mislio nego su ludi od nekih drugih "gasova". Vidim da su ove muve bezglave, osmaci i osmakinje, i dalje normalni.
Šone : "Brate kako misliš da uđeš na maturu tako u šorcu i papučama?"
Džoni : "Idiote mi smo završili osnovnu pre dve-tri godine."
Šone : "U jbote, znam nego mogli bi smo je ponovo upisati?"
Džoni : "Važi burazeru, u septembru krećemo."
Šone : "Gde krećemo?"
....
Letnji raspust? Pa ovo je samo jedan dan letnjeg raspusta, i to izgleda prvi dan? E pa takav mi je bio svaki dan. Toliko glupih izjava koje nisu smešne, ali zbog količine gluposti postaju smešne. Na moru, na Lidu, u naselju, u kafani, na žurci, sa devojkom, sa drugarima, sa kevom... Svuda zelenilo. "Ima neko pare za tal?" i "Brate aj se vidimo." su bile najčešće rečenice koje sam čuo. Eh kako je svaki dan bio isti makar bio i hiljadu kilometara dalje od mog naselja. Glup, ali toliko glup da je smešno. I ja sam postao glup toliko da je to smešno, i ova definicija je glupa toliko da je smešno. Ali štaš, koktel zelenila i letnjeg raspusta i tako je ispalo. Što si gluplji za sve te je manje briga, i neka glupost može biti smešna. Eto šta mi uradi ta škola, pusti me na raspust i ja postadoh gluplji nego da sam dvaestri godine išao u školu.
Definicija je napisana za takmičenje Pačija škola
Prvi samsungov android, u rozoj, beloj i crnoj boji. Obično je beli bio najpopularniji. Teško govno od telefona, ali vidiš, imao je dobru začkoljicu - ako pritisneš između dva dugmeta - za pojačavanje i smanjivanje, on te sam nazove, a ti se izvučeš iz govana za tili čas. Sjajno.
Pre jedno, 7 godina bila sam mali cvetak, još razdragana, gluplja nego sad, neupućena, vesela.
Pozvao me drugar koji je pre toga urezao na drvo naša imena, ispred moje kuće, i tvrdio da to on nije uradio već njegov zlobni drugar, kojeg nikad nismo upoznali (čitaj: verovatno alter ego). Marinko se zvao, ovaj prvi, ne ego.
Nazvao ti on mene, da izađemo svi napolje, okuplja se staro društvo i čekaju me Kod Zoke. U elementu, ulećem kroz samo par minuta kad ono….nikoga tamo. Sem, Marinka. On je imao gel u kosi, pa svaki put kad ga pitam što to radi kaže mi da mi se popiša mačka na ruke, a on da se ne baci stavi na kosu. Cenila sam humor, ali kad sam videla u celom lokalu, tu jednu jedinu jež frizuru i oči pune uhodačkog sjaja, stala je knedla između grla i srca, a ti se gušiš kao nikad u životu i znaš da sve oko tebe postaje uže, a samo imaš put do jednog… Marinka.
Pamtim taj gel, miris koji ti kaže ovo je lepljivo, a pamtim i paničarku u meni što sam rekla ćao i veoma vidno pritisnula dugme da mi zazvoni telefon i da se ja javim unapred uvežbana, da pre zvona kažem MOLIM MAMA HALO JEL SVE U REDU NIJE DOBRO DOLAZIM. Posle bednog izgovora -Mami je loše i nema nikoga kući. Sačekaj ti njih da dođu, javiću ti se ja, gotovo sam proletela kroz ona vrata i osetila takvu slobodu što može samo da razume neko ko je uhođen od strane jednog Marinka.
Dugo mi ga je bilo žao, ali kad me je čovek saterao u ćošak! Od tad se nikad nije javio.
E moj Marinko, to se tako ne radi.
Лого шлихтара . Небитно дал' си купио чипс, жваку, смоки , говно. .твој ''друг'' , шлихтара , ће увек да ти тражи храну и пратиће те са овом реченицом , а то што те кулира док немаш никакву храну то нема везе..
(Ватрослав је купио чипс и сакрио се у школски веце да га поједе на миру, мислећи да га халапљиви Спасоје неће наћи , узалуд)
-Аааа Ватрославе знам да си ту негде, са ЧИПСОМ, ајдее изађи да поделимо..
-Пусти ме на миру, ти се самном не дружиш никада, сам ћу да поједем мој чипс !
-Ја се с тобом не дружим??? Ма дај бре Ватрославе, па мени је моја мама рекла само с' с тобом да се дружим..
-Ајде ево ти..
.. 3 дана касније..
-Аааа који шабан онај Ватрослав, види га.. (Лупа шљагу јадном Ватрославу ,док га овај гледа својим осветничким очима..Размишљајући '' купићу ја опет чипс сисо смрдљива''..)
Ал' џабе , прича се увек врти у круг..
Ono što obično čujete kada vam neko uputi nemoguć zahtev, za koji i sam zna da ne možete da ispunite. Takvu osobu vaš neuspeh raduje možda i više nego da ste mu pomogli i sa neskrivenom pakošću izgovara ovu rečenicu.
- Matori, mnogo mi se sviđa ona tvoja drugarica. Baš je slatka. Je l' imam neke šanse?
- Ne verujem... Već je u dugoj vezi, maltene pred udaju.
- Joj, baš mi se sviđa... 'Ajde joj ti nekako ubaci u uvo da sam vrlo zainteresovan, pa možda i bude nešto.
- Dobro, probaću, al' se ne nadaj mnogo.
- E, šta bi sa drugaricom? Jesi me preporučio, a?
- Jesam, ispričao sam joj da si dečko na mestu i da ti se baš dopada, na šta je ona rekla da je jako polaskana, ali da nije zainteresovana.
- Eto... Ma, da... Znao sam ja da nema 'leba od tebe!
Narodsko poređenje ultimativne negativne konotacije. Ustvari, sumnjam da bih nešto mnogo pogrešio ako bih izraz iz naslova turio i na pijedestal svih negativnih poređenja jer, reala, 'de ćeš gore od Sotone lično, jebem mu majku stvarno.
Uglavnom korišćena pri opisivanju širokog dijapazona fenomena, senzacija i opažanja koje jedan ljudski primerak može doživeti u domenu praktično-empirijskog iskustva (ja se izvinjavam), naslovna kategorizacija svoju neprejebivost međ’ sličnim ili prividno sličnim floskulama iste primene bazira upravo na svojoj rečci sâm, koja tu stoji, nagađam, kao nedvosmislena potvrda jednog jedinstvenog identiteta Antihrista, a obzirom na činjenicu da pomenuti samo na TV Pink ima oko dvadesetak avatara, uopšte da ne pominjemo koliko poražavajući je broj istih u moderatorskom timu, ovde na Vukajliji.
Princip žigosanja pojava i ljudi etiketom Sâm Đavo®, razume se, varira od jedinke do jedinke, ali pretežno su to realno-opravdane situacije, možda i iz liste onih koje su nam bile usađene u glavu onda kada i nismo bili svesni svoga postanja, da ne kažem, po difoltu. Zdrava logika pod tim svakako nameće i određeni afteršejv straha, kao, uostalom, sasvim prirodne reakcije naroda kojem je Princ Tame kriv za sve&svja.
Bilo kako bilo, i nemojte rimovati na to, srdačan.
Neazbučna i neredosledna lista “đavola” prema piscu ovih redova:
Smrdi k’o sâm Đavo – nužnik WC tipa (kenjara) pri srednjim vratima busa za…pa, nije ni tako bitno; pokisle patike, ostavljene u predsoblju 5 dana na radost izabranice mog srca; Pančevo, u danima bez vetra…
Puši k’o sâm Đavo - JA, u očima moje dominantne polovine, ONA u očima men…evo, evo, stavljam kafu, šta se odma’ dereš?!
Ružna k’o sâm Đavo – jedna violinistkinja u ansamblu mome, Japanka, ne smem da je pogledam, zove se Soto (‘nači, nevera!); Ruška Jakić
Ružan k’o Ruška Jakić – Đavo (ovde pročitati sve sponzorisane članke)
Slano/gorko/kiselo/slatko k’o sâm Đavo – baklava/grejpfrut/mleko, prokislo/ona druga baklava
Boli k’o sâm Đavo – vađenje krajnika, mamu mu jebem, i to bez anestezije, dan-danas kad ga se setim imam trip da ne mogu da gutam (vickasti komentari dozvoljeni; prim.aut.)
Glupo k’o sâm Đavo – eh, ko sad ima vremena za to?
Sprave koje se prodaju kao rasklopljene pa moraš sam da ih sastavljaš. Ali nema veze, pošto te stvari imaju interesantne efekte i uvek možeš da nađeš korist od njih (vidi primer.) Uvek koštaju nešto99 dinara.
kako oterati nepoželjne goste sa vrata
Verovatno vam se mnogo puta desilo da vam na vrata dođe čitač plina i struje, neki jadan lopov, prodavac koji ide od vrata do vrata ili poštar sa računima.
Međutim postoji inovativni mehanizam za teranje ovakvih persona.
Potreban pribor: Testera, selotejp, šrafciger, dva šrafa.
Pribor koji se nalazi u pakovanju: Vrata za pse, čekić, trepereća lampica.
Procedura:
1. Iseći rupu na dnu vrata koja odgovara veličini vrata za pse.
2. Šrafcigerom zašrafiti vrata za pse na dno vrata.
3. Zalepiti trepereću lampicu za špijunku (ako postoji jedna takva, ako ne ugradite je)
4. Pripremiti čekić.
Kako koristiti:
Kad vam dođe nepoželjna osoba, uključite trepereću lampicu. Pažnja neželjene osobe će piti privučena u lampicu (ako je nepoželjna osoba epileptičar, ne morate raditi dalje. Verovatno je već sada ošamućen).
Dok gleda u lampicu, provucite čekić kroz vrata za pse i izlupajte ga po stopalima i neželjena osoba će da pobegne.
Ne može da omane.
Nema "mislio sam", samo ovo. Izraz se koristi isključivo od strane ženske populacije kada nešto, da ne kažem, zajebu. Znate već sve, kada je vaša baba oprala ekran kompa sapunom i vodom pa ste se u narednom periodu osećali kao da stalno igrate minecraft, jer pikseli, jebiga.
- Šta je sa detetom?
- Ništa, šta mu fali?
- Sanja, reci mi.
- Pao je sa veš mašine i tako...udario glavom o držač za peškire i ostao bez uveta jebiga...
- Znači, to žvaće Vučko... Što ga nisi pazila?
- Mislila sam da neće pasti. Otišla sam samo do prodavnice, u šoping i na kafu sa društvom. Ko bi rekao da može da se dogodi ovo?
bezizražajna faca od strane lika
- Ali ljubaviii, ja sam samo mislila...
Seks između Hanibala Lektora i Vojislava Koštunice.
Živana Šaponja Ilić: Gospodine Koštunica. Da li je istina da je bilo seksa između vas i višestruko osuđivanog ludaka Hanibala Lektora?
Vojislav Koštunica: Ako je i bilo nečega, ja o tome nisam obavešten.
Nešto ogromno. Nezamislivo. Kod ljudi sa ovih prostora, gdje većina ima isti mentalni sklop, ovo služi kao fraza za podjebavanje.
Vidi mu glave, k'o plovak za kitove
Doskočica koja omogućava političaru za govornicom da iznova i iznova kenja, i kenja, i kenja. I kad dođe do kraja svoje nesuvisle govorancije, kaže, “… i kao što sam već rekao …” pa onda počne iz početka !
I, poštovane dame i gospođe poslanici, kao što sam već rekao, bla, bla, bla smor, žvak, udav
Blaži oblik nenormalnog ponašanja koji se manifestuje naglim napadima ''inteligencije'' , neumesnim komentarima ili delima!
Nisi sam ili nisi sav svoj, tebi stvarno nešto fali, definitivno si za posmatranje...
Kada vidiš lika koji uporno liže koverat koji ima samolepljivu traku na sebi!
prokomentarišeš ortaku: brate, ovaj definitivno nije sam!
ili...
Kada imaš obavezu da odbaciš mlađu sestru do ortakinje na punoletstvo, a da pritom ni ona sama ne zna put do tamo pa ti na dva metra od semafora kaže:
''Sad se ovde prestrojiš skooooooooz desno!!!''
ti: Sad si našla da mi kažeš da se prestrojim!!! Beš mi sve ako si ti sama u toj tvojoj glavi!
Razlog zbog kojeg zauzet momak, vjeran svojoj ljubi,
odbije komšinicin poziv na kafu.
Jebozovna komšinica : Ćao komšija, si za kafu, sama sam u kući?
Zauzet momak : Ne, hvala, zauzet sam.
Jk : Ali šta fali, pa zovem te na kafu samo ?!
Zm : Ma znam, ali nije kurcu vjerovati.
Jk : Ma marš kretenčino jedna!!! (u sebi : pojebaću se sa tobom kad-tad! )
Oni delovi odeće ili obuće koje bi i same bilo sramota da ih iznesemo napolje, makar to bilo u plastičnoj kesi ka kontejneru, pa ih nosamo za vreme najprljavijih kućnih poslova.
Roditelj: Sine, gde ti je ona dukserica što ti je baka Staka kupila?
Sin: Što?
Roditelj: Pa mogao si je večeras u grad...
Sin: Ma gde bre nju, ona mi je za po kući.
Roditelj: Ali, baš fina dukse...
Sin: Da, da, lepa roze sa napisanim "Ja sam glavni u selu". Ma gde ću, bre, s njom? Treba da me napusti na pola puta i vrati se sama kući od blama.
- Mama i tata su me odveli na selo kod bake. Igrala sam se sa životinjama i pomagala sam baki oko poslova. Upoznala sam Maju, ćerku bakine komšinice. Igrala sam se sa njom celo leto. Super sam se provela i jedva čekam da dođem opet.
- Otišla sam sa mamom i tatom na more. Tata me je naučio da plivam. Sakupljala sam kamenčiće i školjke. Jako su lepi i šareni. Poneću ih kući. Čuvaću ih zauvek. Mama mi je kupila narukvicu od školjkica. Jako volim moju mamu. Neću skidati narukvicu.
- Hteli su da me pošalju kod babe na selo. Odbila sam. Tamo je prljavo i smrdi. One svinje su odvratne. A i nemam društva. Samo ona dosada. Valjda se Maja zove. Otišla sam sa mojima na more. Jes' da će biti smor, ali bolje i to nego selendra.
- Naterali su me da idem na more. Mrzim ih. Bolje mi je da sam ostala kući. Upoznala sam neke domaće i probala svoje prvo pivo tu, ispred hotela. Ćale me je uhvatio. Zavalio mi je zujku, glava mi je otpadala. Nikad više sa njima.
- Tražila sam kintu za more od mojih. Otkačili su me na ladnjaka. Kaže, para nema. I još su hteli da me pošalju u onu selendru. Odvratno. Pokidala sam narukvicu. Koji će mi moj. I ovako je bila plastično govno. Celo društvo ide samo ja ne. Blam potpuni.
- Ovog leta ostajem kod kuće. Nema se para. Moram da položim onaj ispit, đavo ga odneo. Srela sam onu Maju sa sela. Da je ne prepoznaš. Sredila se, kaže udaje se na leto. Za nekog bogatog matorca koji joj daje sve što poželi. Bole je. Pokušala sam da pronađem onakvu narukvicu sa školjkicama. Nema da se kupi. Koji sam moron bila kad sam je pokidala. Zbog društva. Zbog mode. I sad mi ostaje celo leto da mislim koliki sam kreten.
Deco, ne žurite nigde. Na kraju će vam faliti sve to.
Fantomsko osećanje. Dolazi niotkuda svako veče posle 10h, kad studentskoj mukici dođe iz dupeta u glavu da je prošao još jedan dan bez hvatanja za knjigu. Malo prošara po organizmu, ispijenom od kafa, cigareta, alkohola, monitora i želja za seksom, izazove poneki proliv, mučninu i strepnju da će, ako tako nastavi, okinuti godinu. Prolazi nakon višečasovnog spavanja, i sledećeg dana uopšte ne remeti svakodnevne aktivnosti kao što su igranje igrica, zujanje po gradu, po Vukajliji, Fejsu, varenje, gledanje TV-a... Sve do 22h kada se javi ponovo.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.