
Rečenica kojim upitana osoba odgovara na pitanje da li privodi neku pičetinu u skorije vreme.
"Šta radiš,jel radiš negde?"
"Ne."
"A jel igraš PES sa društvom?"
"Pomalo."
"A jebeš li nešto?"
"Ne, ja nikako."
"A što ne, jebem te nenormalnog?"
"A što, hoće li mi neka reći hvala?"
Naziv za zaklano jagnje.
Sredoje: Ženo, šta je za ručak?
Tankosa: Ono naše što nekad blejaše.
"Siromah postaje siromah tako što se pravi da je bogat, a bogat postaje bogat tako što se pravi da je siromašan."
Stara jevrejska poslovica, koja je vodila mnoge bogate jevreje kroz život. Koristi se i dan danas.
Ono što kažete osobi koja vas vozi a upravo je svoj prolaz kroz crveno prokomentarisala sa: "U jebote, 'ladno sam prošao kroz crveno!"
Poslednja opcija u svađi sa roditeljima, opcija koju koriste kada nemaju argumenata.
A: Mama, idem u grad, čekaju me.
B: Kakav bre grad, jesi li sredio krevet?!
A: Jesam.
B: Pa ti si nemoguć bre, ništa nikad ne radiš!
A: Danas sam pokosio dvorište, nalio baštu i sve što je trebalo, šta oćeš više od mene?!
B: ......... A da te pitam ja, učiš li ti što?!
Ironičan izraz za situaciju u kojoj se nešto isčekuje, ali uzalud.
- Šta radiš?
- Ništa. Čekam Godoa...
- I?
- Samo što nije!
Obično se izgovara posle onog : Kao što naši stari kažu. . .
Mi, deca s’ kraja 20. veka, za pravu zimu znamo samo iz priča naših roditelja, baka, deka i sličnih ..
Obično zamišljamo kao livadu, onu planinsku , malo nakošenu, prekrivenu po-metra dobokim snegom, punu dece koja se, sva zacrvenela i od zime i od sreće i uzbuđenja, neka grudvaju, neka prave Sneska Belica, a neka spustaju niz nju. . . Nešto slično Hajdi (čitaj : a I to je snimano pre 50 godina). . . Toga vise u Srbiji I nema, ima samo na visokim planinama (citaj : a I tamo imaju problema s tim), kako kod nas tako I u svetu. . .
Razgovor dve bake :
Bakuta 1 : Eeeee Miladinka, vidiš ti more kakve su ove ziiiiime danas. . . Mi kad smo bili mali, legneš uveče da spavaš nigde snega, sutra ustaneš odma upadneš u sneg, mo'š se udaviš, Sunce ti žarko ...
Bakuta 2 : Jes' 'vala Dariiiinka, sve tačno sto s' rekla... A sećaš li se možda, onda, ima jedno šezdesetak godina, kad je onomad zatrpalo ceeeelo selo sneg, sam' krovovi vire, ovi naši kukaju, Bog da im dušu prosti, a mi na dupe, pa sa krova, ihahaj do pola njive dođemo...
Bakuta 1 : A jes' 'vala Miladinka, kak'a su to bila vremena...
Ja : E, a jel možete vi malo u sebi da pričate, a ... ? (šmrc)
Teško gujcu pokrenuti, teže nego neku opaku boleštinu preležati, a opet svako nešto hoće, bez mnogo znojenja iste, mnogo i odmah. E, ne'š, kOlega, ne ide to baš tako! U mračnom procepu između tromosti guzice i apetita iste žive nelagoda i strah. Kurva život kad-tad čoveka opiči čamuganskom palijom po čekrli-čelenci, čisto iz kaprica da mu dokaže da baš i nije "najlepše i najpametnije oko mamino, tatin Dejo Savićević, đedov Živojin Mišić (a ne neki od onih črvenih izdajnika šjeme im se zatrlo!), i babin sudija i prešjednik mesne zajednice". Gde je teskoba gorivo, tu su ventil bes i mržnja. A kako lakše se rešiti toga, nego opljuvati na ono što čovek nije, a hteo bi da jeste. Kod Srba je to bar narocki recepat i psihoterapija vascele populacije. Repetiraj šlajmaru k'o da papovkom ciljaš Čampija, zaškilji na ono oko sumnje i prezira da iskalibrišeš snajper i opleti, šta on misli da je tu nešto bolji od tebe! Pu!
Gled'o sam na televizoru neku emisiju, jeb'o majku onaj pravi Ronaldo k'o tovljeno kezme... Nu, nu, biri, biri, dođi Ronaldo, mali Ronaldo, na klip šećerca, oć, oć.
Jebiga, naiđu sjebana vremena svakom, nemoj čoveka osuđivati, pritisak javnosti, kurve, kokaniđa, uostalom šta ti znaš o njemu, ipak je on bio Tito u svoje doba. Prekrsti se, praviću se da nisam čuo, i cuclaj to pivo kad ti je Bog dao.
Šta'e sporno?! Ja kad sam u svoje vreme ganj'o lopte, zvali me Stevo Metak. Ali bio jeben... voleo popiti, male ganjati, pobiti se... a mog'o sam glat u Zvezdi igrati, ljudi me iz Beograda dolazili gledati, pitaj ćaću svog.
Aj ne seri, taj čovek je moj stric, tvoj prvi komšija, koji je studirao u Beogradu, ali si bio nacuclan k'o čep pa si pao na zajebanciju mog budale oca i njegovog kuma da je stric predsednik Crvene Zvezde. A što se tiče talenata, i za asfaltinu Selmu sa Arizone su govorili da će biti nova Brena, a sad za pet evra peva na kurac samostalnih autoprevoznika umesto u mikrofon. Od ljudi i mesta se može pobeći, ali od onog što ti je u krvi niko nije uspeo. Može pivo?
More! E, bila jesen 82-ge, taman pred odlazak u armiju, ček, ili bi posle armije... e, da ga jebem... :rukom briše rosu sa pivske flaše, nateže pivo, dok mu jabučica titra: Čoveče, kraj utakmice za kvalifikaciju u kup SFRJ, s leva pas na mene, primim je na grudi, tap, volej, tap u rašlje. Publika na stadionu u Pelagićevu na noge, tribina od dasaka, hoće daske da se pokidaju, nešto dece spada sa drveća od euforije, druga polovina mi nudi što majke i što tetke samo da im dam dres, devetku, posle meča... e, al' su to vremena bila... :klok, klok, klok: DOBRRRAAA PIVA!... Baš se Ronaldo udeblj'o...
Kada sa jeseni, otac propizdi po kući, jer je došao račun za struju, drva poskupela, a plata kasni 13 godina. Otac izlazi napolje, pripaljuje pljugu i preko ograde se jada komšiji u čijoj kući je identična atmosfera. Obojica se slože da bi menjali sto zima za jedno leto.
Cena taman kol'ko treba da bude, da mušterija bude zadovoljna, prodavac na dobitku, a jedan i drugi oslobođeni stresa zbog kusura.
- Kol'ko ove papuče?
- Okrugli' sto dindži, b'nte.
- E'o, taman mi tol'ko ostalo.
- Ži'bio!
Recenica koju je izgovorila Jelena Karleusa (Znacajno govno), a koja je postala simbol danasnje kulture. Na Vukajliji je modifikovana u verziju "Pisi sta 'oces, samo stavi sto vise slika!"
Ko to nama sudbu kroji? Mislite o tome!
Vranjska slengara za socijalno nezrelog pingvina. Šeprtlju. U svakoj prilici kada je potrebna trunka nonšalantnosti, elegancije i opuštenosti, lik se ukipi, dobije napad panike, znojenje i počne da muca. Nije bitno je li reč o nekom sportu, upoznavanju sa ribama ili ispitu.
Izraz potiče od činjenice da se mlad, mek sir, kada se stavi u slanu vodu iliti presol, stvrdne. Osmoza, jebi ga. Elem, Vranjanci smatraju da se i kurac stvrdne, kad se stavi u slanu vodu...Što nema mnogo logike.
-Ćao, Saveta, ovo je Aca. Acko, kaži 'ćao'!
-Mhmnj!
(Odvlači Acka na stranu) Ajde bre, nemoj da si neurotičar, Savka daje na keca. Šta si se udrvija k'o kur u presolac?
-Dodaj, Coa, ne muzi tu loptu. Dodaj! Eto, dadoše nam gol.
-Samo sam hteo da mhmnj, progiram mhmnj.
-Šta mucaš, be, pičko? Šta si se udrvija k'o kur u presolac? Trebaja sam da vikam babu mi da nam igra zadnjeg veznog.
Izraz nastao zahvaljujuci zvezdi Granda Dusanu Svilaru koji svojim penzionerskim duhom zraci do te mere da se pored njega i starac Foco oseca kao mladic.
A -Aj do mene, pijemo sa ribama pa sa njima u grad, a posle ko zna sta ce biti?
B -A ne ide mi se nesto veceras, sparno je.
A -Sto si svilar?
A -Aj na fucu, posle kod Soneta na rostilj, a onda pijani u grad?
B -Ne da mi se nesto, a i noge me bole.
A -Sto si Svilar?!
Kada se na vrhuncu cenkanja, umesto obaranja cene, ka što nižoj, ona gura u negativnu, odnosno da premet koji je predmet cenkanja, po oceni kupca, prodavac treba da zamota u novčanicu i baci, ne bi li tako našao kupca, jer roba nipošto ne vredi ako se bez nje ne dobije i novac
Sledeći primer čuo na pijaci u Vranju:
Kupac - Šefe pošto košta ovaj polovna pumpa?
Prodavac - Nije polovna, skoro je nova!
Kupac - Da je nova ne ni bila rđava!
* * *
Prodavac - Ti ako nemaš pare i skupo ti ne me maj vidiš da imam rabotu!
Kupac - More ja ću te kupim sa sem tija paškulji, a tuj pumpu zamotaj u stodinarku i vrlji, mož se nadje neka budala da gu uzme!
Kažu da ljudska jedinka ne koristi pun potencijal svog mozga. Koliko ono beše koristimo? Dvadest? Tridest posto? Mnogo je to... Poenta, Krang je lenština.
Međutim, postoje trenutci kada se mozak ritne ili ako ništa bar protegne. Ti specijalni trenutci kada smo sa svemirom na ti produkt su varijabilnih uzročnika od emotivnog naboja generisanog latentnim pogledom na sise do činjenice da ste upravo spavali usisivač. Nastaje oduševljenje, svojevrsna fleška, radost je enormna i tu dolazi do paradoksa.
Dok misliš dvesta na sat i čuješ muziku na struju, tvoje telo se baguje, jer nije trenirano da podnese tu frekvenciju misli. Osećaš fotone koji prolaze kroz zavesu i poglede u tami. Obliva te dve kugle srama i jedna straćatele i da ne bi do kraja izvršio metamorfozu u šiptarski sladoled i završio kod nekog Zordana u Prištini, kosim hicem prekidaš "pospanost".
Sve je normalno. Sve je normalno. Malo previše normalno? I dok ljudska jedinka u ogledalu, sa procentom iskorišćenosti mozga oko par promila, navlači bokserice i sklanja u stranu svoj omiljeni kućni aparat... Nagao osvrt ka šoljici hladne kafe i rešenje za sve gore navedene probleme pretvoren u artikulisan glas sačinjen od esencije svih fizičkih i metafizičkih zakona:
- Što me tako gledaš?
Zadnji adut kod ćaleta kad je već sve prešlo granice mogućeg i nemogućeg po pitanju padanja jednog te istog ispita cirka 13-ti put. Šta više reći, da te profa ne voli, da svi sem tebe prepisuju, da si dobio mesto u prvoj klupi, da nisi mogao da se koncentrišeš jer ti se išlo u klozet.
Zadnji adut je čuvena profesorska misao, koju naravno ni jedan profa nije rekao, nego je to plod studentskih mozgova u nedostatku boljeg.
Jeste, to tako ide, oni što prvi polože naučili samo taj tip zadataka, i usralo ih da on dodje, a bezidejno se nadam da ćale neće pomisliti kako mene za prvih 12. puta ni jednom nije usrao tip zadatka nego uvek neka nova zavrzlama dodje da mi se usere na glavu i odloži sve vanfakultetske aktivnosti do sledećeg roka.
Šta je kukavče? opet si prdno kurcu za uši! Joj, jebem ti nedelju, šta sam ja napravio! Šta sam ti Bože tako zgrešio, pa ja ne znam!
Milorade, pusti dete! Vidiš da se jadan trudi, ne da mu se da položi, misliš da je njemu lako?
Da ćale, lako je derati se, ajde tebe da vidim kako bi položio! Nemam ja sreće ko oni smradovi iz prvih klupa, pa da ih prvi put usere rok! A i rek'o je profesor, oni koji prvi polože, oni najmanje znaju! Mi što padamo po nekoliko puta utvrdimo sve!!
Ma nemoj da te ja utvrdim, pička ti materina, padaš već godinu dana isti ispit, pun mi je više kurac tvojih zajebancija, ako do nove godine ne položiš to, ideš kod ujaka na gradilište, pa tamo objašnjavaj ko najmanje zna!!
Prema narodnom verovanju ništa na svetu ne može da košta toliko , pa makar to bila i kajgana Svetog Petra !
Klinac : Baba , baabbaa , nisu mi kupili Transformersa Bablbija eeeeee !
Baba : Jebo ve bogotac što ne kupiste detetu to čudo , nije valjda sto dukata ? !
Roditelji : Nije ali pet hiljada ,odakle bre za igračku izdrkanu jednu , odakle bre ?
Baba : Pet ' iljada ? Dodji da te vodi baka da ti kupi žele zeku ,šta će ti to čudo , nekad se baba igrala i sa lutke od kukuruza i šta mi ' fali reče to ponosno nameštajući veštačku vilicu ,uzimajući unuka za ruku i polako gegajući se odlazi do prodavnice jer ima i veštački kuk i gipsano koleno .
Moto jediničara i preterano zapuštene dece.
-Pa jebem mu kolevku Lazare, što opet dobi jedinicu, i to iz mikrobiologije jeb'o joj ti mater.
-Ćale, što manje znaš, to bolje. Ćuti, držim se toga, hehe.
-More držaćeš se ti za električnu stolicu, jeb'o te dan kad si progovorio, a rek'o sam lepo Anici da ne pravimo i treće dete, al ona zapela.
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.