
Sočan opis veoma krupne djevojke. Noge duge k'o dva podvora za sijena, u bedrima mase k'o u seljaka bala za krava, a za vaginalni prostor centi su mala mjerna jedinica. Upgrade Razije Mujanović.
Luka: Evo ga Debeli. Ajmo ga izraditi.
Debeli: Vozdra, vispremna momčadijo. Jebe l' se šta i zašto ne?
Samke: Momče, deder mi reci jesi li se opario? Mani šuplje priče.
Debeli: Jesam, Samke, danas plata legla.
Luka: Mog'o bi da odeš do „Kike“. Imaju novu radnicu, Mađarica neka.
Samke: Da, ja sam već bio s njom. Samo reci Kiki da ideš do nje i da smo te mi poslali. Dobićeš popust.
Debeli: Ozbiljno? Pa kakva je? 90-60-90 ili?
Luka: Ma prepička prava, a i iskusna. Ne možeš da omaneš. Kad ti kažemo.
Debeli: E, ako je tako, idem ja do Stoje prvo da sljuštim nekoliko piva, pa onda da je odradim k'o radnik pilane dasku za sećije.
Luka: Taj raduljica! Sretno!
Samke: Haha, hoće se iznenaditi kada ga u sobi dočeka Vlade Divac. Još on ovako nizak, ima da je jebe i liže istovremeno.
Luka: To mu je za onu likušu što mi je nabacio onda na vašaru. Od njih tri, on meni onu bez kutnjaka. Čitavu noć jezik gubi kontrolu k'o Fićo na snijegu.
Mala prodavnica u kraju. Prostorija dva sa dva, u kojoj ima sve, od kiselih krastavčića do kockica za jamb. Jako korisna kad je cimanje ići do Maksija. Inače, poznata i po skupoći, u kojoj limenka Jelena košta k'o kajgana Svetog Petra.
- Nema više. 'Ajmo do Maksija da kupimo.
- Ma jok, ko će se cimati, uzećemo u buvari.
- Ja ću se itekako iscimam, za 200 kinti u Maksiju kupim tri, a u toj tvojoj buvari jedva dve limenke...
Snajka tek u kuću došavši reši da ukućane kiflicama obraduje dok su oni u radu bili u polju. I zamesi testo snajka al budući nevešta još u tome poslu kiflice da narastu nikako ne hteše. Al ona ih ispeče nekako tako skvrčene i ostavi na stoče pred kućom da se lade. Otud išo štrokav moler pa ugledavši kiflice lukavstvo smisli. Reče: snajka pa zašto si ova govanca ostavila ovde da se suše? Kakva govanca, bog s tobom, to su kiflice, doduše be kategorije, odgovori ona. Ma jeste, nije, jeste, nije, oni se tu raspravljaše a svinja to ugledala pa neopaženo ceo pleh izjede. Kad se okrenuše moler i snajka a ono prazan pleh a svinja se kezi pa im kaže bolje da ste to vreme umesto raspravljanja utrošili na određene stvari i namig namig onim brašnjavim očicama belih trepavica a snajka i moler postiđeno pognuše glave, i tu je konac priči.
pouka:
kao i svaki zanat i kiflicogradenije se krade od starijih žena u kujni. Tu pripaši kecelju pa pogled odvoji sve umiljavajući se ah bako bako mili li vam mrav pod pupkom kad se kvasac stavlja reci mi. Samo tako kiflice dobre biće.
Oružije koje mlađa braća i sestra koriste da dobiju ono što žele ili da se izvuku iz neke situacije, čak i za ucenjivanje, iako to što pricaju nije tačno majka im veruje jer su oni njena mala dečica...
Ja: Mali ustaj sa tog kompa odma i idi da kupiš neki sok odma!
Mlađi brat: Necu idi ti što bih ja išao pederu debeli?
Ja: Alo malim nemoj da ti noge polomim idi odmah!
Mlađi brat: Ako ti ne budes išao tužiću te mami da si pijan došao kući
Ja: Nemoj da si pisnuo o tome...( izlazim iz sobe uzimam jaknu i idem do radnje..)
______________________________________________________________________
Ja: Mali ajde daj mi daljinski oću da gledam fudbal, gasi tog sundjer boba
Mlađi brat: Ne pada mi napamet
Ja: Brojim do tri odma da si ustao !
Mlađi brat: Tužiću te mami da si me udario !
Ja: Ali nisam te ni pipno smrdo mali
Mlađi brat: Mamaaaaa, Vuk me je udario i vređa me..
Mama: Marš u svoju sobu kretenu jedan na detetu si našao da se iživljavaš...
(sledi podli osmeh mlađeg brata... i naravno batine malo kasnije)
Izraz koristi osoba koja u trenucima ubijenosti alkoholom ne dozvoljava da bilo ko drugi sedne za njegov auto i odveze ga kući. Napominje da mu je potrebna samo mala pomoć nekolicine ljudi da dođe do auta, a čim se dokopa volana postaje svoj na svome.
Apsolutno zabranjeno voće. Forbidden! Odbij, objekat pod video nadzorom! Ukoliko imaš imalo karaktera, morala i principijalnosti, nećeš je gledati kao seksualni objekat, nego kao ono što ona zaista i jeste - sestra najboljeg ortaka. Ništa više, ništa manje.
Jeste, u početku je mala i slatka, ispali joj mlečni zubići, ima roze mašnicu u kosi, šarenu haljinicu koju joj je majka kupila i crvene sandalice. Ometa vas dok igrate PES, hoće da ide sa vama na basket, plače ako je ne vodite u šetnju, ma i u grad bi da vas prati, čisto iz znatiželje, da vidi šta vi to tamo radite. Sve je to lepo.
Ali ona raste. I razvija se. Bogme, lepo se razvija. I onda ćeš jednog dana, dok ti ortak bude trknuo do prodavnice da kupi kevi prašak za pecivo, ostati sa njom sam u sobi. Naravno, imaćete o čemo da pričate, samo što ćeš uhvatiti sebe da je sve manje gledaš u oči, a sve više u grudi. Ili u dupe, kada se okrene da vam dohvati čokoladu da vas posluži. Unutrašnji šamar! Trgni se! Jebote, ona je sestra tvog najboljeg ortaka. SE-STRA NAJ-BO-LJEG OR-TA-KA! On je i onako ljubomoran na sve muškarce u njenoj blizini, šta ti to treba? Da izgubiš ortaka zbog ove male... Joj, kakvi mala, gledaj kol'ke sis... ALO! Pogled u oči i ne razmišlj... Hmmm, nikad nisam primetio kako lepe zelene oči im... BRE! U čelo! Pogled u čelo i razmišljaj o nečemu neseksi. Baba! I deda! Baba i deda rade u bašti. One stvari! Baba i deda rade u bašti one stvari! To je to! Jes malo bolesno, al' deluje...
Na jedvite jade i uz teške muke izvući, tj. ostvariti nešto. Zahteva upornost terijera, marljivost mrava, strpljenje svetogorskog monaha i satisfakcija je tu, nekada velika, nekada mala, ali bitno je da je za nju moralo da se burgija.
-Kako je bilo na ispitu?
-Ma pola sata me mrcvario, izburgijao sam jedva neku šesticu na kraju.
-Buraz, je l' idemo večeras na splavarenje?
-Ako uspem ćaletu da izburgijam neki dinar, idemo!
Basket koji se vrlo često igra na koševima kojima je konstruktor dao svoj lični pečat. Negde su previsoki, negde preniski, negde je mala tabla ukoliko je uopšte ima al najčešće je problem obruč.
Dvaes minuta smo igrali lep te ne jebo, niko koš da da... Onda prođe neko dete i kaže da je obruč manji od lopte.
Jaka crta srpskog mentaliteta, najkraća verzija skidanja krivice za svaki loš postupak, bliske nam osobe. Pitanje koje potvrđuje krivicu , dramska pauza koja nagoveštava potpuni obrt i prisvojni pridev, najjači argument, koji opravdava okrivljenog i baca svaki tračak sumnje u zapećak, jer je on Vaš, a to u Srbiji nije mala stvar.
Razdaljina između jaj i kurca je ogromna. Iako se tebi čini da je mala.
Kad je nešto do jaja onda je super. A već kad dođe ko kurca, e onda to stvarno ne valja.
-Brate, kako je bilo u kafani sinoć?
- Auuu, do jaja sine. Ne da smo se napili, pevali. Ma super je bilo.
-Care, kako si prošo na ispitu?
-Ma do kurca, ne pitaj. Ona kurva ne da je zavukla pitanja, mamu joj jebem...
Osjecaj koji nastaje nekoliko trenutaka posle zavrsetka uspesnog polaganja ispita kad shvatis da si se ubijao mesec dana da naucis celu knjigu,a na kraju se sve svede na samo tri mala pitanja i tricavih 5-10 minuta izlaganja.
Više se ne proizvodi (eh, kad bi sva mala prestala da se proizvode) ali imalo je neki naročit šmek i bilo ga je zgodno držati i još zgodnije eksirati. A kad dodamo mogućnost pričanja vica... (vidi primer)
Tip i riba pijuckaju malo grbavo i ona vrti pivce držeći ga za 'grbu'. On je pita šta se zamislila a ona mu odgovara da, eto, misli o svom bivšem dečku. ''Pa, misli malo o nama, jbt''. I ona, uz uzdah, zaista poče da misli o aktuelnom dečku (čitaj: poče da vrti pivo držeći flašu za grlić...)
Često nema blage veze sa logikom:
tako muškarac u augmentativu (veliki, pravi muškarac) postaje "muškarčina" što je ženski rod - ta muškarčina.
A cura ili djevojka u deminitivu (mala, mlada, zelena cura) može da pređe i u muški rod: taj curetak, taj djevojčuljak.
Opravdan razlog straha da u Srbiji ne krene trend davanja imena po glavnim gradovima. Postoje osnovane sumnje da je krenulo od izvesne Paris Hilton...
Ali, ruku na srce, mala Budimpešta lako može da promeni ime kad bude imala 18 godina.
- Jesi li čuo da se Karleuša porodila i dobila ćerkicu?
- Je l'? A kako se zove?
- Budimpešta, Varšava, Nikozija... tako nekako...
Stvarnost koja biva menjana usled velikog promila alkohola u krvi.
Vidite duhove (duplo), objekti menjaju veličine (ona mala sad ima veće sise...), tlo se pomera, iako vi stojite, stan odbacuje vaš ključ uporno, i neko vas NONSTOP sapliće pri povratku kući.
Bože pomozi i sačuvaj me demona.
Devojka koja kuca tikete. Kuca sporo. Obavezno se zove Sanja ili Mira ili Goca. Ima dvadeset i nešto godina. Studentkinja iz unutrašnjosti. Nije neka riba, ali bi je jebao, kako to već biva na svim mestima gde su žene retka pojava. Ceo dan je na udaru prekaljenih kladioničara koji su tu po ceo dan. Jedan joj stalno plaća piće, drugi joj govori da ima lepe ručice, treći je pecka lošim forama.
Pošto je danas kladionica ono što je nekada bila kafana, tako je i riba iz kladionice ono što je nekada bila konobarica. Jedini odbrambeni mehanizam koji joj preostaje jeste da prihvati to kao realnost i da bude dobra sa njima. Zato se smeška i klima glavom kad god je nešto cimaju. Sredovečni matori lisci zovu je ''mala''( mala, nađi mi Italijane na ovom tv-u.. mala, aj vidi mi da li je odložen Saute'pton..) Dok kuca tiket lokalnom dziberu, on se podboči na šalter i baca joj dvosmislene komentare tipa: ''Oće li ući moj danas, a, šta misliš, srećo?'', a dva njegova druga se kikoću za stolom. Ona odmahuje rukom u fazonu ''skroz si lud''. Dva raspala adolescenta se lože na nju i žele da saznaju njeno prezime kako bi je pronašli na fejsbuku. Tako je ona godinama u okruženju ljudi koji ništa ne jebu, a hteli bi.
Kad je vidiš negde u gradu ne možeš da veruješ da postoji van kladionice.
Fraza koju izgovori persona koja misli da je uvek u trendu i da ide uvek ukorak sa vremenom... Obično je to neka nafurana mala koja živi od tračeva i sve na svetu mora da prati i zna... Osim gradiva u školi.
- I tako ja gledam emisiju "Moja desna ruka"...
- Šta ti je to?
- Ne znaš šta je to!? Pa ti si skroz out...
Fenomen koji se pojavljuje u celom svetu. Malo čudan razlog zašto ljudi rade ovo jeste da bi se manje čuo zvuk mokraće dok pišaju. Ova pojava se ređe dešava ako nema nikog prisutnog u kući / stanu u kome se vrši mala nužda.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.