
Još jedna varijacija na dobro poznatu situaciju kad se neko 'izleti' pre vremena pa posle dobije po... (nečemu)
- A... nije njegov brat poginuo na početku filma već...
- Idi u pizdu materinu, je l' te neko vuko za jezik! Šta da gledam sad?
Likovi koji pri podizanju slušalice umesto "halo" izgovaraju svoje ime. To su uglavnom kvazi-biznismeni i ostale face u pokušaju.
Nisu baš neka učestala pojava, ali iritiraju u pičku materinu.
- Milane, gde da nosim ove gajbe?
- Sto puta sam ti rekao da me zoveš gazda, na šta ti to liči! Sačekaj, zvoni mi telefon. Milan.
- A Zoran?
- Ko je to?
- Ni rođenog oca više ne preoznajes otkako si otvorio prodvnicu od dva kvadrata.
- Šta je bilo, ćale?
- Hteo sam da te pitam za onu parolu na kasi "Poštovanje svakom, veresija nikom", važi li to i za mene?
- Za sve je isto.
- Jebem ti dan kad svrših u Dragicu!
- Ćale, zauzet sam imam drugu liniju. Milan.
Zaslepljujuća bomba. Njen cilj je da trenutno onesposobi percepciju i motoriku žrtve.
U slengu, fleška je naziv za prdež, koji se spakuje u šaku i potom se laganim potezom baca u pravcu nosa neke osobe.
Z: Idi u pičku materinu, konju jedan, stvarno si svinja! Pih, kako smrdi, k'o da si jeo mrtve Kineze!
V: Hnjo, hnjo, hnjo!
J: Šta je bilo, šta si se raspsovala snajka?
V: Bacio sam joj flešku i sad pizdi! Hnjo, hnjo, hnjo!
J: Hohoho, stvarno si bre krme. Hohoho!
Z: Terajte se obojca u pizdu materinu, moroni!
Svima poznat arhaizam. Opisuje osobu koja je nezahvalna u pičku materinu. Daš joj nešto najpotrebnije a on pogleda kao krava mrtvo tele i odbije u fazonu ''nije taj nego onaj drugi''.
-Otvori poklon Milane.
-Šta je ovo?! Nisam tražio Bamblbija nego Optimusa Prajma!
-Joj jebem ti transformersa da ti jebem! Daš mu kobasicu a njemu kriva!
---------------------------------------------------------------------------------------------------
-Dragi tražila sam krem smeđi bolero a ne kožnu pilotsku.
-Daš cigančetu kobasicu a njemu kriva. Uostalom, bila je na sniženju.
Dakle evo, posle prvog i drugog dela, naiđe i treći, kao što sam se već zavetovao, a i kao što je red.
U prošlom delu sam se zaustavio u trenutku kada su Srbi rešili da Prvi ustanak ipak okončaju oružjem, pošto su nas Rusi ispalili na pregovorima sa Turcima. Naravno, ustanak je okončan pogubno. I sad, nemojte zaboraviti da su ustanički lideri, najpre, i otpočeli sa vojevanjem da bi spasili svoje gilipterske glave, a slično su postupili i sada. Ukratko, sa izuzetkom nekolicine, pobegli su glavom bez obzira- neki u Austriju, neki u Rusiju, a neki u neku treću pizdu lepu materinu. Međutim, ovog puta, poenta će upravo biti na toj šaci jada koja je ostala, rizikujući glavu pred prilično nervoznim Sulejman pašom Skopljakom. Među njima se isticao jedan mladi vojvoda, koji će uskoro postati knez (iliti knjaz), a za koga je stvarno sramota što nema niti jednu poštenu defku, a da nema nekakve veze sa kiselom vodom, ili šprcerom.
Miloš Obrenović
Ono što je uradio Miloš Obrenović, tako je tipično za njega, a tako netipično za Srbe. Dočekao je tursku vojsku u Beogradu i predao se. S obzirom da su šanse da izvuče živu glavu u takvoj situaciji bile 90:10 u korist toga da je neće izvući, može se reći da je ovo bio znatno hrabriji potez, nego da je poput svog kuma Karađorđa i kompanije stao na skelu i zapalio put Beča. No, s obzirom da je bio slatkorečiv (neki bi rekli pizda), Turci su rešili da ga poštede. Naravno, uz izvesne uslove (da sme da napusti Beogradsku tvrđavu samo uz pašinu dozvolu, da guši sve mini-pobune koje bi narod organizovao i slično). No, jednom prilikom, Miloš je iskoristio pašino odsutstvo iz Beograda, izvukao se iz tvrđave koristeći smotanost turske administracije, pobegao u Takovo i pokrenuo Drugi srpski ustanak- za koji često umemo da zaboravimo koliko je značajan- naime, za razliku od Prvog, ovaj je uspeo, pa je, opet, znatno zaboravljeniji. Sad, Miloš nije bio neki vojskovođa- kada bi Turci nagomilali veliku vojsku u nekim mestima, imao bi običaj da se krije kod kuće, pa bi ga žena terala da se vrati u boj. Elem, posle svega tri bitke- na Ljubiću, Dublju i kod Požarevca- Turci su opkolili Srbiju kao i na kraju prvog ustanka. Ali, sada, za razliku od Karađorđa, ista ona pizda koja se predala Turcima i skrivala od bojeva, uradila je nešto nezamislivo. Otišao je kod turskog paše (koji mu je spremao kolac) i dogovorio- mir i autonomiju za Srbe. Ustanak je dakle, okončala diplomatija. Sada su Srbi dobili i svoju narodnu skupštinu, u kojoj su sedele viđene glave izabrane demokratskim putem- Miloš ih je izabrao većinom glasova u dogovoru sa svojom ženom i rođacima (e, sad, što je među prvim odlukama ove skupštine bilo i to da se Karađorđe, koji se vratio da pokrene Treći srpski ustanak, skrati za glavu, posebna je priča). Korak po korak, uz retko puškaranje, Miloš je dobio veću autonomiju, naslednu kneževsku titulu (naravno za sebe), hatišerif kojim se garantuje da se Turci neće mešati u unutrašnje stvari Srbije (naravno, ako im se plaća porez), nezavisnost crkve, pa čak i prvi ustav... Doduše, sam je bio protiv njega. Naime, iako je za druge Miloš bio veliki diplomata, samu Srbiju je tretirao kao svoju livadu, a Srbe kao svoje roblje. No, parlamentarizam je sve više jačao i ustavobranitelji, među kojima i neki Miloševi dojučerašnji prijatelji, uspeli su da ga skinu s vlasti i proteraju u izgnanstvo. Naravno, to im je upamtio, s obzirom da je odmah počeo da programira svoj povratak. Ali, to će pričekati punih 20ak godina.
Naime, Srbi, poneseni trendom jevropskog liberalizma, smenili su i njegovog sina sa vlasti, čim su nanjušili da i ovaj hoće da ih davi, a onda su izabrali Karađorđevog sina, koji je tek imao karakter kišne gliste. I onda dolazimo tu do sledeće scene- Srbi i demokratija (i to baš u kontekstu koji sam linkovao). Iako se poštovao ustav, iako se pazilo da se ne uvredi ni turski paša, ni Jevropa, zemlja je posle 30 godina napredovanja počela da stagnira. Konačno, ista ona skupština koja je oterala Miloša donosi odluku o suicidu iz zasede, tj. da se isti ovaj čovek (sada u godinama dostojnih Metuzalema) vrati na vlast i da mu se daju najšira ovlašćenja. E, sad, znate onaj osećaj kada vam se pruži prilika da se iživljavate nad nekim, bez izgleda da vam taj može uzvratiti. E, tako je Miloš uspeo da pobije svakoga ko mu je došao pod ruku, a za koga je procenio da mu je makar nekad rekao neko slovo iza leđa. To mu je verovatno bila i poslednja želja, jer je naredne godine otegao papke.
Mihailo Obrenović
Zahvaljujući onom spomeniku u centru Beograda, koga zovu konj (pri čemu nije Mihailo konj), mnogi znaju podosta o ovom vladaru- čuli su da je pokupio neke ključeve od Turaka i da su ga koknuli u Topčideru (iako je zapravo reč o Košutnjaku). O čemu se zapravo radi?
Milošev mlađi sin je došao na vlast tako što ga je posrao golub. Naime, Milošev prvorođeni sin- Milan- bio je imenovan za kneza kada su mu taticu poslali u dijasporu, ali je posle nepunih mesec dana otišao kod Sv. Petra na konstultacije, i nije se vratio. Bilo kako bilo, Mihailo je seo na kneževski presto i pokušao da stegne kaiš poput Miloša. Bezuspešno. Uskoro je i sam kupio kartu za skelu i kočije do Beča. Dvadeset godina kasnije, kada se ispodešavalo sve o čemu sam pričao u prvom delu ove defke, Mihailo je mogao mirne glave da se uvali u presto- koji je doduše još uvek bio kneževski i drveni.
I Mihailo je, kao i ćale mu, preferirao diplomatiju, ali je umeo da koristi i silu. Primera radi, kada su Turci ranili (a ne ubili, kako je posle to preuveličano!) srpskog klinca kod Čukur česme, izbio je ustanak u samom Beogradu, pa je pašina vojska počela topovima da bombarduje grad (prvo od šurnaest bombardovanja najbombardovanije prestonice u Jevropi). Mihailo je sve iz Mačve, gde je bio na bleji sa Vukom Karadžićem, dovukao naoružanje i primirio Turke. No, narednih godina, sve se svelo na pregovore. Posle pola decenije, otputovao je u Istanbul i dogovorio: Turci će simbolično predati ključeve svih gradova u Srbiji Srbima, a potom spakovati kofere. U Srbiji najzad više nije bilo Turaka. Ali, ostao je jedan problem: Turci i Srbi su na različitim mestima zamišljali gde se završava Srbija, a gde počinje Turska (konkretno, Srpski bermudski trougao je još uvek bio pod Turcima). Osim toga, ni jedna zemlja nije priznala Srbiju kao nezavisnu državu, niti ju je crtala na mapama izvan Osmanskog carstva. "E, a ko će sada o tome da misli?", reče Mihailo, pripremajući se za slobodno popodne u Košutnjaku sa svojom ljubavnicom i prijateljima.
No o tome šta je bilo posle ovog izleta, u narednom delu.
Studentski dom odmila, mnogi će reći. Ali, zajebali su se. Ovaj žargon proizašao je iz konstantnog odsustva grijanja u domovima. Studeno bude zimi u pičku materinu, što se kaže.
Ako ste se ikad zapitali zašto pojedinci na faksu zajebavaju brucoše, nije iz hira. Hladno im jebote, pa ih lože na proste fore da se ugriju malo.
'Ladno u pičku materinu. 'Ladnije ne može. Samo, niko ne zna kako je ovaj izraz nastao. Mada, možda je bolje živeti u blaženom neznanju.
Ko je lud da pipka šarene zmije?
Najfinija vrsta izraza mrs u p*cku materinu.Mozemo je cuti u raznim prilikama i od raznih ljudi koji se trude da vas na fin nacin oteraju u gore pomenutu sredinu.
Na trafici cica stoji u redu :
- E mali paz' malo....dacete mi plavi ronhil i zurnal jedan..
U teretani :
-Argh..uuuh....e paz' malo vis da radim....uuuh
Trinaesta plata u Srbiji.
- Gde ćemo za novu?
- U pičku materinu! Ako dobijem platu za oktobar možda i kupim koju petardu...
Danas nije lako bit' normalan, a bit' nenormalan je još teže. Najlakši način da postaneš nenormalan i pođeš u pičku materinu je - da počneš da pišeš pjesme.
Vozim ti ja sinoć 2 momka (taksista sam), pretpostavljam da su studenti, šta pretpostavljam, siguran sam, i priča jedan drugome kako je sinoć bio s đevojkom, i ispratio ti on nju kući (da joj uđe vrući). I kako bijaše kasno kad se on vr'ća' kući (oko 4 saat ujutru), veli on "Taman Sunce počelo da izlazi, i śednem ti ja na klupu i napišem ti pjesmu.". Ja dalje nisam moga' da slušam a još je nastavio da laprda. Bi mi milo da znam da nisam sam koji nije normalan, ali me je ovaj baš zajeba'. Realno i očekivano bi bilo da posle rastanka s đevojkom pođeš ili pivo da popiješ, ili kući da ga izdrkaš, ali ne, ovaj lik je naša' na jadnu 'emi'sku da se izdrkava.
Odgovor strastvenog kladioničara na pitanje da li je ikad čuo za bonton.
Kladioničar: E u pičku materinu!!! Opet sam rokn'o na Bristol, nek ide u pizdu materinu jeb'o ga Milvol da ga jeb'o!
Šalteruša: Momak jel može malo tiše i bez psovki, jesi čuo ti za bonton?
Kladioničar: Šta čuo, gledao mala moja! Kad sam ja dobijao pare na Bolton, ti si srala gaće i jela pačja govna...
Ustaljen običaj u seoskim sredinama za zasnivanje bračne zajednice uz pomoć treće osobe. Većini je to i poslednja šansa za nalaženje "srodne duše".
(šapatom sa strane)-Pobratime, mnogo je ružna, gle' kakva je!
-Što šapućeš bre, pričaj glasno, gluva je!
-M'rš u pizdu materinu!
Ne podnosi grisini.
- Šta si ovo kupio?!
- Grisini.
- Sam ti rekla da ne volim Primu!
- More, marš u pičku materinu!
Trenutak u braku kad se žena kurči, dok muž pizdi.
-Ajde Slavko usisivač u ruke i na pos'o!
-E jadnog dana ću da popizdim, i sve oteram u pizdu materinu!
-Molim, rek'o si nešto?
-Ništa, ništa!
Uvijek antiheroji i negativci. Imaju sve mane i hoće da unište svijet. Ne znam šta smo im učinili. Nekima je to čak i zanimljivo a mene je sramota zbog Zorana Lazarevića u Unchartedu..Neki Srbi/Bosanci u igrama su čak i komični (''Oni su slabići, u svakom slučaju'', ''U piČku materinu'', - Niko Belić, ''Mislio sam da ču umreti i otiči u raj čoveče''- Roman Belić.)
GTA IV: Glupo obrađeno: 3 Srbina, 1 Bugarin, 4 Rusa i jedan Musliman. Svi su negativci i antiheroji.
Uncharted 2 Among Thieves : Glavni negativac Srbin, Zoran Lazarević, debeo, rampaliva vol'ki, najveći poroci cigare i alkohol. Voli oružje i nacionalista je.
Splinter Cell Pandora Tommorow (ili Chaos Theory, ne sjećam se) : 3. glavni negativac , bosanski ratni veteran i kriminalac, ima dva lažna imena i upleten je u sve tajne američke operacije. Moćan čovjek al ga je Sem ubio golim rukama u nekoj šumi.
CoD 6: Modern Warfare 2: Rusi. NAMJERNO ruski teroristi da ih ne bi tužili Rusi. Čak ima i misija u kojima bez pravog razloga rešetate nedužne putnike na aerodromu.
CoD 7: Black Ops: E tu su ponekad Rusi direktno negativci a kolju se i talibani. Čak i Rusi ponekad pomažu.
Medal Of Honor 2010: Govno najveće. Kolješ talibane, sličnoga je bilo i u prošlim nastavcima, ali sada ima opcija da budeš taliban pa to ne štima Amerikancima pa ih je majka nekog poginulog vojnika tužila. Jer svako bi se radije pretezao sa Optimus Prajmom neko se kačio sa Majkom™. Nije problem da se stalno kolju Rusi i jadni Muslimani ali kada mogu Ameri, tu nastaje frka. More, šupičku materinu
u ovom slucaju sa Vukajlije.
Tip1: Zurim pa moram.
Tip2: Jooooj sto su poceli da smaraju.
Tip3: Da ostavim malo, nije zdravo.
Tip4: Ahahahah
Tip5: Previse lose raspolozenje.
Tip6: Previse dobro raspolozenje.
Tip7: AaAaAaAaaaaaa!!! Bezi bre u picku materinu!!!
tip1-->primer1...
Primer1: Uleteo sam na Vukajliju na minut, iako ni taj minut nije bio minut slobodnog vremena, odvojio sam da pogledam poneku defku... Moram da bezim ubrzo...
Primer2: Danas je izaslo 105 plagijata, 10 viceva, izvestan broj postera vuvuzela... Boze ima li te?! I ako te ima, znaju li oni za tebe?! E dosta je bilo za danas- Odjava.
Primer3: Vec 4. sat je, gledam definicije koje do sad nisam, od skoro sam na Vukajliji, pa ima sta i da se vidi od pre 2 god... i tako dok ne zaboli glava i dok ne postane svejedno koju sam definiciju procitao, da l' sam dao + ili koji kurac...
Primer4: Zaboleo me stomak, zabolela me glava koliko sam se smejao, napravim pauzu...
Primer5: Ako je lose raspolozenje, dobra je stvar pogledati nesto orginalno, duhovito, zanimljivo(sto se moze naci samo ovde i nigde) sto bi popravilo raspolozenje... Ali ako je raspolozenje previse lose, postoji opasnost da postanem hejter, na dobre definicije cesto dajem minus, moram da se odjavim...
Primer6: Kao sto nije dobro ni previse lose raspolozenje, tako nije dobro ni previse dobro raspolozenje zbog suprotnog efekta.. i jos jedan razlog za odjavu, ostavicu ovo da procitam kad i ne budem bas ovako dobro raspolozen, bolji efekat..
Primer7: Spremam prijemni za bioloski fakultet, ucim biologiju od jutra do sutra, danas sam bas ucio gradivo prve godine(alge, bakterije, lisaje) u glavi mi se vrte sva latinska imena visih i nizih biljaka... Zaludjujem svoj mozak razlicitim bitnim i nebitnim informacijama..
Unutrasnji monolog: "Razmnozavanje moze biti: vegetativno, sporulativno, polno... aaa ne mogu vise, moram da svratim da vidim kako stoje stvari, da li je neko izbacio nesto sto ce da me oporavi... Kako ono bese skrivenosemenice na latinskom Magnoliopyta ili Mangolipyta, ajoj boze, moram da se smirim..(prijava) e da vidimo prva definicija: http://vukajlija.com/rebranding/174992 jahahahah kako je dobro +, ici ce u omiljene hahaha, kako se samo sete neceg ovakvog.. ko li je definisao??? Euglena, zelena.. Euglenophyta... JA NISAM NORMALAN AaAaAaAaaaaaa!!! Bezi bre u picku materinu!!!"
Izraz koji koristimo kada nas citav dan smaraju za nesto, i onda ga vidno iznervirano koristimo misleci " nosite se svi u picku materinu, mene ste nasli da smarate! "
-E sine, je l' bi mogao da mi doneses casu vode?
-Evo, sa' cu!
poslije 5 min..
-E braco, 'ajde molim te, ako mozes da mi skines onaj novi film, znas onaj ljubavni sa Catherine Heigl.
-Au, pa sta me svi drkate!
-'ajde moooooooolim te!
-Jos to, i necu vise nista.
-Vazi, vazi, ljubi te seka.
Malo kasnije
-Sine sta mislis da pomognes malo svom caletu oko kola. Vidis da se mucim ovdje. Je l' bi moglo, a?
-A sto ne bi moglo!!!
U manjim naseljima sinonim za "u pičku materinu pa još pet kilometara levo". Tamo je i Bog zaboravio cipele pa ga smorilo da ode po njih.
A: De ste vi bili jebo vas pas?
B: Našli smo ekstra štelu kod železničke. Ne mogu nas ni satelitom naći.
A: Koje droge vi koristite da uzmem i ja malo?
Tajna tehnologija, koju sve automobilske kompanije pokušavaju da ukradu od naših gradskih vlasti.
-: Kako je zima, u pizdu materinu. Prekini da štediš sad, pali te radijatore!
Dejan: Vrlo rado, ali nema batice. Nulta emisija gasa. Zero. Ništa. Prazno.
Street verzija gutljaja, ono što vas iznervira najviše na svetu kada vam neko zatraži, a naravno, traže vam svi kada iznesete flašu kisele na basket. Jedan "gutalj" iznosi zapreminu od jedno pola flaše, minimum.
:40°C, između dva basketa trkneš po kiselu s limunom i pre nego što popiješ:
Nemke Pacov: U, brate, jel to kisela?! Daj gutalj!
Ja: M'rš u pizdu materinu!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.