Usmerno, sračunato, delovanje u svrhu ostvarenja zacrtanog cilja ili namere.
Izraz potiče od reči tendencija - lat. tendentio, fran. tendance, nem. Tendenz : težnja, želja, cilj, namera, pravac, smer.
Tendencija - lat. tendentiosus, nem. tendentios : koji je se radi s naročitom namerom, sračunat.
Definisao sam jer je izraz prvi na listi najtreženijih nedefinisanih izraza.
Igra sa sličicama koja se igra tako što sličici koja je izeđu dva prsta* udarimo jedan kokavac, cilj igre je da sličica što dalje odleti. Pobednik skuplja sve sličice koje su učestvovale u igri.
*zavisi od stila igrača
Dešavalo se da odem sa 15 sličica u školu a da se vratim sa preko 300. A bilo je i dana kada sa išao sa 500 sličica a vraćao se praznih ruku.
Oduvek sam se pitao koliko koliki baksuz moraš da budeš da bi postao kritičar, a kritikuje se sve i svašta, i muzika i filmovi, i hrana i piće, i politika, i sve, neki i dobijaju pare za to... Cilj je tražiti dlaku u jajetu, pa čak i ako je ne nađete izmislite je.
Džeremi Klarkson (Top Gear): Ovaj auto je najbrži auto na svetu ali motor mu zvuči kao mikser za veverice…
Sajmon Kauel (Američki Idol): Nisi ti to loše otpevala, ali znaš kako je pevala Maraja Keri u tvojim godinama, ako se ja pitam od tebe nikad neće biti zvezda, a usput i da poručim Maraji da joj frizura nije baš najbolja...
Saša Mišić prva 2 dana Paklene kuhinje (druga 2 je pozitivac): Šta ste mi ovo doneli, hladna rolovana mudetina, evo sad sam merio, temperatura joj je 37 stepeni a ona se služi na 40, i vi sebe nazivate kuvarom?
Vukajlijski kritičar: Na jednom mestu nisi stavio zarez, a na jednom mestu nisi stavio veliko slovo, definicija je solidna, ali zbog elementarne nepismenosti -
Nesto sto svi sportisti moraju da nabace tokom svojih treninga kako bi postigli svoj visoki cilj.
Mada uvek mi je bilo dosta cudno ovo za krv , zasto bi neko pespotrebno lio krv.Ni Roki to nije radio iako mu je Miki to rekao.
"You wanna go out in style, go out in one piece. Now, come on, let's get outta here, back to the old gym. Let's get some blood and sweat and tears..."
Neodgovorno, subverzivno i paniku izazivajuće ponašanje koje se sastoji u izmišljanju i smišljenom davanju u verbalni promet nepostojećih događaja sa ciljem uzbunjivanja i sluđivanja nacije. Nastalo iz arhetipskog sloja svesti u kome smo svi deca kojoj je glavni cilj da zajebu drugo dete i da ga naprave budalom. Može imati tragične posledice.
Srbija, prva decenija 21. veka na izdisaju, milicajac zaustavlja vozača u rutinskoj kontroli. Vozač bledi, staje i u panici počinje da kopa po džepovima, kaseti, izvrće štitnike za sunce, po njemu padaju papiri dokumenta omoti od čokoladica karte za fudbalsku utakmicu stvrdnute žvake... Milicajac ga posmatra. Vozač ga gleda užasnutim pogledom, na ivici plača. Milicajac mu pokazuje da spusti prozor. Vozač se ne mrda. Milicajac ponovi kretnju. Vozač spušta prozor a drugu ruku gura u stražnji džep pantalona, sedi na sopstvenoj ruci, dahće od umora. Kroz dopola spušten prozor milicajac gleda iznemoglog čoveka.
Milicajac: - Gospodine, jel vam dobro?
Vozač: - D... dobro... nego...
Milicajac: - Šta?
Vozač (gleda ga kao da se usrao): Nemam olovku... n... ne mogu... da je nađem...
Milicajac: Šta će vam olovka? Jel imate dokumenta?
Vozač (u krajnjem stadijumu rastrojstva): Im... imam... al NEPOTPISANA!!!
Milicajac: To je brate neko pustio buvu, to nema u zakonu. Nego, ajde ti da duvaš, mnogo si mi crven...
(Vozaču pada glava na volan. Zvuk sirene.)
Omiljena krilatica tata Krleta u pozne sate,upućena mojoj malenkosti koja za cilj ima izražavanje zgražanja zbog činjenice da jooooos uvek (već je 12 sati) blejim ispred kompa/tv-a.
Obično propraćena jednim kratkosilaznim c c c kao i pogledom pobesnelog gnua koji osta bez ženke u sred sezone parenja.
Posebna vrsta narodnih umotvorina i narodnog stvaralaštva u kome je cilj što više napumpati priču nepotebnim i fantastičnim elementima.Važno je da ispadne moguće a u isto vreme neverovatno srećno ili vestovito/umešno. Najbolji pripovedači pričaju tako da ih cela kafana čuje i pazi sa nestrpljenjem.
Mladi Mile: Idem da upecam jednog skobalja ili barem 2-3 klema da ima da se jede...
Stari Radoslav iz Vinkovca:Saću ti pričam priču o tome kako sam uvatio 2 skobalja od 8 kila i jednog klema sa dve glave i 4 repa!
Mladi Mile:Pa tu mi pričali i još trojica jučer...
Stari Radoslav:Pa šta..
Mladi Mile:Ali ja vas nikad nisam video da pecate gos'n Rade.
Stari Radoslav:Nije fora da pecaš mali , ih, vidiš ovog tipa pored mene? To ti Steva, on nikad nije bio na reci al priča kao Vuk!
Događaj kome rado prisustvuje masa ljudi i to, gle čuda, kad neko umre. Lokacija – groblje. Povod – smrt. Cilj – ovaj događaj je sam sebi cilj. Masa ljudi se, dakle, uvek rado sjati na promociji hrane; čak im ni smrt „voljenog“ ne može isterati onaj grabljivi pogled iz očiju i zatvoriti balava usta. Na promociji hrane postoji nekoliko ustaljenih, ali neshvatljivih običaja: drže se sveće, narod se krsti, poneko pusti i suzicu-dve iz petnih žila. Ali i to ima svoje zašto: to se oni, u stvari, mole bogu i zahvaljuju mu na raskošnoj trpezi, dok ovi što isteruju suze mora da dugo nisu jeli. Na promociji hrane obavezno je prisutna i grupica ljudi koja bezobzirno odlaže otvaranje promocije, a to su ožalošćeni. Nekome ko sa strane posmatra čitav događaj može se učiniti da su mnogo gladni, pošto ne mogu da prestanu da plaču. Elem, sve se te formalnosti vrlo brzo završe, a ožalošćeni sklone u stranu da bi narod bezbrižno prionuo na konzumaciju. Za one stidljivije tu su i konobari.
A: „Ajde, Milisave, da se pri’vatiš, ništa nisi okusio.“
B: „Ma ne mogu, vere mi, malopre sam jeo.“
A: „Malopre za malopre, ajde sad malo, težak onaj sanduk, sigurno si ogladneo.“
B: „Pa i jesam, nego...“
A: „Ako nećeš podelu, da ti dodam Milkinu gibanicu, vruća, malopre iz rerne izašla, znaš kakva je, prste da poližeš.“
B: „Mog’o bi’, da znaš. (Ham-ham-ham) Dobra! Nego, šta sam hteo da kažem... (mljac, mljac) dečko, otvori mi jedno pivo... i približi mi to pečenje kad si već tu.“
(posle desetak minuta Milisav se sprema da krene)
A: „Gde ćeš, bre? A kolači?“
A neki kažu i sahrana.
Dekorativna ograda ispred kuće koja ima za cilj da pokaže komšijama i prolaznicima da vlasnik ima i dovoljno novca da je kupi i dovoljno ukusa da ne postavlja lavove i labudove.
Iako to domaćin ne primećuje, nosi i subliminalnu poruku da u kući živi ćerka za udaju sa bogatim mirazom.
Kvadrati koje glava porodice mora da izmisli kako bi se nekako rasporedilo mnogobrojno članstvo u oskudnom stanu.
Primarno* matematičke zezalice za klince nižih razreda gde je osnovni cilj ukombinovati brojeve od 1 do 9 u kvadratu dimenzija 3 x 3, tako da zbir u svim horizontalama, vertikalama i dijagonalama bude jednak.
- Tata, nije pošteno, zašto opet deda u sobi kod mene i Džekija?
- Tu je sine on samo privremeno, nema gde drugde, a star je i bolestan, neće on još dugo... mislim, da ostane kod nas... Ajde šta si se smorio, oćemo jednu partiju PES-a?
- Je l' privremeno ko i stric, eno ga na terasi već deset i jače?
* Npr.
--------------------
| -2- | -9- | -4- |
--------------------
| -7- | -5- | -3- |
--------------------
| -6- | -1- | -8- |
--------------------
Ja u školu idem i dobar sam đak - II
Disciplina u kojoj samo ime kaze sta se radi. Odlicna za treniranje boksera ali je prihvacena i u drugim sportovima. KOnopac treba kada se zgazi da krajevi budu u visini vasih kukova. cilj je preskociti sto vise. Postoji mnogo nacina za preskakanje.
1 2 3
4 5 6...
Šut iz blizine, uglavnom penal, koji za razliku od kulovskih šuteva iz sve snage poput Mijatovićeve prečke nema za cilj da se zajedno sa mrežom probiju i tribine stadiona već da se lepo, onako gospodski i bez mnogo utrošene energije postigne gol.
Šaljivo obraćanje majci, mada ona ponekad i ne shvati šalu, što može biti kobno tj. imati suprotan efekat. Ustvari vam je bio cilj da je naterate da PRESTANE da priča, ali može ne samo nastaviti nego i pojačati intenzitet...
M: Juče sam ovu sobu usisala i već danas u njoj samo što cigane ne nalazim, vidim kokice si prosuo, a i vidim mrve neke od hleba, jesam ti rekla da treba u kuhinji da se jede, valjda se možeš za toliko odvojiti od tih govana, isključi to malo neka se odmori, samo dok ti crkne, ja ti drugi kupovati neću, da mi je neko prič'o da ću 'vaku stoku da odgajim...
D: Mati, napusti prostoriju.
M: Ti ćeš da mi kažeš kad ću da napustim, šta ću da napustim, ja sam krepala došla s posla, ti samo tu sediš, dupe ne mrdaš, kako ti ne utrni, još ćeš tako neku bolest izazvati, baš je sinoć bila neka emisija o štetnosti interneta, ima da se zatruješ, vidiš da već ne znaš gde se nalaziš, samo znaš tu ko bilmez da buljiš u to i vid će ti oslabiti, doduše i ne treba ti, zadnji put si knjigu tako kad si jurio komarca po sobi da ga ubiješ, pogledaj šta rade tvoji vršnjaci, Tihomir svako jutro u 5 ustane da ode na pijac da prodaje paradaj'ze, a Slavka i Rade ostanu da SPAVAJU, a ne kod mene obratno, umesto neko da me odmeni, i srce me štreca, videćete svi samo dok jednog dana zaglavim u bolnici, zapamti šta sam ti rekla, zapamti ovaj dan i datum, zapiši negde...
Najveći stupanj učenja napamet. Bjesomučno ispisivanje na papir po sto puta, pamćenje kategorija bez ikakvog razumijevanja ili čak pokušaja razumijevanja. Prođi i odjebi, to je cilj.
Specijalizirano je za predmete za koje Kama Sutra za eunuhe ima više smisla.
- Sine, što ćeš s dijalektologijom?
- Poredati sve promjene na hrpu i započeti sa strojnim učenjem.
- Što je s informatikom?
- Klasika, strojno učenje.
Odeća, karakteristična za veću grupu ljudi, koja je svojim dezenom i bojama prilagođena okolini i u nju se potpuno uklapa. Cilj nošenja takve odeće je da se čovek što bolje utopi u svoju okolinu i ničim ne provocira ostale, dok istovremeno ostaje potpuno otvoren za sve mogućnosti.
- Šta je s Bobom?
- Što?
- Pa nikad do sad nije stajao za šankom, uvek se raspištolji na stolici, a sad stoji i ćuti. Nešto se i pogrbio čudno...
- Sećaš se kad je onomad rešio da ide za Beograd da posmatra kako naši tuku pedere?
- Sećam se, ja mu reko' da će ga prebiti policija, a on tvrdio da će obući maskirnu uniformu...
- E vidiš, budala se dosetio da se maskira tako što je stavio njihov bedž na rever pa ga policija nije dirala do centra.
- I onda?
- Umešao se u gomilu, otpao mu bedž, on se sagne da ga dohvati i...
- I?
- Ništa, još ga posle policija prebila kad se vraćao jer nije imao bedž, zaboravio da ga podigne sa ulice.
Proces koji u našoj zemlji traje dugi niz godina, i ulazi u završnu fazu. Cilj procesa je da se na kraju ne razlikujemo uopšte od naše blisko-istočne sabraće, sa kojom smo počeli da se prisilno orodjujemo pre nešto više od 600 godina.
Istina, još uvek smo beličasti, krstimo se sa tri prsta i jedemo prasetinu, ali sličnosti je ipak mnogo, i sve ih je više..
- Svaki stranac koji dodje u Srbiju a nekada u životu je bio i u Turskoj, ubedjivaće te kako neodoljivo podsećamo na Turke : melos nam je dosta sličan (nije melos glupane, to je turbo-folk, ali objasni..), galamimo kad pričamo, bašte lokala su po ceo dan pune, dernjamo se kada gledamo fudbal, a tvrde i da izgledom donekle podsećamo na njih. Da, i pušimo ko Turci.
- Svako malo pa neko strada u eksploziji bombe koju su podmetnuli pod automobil. U Iraku i tamo dalje na bliskom istoku tako ubijaju premijere i ministre policije, dok su kod nas žrtve kriminalci i glumci, ali ni premijerima više nije sigurno..
- Jezik nam je prepun turcizama (šor, divan, firanga, pendžer, kaldrma)..Postoji anegdota da su jednog starca pitali da li ima turcizama u srpskom jeziku; odgovorio je kratko i jasno - JOK!
- Muzika je posebna priča. Zadrigli seljani ( sejo kalač, bolji primer ne može) i plastificirane dromfulje već dosta dugo obradjuju bliskoistočne hitove, na žalost sa uspehom. Nema više turskih kupatila, ali zato splavovi sa džihad atmosferom niču na svakom koraku - vikend varijanta nafurani šabani sa pištoljima na stolovima, ponašanja i manira sličnih onima koje su imale Balije, i klinke dopičnjaka toliko kratkih da im sise kroz njih ispadaju, nakićenih bižuterijom poput nekadašnjih turskih kaduna, koje uvijaju rukama dok igraju kao trbušne plesačice. Bahata seljana, uz naravno upečatljiv i nezaobilazni prizvuk nadrkanog turskog sela, koji možeš čuti i od karleuše a od skoro i od beogradskog sindikata (ALAL VERA)!
- Prosečna srpska porodica - muž koji kolima divlja po putu i trubi kao i prosečan Turčin, žena koja kod kuće zdušno prati Šeherezadu, i sin koji iza ćoška puši opijate, u nedostatku nargile na improvizovanu kiblu.
Ovim izrazom se određena osoba ubeđuje u nešto što onaj koji izgovara želi po svaku cenu. Ima vremena na pretek, sasvim dovoljno samopouzdanja i što je najbitnije nema šta da izgubi.
Osoba koja koristi ovaj izraz u potpunosti kontroliše određenu situaciju i koristiće sve moguće načine da bi ispunila svoj cilj.
- :zvuk pištaljke, i penal i crveni karton!
- Alo bre, pa jel si ti normalan, za ovo daješ karton?!
- Lakše malo, raziđite se. Ti napusti objekat pa da se igra nastavi.
- Pazi ovog majmuna, pa on misli da se šalimo...
- E zbog tog "majmune" evo i tebi crveni.
- Dečko, pa ti iz Vranića nećeš živ izaći, ja kad ti kažem.
- Momci, možemo ovako celu noć, ja penal da poništim neću, a pipne li me neko, ima da ga sutra pronađem i izrešetam, ne znate sa kim se kačite.
- Ajmo momci igramo, bio je faul baš sam ga lepo cepio, hehe.
.....
- E jel oćeš da me ispratiš na bus?
- Zezaš me? Pa nisam valjda sve ovo radio za džabe?
- Baš si se potrudio, i ovo cveće i sveće po celom stanu i Samardžić u pozadini, ali moram ići.
- Ma daj, bar nešto na brzaka pa ću te odvesti kući mada sam planirao da prespavaš pa da i ujutru bude nešto.
- Vidim da ne odustaješ, ali rekla sam mojima da ću doći...
- Mala, možemo ovako celu noć ali roditelje nećeš videti dok ne budeš jebana.
Često se koristi kod starije populacije a sastoji se u tome da se vrednost prehrambenih ili drugih proizvoda izražava preko ekvivalentne vrednosti hleba. Cilj je da se ukaže značaj ove "osnovne životne namirnice" kao i da se skrene pažnja na nepotrebnost kupovine ili precenjenost nekih artikala.
Deda: " Šta si to kupio? "
Unuk : " Koka kolu. "
Deda: " I, koliko si to plato? "
Unuk: " Stotku."
Deda: " I, bre dete, za te pare si mogao dva hleba da kupiš i još da ti ostane! "
Vreme koje protekne od trenutka kada sednete na prazno mesto u gradskom prevozu pa sve dok se ispred vas ne pojavi trudna baba ratni invalid i zatraži da joj ustupite sedište, bilo direktnim obraćanjem tj. rečima, bilo indirektnim obraćanjem koje se javlja u dva oblika: 1. umirući kašalj jedno 5 cm od vašeg uveta 2. pseći pogled u pravcu drugih putnika koji za cilj ima da inicira hajku na Vas.
Izraz koji se koristi kada ne postoji nijedan drugi argument kojim bi se ostvario cilj. Koristi se da pokaže najprimitivniju razliku dva pola, kao neophodni osnovni i u ovom slučaju jedini kriterijum za stvaranje zajednice. Ti si plus, ja sam minus, zajedno dajemo naizmeničnu struju.
- Vidim vi ste uspešan biznismen?
- Naravno, svi toaleti u Beču se sijaju zahvaljujući meni.
- A recite mi, šta mislite o Ani Karenjini?
- Misliš Ani Kurnjikovoj? Oprostiću ti tu grešku vidim da si ceo život ovde u zatucanom malom srpskom selu. Mala dobro igra tenis i ima slatko dupe.
- A el ste upoznati sa teorijom Milutina Milankovića?
- Taj Milutin nema pojma da igra tenis, ni u teoriji ni u praksi, al zato naš Nole cepa! Nego da batalimo mi ova baljezganja, ti si žensko, ja sam muško i da dižemo šator u nedelju i da pravimo svadbu!
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.