
Predmet ismevanja kod dece. Zapravo ismeva se klinac koji javno prizna da kupuje Kinder jaje samo zbog igračke. A ustvari svi to rade. Jedva čekaju da gurnu čokoladnu masu niz grlo da bi što pre zavireli u tajnovitu unutrašnjost žute kapsule u kojoj se nalazi tako željena igračka.
-Momci večeras u 9 idemo da krademo armaturu za obruč od koša!
-Ko ide?
-Ja, Milan, Sale i Viktor.
-A Dule?
-Ma kakav Dule! Kupuje Kinder jaje samo zbog igračke!
-Ne seri!?
-Keve mi. Juče ga mi pritisli i on prizn'o. Svu čokoladu daje mlađem bratu a igračke uzima sebi.
-Pfff. Kakav debil. Hahahaha.
Kaže se za osobu koja je toliko otporna na alkohol, da je ni najveće brlje ne mogu dotući. Za njih je jetra prošlo svršeno vreme, od nje su se oprostili sa polaskom u srednju školu. Na špiritus se malo stresu, pa sipaju drugi...
Andrija: "Jbt, koliko onaj Miloš može popiti, ono je strašno!"
Milan: "Ma ne znaš ti njega, taj pije od kad je učiteljicu napustio, kad pije gasi rakijom, ujutru kad ustane drmne pešes, da može normalno otići do kafane!"
Autosugestivni udarac čije izvođenje podsjeća na bacanje diska iz mjesta, s tim što je početni položaj ruke nešto niži.
Nesrećnik sa druge strane šamara pravi minimum dvije piruete prije nego li se skljoka na patos.
Okidač za ovakav šamar je rečenica koja dira u osnovne principe i filuje ovaj udarac srdžbom, prezirom i životinjskom silinom i snagom.
:šamar iz koljena:
- I ti MENI da kažeš da je Milan Mladenović narkoman!? Umjetnika koji je samo stimulisao genija u sebi nazivaš narkomanom!? Jebem li ti sunce, Žarko! :cipelarenje:
Eng: creampie. Poslastica (hm!?) koja je unela pometnju u glave mnogih majki.
Majka na roditeljskom : Ne znam odakle vam to da je moj Milan perverznjak i da štipa devojčice. On je zapravo miran dečko sa mnogo hobija, recimo engleski jezik i kulinarstvo... Na primer, juče ga zateknem kako na Guglu pretražuje pojam creampie... Blago njegovoj budućoj ženi!
Izbezumljeno pitanje na nečiju glupoću izvaljenu u momentima kada se ni najmanje nije očekivao takav vid odgovora.
-Jel ti prošao tiket onaj od prekjuče ?
-Ma kurac. Odigram iks na Milan i šupci vode jedan nula do devedesetog minuta mamu im jebem, i na kraju prime gol. Jajare italijanske.
-Šta bre? Je li, ko je tebi diler, vidim super stvar, baš radi, daj malo.
Reakcija naseg tela nastala usled usporenog rada i nedostatka kiseonika. Ali posto dosta ljudi to ne zna vec misli da je to zbog umora dolazi do dosta iskoriscavanja ovog izraza. A da je stvarno zbog umora zasto bi onda svi zevali cim se probude kada su tad najodmorniji???
Primer1:
U kuci roditelji sa malim detetom gledaju film i nekako bi da ga se otarase.
Otac- Sine vidi koliko je sati, zar ne mislis da je vreme da ides u krevet?
Sin- Aliiiii tataaaaaaaa ne spava mi se, ja bih da gledam film sa vama.
Majka- Ovo nije film za tebe odlazi u sobu odmah.
Sin- Molim vaaaaaaaaas jos samo 5 minutaaaaaaaa.
Otac- Dobro ajde ali samo jos 5 minuta.
Sin- Hvala tata(i zeva).
Majka- Aha, zevas, odmah u krevet nemoj ovde da mi zaspis pa posle da te nosimo.
Primer2:
Na nekoj pozorisnoj predstavi.
Zena- Jao kako je samo lepa predstava zar ne gospodine?
Muskarac- (kroz zevanje) Naravno, bas sam odusevljen.
Zena- Kako vas nije sramota da lazete, pa vi zevate to znaci da bi vi radije spavali sada nego gledali ovu pedstavu, vi ste ovde dosli samo da pokupite neku devojku..... Uh prostaku jedan, nemate osecaj za umetnost.
Primer3:
Drugovi u kaficu.
Milan- Konobarice jos jedna tura piva.
Pavle- E meni nemoj.
Milan- Kako sad nemoj? Pa jel castim danas ili ne?
Pavle- (zevajuci) Pa braaaaaaate castis nego vidis da zevam nesto sam pospan ne bih da me nosite kuci.
Milan- Pa to ti je tako jer si sinoc bio celo vece sa onom tvojom.
Pavle- Evo obecavam ti sutra me casti, kada se budem naspvao.
Šta je kod devojaka brus, kod muških je čarapa, u nedostatku džepa, može da posluži za skladištenje i bezbedno čuvanje novca i svih vrednih stvari. Pošto se niko neće usuditi da ti gurne ruku u čarapu, pogotovo ako se "kiselila" koji dan na nozi, jedno je od najbezbednijih mesta za čuvanje kapitala u autobusu.
Andrija: "Brate, bojim se ući u 6-icu, sa stipendijom, bolje taksijem da idemo!"
Milan: "Ma gurni pare u čarapu, bez brige, ako neko i krene ka njima, zapeći će ga oči, ruka će mu se otopiti, pa će brzo da odustane!"
Predstavlja lepšu polovinu, ali po svom izgledu to definitivno nije. Onda se koristi izraz "druga polovina" ili samo "polovina".
Andrija: "Brate, što si došao sam, gde ti je polovina?"
Milan: "Kakva polovina?"
Andrija: "Rekao bi lepša polovina, ali tek onda nećeš znati o kome se radi! Gde ti je devojka?"
Vrhunac upornosti
Laza petlja oko kola vadi sam motor citav dan ali mu ne uspeva
Milan:"Ae Lazo batali to neces ga sam izvuci ni za 100 godina,sacekaj majstora."
Laza: "Idite vi ja ostajem ovde,pa nece vala od mene da bude pametnije kockasto parce metala pa da je jos toliko!"
U trenutku tranzicije državne vlasti i krupnih kadrovskih problema u svim slojevima društva, ponekad se desi da na površinu ispliva neka "bela svetlost u crnom krugu čamotinje".
Živimo u vremenu tuge koja eskalira svakim novim danom i o kojoj se priča onoliko koliko joj druga, bolja i verodostojnija dozvoli. A samo ljudi koji vide jedino sebi slične dok njih niko ne primećuje, podare poneki osmeh; kako sebi, tako i drugom čoveku koji njihov uspeh prihvata kao svoj.
Dok vrh naše zemlje vodi svoju politiku, ne obraćajući pažnju na ono najbolje što imamo, drugi im ljudi dozvole da se ponekad obrate... Njima! Koje niko nikad nije ni primetio. A takvi, neprimećeni, nam najviše radosti i osmeha podare. Onda kada ni najveći optimisti to ne očekuju.
Fudbalska reprezentacija Srbije do 19 godina.
Predrag Rajković
Stefan Čupić
Petar Golubović
Slobodan Urošević
Nikola Antić
Aleksandar Filipović
Miloš Veljković
Sergej Milinković Savić
Dejan Meleg
Marko Pavlovski
Andrija Luković
Mijat Gačinović
Milan Vojvodić
Nemanja Maksimović
Ognjen Ožegović
Uroš Đurđević
Aleksandar Mitrović
Aleksandar Čavrić
Najčešće retorsko pitanje roditelja lenjog deteta.
Mama: "Ceo dan sediš za tim kompjuterom. Ništa nisi učio ceo dan."
Milan: "Ali, mama, nisam ni imao ništa za učenje."
Mama: "Šta li će od tebe da bude?"
Kratak opis stanja pod uticajem psihoaktivnih supstanci. To je jedna od "reči" koja je poput slike, govori 1000 reči.
Milan: De si brate, ša ima?
Čedomir: Ma eo žurim na sednicu, a doneo mi Ćolja-robot neku belu dopčinu vidiš da sam pktš, ima bre da se sgotovim sa Vojislavom sad i da bojkotujemo ove kurčeve deklaracije...
(Prethodni delovi: 1, 2, 3, 4, 5)
Iako mi je neka ideja bila da se ovaj serijal nastavlja sa razmacima od po 2 dana, rekoh sebi, "Prašino, nemoj da ubijaš inspiraciju dok je imaš". Unapred se izvinjavam onima koji vole krateže, a iako sam planirao da ovo bude najduži, verovatno će biti jedan od najkraćih tekstova uopšte.
Elem, u prošlom delu stigoh do trenutka kada je Srbija napokon počela da liči na nekakvu državu. Kralj Petar, u svojim šezdesetim, počeo je da oseća kako nije dorastao državničkim dužnostima, pa je rešio da njegov sin postane princ regent- što će reći, on bi sam ostao kralj, ali bi njegov sin obavljao sve njegove funkcije. Petrov stariji sin, Đorđe, bio je malo čvrknut u glavu, i mada se istoričari ne slažu u kojoj meri, bilo je jasno da on ne može pri čistoj svesti i zdravoj pameti biti kralj. Stoga je Petar odlučio da ga na tronu nasledi njegov mlađi sin, Aleksandar, koji je potom imenovan i za princa regenta. Aleksandar je bio pametan dečko, ali je odmah počeo da pokazuje određene diktatorske osobine- za razliku od njegovog oca koji je svu vlast dao narodu, Aleksandar je ipak više bio za čvrstu ruku. No, to je u početku bilo korisno, jer je jedino takav lider mogao da reši neke stare probleme.
Baš kao što je područje drevne Palestine veoma malo, ali ima mnogo naroda koji bi želeli da je osvoje, tako i na Balkanu postoji područje, opšte svedeno pod naziv Makedonija. Na njega su pre 100 godina polagali pravo Srbi, Bugari i Grci (nije to ništa, danas na dotičnu pravo polažu Bugari, Grci, Albanci i oni što tvrde da su drevni Makedonci, jedino Srbima ništa ne daju). Problem je bio u tome, što je šapu na ovoj zemlji još uvek držala Turska. Stoga, ove tri nacije su rešile da ko braća govno podele Makedoniju, ali i da oslobode od Turaka ceo Balkan do Istanbula. Posle 20 i nešto godina, Srbi su počeli da se pripremaju za svoj omiljeni hobi- rat!
Najave ujedinjenja
Postojala su dva ključna koncepta balkanskih integracija, početkom 20. veka. Prva je bila veoma interesantna i predlagala je formiranje Balkanske federacije, u koju bi ušle Srbija, Crna Gora, Rumunija, Bugarska i Grčka, uz mogućnost širenja na Bosnu i Hrvatsku ako to dozvoli istorija. E, sad, kad su velike sile čule za to, nimalo im se nije svidela ideja o supersili na Balkanu. Zato je prednost počeo da dobija jedan drugi koncept.
Ideja jugoslovenstva nije nastala preko noći, kako danas neki vole da veruju. Pojavila se u izvesnim masonskim krugovima još sredinom 19. veka, a do prvih decenija 20. već je uveliko uzela maha. I u samoj Srbiji nastale su organizacije, poput "Ujedinjenja ili smrti" (rođene iz oficirskih krugova koji su pobili Obrenoviće), na koje ću se vratiti u narednom delu.
Iako su Francuzi, Rusi i Englezi bili spremni da prihvate ovo rešenje- neke zemlje nisu: pre svega Austrijanci, jer je Jugoslavija podrazumevala da se njima samima oduzmu Hrvatska, Slovenija, Bosna i Vojvodina. No o tome kasnije.
Balkanski ratovi
U Srbiji su na mogućnost konačnog oslobodilačkog rata gledali sa simpatijama. Uostalom, već 20 godina se radilo na profesionalizaciji vojske, bilo je krajnje vreme da se i dobije neki rat. Srbija, Grčka, Bugarska i neizbežna Crna Gora su sklopile savez, koji je podrazumevao da ukoliko je jedna od njih napadnuta, to bude tretirano kao napad na sve njih. Sve je bilo tu: sila, volja, saveznici, razlog... ali ne i povod!. Za to su rešili da se postaraju upravo Crnogorci. Kao spornu granicu, ocenili su onu na Skadarskom jezeru. Brže-bolje, izazvan je baš tu incident, posle koga su Crnogorci zahtevali da Turci napuste dotično jezero. Turci su odbili. Izbio je Prvi balkanski rat.
U "odbranu" Crne Gore ušle su preostale tri zemlje: Grčka je Skadarsko jezero branila osvajajući Solun u Egejskoj Makedoniji. Srpska vojska je napredovala kroz Kosovo, potom upala u Staru Srbiju (vardarsku Makedoniju, odnosno, današnju Makedoniju), i bitkama kod Kumanova i Bitolja proterala Turke. Slične rezultate su postigli i Bugari. Srpska i crnogorska vojska su se spojile u delovima Metohije i u Sandžaku. Potom je, simbolično, pobodena srpska zastava u Jadransko more.
Kao i obično na kraju svakog rata, bilo je posla i za diplomate. Pregovore su organizovali Britanci. Kao Amerikanci danas, ispali su arogantna govna, jer su sasvim neplanirano stvorili još jednu državu na Balkanu- Albaniju. Nerado, sve pobednice u ratu su morale da je priznaju, iako su Srbi, Crnogorci i Grci već imali ideju kako da je podele.
Jedna zemlja je odbila da potpiše sporazum- Bugarska. Drage komšije su smatrale kako je srpska taraba ušla duboko u njihovu teritoriju. Tako je izbio Drugi balkanski rat.
Bugarska je napala Srbiju, kojoj su se pridružile Crna Gora, Grčka, a potom, nova članica saveza- Rumunija i- najvećim balkanskim obrtom sudbine- Turska. Za razliku od onog idiotskog rata, koji je vodio Milan Obrenović skoro 30 godina ranije, sada su Bugari bili ti koji su morali od usranih gaća da prave bele zastave.
Nova runda pregovora je organizovana u Bukureštu, a tu su Bugari faktički samo potpisali ono što i drugi godinu dana ranije u Londonu. Novi raspored snaga na Balkanu, međutim, nije se svideo jednoj državi. Pogađate o kome je reč.
Godinu dana, Srbija je bila tek nešto manja od Dušanovog carstva. Naravno, ekonomiji je bilo potrebno izvesno vreme da se oporavi, a novim teritorijama da se integrišu u državu. No, sve je bilo na pljuvometar da odleti u paramparčad. Beograd, glavni grad, bio je rekom udaljen od Austro-Ugarske, koja je počela da gomila trupe na Drini, Savi i Dunavu. Razlog je bio jasan: Srbija je morala ili da nestane, ili da se smanji, jer je za svega 30 godina dostigla gotovo polovinu one veličine, koju je Austro-Ugarska postigla za nekoliko vekova, a pretila je da nastavi da se širi- i to baš na njihove teritorije. Čekao se samo povod. A on je, u p(P)rincipu, uskoro stigao. No o naredne, nadasve uzbudljive 4 godine, u narednom delu.
Niko ne voli da bude namagarčen. Međutim, ako se to čovjeku ipak desi, neće se osjećati toliko posrano ako ga je neko suptilno zajebao. Za vrhunski suptilan zajeb čak ćemo odati priznanje onom ko nam ga je priredio bez obzira na poslijedice, baš kao što teniseri plješću kada im protivnik uputi neodbranjivu loptu. Ali otvoreno zajebavanje je već druga priča! Pošto je plitko uglavnom se odmah otkrije i tad smo u stanju osobi koja se usudila tako da nas zajebava da spomenemo svu porodicu i živu i mrtvu i to ne zato što nas podjebava, već zato što nam pokušava prodati tako jeftin trik. A ako je to otvoreno podjebavanje namjenjeno nekom drugom (a on to ne skonta), umjesto sažaljenja, najčešće osjećamo prezir prema žrtvama ove vrste podjebavanja i pitamo se kako mogu biti toliko glupi da dozvole da ih neko na takav način "radi".
Primjeri otvorenog zajebavanja naroda:
- Milan tarot
- kvizovi na onim manje gledanim kanalima
- predizborna obećanja pojedinih (da ne kažem svih) političara - demagogija
Ima toga na svakom ćošku, moglo bi se do sutra nabrajati, ali ovo su stvari koje su mi prve pale na pamet.
Asocijalan tip. Lik sa kojim na slavi pričaš o prognozi u narednih sedam dana i koliko je šuteva u okvir gola imao Grimzbi.
-Čujem dobio si sina, čestitam!
-Da.
-Jel lep na mamu?
-Da.
-I kako se zove mali kurajber?
-David.
-Au brate, gori si nego komentator sa b92.
-Milan Bošković: Da!
Recenica koju je culo svako dete, makar 10 puta (otprilike je toliko dovoljno da se dopre do detetovog mozga i da proizvede neki efekat).
Upucivale bi nam je osobe koje su nas odgajale i vaspitale.
Obicno bi je culi kad bi napravili neku glupost, te slagali nesto u vezi te gluposti.
Nakon sto bi culi tu recenicu nesto bi se u nama "probudilo" i tada bi shvatili da stvano nije u redu da lazemo.
Verovanje je da oni koji to nisu tad shvatili krenu nekim drugim putem, pocnu se baviti sumnjivim poslovima, a oni najgori slucajevi postaju politicari (cast izuzecima).
Mama: Nego, cujem da si bacao balone pune vode sa balkona na komsinicu Miroslavu?
Dete: Neeeeeee, nisam ja, bacali su Mirko, Milan, Ostoja, Nikola,...
Mama: (prekida ga) Eh, pa ne lazes ti mene, nego SEBE!!!
Dete: (pognutom glavom) A jeste, i ja sam bacao!
Rečenica koju najčešće koriste ljudi koji za sve sto loše urade uvek traže nekog drugog koga će da okrive.
Sedim za kompom u sobi, čujem kako se lomi čaša u kuhinji.
Utrčava ćale i dernja se...
- Glej šta sam uradio zbog tebe!! Sediš tu po ceo dan, moram ja da perem sudove!
- Ćale, brate, ko ti kriv što ne znaš čašu da držiš.
- E mali, ustaj odatle idi peri ono i da skupiš staklo, da ti ne zviznem jednu preko pičke sad!!
____________________________________________
Igra se neka kladionica, deli se tiket sa ortakom, on da predlog da se igra na Milana. Milan gubi i to je jedini par koji nas je oborio...
- Brate, zbog tebe smo pali tiket!
- Sine, pa ti si rekao da igramo Milana, nemo te puknem sad!
- Da, al' si ti mogao da kažeš da ne igramo to, nisi mutav, bekni nekad!!
San nekih otrcanih političara o tome kako da u jednom danu sprovedu ono za sta su Tito i Staljin potrosili godine proterujući ljude na Goli otok ili u Sibir. Često korišćen kao oruđe za skretanje teme.
Voditeljaka: Sta ste vi konkretno uradili dok ste bili ministar?
Vladan Batić: Trebalo je da se desi šesti oktobar...
Voditeljka: Vi ste najgori ambasador kog smo imali u Americi.
Milan St. Protić: Trebalo je da dođe do šestog oktobra.
Ortak čija je gajba uvek ( skoro) prazna, i kod koga se sjate ptice lutalice ( kolege studenti - paraziti), da piju, jedu i spavaju.
Prvi slučaj: Brate, ja izgubio dom, gde ću kud ću nem pojma!
Drugi slučaj: Ćuti, i ja isto, isterao me gazda zbog glasne muzike, ne znam kuću!
Treći slučaj: Ja sam gladan ko stoka, prodade me Milan za 20000!
Četvrti slučaj: EEEjj!!!! Ajmo kod Igora, on je bre domaćin čoek!
Svi: Idemoo...
Posledica prekomernog konzumiranja najpoznatijeg akumulatora otrovnih gasova na ovim prostorima. Pasulja!
Prvomajski uranak. Tri ortaka raspaljuju roštilj, dok njihove lepše polovine navodno traže obližnji izvor, a u stvari beže od dima, jer, zaboga, ne žele da im odmah "skupoceni" mirisi i dezodoransi budu anulirani mirisom gareža. Odsustvo dama jedan od ortaka koristi da bezobzirno prdne.
Milan: - Au, brate Jovo...kol'kog goluba si pustio!
Rale: - Golub?! Pre će biti da je kondor!
Jova: - Ljudi, izvinite, trpim od kad smo krenuli, jedva sam čekao da se ove naše maknu. Juče keva napravila takav suljpa, tri tanjira sam smazao! Eto posledica sada.
: u međuvremenu prdne jače i duže nego prvi put :
Rale: - Bre, tebe bi trebalo zabraniti Ženevskom konvencijom! Ti si smrtonosno oružje!
Milan(namiguje Raletu): - Da se kladimo da je sad i gaće pocepao!
Jova: - Milane, izgubićeš opkladu! Koje gaće!? To ne nosim već par godina, ne isplati mi se!
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.