
Rečenica izgovorena od većine iskompleksiranih idiota. Oni ne znaju zašto je izgovaraju, ali glavni smisao ove rečenice je lečenje njihovih kompleksa.
1 Marko: Danas će u gradu biti 25 stepeni
Idiot: E, kako si glup neće biti 25, nego 26
2 Jova: Miloše, kako si prošao na kraju godine?
Miloš: 5,0
Idiot: E, kako si glup ne kaže se 5,0 nego 5,00 (a dotični 'Idiot' je jedva prošao razred...)
Inspirisan ovim posterom postavljenim tako da ubedi prosečno muško balkansko patrijarhalno stvorenje kako u suštini ništa nije uradio dok se ne priženi i dobije decu, reših da stvari postavim na malo drugačiji način.
Dobro. Istina je da je svim jedinkama u genomu upisano da treba da produže svoju vrstu dok još mogu, a svakako pre nego što odu na reciklažu, i to tako treba da bude. Džabe obrazovanje i posao ako to nećeš uložiti u nešto što će te upotpuniti.
No, postavlja se pitanje: ako je čovek zaista najinteligentnije biće koje postoji, ako jedini od svih vrsta postavlja veoma apstraktna pitanja, i ako jedini funkcioniše tako da ga razum goni na večita istraživanja smisla svog postojanja... da li je zaista činjenica da je njegova suština svedena na puku reprodukciju? Naime, svaka normalna životinja sa muškim reproduktivnim organima ima tu težnju da pronađe pripadnika iste vrste sa ženskim reproduktivnim organima, te da posle seksualnog čina oni imaju mladunčad. To niko ne spori.
Ali je upravo zato pravo pitanje: da li je čovek postao čovek kada to isto uradi, ili se naprosto vratio svojim životinjskim korenima?
Mala matura
Miloš: Marija, zašto nećeš sa mnom na maturu? Ja te volim...
Marija: Odjebi, nakazo! Idem sa Strahinjom, on je muško, ti si dronjak, nakaza i štreberčić!
Nekoliko godina kasnije
Strahinja: Slušaj! Ona je trudna!
Marija: I dete si joj napravio! Majmunčino jedna! Svinjo! Vučemo se pet godina! A ti sad drugu ženiš. Gde ti je čojstvo!?
Glas koji prati sve tvoje ortake
Teča: E, a gde vam je Miloš?
Majka: Ma otišao kod nekog druga Filipa.
Teča: A, znam ga. Taj se drogira.
Majka: MOLIM??? OZBILJNO???
Teča: Ma da. Znam ja tog Veljka.
Majka: Ma ne Veljko bre, FILIP!
Teča: AAA! Pa to onaj što je zakl'o majku na spavanju?
Majka(Vadi telefon): Miloše, gde si? ODMAH DOLAZI KUĆI! NE ZANIMA ME NIKAKV PES!!!
Onaj momenat djetinjstva kad te starija ekipa pusti da se igraš fudbala ili nekog drugog aktuelnog sporta sa njima, i to ne zato što je lopta tvoja, već što si zaista dorastao tome.
-Ae Miloše, dođi, treba nam jedan igrač!
-Ko, jel ja?
-jel ima još neki Miloš ovde?
-Nema...
-Pa šta čekaš, i ovako si bolji 5 puta od ovog debelog Dražena, džaba mu što je starij 5 godina od tebe.
-Evo idem ( neizmjerna količina sreće cirkuliše tvojim tijelom, al ono, ti si sad sa njima, praviš se ko da ti je svejedno)!!!
Vidio sam ga u izlogu kad me je otac poveo u grad da prodamo stoku. Crn k'o novembarska noć, sa sivom trakom okolo i uskim obodom, odmah mi je zapao za oko. Stari, zadovoljan zbog uspješne trgovine, zavuče ruku u džep, izbroji novce i - eto njega na mojoj glavi!
Ja, mlad momčić od osamn'es' ljeta, šaljivdžija, šeretski ga nakrivim na desnu stranu i krenem po sijelima. Pročuo se taj moj šešir međ' curama. I njoj se dopao. Za traku mi đurđevak zadjenula. Te jeseni, zatražih joj ruku od oca. Pristao je - iz dobre sam kuće. Napravismo veliko veselje, gdje se vajni mladoženja, to jes' ja, toliko naliza da su morali šeširom donositi 'ladnu vodu sa izvora kako bi me dozvali. Nije rakija za mene.
Zarati se. Kren'o jedno veče u šumu da potražim zalutalu stoku kad naletih na neke soldate. Sam đavo zna koga su tu čekali u zasjedi, pa osuše po meni, ni krivom ni dužnom. Bježao sam koliko me noge nose. Na šeširu mi puščano zrno napravilo dvije rupe. Puc'o Švabo d' ubije, usta ga jebem! Šta bi bilo da sam ga do ušiju navuk'o? Dugo sam ga nosio tako šupljeg, cijeli rat i par godina posle. Nije se imalo za novi. Malo mi je kisla glava, al' bio čo'ek mlad, ništa mu nije smetalo. Eh...
Prođe i to. Sastaviše se nekolike rodne godine, iskrči se imanje, posija se žito i kukuruz, a ja od miline svako jutro - u obilazak. Samo mi šešir viri iznad usjeva! Umorim se, legnem pod šljivu, nakvirim obod preko obrva da mi sunce ne smeta i zaspim dok se oko mene sinovi igraju. Ljepota božija!
Prođoše godine, postadoh najbolji domaćin u selu. Iškolovah djecu, poženih, unuke stekoh. Sad imam tri šešira - jedan za slave, drugi za svadbe, treći za okokuće. Ne gledaju me više snaše, ispod šešira se bjelasa snježnobijela kosa, nije više ni red. Ako! U šešir berem prezrele trešnje i nosim unucima. Oni mi se obraduju.
Stiže me i bolest. Staračka. Sve ređe izlazim i sve ređe nosim šešir. Spada mi sa ćele. Umrijeh srećan. Djeca su odavno svoji ljudi, a ni nje više nema. Sahraniše me jednog lijepog majskog jutra, sa šeširom u kovčegu, jer sam tako htio. Možda me ona, tamo, ne prepozna bez šešira.
- Tata, ko je ovaj čiko sa šeširom?
- Miloš, sine Miloše, tvoj pradjed. Nosiš njegovo ime. Najbolji čovjek koga sam u životu upoznao.
- A, što ima šešir?
- Nikud bez njega nije išao. Ovakav je bio i dok je bio živ.
- Tata... A, kad ćeš meni da kupiš šešir?
- Kupićeš ga sam, ali tek kad budeš mogao da obuješ njegove cipele. Hajdemo, svijeće su dogorele...
Neprepoznatljiva stvar u odnosu na original, koja je stvorena da bar malo, u najosnovnijim crtama, podseća na ono pravo. To je bleda kopija blede kopije, projektovana da pruži zadovoljstvo nižem sloju društva i, u principu, ima dobru prođu u siromašnim zemljama kao što je naša, jer ja stvarno ne znam kako drukčije da objasnim ko popije 100 miliona litara frutele na godišnjem nivou?
- Miloš Bogunović je svojevremeno bio loša kopija Lea Mesija i bljesnuo je na nekim utakmicama, ali većinom nije mog'o da se sastavi sa fudbalom. Sad u najboljim godinama igra za Novi Pazar. Zato ti, sine, ne zanemaruj taktiku!
- Ok.
-------------------------------------------------------
Slađa: Ajde, momčino, vadi kurčinu!
:ffšštt:
Slađa: Leleee, kakva ti je to loša kopija od kurca?
-------------------------------------------------------
Novinar: Šta mislite o religiji i Bogu?
Z.Ibrahivomić: Bog je moja loša kopija.
Situacija kada ideš gradom i "nalećeš" na prsate plavuše koje te prosto teraju da zastaneš i uživaš u njihovim čarima.
Primer1
Bojan: Daj, buraz, gde si čekamo te pola sata ?
Miloš: Ma, pusti me, naleteo sam na neku blajhanu "muzaru", sifoni do zuba, jebote, jedva sam sebi došao!
Primer2
Profesorica: Dobro, Pedja, koji je razlog zašto kasniš 20 minuta na čas ?
Pedja: Plavi talas, profesorice, plavi talas.
Profesorica: Ahh potpuno te razumem, opravdano kašnjenje, sedi na mesto.
Sinonim za tačnost,kvalitet,brzinu...
2011 godina.
Maretova gajba.
Mare:Jebao sam sinoć Milicu devet puta,ne znam šta mi bi...
Miloš:Brate koja si ti mašina!
2100 godina.
Fudbalski teren.
Robot X100SL br 11: H40 - Ako još jednom pogrešiš ugao dodavanja za čitav jedan stepen i to u kontranapadu bićeš isključen i lično ću se postarati da nijedan model iz tvoje serije više nikada ne učestvuje u ovakvim aktivnostima! Ajde bre, igraš kao čovek.
Prebaciti limit koji ti je bio zacrtan, uglavnom zbog neke vrste podsticaja.
Dati sve od sebe i još malo više kako bi ostvario ono za šta su svi mislili da nisi sposoban, a opet to ne znači da su ti mogućnosti povećane, već da si samo taj put uspeo da odeš iznad njih.
- To Jovane! UDRI! UDRIIIII! AAAAAAAAH!
- Reci a?! Kako Krkobabić jebe?! KAKO A!?
- Au....ali kako? Imaš dvesta godina. Kako još možeš da jebeš?
- E mala, u nas Krkobabića puška je uvek ubojita.
- Lažeš keru matori, ovo je iznad tvojih mogućnosti. Šta si gut'o?
- Vijagru, Kamagru, Cijalis, Red Bul, Burn, Čardžer, dva ekspresa, eksere, Knjaz Miloš remiks i efedrine.
- Jesi ti lud? Čuka može da ti overi.
- Čuka? Ja to nemam. Saće deda da te iscedi kujo jedna.
- Dođi smežurani moj tigre.
- Ček samo da upalim kameru da snimam. Ne veruju mi ovi na šahu da još jebem.
Opravdavajuća sintagma za davanje kakvog-takvog smisla besmislenim, prethodno počinjenim glupostima, koja će imati prihvatljiviji tonalitet u nastavku izlaganja. Propraćeno je nevinim sleganjem ramena i pravljenjem kojekakvog Kalimero izraza lica.
- Mile, pa zašto si opet poslao Mareta u Urgentni, jesi li baš morao?
- Naravno da jesam, ali to je bilo samo par vaspitnih udaraca.
- Vaspitnih?!? Sa Knjaz Miloš staklenom flajkom?
- Pa psovao mi je kanarinca! I ja šta ću, nabodem ga par puta.
------------------------------------------------------------
- Milice, je l' istina to što se priča, da si spavala sa profesorom Radulovićem?
- Pa jesam, zvao me u kabinet i morala sam.
- Kako bre morala, crna Mico? Metuzalem bre!
- Pa rekao mi je da je to za moje dobro. I ja šta ću, naguzim se.
U davna vremena dok je Perun skid'o junf Vesni istovremeno se podsmejavajući Odinu koji je bajdevej bio homoseksualac pošto je redovno drk'o na gluteus Amon Raa, isto furundžije iz područja donjeg toka Plavog Nila, na dnu neba, to jest zemlji, vodila se epska bitka za prevlast nad tim ko ima veći kurac. I tako je sve počelo...
S jedne strane je bila zla sila tame koju je predvodio Kapetan Amerika, a u ekipi su mu bili Hulk, Ajron Men, Robokap, Supermen, Betmen, Spajdermen, Himen, Helboj, Panišer, Dardevil i Nindža kornjače.
Na strani svetlosne pravde ujedinjenja srbskih zemalja stajali su sve junak do junaka Marko Kraljević, Sveti Savo, Petar Petrović Njegoš, Miloš Obilić, Gavrilo Princip, Car Lazar, Duh Stevana Nemanje, Vaslije Ostroški, Radmoir Putnik Prajm, Ratko Mladić, Novak Đoković, Rade Lacković i Boro Drljača.
Poredalo se 12 osovina zla, 12 demona, da napadnu svetu srbsku zemlju Kosovo.
S naše strane stalo 12 junaka neustaršivih nad kojima je lebdio Duh Stevana Nemanje.
Kapetan Amerika - Sravnimo ove Srbe sa zemljom, oću da idem da slavim dan nezavisnosti jebem ti krušnu mrvu đe me poslaše!
Ajron Men - Palim senzore! Krećem sam!
Betmen - Neeeeeee....
Himen - Ajronmeneeeeeeeee....
Supermen - Kakav individualac!
Hulk pojeo nindža kornjače i oće da odgrize helboju nogu dok ga Panišer, Dardevil i Spajdermen sprečavaju. Robokap zaboravio akmulator u Detoritu i našo nekog stojadina i izvadio polovan blek hors od 72 ampera i pokušava nekako da uturi u bulju.
Ovi naši
Petar Petrović Njegoš - Viđu što ide neki limeni ološ od tice!
Sveti Savo - Marko reaguj!
Miloš Obilić - Ma ja ću ga sabljom po trbuu!
Gavrilo Princip :već puca svetleće metke, a ajron men pravi karafeke u vazduhu i izbegava:
Radomir Putnik Prajm - Ne pucaj Gavrilo jebem ti ženo majku!
:Novak pripremio reket:
: Ratko Mladić uključio helt što je ukro od majki Srebernice:
:Rade Lacković i Boro Drljača počeše da puštaju zvukove takve frekvencije da Ajron Menu pregori napajanje za letenje:
Vasilije Ostroški - Sad ga Markane!
:Marko Kraljević manu jednom topuzom: - Rsaaaaaaaaaaaa!!!!
Ajronmen se odbi Đokoviću na slajs i on ga posla ravno pred Kapetana Ameriku!
Car Lazar aplaudira!
Njiovi
Betmen - Esam reko da ne ideš!
Ajron Men -Ovo nie dobro prošlo!
Kapetan Amerika - Stoko jedna neotesana! Kuj reko dideš? Hulk povraćaj kornjače, napadamo!
Spajdermen -Ja sam spreman!
Dardevil - I ja sam!
Panišer - Ko vas jebe!
Helboj - Ajmo da sravnimo tu stoku!
Robokap pogrešno prespojio crnu na crvenu i pregorio!
Himen - Ja imam moćććć!!!!
Jurišom krenuše!
Naši!
Radomir putnik Prajm- U liniju! Polako! Polako! Polako! Sadddddd!
Sveti Savo dignu žezlo prve srpske patrijaršije! Nastade opšti metež! Panišer udari na Miloša Obilića! Ovaj mu zadade smrtni udarac! Helboj odbi ruku Njegošu. Radmir Putnik Prajm Uvati betmena za gumeni kožušak i otrese ga o zemlju! Spajdermen umota Rada Lackovića u svoju mrežu al' ga Boro Drljača ošinu sikirom! Vaslije Ostorški ide kroz masu i hiluje naše. Kapetan Amerika kad je vido žezlo Svetog Save upade na bulju i poče da se povlači! Supermen sa strane već puši kurac Marku Kraljeviću dok ga ovaj udara topuzom od kriptonita! Himen ubi Cara Lazara dok ovaj ne skide maicu i pokaza mu tetovažu Svetog Agatona i Himen se prepade i vrati se u obični oblik! Dardevil obori Novaka Đokovića karate potezom al' ga Gavrilo Princip ubi iz zasede dok ovaj nije gled'o. Tamo sa strane Radomir Putnik Prajm već uzo i siluje Ajronmena šlep štanglom. Nindža kornjače upoznaše pravu dobrotu i odoše da se zamonaše u manastir Visoki Dečani. Hulk ide kroz kamaru i razgrće inaaše i svoje, ote žezlo Svetom Savi, ali ga neka nevidljiva sila povuče gore - bijo je to Duh Svetog Nemanje! Dušmani se prepadoše i pobegoše i njiove tuđinnske zemlje vičući "Idemo po Gandalfa". Već pođe da pada noć! Naši junaci se sabraše! Kosovka devojka priši ruku Njegošu! Rade i Boro zapevaše! Zaori se Kosovom poljem!
Imati ljubavnu vezu sa drugom osobom(uglavnom suprotnog pola).
Drugarica: Čujem da si sad sa Milošem.
Marija: Da, sinoć smo se smuvali na žurci.
Drugarica:Jao super!!!
Drug: Čujem da si sa onom malom Marijom. Dobra pička.
Miloš:Ma brate to je ona istripovala. Nisam ja sa njom. Ja sam na njoj, ispod nje ili eventualno iza nje. To je samo kres kombinacija.
Drug: Do jaja brate!
Izraz koji se koristi u Mostaru, a vjerojatno i u mnogim gradovima da bi se opisalo trenutacno stanje probavnog trakta izazvano nevjerojatno smarackom pricom osobe koja vam se obraca. Sadrzaj price i pricanja doticne osobe nevjerojatno ubrzava proces probavljanja hrane. Price su obicno mitske i toliko prozirne, ali vama se ne kenja od toga. Prije bih rekao da vam se kenja zbog toga jer su i oni sami uvjereni da su ucinili to nesto o cemu tako ocito lazu. Mislim da bi se takve osobe trebale koristiti kao laksativi, mnogi ljudi bi se rijesili zatvora, npr. da ih reklamira Dragana Katic (Zatvor. Svi mi imamo problema sa zatvorom). Jos ako pijete "proljevusu" u nekom kaficu + smarac, defekacija je neminovna. Takodjer, moze se dogoditi kao kolateralna posljedica ako slucajno naidjete na Seherzadu, Gumus, Stol za 4, Farmu, Dvor ili vas ukucani teroriziraju s tim, pa ste osudjeni da to gledate. Dovoljno je da spoznate elokventnost, domisljatost, beskrajnu kreativnost, inteligenciju i nadnaravnu mudrost sudionika ovih serija i realitya da vam fekalije pocnu voziti bob niz crijeva.
Napomena autora:
Primjer citate na vlastitu odgovornost, jbg da se ogradim od mogucih posljedica (unistena solja, "tragovi kocenja", proparane gace)
Random kafic u Mostaru, Obican Kafedzija sjedi i uziva, kad nailazi Smarac koji sjeda i ne pitajuci jel' slobodno.
SM: Oooooo burazeru, sh'a mai, jes' dobar?
OK: Maah, evo srcem fuka pomalo, evo taman sam posao da id....
SM: Suuuuuti, jebote, da vidis sta mi se sinoc dogodilo brate, kad sam ziv ost'o..
OK: -.-
SM: Brate, upa'nem ja kod nekih studentica, zovu me k'o ono da im pokazem matematiku i te sheme ono 'na' (jebacki osmijeh), ja otvori' vrata, kad tamo ova jedna se s vrata vec naguzila i kaze rokni me vlazna sam ko truleks poslije pranja sudja.
OK: Ae, maaaaajke ti mojne tisra, sere mi se od te tvoje price
SM: Kad ti kazem, e'o ubij me ako lazem. I izvadim ga ja, a ona kaze da nikad veceg u zivotu nije vidila
OK: mpppppppph... (crvena faca i trk prema wc-u, vnugo niz nogavicu vec...)
Dvor
Milos Bojanic i Maja Nikolic leze na krevetu i drze se za ruke
Milos: Majo, imamo mi i drugih dijelova tijela koji mogu da se ceskaju...
Iako je WC udaljen svega nekoliko metara od kauca, kauc je totalno unisten, bolje vam je da kupujete novi, ne pomaze ni ponovno tapaciranje...
Anatomija lako zaljubljive devojke.
-On je tako diiiiivan!
-Ko?
-Miloš.
-Šomi Balvan?
-Da, on. I nemoj da ga zoveš tako?
-Aha... A kako je tačno divan?
-Paaa, duhovit je i pametan. I nežan. I romantičan. I razume me na tako mnogo načina.
-Šomi Balvan?
-Jel sam ti rekla da ga ne vređaš tako?
-Što, zovemo ga Šomi od malena?
-Haha, baš smešno. Ti samo ne vidiš kako je on diiivan.
-Vidim ja da ti imaš srce u pički, a da Šomi ne ume da sastavi rečenicu, al dobro rastavlja...
Onaj koji iz nekog razloga mora uvek da se javi na fejsu na fotkama koje je slikao.
(fotografija na fejsu, na njoj Žika, Pera, Laza i Sima)
-Sima: To su ti opasni momci :)
-Pera: Pa naravno, nema zajebancije sa nama :D
-Žika: Ekipa mutnija od dunava xD
-Sima: Još uvek mi nije dobro druže, mislim da ću povratiti :S
-Miloš: A pa naravno moja fotka uvek najbolja :)))))
-Sima: Miki ne smaraj, ti si jedini bio dovoljno trezan da nas slikaš.
Zapravo znam sve o tome. U situaciju sam upućen bolje nego u svoj život. Sve što želim jeste da dati momentat proživim još jednom zahvaljujući lokalnoj tračari. Zato ću zračiti nezainteresovanošću i stižati vulkan koji ključa u meni.
-Ne znam jesi li čuo ono u vezi Miloša?
-Načuo sam nešto. Nije da znam puno o tome.
-Pa ovaj, ti verovatno znaš da je on radio sa travom...
-Pa ovaj, možda sam čuo...
-Uglavnom upali su mu juče panduri u stan. On kako je bio urađen počeo da ih proziva i odvalili su mu bubrege ukratko.
-A šta da se radi. :Zlokobno se smeška, jer ga je taj isti Miloš zakidao godinama na gramaži:
(Prethodni delovi: 1, 2, 3)
U prošlom delu, stigoh do trenutka kada je Knez Mihailo sa ljubavnicom i prijateljima krenuo put Košutnjaka, a sve radi sopstvenog odmora. Kako pričaju oni koji su se zapravo vratili živi sa tog izleta, taman je knez otpočeo naučno predavanje na temu "Zašto mravi nekada polete", kad su se pored njih stvorila dva magarca, naoružana revolverima. Posle par trenutaka, Mihailova karijera, ali i boravak na ovom svetu su okončani. Atentat su preživeli Mihailova ljubavnica i jedan prijatelj, Svetozar Garašanin, koji je uspeo da pobegne, a ubice su mislile da će taj da se usere i da neće mrdati iz kuće. Dotični su inače bili srpska verzija Braće Dalton, neki Radovanovići, čijeg trećeg burazera je Mihailova žandarmerija smestila u ćuzu.
Ova dvojica ne samo da su bili skloni zločinu kao i originalni Daltoni, već su bili i podjednako glupi, tj. verovali su da će zaplašiti narod toliko ubistvom kneza, da će Srbi odmah da ih izviču za guzonje.
Ali kurac! Od trenutka kad su pucali, po njih je sve počelo da se odvija po Marfiju. Prvo, onaj što je pobegao, Garašanin, nije otišao kući, već pravo u vladu, kod čoveka zajebanog ko kratko ćebe, Milivoja Blaznavca. Drugi problem po Daltone, bio je taj što je Blaznavac odmah uvideo da Mihailo nema direktnog naslednika (odnosno, bračno dete, sa kojom činjenicom su Daltoni računali), pa se vratio do Kulina bana, shvatio da je Miloš Obrenović nekada davno imao još jednog brata, Jevrema, i da on ima jednog unuka, koji ima 14 godina i zove se Milan. Odmah je prikupio državni, vojni vrh, te ovog Milana, i na dečkovo zaprepašćenje, proglasio ga za srpskog kneza.
U međuvremenu, Daltoni su stigli do Beograda, spremni da preuzmu vlast. Nekoliko sati kasnije, njihove plemenite ambicije su se ugasile pred streljačkim vodom.
Milan Obrenović
Kako je Milan još bio maloletan, formirano je namesništvo. Glavni namesnik, Blaznavac, voleo je da veruje u priče kako je bio jedan od mnogobrojne Miloševe vanbračne dece, a podsvesno se nadao da će se u međuvremenu promeniti ustav, što bi njemu omogućilo da postane srpski knez. No, kako se to nije ostvarilo do trenutka kada se Milan opunoletio, mogao je samo da okači kopačke o klin. Drugi član namesništva, Jovan Ristić, bio je kljun. Tačnije, s obzirom da nije voleo ratove, da je bio obrazovan (kod velikog nemačkog istoričara Leopolda Rankea) i da je preferirao diplomatiju, a kako Srbi smatraju da je diplomatija za... dobro, neću da se ponovaljam, elem Ristić je bio tvrd orah, i po mom skromnom mišljenju, uz Nikolu Pašića najbolji diplomata koga smo ikada imali. Treći namesnik je bio neki Gavrilović, a njega zaboravite.
Iako možda nikada kao dete nije planirao da postane šef države, Milan nije bio ni malo glup. Slično dedi-stricu i sinu dede-strica, preferirao je diplomatiju. No, jedna od prvih stvari koju je uradio, bila je da objavi rat Turcima, i to na nagovor iste one fatalne žene, koja se posle nekog vremena vratila u našu priču- Rusije. Bilo kako bilo, u dva rata vođena narednih godina, Srbi su najebali ko Hitler u SSSR-u 70ak godina kasnije. Što je bilo glavno, kada su Rusi organizovali pregovore u bugarskom gradu San Stefanu, ispalili su nas ko raketu, jer nam nimalo nisu držali stranu, stvorili su Veliku Bugarsku, u čiji sastav je ušao i Srpski bermudski trougao, a iznad svega- ponovo smo izvisili i za međunarodno priznanje.
Milan je tada shvatio da se sa Rusima ne može poslovati, a na njegovu sreću, ubrzo je stigao poziv od nekoga ko je bio konkretan- od Nemaca. Pošto su posle sopstvenog ujedinjenja poslali opasan kurac, imali su prava da im se nešto ne svidi. Konkretno, nije im se svidelo što se jedan ruski satelit (Bugarska) opružio po celoj jugoistočnoj Evropi i smatrali su da 3 moćne balkanske zemlje, i još pride Crna Gora, treba da podele poluostrvo na ravne časti. U Berlinu je zakazan novi kongres.
Milan je shvatio da ovog puta nema zajebavanja. Pozvao je Jovana Ristića i rekao mu da vidi šta može da uradi. Sluđen ko picopevac kad treba da jebe sjajnu ribu, Ristić je otišao do svog profesora, Rankea. Ispostavilo se da je i nemački kancelar, Bizmark, bio Rankeov student. Tako je preko protekcije, Ristić uspeo da se sastane sa Bizmarkom, i štaviše, da ostavi dobar utisak. Strategija je bila sledeća: zahtevati da se obnovi Dušanovo carstvo, insistirati na tome, a onda biti srećan kad se dobiju makar i Srpski bermudski trougao i međunarodno priznanje. Iako Ristiću (s obzirom da Srbija još nije bila priznata) nije dozvoljeno da prisustvuje sednici, plan je urodio plodom: Rusija, Velika Britanija, Austro-Ugarska, Nemačka, Italija, i iznad svega sama Turska, priznale su Srbiju, Crnu Goru i Rumuniju, samo da ih više ne slušaju kako kukaju, i dali Srbiji onaj jebeni Bermudski trougao, upakovanog sa sve mašnicom.
Narednih 8 godina, sve je išlo kao po loju za ovu zemlju. Srbija je počela da se gradi i urbanizuje. Organizovani su prvi slobodni izbori, na kojima je Milan dobio glasački aparat za svoje ideje i zamisli. A jedna od prvih je bila genijalna: "Srbija nezavisna, pa da nije kraljevina. Pu majku mu, gde to da bude!". No, da bi se neko proglasio za kralja, morao je da obezbezbedi podršku barem drugih kraljeva, a najbolje nekog cara, koji bi sve to protežirao. Milan se odlučio za Austrijance- car Franc Jozef se saglasio da Milan bude njegova sponzoruša, ako Srbija postane austrijski satelit. Dil!
Zapravo, ovo i nije bilo tako loše po srpsku privredu. Stigle su velike investicije, saobraćaj poboljšan izgradnjom pruge Beograd-Niš, pokrenuta rana industrija. A onda, Milan je shvatio da se smorio. U takvom stanju, čoveku se svašta pričinjava, a njemu se učinilo da Bugari planiraju invaziju na Makedoniju (na koju je Srbija bacila oko). I tako je izbio rat. Milan je lično otišao da nadgleda borbe samouveren u pobedu. Danima su do dvora stizale samo glasine šta se događa na frontu (baš u linkovanom kontekstu). Spominjalo se da se borbe vode kod neke tamo Slivnice, ali niko nije znao rezultate...
Sve u svemu, Milanova žena (kraljica Natalija), organizovala je svečan doček za Milana i oficire na tek otvorenoj privremenoj glavnoj železničkoj stanici (koja je i danas, 126 godina kasnije, na istom mestu... privremeno). Ono što nije objavljeno, jeste da je Srbija zapravo ponovo najebala u ratu. Zapravo, ne znam da li ste primetili, ali mi koji za sebe tvrdimo da smo ratnička nacija, od izbijanja Prvog srpskog ustanka, do Milana, vodili smo još 4-5 ratova, a moglo bi se reći da smo pobedili samo u jednom (Drugom srpskom ustanku). Pravo čudo što smo za 80ak godina postigli to što jesmo. Bilo kako bilo, Bugari su bili plemeniti: nisu tražili nikakvu teritorijalnu odštetu, samo novčanu. A visina naknade? Prava sitnica! Zapravo, toliko simbolična cena, da je još Titova Jugoslavija plaćala Bugarskoj rate za Milanovo ubijanje smora. Još su jedno 2-3 godine protekle u gušenju seljačkih buna i rešavanju dvorskih spletki. Tada je Milan, ničim izazvan, abdicirao. Dok se njegov sin Aleksandar pripremao da preuzme presto kad se opunoleti (o tome ću, iz dužinskih razloga, pisati u narednom delu), mestobljustitelji (među kojima je opet bio nesrećni Ristić) su ponovo vladali. Za to vreme, Milan (inače, taze razveden) se vukao sa pariskim i bečkim kurvama. Narednih 10ak godina je povremeno dolazio u Srbiju i najzad rešio višedecenijski problem, formirajući profesionalnu vojsku, koja sve do Slobovizije neće na duge staze izgubiti ni jedan rat. Ipak, sve se završilo, kada mu je rođeni sin zabranio povratak u zemlju, posle čega je umro od upale pluća u Beču, a po sopstvenoj želji sahranjen je u tadašnjem inostranstvu (sa akcentom na tadašnjem).
No, šta je sve bilo posle, naravno, u narednom delu.
Ovo je borba koja se vodi decenijama i nikad nece prestati.
Posto je svaki Srbin po sebi doktor on pravog doktora posecuje kao zadnju opciju ili tad kad je skoro sve kasno.
Mama: "Jaoj Slobodane dodji ovamo, Zoran pao i oljustio koleno"
Otac: Prilazi sinu, gleda ozledu. Sledi samar. "Jesam li ti rekao da pazis dok igras fudbal?" "Milanka dodaj mi onu flasu rakije iz spajza da mu ocistim ovo"
-------------------------------------------------------------------
Dodaj mi onu sodu-bikarbonu ... muci me nesto stomak
-------------------------------------------------------------------
A: "Milos se prehladio i bas nezgodno kaslje, dal da ga odvedemo doktoru?"
B: "Ma kakav doktor, koj kurac! Istopi mu malo secera u mleko i daj mu neku tabletu nek se preznoji, sutra ce biti kao nov"
Vrlo česta je pojava bukvalnog prevođenja naših imena na engleski, što je poslužilo amerikancima kao inspiracija za imena u njihovim crtaćima, a što Japanci koriste u malo modifikovanom obliku.
| __ srpsko ime___ | ____ ime u američkom ctaću ____ | ___ ime u japanskom crtaću __
| ______________ | __________________________ | ________________________
| ___ Nikola _____ | ___________ Carless _________ | ________ Notiv Enkar ______
| ___ Božidar _____ | __________ Godsgift _________ | _______ Prezent Tuboža ____
| ___ Nebojša ____ | ___________ Fearless ________ | ________ Donbi Sker _______
| ___ Nenad _____ | ___________ Hopeless ________ | ________ Nouhoup _______
| ____ Miloš _____ | ___________ Webad __________ | ________ Vibed___________
| ____ Radomir __ | ___________ Gladpiece _________ | ________ Dilajt Kalm______
| ____ Gradimir __ | ___________ Piecebuilder _______ | ________ Siti Enpis _______
| ____ Vasilije ___ | ___________ (nema) __________ | ________ Youand Oryee ____
| ____ Boris _____ | ___________ Pinelynx _________ | ________ (nema) _________
Izraz koji nam služi kao poslednji adut, kec iz rukava prilikom muvanja ili barenja milfare da ne kažem dobrodržeće matorke.
- Dobar dan teta Neno, jel Miloš kući?
- Dobar dan sine, nije sad ode na trening, jel ti trebao nešto?
- Ovaj... On nije ali vi jeste kući ako me razumete, xe xe...
- E moje dete, matora sam ti ja za to, i dugo sam bez muža, pozaboravljala sam kako se te stvari rade...
- Ma gde matori, taman posla pa tek vam je triesdeveta, a i neću ja da vas kuvam. Vi ste sad u najboljim godinama...
- Jao laskavče jedan, uđi...
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.