
Komunikacija tela sa spoljnjim svetom metodom nepodnošljivog vonjanja, koje samo što ne progovori. Atak na čulo mirisa, koji pritom štipa za oči i predstavlja poslednji vapaj za sapunom. Obraćanje organizma nosiocu, alo još gore, okolini, da je krajnje vreme da se baci tuš.
- Sandra, čujem da si izašla sa Slavkom sinoć? Hoće li biti štogod?
- Ne verujem, Mici, po govoru tela bih rekla da nema ništa od toga.
- Ih, pa ko još gleda govor tela? Možda je samo stidljiv.
- Ma smrdi kao zmaj, tupsone. Sve moram da ti crtam.
Uglavnom taj kompliment se dodeljuje ljudima koji kada pričaju mogu da napune bazen.
Osoba 1: Brate, jesi znao da...blablablabla
Osoba 2: Polako bre, imaš tako tečan govor da mozes bazen da napuniš.( Odlazi od njega i briše lice maramicama)
Osećati njene pokrete, prepoznavati mimiku, razlikovati nijanse u gestovima, slutiti osećanja po načinu na koji se napući, isturi guzu, prstićem mrsi kosu (dok naoko odsutno bulji u daljinu)...
- Da li ste Vi, optuženi Kitić Mile, brutalno, i bez povoda, silovali ovde prisutnu Veličković Svetlanu?
- Istina je, istina je gosn sudija, da sam ovde prisutnu jeb'o! Može se reći i da sam je brutalno jeb'o, ja naime nežno i ne umem, ali to nije bilo bez povoda! Jok!!!
- Šta je bio povod, optužena tvrdi da vam ni reč nije rekla kada ste se sreli?
- Ona nije, ali njeno telo jeste. Pozvalo me i govorilo: "Mileeeeeeeee, jebi meeeeeeeeee. Ništa me ne pitaj, upoznaćemo se kasnije". I eto, gosn sudija, ja sam poslušao govor njenog tela. A evo, ako oslušnete, opet joj telo govori:"Mileeeeee, jebi me, jebi me sa suuuuuuudijom"!
Užičani su poznati po svom govoru, koji je jedno vreme važio za najčistiji i najispravniji u Srbiji. Sada se najispravnije i najčistije govori na području Valjeva i Loznice. Užički govor se nekako „poseljačio“ u poslednjih 20 godina.
Iako Užičani nikada nisu imali problema sa padežima i korišćenjem istih, itekako imaju problema sa akcentima, hteli oni to da priznaju ili ne. Dovoljno je slušati užički radio ili gledati nekog Užičanina na televiziji i primetiti da Užičani jako otežu izgovor kod velikog broja reči. Naravno, većina Užičana će zatvoriti oči pred ovom činjenicom i reći : „Bolje da ja pričam užički, nego da zavijam kao Beograđani. Ko ih bre jebe“
Pojedine reči u srpskom jeziku imaju specifično značenje samo u Užicu. Primera radi, reč mutan u kontekstu : „On je baš mutan lik“. Na užičkom to znači da je neko zanimljiv, dopadljiv, cool. Kada ovu rečenicu izgovorite bilo gde van Užica, ljudi ce pomisliti da je to neko ko se bavi ilegalnim radnjama, odnosno da nesto muti (što je i logično, zar ne?)
Užičani, takođe, obožavaju da skraćuju reči. Po tome su jako poznati, pa se čak i studenti iz Užica u Beogradu prepoznaju po tome. Kao da im na čelu piše odakle su. Kao primer, evo liste nekih reči, datih sa prevodom u produžetku (za ljude koji nisu iz Užica ili ne razumeju). Osećajte se slobodno da listu dopunite u komentarima (naravno sa prevodima za one koji ne razumeju).
Student1 : „Sutra idem Užice“ (Pravi Užičani NIKADA ne koriste dva slova u, jedno pored drugog.)
Student2 : „Extra, spiči jednu kompletaru i za mene“
Karakteristične kratke reči : EVE, ENE, ETE
„Eve ti kilo rakije“, u ekstremnim slučajevima „Nadevo ti kilo“ – „Evo ti litar rakije“, označava davanje.
„Ene, duga!“ – „Eno je duga!“ ili „Pogledaj, duga!“ – Koristi se pri pokazivanju na nešto.
„Ete ti, jebalo te ono!“ – Označava davanje, slično kao i kod EVE, ali ljutito ili
„Gde mi je ranac?“ - „Ete ga“ – Označava pokazivanje na nešto.
Ko no to bi? – Ko ono to bi? (Inače najkraća srpska rečenica, sa 4 reči i 8 slova). Varijacije ove rečenice su: De no to bi? – Gde ono to bi? i Šta no to bi? – Šta ono to bi?
Skraćivanje pojedinih reči odsecanjem slova T na kraju istih : Vlas, čas, krs, lis, prs, mos, mas ...
Ček – čekaj
Jes – jeste
Jok – nije (ovo je, doduše, turska reč i znači NE)
Nek – Neka
Nemo – Ma nemoj
Numem – Ne umem
Oli? – Hoćeš li? (ovo skraćenje vuče korene iz Crne Gore, ali se puno koristi u Užicu)
Nasce – Nastavnice
Našče – Nastavniče
Upremase – Naspram, jedno prema drugom
Dela, dela de, dela der – Označava odobravanje, odnosno celu rečenicu : „Mislim da bi trebalo da to uradiš“. Primer : „Razmišljam da počnem dučim“, „Dela! Da se nisi rano setio?“
Jašta, jašta čini – Reč koja ima potvrdno značenje, da. Takođe se moze koristiti kao odgovor na SVAKU rečenicu ili pitanje.
Spajanje dve ili više reči :
„Nek je sasrećom domaćine.“ – „Neka je sa srećom domaćine.“
„Eve mi ga sin viškuće, igra se.“ – „Evo ga moj sin, iznad kuće, igra se.“
„Meščini da sam ga video.“ – „Meni se čini da sam ga video.“
„Ošdoći? Kašdoći?“, „Doću. Saću“ - „Hoćeš li doći? Kada ćeš doći?“, „Doći ću. Sada ću.“
Skraćivanje rečce da je jako često i karakteristično :
Didem – Da idem
Duzmem – Da uzmem
Dučim – Da učim
Dubijem – Da ubijem
Dizađem - Da izađem
Duradim – Da uradim
Skraćenje reči sa na s, koje je vremenom prešlo na z :
„Ček da siđem zbrda“ – „Čekaj da siđem sa brda“
„Ja se zimi grejem zdrvima“ – „Ja se zimi grejem na drva“
Vrljala crvenkapa ševarom i trevila kurjaka, a kurjak joj veli: "Đes to pošla krvavu ti neđelju jebem!!!"
Осим свих покушаја Здравка Шотке да у својим филмовима интерпретира начин на који људи са југа говоре, постоје и они редовни покушаји (најчешће Војвођана и Београђана) да имитирају углавном Нишлије.
Једва велика предрасуда је да сви на југу земље причају као да су прескочили основну, иако је проценат таквих вероватно једноцифрен.
(пумпа на аутопуту између Београда и Новог Сада)
-Добар дан, дајте један чипс с грчом салатом.
-Ооо Нишлије! Сте ви из Ниш?
-Не, ми смо из Ниша...
-Али ви тако кажете: "Из Ниш".
-Не, ми кажемо: "Из Ниша".
-Дааа...
Скуп шаблонских реченица које млади навијачи и пајвани покупе једни од других након било какве муљаже у администрацији вољеног спортског клуба, те спемују остатак народних маса истим. Иако су на почетку имале резона, постају разводњене и клишеизиране сваки пут кад их произвољни основац на паузи између две епизоде покемона пејстује у спољни свет. Шиштање.
-Сине, звао теча да му наместиш интернет, Ненад отишо у Херцег Нови са друштвом, а и лепо је време, што не седнеш лагано на бицикл...
-НЕ БРИНИ КЕВО, НАМЕСТИЋЕ ТОЛЕ ЛОЛОЛОЛОЛ
-Браво, сине, очи мајкине, ево ти парице па си купи шишарку.
___________________________________________________________________________
-И ево нас испред позориштанцета "Пуж" где смо непуна два сата уживали у играријама лазаревачке глумачке трупе "Тојота". Како се теби, насумични младићу, спољашњости адекватне за телевизијски пренос, допала представа?
-УПРАВА НАПОЉЕ! ЗЕКА НАПЛАТИО МЕТЛУ ТЕТКИЦИ ЋАНИ РЕТРОАКТИВНО!
Прилика да особа изјави, своје последње речи о покојнику. Тежак тренутак за говорника, и још тежи за родбину преминулог. Како се на тим истим сахранама, провлаче људи који су из дубине душе презирали покојника, те се сад наслађују као циганче "Штарковог" хуманитарног пакета, прилика за исте да искажу најгору ноту лицемерја и поганости. Сада када га више нема, о покојнику све најлепше. Цела атмосфера пропраћена је злобним грохотом јајара, којима мајка преминулог, делује баш смешно док у очају јеца.
Окупили смо се овде, да одамо последњу почаст, нашем брату Пери којег смо неизмерно волели. Нека му свевишњи опрости све грехе, без њега за нас свет више није исти...
Шта је писац, заправо хтео да каже?
Окупили смо се овде, да одамо последњу почаст, нашем брату Пери са београдског југа, без њега у нашим срцима остаје туга. Волели смо га упркос свему што нам је урадио, скот један огавни. Упркос томе, што је рекао Злаји пред први састанак, да такав акреп нема шансе, и да би се Анђела пре тарила о медвеђа муда, него што би му пришла на метар. Ту и тамо смо га пљували, забијали му нож у леђа, намештали му батине, али он је био наш брат, без њега овај свет неће бити исти. Нећемо му заборавити онај дан, када је пијан као звер дошао на Салетов рођендан и исповраћао се по сто година старом, породичном гоблену, стока једна пијана, наркоманска. Непрестано нас је пљувао и гледао са висине. Нећу му заборавити дан, када ми је рекао да ми је кева бомбетина, и да би јој радо скарабуџио међу лепе, кугуарске дударе.
Мајмунчина распала, црк'о дабогда! Чекај, па већ је црк'о. Закопавај ову јајару, идемо на брзака да изјавимо саучешће широј родбини, па да се наждеремо и налочемо о трошку његових маторих. Немамо цео дан, по подне је на првом пренос, Сампдорија-Ређина...
Veoma jasan vid izražavanja u kome je šamarčina najistaknutija stilska figura.
Tek kad me je zalepio spoljnom, shvatio sam šta mi je do tad govorio!
Прилично зајебана евентуалност за овог нашег кукавног престолонаследника.
Бели Двор, данас,
- Ваше Височанство, стигао је логопед за вашу Ускршњу честитку...
- Ooo, сјупеʀ, сјупеʀ, уве дите га, ш-та ћекате!
- Добар дан, Ваше Височанство...
- Здʀаво, доктоʀ, како ие? Па, да поћниемо, ОК?
- Да почнемо, Ваше Височанство...
- :Ahem:...Џʀаги мои сʀбски наʀоде...
- Хмм, хајдете још једном с врха...
- Џʀаги...
- Не, не, Ваше Височанство. Пазите - Драги...
- Џʀаги...
- Не "Џ" него "Д".
- Т...
- "Д"...
- Ммммм - т!
- Да, да, близу сте, веома близу. Идемо даље...мој...
- Мои.
- Да, то је било врло добро, али ипак покушајте да добијете то "ј" уместо "и". "Ј" као "Јахта"...
- Иакта...
- Хм, можда је то мало тежа реч..."Ј" као "ја", на пример...
- Иа...Ие л' то добʀо?
- На путу је, хехе...срррпски...
- сʀʀʀбски...Не, ћекаите, можем иа то болие...Сʀʀʀбсги, сʀʀʀбсги...
- Морате да ролате то "р" горе у непцу, Ваше Височанство...
- Мис лите овако: хʀʀʀхʀʀʀхʀʀʀхʀʀʀ...?
- Више "р" као "рода"...
- А што ие то "ʀода"?
- То је птица, а ви сте ʀетаʀд.
Nema dosadnije stvari koja može da te snađe na prjemu, manifestaciji, konferenciji i sličnim prigodama poslovne prirode... Govornik se po pravilu ne drži ni teme, ni ograničenog vremena, krasi ga krajnje subjektivan osećaj da nema značajnije stvari od onog što on ima (nadugačko i naširoko) da kaže, a kad ih ima više, skup se pretvori u neizdrživ pakao za one koji moraju da prisustvuju.
Obavezno izbegavati manifestacije koje u programu sadrže "izlaganje učesnika"!
Sleng je definitivno riknuo. Zašto svi njorite dok slušate ovo? Sramota vas je? Vi znate da ste njegove brutalne ubice! Koknuli ste ga besmislenim posterima, kerine! Do vraga sa vašim posterdžilukom. To ume i moja baba, mislim,da posteriše. Nažalost, tu vam izgleda nema pomoći . Umesto što lešinarite i neprestano pljujete moderatore, potrudite se da popravite kvalitet svojih rukotvorina. A i ja sam neki mrsomud, daj da čoveku održimo slovo kako valja! Taman dok se ne ugreje rakija, da se ispovraćamo na dosadu malo!
Ne ustručavajte se da na sahrani napravite neki nenadjebivi biser, stari dobri gospodin Sleng Žargončić bi to voleo više od jeftinih sveća. On se neće ljutiti na vas (a neće ni On valjda). Pa, dobro, njegova lešina neće, a to mu dođe to, jer je Sleng mrtav i nepodnošljivo vonja. Ti, u poslednjem redu, prestani da se konjošeš! Gde sam ono stao, majku mu? A, da!!
Mnogopoštovani Sleng je, tokom svoje egzistencije (pleonazam!?), bio najbolji prijatelj legendarnog boema Vukajlije, no njihovo prijateljstvo je bilo kratkog veka. Budući omnipotentan i svojeglav, Vukajlija je uspeo da progna svoj neprikosnoveni alter ego uz pomoć organzicaije poznate kao ,,Slobodne posteržije"(mamu im njihovu). Ipak, osamosteljenje mu nije donelo željeno poboljšanje; Vukajlija je totalno propao kao Nikola Kojo i ribe su počele da ga izbegavaju jer se nafilovao (nabacio neko kilo više). Sleng je još bio kul, iako je Vukajlija završio u domu za nezbrinute starce.
Vratiće se Sleng, vaskrsnuće (to je sigurica), jebeno je žilav i vekovečit taj naš dragi Pantelija, kažem vam da znate samo! Biće to brzo, pre nego što se nadate. Šta kažeš, stigla radža već? Da bataljujem ja ovo lupanje polako? A sad svi podignimo čaše i odvalimo se zajedno, kako dolikuje ovom velikolepnom događaju (sahrani); i huligani i B92 ulizice, i četnici i ustaše, i Krcun i Draža, i Džedaji i Sith Imperija, i Gandalf i Sauron, i Murat i Lazar, i Tinki i Majstor Bob,i Džimi i plagijatori - svi zajedno kažemo:
Hvala ti puno, Žargoniću! Za dušu Slenga Žargončića! Živeli!
Nevjerovatna stvar. U nama budi neko osjećanje ponosa, čini da se naša koža naježi, čak i ako je napolju 30 stepeni, tjera nas da se sjetimo naših predaka, i naše slavne srpske istorije. Čak i oni koji su potpuno apolitični, i na neki način egoistični, ne mogu da ostanu ravnodušni prilikom slušanja tih riječi koje su uvijene u neki plašt svetosti, hrabrosti i mučeništva. Mnoge unaprijed izgubljene bitke su dobijene zahvaljujući ovim govorima, mnogi je neprijatelj pao pred Srbinom koga vodi misao o Carstvu Nebeskom i o otadžbini, i mnogi je mladi život pao u odbranu te iste otadžbine, da bi se sačuvalo Srpstvo i rodna gruda.
Vojnici, tačno u 15 časova neprijatelja treba razbiti vašim silnim jurišem,
razneti vašim bombama i bajonetima.
Obraz Beograda, naše prestonice, mora da bude svetao.
Vojnici!
Junaci!
Vrhovna komanda izbrisala je naš puk iz brojnog stanja.
Naš puk je žrtvovan za čast Beograda i Otadžbine.
Vi nemate dakle, da se brinete za živote vaše, oni više ne postoje.
Zato napred, u slavu! Za kralja i Otadžbinu! Živeo kralj, živeo Beograd!
Major Dragutin Gavrilović, 6. oktobar 1915. godine.
Takozvano pričanje "iz grla", a ne "iz pluća". U žaru razgovora, pušač sa dimom u plućima dobija izuzetno neobičan glas (kao kad se vari:"Brateee, dobra je ganja..."), dok postepeno izbacuje dim dok ne završi rečenicu ili dok se ne zagrcne i zakašlje.
Osobina nekih ljudi da prilikom produkovanja eksplozivnih suglasnika zaspu sagovornika kapljicama pljuvačke.
Šta, ima Milane?
Eto, ProBušila mi se guma, Pa krPim...
Idi bre, što ti tečno pričaš - svog me upljuva... Pitao sam te za vesti, ne za vremensku prognozu...
Sa približavanjem ulaska Srbije u Evropsku uniju (oko 2025), sve više se nameće tema političke korektnosti. To znači da cemo morati da poštujemo pravila politički korektnog govora i da će to uticati na svakodnevan život građana.
- Umesto naručene pesme "Ciganine, ti što sviraš", pevač će morati da peva "Pripadniče romske populacije, ti što sviraš."
- Mamu i tatu nećes moći tako da zoveš, već terminom, jedan od roditelja.
- Drugaru nećeš moći da kazeš: "Gde si pederu, mamu ti jebem" , već ćeš morati da kažes: "Gde si pripadniče LGBT populacije, imam ti seks sa jednim od roditelja".
- Pripadnicama NVO sektora nećeš moci da kažeš da su kurve, već da su nemoralne osobe ženskog pola.
- Za Jelenu Karleusu ćeš i dalje moći da kažeš da je kurva, jer kao što reče The Prof u svojoj definiciji, uvek ima izuzetaka.
Odozdo prema gore, oštar i brz pokret uz dizanje obije obrve - Gdje ćeš? ili Šta gledaš?
Odozdo prema gore ukoso - 'Oćeš li ovamo?
Odozgo prema gore, oštar i brz pokret - Dobar dan, kako ste.
Naslanjanje sa jedne strane na drugu uz blago zatvaranje očiju - A boli me/te kurac.
Otvaranje očiju što šire uz blago, skoro neprimijetno dizanje glave - Kako? ili Šta kaže?
Samo dizanje obrva - Zdravo.
Namigivanje - Ćao, djevojko. ili Ćao, mali.
Zatvaranje očiju uz skupljanje usta - Kako je to bilo glupo.
Најефикасније га примењују смелији мушкарци при упознавању са згодном девојком, када јој приликом руковања кажипрстом проџарају по длану.
-Хоће рећи: Би ли хтела...
San svakog muškarca je žena sa lakonskim govorom.
Много практичнији и економичнији за употребу.Троши се мање енергије,папира и слова уопште,Пироћанци то најбоље знају.Стално се јављају непостојећа слова и небројано много скраћеница.
Ич нес'м 'тел да ти оратим за теквојете,знајем че се наљутиш.С' теб' ората нема.
Уопште нисам хтео да ти причам о томе, јер сам знао да ћеш да се наљутиш на мене.С тобом нема приче.
Poze koje se zauzimaju nesvjesno. Način na koji tijelo pita ukoliko se um stidi.
- Što je trebalo?
- Ništa, što?
- A što znam ja, iskrivio si mi se tu kao znak pitanja...
- A to. Reci mi đe je wc, molim te?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.